Republika Hrvatska

Poslovni br.: P-3026/2023-21

OPĆINSKI SUD U SPLITU

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Maja Vukmir u pravnoj stvari tužitelja CI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ŽI, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Odvjetničko društvo METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI društvo s ograničenom odgovornošću, radi Obvezno - ništetnost, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: ugovora: 3211985679 od 27.12.2007. godine koje je solemniziran od strane javnog bilježnika Ivana Rajčića iz Splita pod brojem: OV-22447/07 dana 31.12.2007. godine i to odredba članka 1. st. 1. koja glasi: „Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita u iznosu kunske protuvrijednosti 164.800,00 CHF (slovima: stošezdesetčetiritiaućeosamsto i 00/100 švicarskih franaka).“, odredba članka 2. st. 1. koja glasi: “Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos od 164.800,00 CHF (slovima: stošezdesetčetiritisućeosamsto i 00/100 švicarskih franaka) i redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate” i odredba članka 7. st. 1. koja glasi: “Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunama. Prvi anuitet iznosi 879,66 CHF (slovima: osamstosedamdesetdevet i 66/100 švicarskih franaka). Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora.” pa stoga te odredbe ne proizvode nikakve učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 14.802,06 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od:

 10,06 EUR teče od 15.02.2008.

 0,75 EUR teče od 11.03.2008.

 24,33 EUR teče od 15.03.2008.

 0,03 EUR teče od 01.04.2008.

 22,84 EUR teče od 15.04.2008.

 0,02 EUR teče od 01.05.2008.

 4,00 EUR teče od15.05.2008.

 0,02 EUR teče od 01.06.2008.

 11,09 EUR teče od 15.06.2008.

 0,05 EUR teče od 01.07.2008.

 5,53 EUR teče od 15.07.2008.

 4,35 EUR teče od 15.08.2008.

 0,02 EUR teče od 01.09.2008.

 4,14 EUR teče od 15.09.2008.

 0,08 EUR teče od 01.10.2008.

 25,37 EUR teče od 15.10.2008.

 0,49 EUR teče od 01.11.2008.

 38,25 EUR teče od 15.11.2008.

 0,22 EUR teče od 01.12.2008.

 19,89 EUR teče od 15.12.2008.

 0,66 EUR teče od 01.01.2009.

 69,24 EUR teče od 15.01.2009.

 0,79 EUR teče od 01.02.2009.

 69,68 EUR teče od 15.02.2009.

 0,89 EUR teče od 01.03.2009.

 53,06 EUR teče od 15.03.2009.

 0,88 EUR teče od 01.04.2009.

 56,79 EUR teče od 15.04.2009.

 0,94 EUR teče od 01.05.2009.

 57,49 EUR teče od 15.05.2009.

 0,85 EUR teče od 01.06.2009.

 50,91 EUR teče od 15.06.2009.

 52,88 EUR teče od 15.07.2009.

 49,92 EUR teče od 15.08.2009.

 57,31 EUR teče od 15.09.2009.

 49,10 EUR teče od 15.10.2009.

 54,41 EUR teče od 15.11.2009.

 53,56 EUR teče od 15.12.2009.

 67,89 EUR teče od 15.01.2010.

 77,09 EUR teče od 15.02.2010.

 75,10 EUR teče od 15.03.2010.

 84,25 EUR teče od 15.04.2010.

 101,00 EUR teče od 15.05.2010.

 101,96 EUR teče od 15.06.2010.

 121,16 EUR teče od 15.07.2010.

 120,51 EUR teče od 15.08.2010.

 160,31 EUR teče od 15.09.2010.

 137,13 EUR teče od 15.10.2010.

 142,49 EUR teče od 15.11.2010.

 158,45 EUR teče od 15.12.2010.

 160,57 EUR teče od 15.01.2011.

 152,11 EUR teče od 15.02.2011.

 157,23 EUR teče od 15.03.2011.

 157,50 EUR teče od 15.04.2011.

 173,14 EUR teče od 15.05.2011.

 206,37 EUR teče od 15.06.2011.

 244,19 EUR teče od 15.07.2011.

 278,20 EUR teče od 15.08.2011.

 214,68 EUR teče od 15.09.2011.

 193,32 EUR teče od 15.10.2011.

 223,23 EUR teče od 15.05.2012.

 228,68 EUR teče od 15.06.2012.

 221,88 EUR teče od 15.07.2012.

 220,00 EUR teče od 15.08.2012.

 203,31 EUR teče od 15.09.2012.

 217,70 EUR teče od 15.10.2012.

 224,39 EUR teče od 15.11.2012.

 219,95 EUR teče od 15.12.2012.

 214,61 EUR teče od 15.01.2013.

 212,77 EUR teče od 15.02.2013.

 210,87 EUR teče od 15.03.2013.

 224,15 EUR teče od 15.04.2013.

 204,61 EUR teče od 15.05.2013.

 201,41 EUR teče od 15.06.2013.

 203,32 EUR teče od 15.07.2013.

 201,31 EUR teče od 15.08.2013.

 208,46 EUR teče od 15.09.2013.

 213,09 EUR teče od 15.10.2013.

 215,35 EUR teče od 15.11.2013.

 223,41 EUR teče od 15.12.2013.

 215,28 EUR teče od 15.01.2014.

 186,14 EUR teče od 15.02.2014.

 0,86 EUR teče od 17.02.2014.

 191,17 EUR teče od 15.03.2014.

 187,54 EUR teče od 15.0420.14.

 1.468,85 EUR teče od 30.04.2014.

 182,32 EUR teče od 15.05.2014.

 183,45 EUR teče od 15.06.2014.

 187,17 EUR teče od 15.07.2014.

 190,12 EUR teče od 15.08.2014.

 190,88 EUR teče od 15.09.2014.

 194,07 EUR teče od 15.10.2014.

 198,64 EUR teče od 15.11.2014.

 199,50 EUR teče od 15.12.2014.

 200,17 EUR teče od 15.01.2015.

 199,82 EUR teče od 15.02.2015.

 199,82 EUR teče od 15.03.2015.

 192,27 EUR teče od 15.04.2015.

 7,55 EUR teče od 16.04.2015.

 199,82 EUR teče od 15.05.2015.

 106,76 EUR teče od 15.06.2015.

 93,07 EUR teče od 19.06.2015.

 27,03 EUR teče od 15.07.2015.

 101,86 EUR teče od 16.07.2015.

 70,93 EUR teče od 27.07.2015.

 17,71 EUR teče od 18.08.2015.

 182,12 EUR teče od 22.08.2015.

 3,22 EUR teče od 15.09.2015.

 166,64 EUR teče od 16.09.2015.

 29,96 EUR teče od 21.09.2015.

 56,52 EUR teče od 15.10.2015.

 101,86 EUR teče od 19.10.2015.

 41,44 EUR teče od 20.10.2015.

 55,58 EUR teče od 15.11.2015.

 101,86 EUR teče od 18.11.2015.

 42,38 EUR teče od 19.11.2015.

 49,85 EUR teče od 15.12.2015.

 101,86 EUR teče od 18.12.2015.

 48,11 EUR teče od 23.12.2015.

 199,82 EUR teče od 15.01.2016.

do 31.07.2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. po kamatnoj stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 30.12.2023. po kamatnoj stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.”

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3211985679, kreditna partija: 7103980062, od 27.12.2007. Tijekom razdoblja otplate kredita došlo je do nekontroliranog porasta vrijednosti CHF u odnosu na kune, što je uzrokovalo stalan rast kunske protuvrijednosti anuiteta vezanih uz valutnu klauzulu u CHF, pa je tužitelj preplatio dugovani iznos tuženiku. Ističe da su ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u ugovoru ništetne jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare potraživanja, navodi da tužitelj nije dokazao status potrošača. Nadalje navodi a u pogledu zahtjeva za utvrđenje ništetnosti određenih odredbi Ugovora da je da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. Tuženik da je donio nove Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (Opći uvjeti), koji su stupili na snagu 1.siječnja 2013., a koji Opći uvjeti su se primjenjivali i na predmetni ugovorni odnos. Tuženik da je tužitelja obavijestio o strukturiranju kamatne stope za njegov kredit dostavivši mu dana 8. siječnja 2013. godine Obavijest o novostima o utvrđivanju kamatne stope, te je obavijestio tužitelja da će redovno usklađenje promjenjivih kamatnih stopa kao i utvrđivanje statusa klijenta obavljati šestomjesečno 20. svibnja i 20. studenog, s primjenom novih kamatnih stopa od 1. srpnja i 1. siječnja svake godine, a što je tuženik tijekom trajanja ovog ugovornog odnosa nesporno i činio.

2.1. Podneskom od 15.05.2025. tuženik još ističe da tužitelj nema valjanu pravnu osnovu potraživati bilo kakva obeštećenja s osnove možebitne ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a sve zbog odlučne činjenice da su ugovorne strane zaključile Aneks Ugovora o kreditu kojim je provedena konverzija sukladno ZIDZPK/15. Poziva se pri tome na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluka Gos 1/19, Rev 522/2018 od 26. travnja 2022. godine i Rev-893/17 od 29. lipnja 2021. godine. Tuženik ističe da naslovni sud ne može zanemariti činjenicu da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na način da od tuženika zahtijeva isplatu preplaćenih iznosa kao razlike između početnih parametara (tečaj odobrenja kredita i početno ugovorena kamatna stopa) i stvarne otplate, bez da je umanjio taj iznos za iznos preplate koji mu je tuženik priznao u konverziji.

3. Podneskom od 21.10.2025. god. tužiteljica se protivi ovim navodima tuženika, smatrajući netočnim da

potrošač koji je s bankom sklopio aneks ugovora kojim je izvršio konverziju kredita nema pravo na nikakvu restituciju. Poziva se na presudu Vrhovnog suda RH, Rev- 2868/18, donesena je na temelju ranije presude Suda Europske unije, C-118/17, C Erste Bank Hungary Zrt., koja je obvezujuća za sve sudove u Europskoj uniji, a u kojoj je to najviše sudsko tijelo zauzelo stajalište kako: – Zakonodavna intervencija nije zabranjena, ali ona mora ispuniti uvjet potpune restitucije u smislu obeštećenja potrošača, kakvo bi obeštećenje potrošač dobio da nepoštene odredbe/ugovora nema.

– Zakon ne smije imati za učinak smanjenje obeštećenja zajamčenog potrošačima u skladu s Direktivnom 93/13. – U pogledu zakona kojim se provodi konverzija kredita potrošač se mora nalaziti u pravnoj i činjeničnoj situaciji kao da nikada nije postojala ništetna odredba, odnosno ugovor, i to sa posljedicom prije svega povrata sve koristi koju je trgovac, neopravdano stekao. Kako tužiteljica bez obzira na konverziju predmetnog Ugovora nije u cijelosti obeštećen za iznose preplaćene po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, to ima pravo da se u ovome postupku utvrdi njeno pravo na isplatu u utuženom iznosu.

3.1. Istim podneskom precizira tužbeni zahtjev sukladno financijskom vještvu.

4. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Prije svega treba naglasiti da iako spisu ne prileži Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u eure, jer istog tužiteljica, ali ni tuženik nisu dostavili, iako tuženik u podnesku od 15.05.2025. navodi da se isti nalazi u spisu, kao i prihvat konverzije i obračun konverzije, no ne nalazi se, nije sporno da je zaključen Dodatak ugovoru o kreditu i izvršena konverzija i to baš 10.02.2016. god.

6.1. Naime, vidljivo je iz dostavljenog izlista prometa po kreditu da je 10.02.2016. došlo do konverzije jer se to navodi u specifikaciji uplata, kao i da je od tog datuma umjesto valute kredita u CHF navedena valuta u EUR-ima, da je izvršen prijenos sredstava na dospjelu glavnicu, a uostalom ovo navodi i vještak kojeg je tužiteljica privatno angažirala radi utvrđenja preplate po tužbenom zahtjevu mag. oec. GI, te je tužbeni zahtjev i postavljen upravo do tog datuma. Tužiteljica je u svom iskazu potvrdila da je izvršena konverzija.

7. Dakle, nedvojbeno je da su stranke 10.02 2016. sklopile Dodatak uz predmetni ugovor o kreditu, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim je provedena konverzija kredita iz CHF u EUR i primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi koju je kreditor primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR-ima.

8. Nesporno je stoga da je sporazumom, Dodatkom ugovora, uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana, da je Dodatkom sporazumno početno utvrđen otplatni plan kredita zamijenjen novim planom izračunatim u skladu s načelima iz gore navedene odredbe, te je utvrđena preostala neotplaćena glavnica kredita kao iznos preplate do dana konverzije, a vidljivo je iz Specifikacije plaćanja da se od tog datuma naplata vršila dijelom sa računa preplate 7253654492.

9. Treba reći da je Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj temelju 102/15- dalje: ZID ZPK/15) donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

9.1. Sam ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I- 3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

10. U svezi s pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK-a izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.:

„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

11. Osim toga, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a, a kako je to utvrđeno u predmetnom slučaju.

12. U odluci broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., odlučujući o prijedlogu za rješavanje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio pravno stajalište da ugovor o konverziji koji su stranke sklopile na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Polazeći od načela konverzije kredita koje je sadržano u čl. 19.b ZID ZPK koji propisuje da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR; da je način izračuna konverzije propisan čl. 19.c ZID ZPK dok čl. 19.d propisuje postupak informiranja, pa je tako za potrebe provjere izračuna konverzije vjerovnik dužan izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije utvrđene u čl. 19.c ZID ZPK te je dužan učiniti ga dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, a kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, te da je prije objave kalkulatora na mrežnoj stranici vjerovnik dužan pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim čl. 19.c ZID ZPK i takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupnja na snagu ZID ZPK; da je prema čl. 19.e ZID ZPK kojim je propisana sama konverzija kredita banka kao vjerovnik bila dužna u roku od 45 dana po stupanju na snagu ZID ZPK preporučenom pošiljkom obavijestiti korisnike kredita - potrošače o izračunu konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. izračunatim u skladu sa čl. 19.c ZID ZPK, zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu; da je zajedno s izračunom konverzije kreditna institucija bila dužna dostaviti i pregled stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, odnosno izvod otvorenih stavaka od potrošača na temelju ugovora o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji je predmet konverzije na dan 30. rujna 2015. preračunato u kune po tečaju one vrste koji je vjerovnik primijenio za izračun konverzije, te da je izračun trebao sadržavati jasan pregled svih promjena iz kojeg mora biti vidljivo na koji način je utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz čl. 19.c st. 1. toč. 7. ZID ZPK, iznos preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZID ZPK ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK ako je on utvrđen; da je potrošač o prihvatu izračuna konverzije dužan preporučenom pošiljkom uz povratnicu ili osobno obavijestiti vjerovnika u roku 30 dana od dana primitka izračuna konverzije i pregleda stanja svih tražbina vjerovnika, odnosno izvoda otvorenih stavaka (st. 5. čl. 19.e ZID ZPK), a ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK da se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovog Zakona, iz čega proizlazi da su banke bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju ili zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

13. Primjenom citiranih zakonskih odredaba o konverziji prilikom izračuna obveze potrošača, banka je bila dužna uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

14. U hrvatskom zakonodavstvu konverzija je propisana u svrhu zaštite potrošača, da bi (potrošači) korisnici kredita u CHF bili dovedeni u ravnopravan položaj s korisnicima (potrošačima) kredita u EUR. Banka je bila obvezna ponuditi potrošaču konverziju prema definiranim pravilima ZID ZPK, a potrošač je bio slobodan prihvatiti ili odbiti ponudu. U slučaju potrošačeva pristanka prisilne odredbe ZID ZPK zamjenjuju ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i jednostranoj promjeni ugovorne kamatne stope. Pristankom potrošača konvertirani ugovor o kreditu u EUR u potpunosti i retroaktivno zamjenjuje dotadašnji ugovor o kreditu u CHF na način da se smatra kako je između ugovornih strana od samog početka bio sklopljen ugovor o kreditu u EUR, a ne ugovor o kreditu u CHF. To nastavno znači da se sva učinjena plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF vežu uz konvertirani ugovor o kreditu u EUR i taj ugovor predstavlja novu pravnu osnovu. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje učinjenih uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, što znači da su sve uplate, pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF, korištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR vraćala potrošaču.

15. Dakle, intervencijom zakonodavca retroaktivno je ispravljena nepoštenost odredaba ugovora o kreditu u CHF na temelju potrošačeva slobodnog i informiranog pristanka, čime je pravo na restituciju s naslova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF u pravilu konzumirano kroz odredbe konvertiranog ugovora o kreditu u EUR, na način da ako potrošač i nije ostvario faktično pravo na povrat, sva učinjena plaćanja s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF korištena su isključivo u interesu potrošača i otplate njegova kredita u EUR. To znači da pravila ZID ZPK u skladu s čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 uspostavljaju ravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih strana tako što izjednačavaju položaj korisnika kredita u CHF s položajem korisnika kredita u EUR, a Sud Europske unije u svim presudama koje se odnose na zaštitu potrošača naglašava da je cilj na kojem se temelji Direktiva 93/13 uspostaviti ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na način kao da nepoštenih odredaba nije bilo.

16. U konkretnom slučaju vidljivo je iz Specifikacije plaćanja da su preplate s naslova ugovora o kreditu u CHF korištene za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR.

17. Na temelju iznesenih razloga proizlazi zaključak da je tražbina potrošača – korisnika kredita na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a koji je s trgovcem - kreditorom zaključio dodatak ugovora o kreditu na temelju odredaba ZID ZPK/15, posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, podmirena, budući da su i uplate izvršene po toj osnovi uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.

18. Dakle, kako je u konkretnom slučaju konverzija izvršena pravilno, sukladno odredbama ZID ZPK-a, kako se u predmetnom slučaju radi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke, a kojim je uspostavljena nova pravna osnova nastala na temelju novonastalog ugovornog odnosa - sporazuma sklopljenog suglasno ZID ZKP-a, te kojim je reguliran kompletni pravni odnos stranaka u svezi spornog kredita uključujući i sve novčane zahtjeve koji bi tužitelju pripadali da nema konverzije, a nakon sklopljenog sporazuma o konverziji nije utvrđeno postojanje bilo kakvog novog novčanog zahtjeva korisnika kredita, tužitelj ne bi imao pravo na isplatu bilo kakvog novčanog iznosa na temelju utvrđenja ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i valutne klauzule vezane uz CHF, pa se tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim. Identično tumačenje sadrži i recentna sudska praksa u odluci Županijskog suda u Splitu Gž-1658/2025-3 od 26. studenog 2025.

19. Odluka o parničnom trošku temelje na odredbi članka 166. stavka 2. ZPP- a. Imajući na umu činjenicu da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, ovaj sud, naslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice Ž i G, zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) ocjenjuje da je, u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu, usprkos činjenici da je tužitelj u cijelosti izgubio u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka provedenog pred prvostupanjskim sudom. To stoga, što tužitelj, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena. U takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh (tako i Presuda Županijskog suda u Splitu Gž-1658/2025-3 od 26. studenog 2025.).

U Splitu, 19. siječnja 2026. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika