Poslovni broj: Us l-2475/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja FU iz [adresa], k. br. 145, Imotski, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici, Anamariji Udiljak, odvjetnici u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 224, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, nakon neposredne i javne rasprave, zaključene 19. prosinca 2025. godine, u prisutnosti zamjenika opunomoćenice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 19. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-18/22-01/135, URBROJ: 513-04-25-2 od 18. kolovoza 2025. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Imotski, KLASA:UP/I-410-23/22-32/1, URBROJ:513-07-17-04-22-1 od 03. ožujka 2022. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
r i j e š i o j e
Odgađa se izvršenja rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Imotski, KLASA:UP/I-410-23/22-32/1, URBROJ: 513-07-17-04-22-1 od 03. ožujka 2022. godine do pravomoćnosti odluke u ovom upravnom sporu.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 410-18/22-01/135, URBROJ: 513-04-25-2 od 18. kolovoza 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je osporeno rješenje tuženika nezakonito; da je je porezno tijelo u provedenom postupku počinilo bitnu povredu postupka jer zapisnik ne sadržava uputu o pravnom lijeku, sve iz razloga navedenih u tužbi. Naveo je da iako Zapisnik od 14. veljače 2020. godine ne sadrži uputu o pravnom lijeku da je tužitelj uložio prigovor na navedeni Zapisnik; da se tuženik nije očitovalo po uloženom prigovoru tužitelja na prvostupanjsko rješenje KLASA:UP/I-410-23/22-32/1, URBROJ:513-07-17-04-22-1 od
Poslovni broj: Us l-2475/2025-7
03. ožujka 2022. godine, već da je naveo da porezni obveznik nije imao primjedbi na Zapisnik; da je porezno tijelo u provedenom postupku počinilo bitnu povredu postupka jer nije omogućilo sudjelovanje u postupku poreznom jamcu, odnosno da u konkretnom slučaju Hrvatska radiotelevizija (dalje: HRT-a) nije bila obaviještena o pokretanju postupka, niti je sudjelovala u postupku; da je porezno tijelo u provedenom postupku počinilo bitnu povredu postupka jer nije nadležno za provedbu propisa kojima se uređuju radni odnosi, sve iz razloga navedenih u tužbi; da je porezno tijelo u provedenom postupku pogrešno primijenilo pravni propis na temelju kojega se rješava stvar i da je povrijedilo osnovna načela poreznog postupka, sve iz razloga navedenih u tužbi; da je porezno tijelo u provedenom postupku pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje, sve iz razloga navedenih u tužbi; da iz Ugovora o angažiranju tužitelja je razvidno da ne sadrži bitne elemente ugovora o radu kao što su trajanje plaćenog godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, otkazni rok, elemente o osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koja radnik ima pravo, trajanje redovitog radnog dana ili tjedna; da kontrolori posao obavljaju samostalno, a da ne postoji odnos subordinacije koji karakterizira radni odnos; da kontrolor u pravilu sam određuje kada će i gdje i na koji način raditi, a naručitelju pripada pravo nadzora i davanje uputa, ali samo kada to odgovara naravi posla; da mjesečne naknade kontrolora nisu ni u približno sličnim iznosima, što su sve bitna obilježja Ugovora o djelu; da je porezno tijelo pri utvrđivanju postojanja elemenata radnog odnosa trebalo uzeti u obzir sve ugovorne odredbe i stvarni odnos među ugovornim strankama, a ne samo one odredbe i činjenice koje idu u prilog utvrđivanja porezne obveze. Tužbom je predloženo da se sasluša tužitelja te svjedoke ŠU, AU i IU svi na adresi HRT-a Zagreb. Tužbenim zahtjevom je zatražio da je poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje od 03. ožujka 2022. godine. Također je u tužbi iznijet prijedlog za odgodni učinak tužbe tj. da sud donese rješenje kojim će odgoditi izvršenje prvostupanjskog rješenja od 03. ožujka 2022. godine do pravomoćnog okončanja upravnog spora. U prijedlogu je naveo da je navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju utvrđena obveza u iznosu od 72.032,58 kuna odnosno 9.560,37 eura; da tužitelj mjesečno uprihodi prosječno 14.271,33 kn odnosno 1.894,13 eura; da tužitelj iz navedenog iznosa plaća druga davanja, paušalni porez, a da ima i druge troškove vezano za obavljanje svoje djelatnosti koji se primjerice odnose na troškove puta koji se ne mogu specificirati jer variraju ovisno o mjestu obavljanja kontrole, s što sveukupno iznosi cca 30% uprihođenog iznosa; da je iz navedenog razvidno da iznos koji je tužitelju naložen za plaćanje obuhvaća otprilike 7,2 tužiteljevog dohotka nakon plaćenih davanja, dakle, preko 7 mjesečnih dohodaka; da tužitelj nije u mogućnosti podnijeti navedeno financijsko opterećenje i da će mu posljedično bankovni račun biti blokiran, zbog čega neće imati sredstava da financira daljnje obavljanje posla pa neće moći nastaviti obavljati posao, niti u dogledno vrijeme podmiriti predmetno dugovanje; da odgoda izvršenja nije protivna javnom interesu; da javni interes u konkretnom slučaju nije ugrožen budući da će po okončanju postupka tuženik svakako u slučaju odbijanja tužbenog zahtjeva imati pravo na naplatu predmetnog potraživanja, koje će biti uvećano za zatezne kamate koje će u međuvremenu dospjeti. Kako se radi o poreznom obvezniku fizičkoj osobi da ne postoji bojazan da će tuženik po okončanju postupka biti onemogućen u naplati zbog prestanka postojanja dužnika ili slično.
2.Tuženik je odgovorio na tužbu, u kojoj navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.
Poslovni broj: Us l-2475/2025-7
3.Opunomoćenica tužitelja je dana 18. prosinca 2025. godine sudu dostavila podnesak u kojem se je očitovala o samom meritumu ove upravne stvari iz kojeg podneska je vidljivo da je opunomoćenica detaljno upoznata sa samim predmetom i ključnim (spornim) pitanjima koji bi po njezinom viđenju bili bitni za rješavanje ove upravne stvari te je u tom smislu u podnesku i iznijela prijedlog da se kao zainteresirana osoba pozove HRT-a Zagreb, te da se u upravnom sporu sasluša tužitelj te svjedoci ŠU, ŽU i UU, svi na adresi HRT-a Zagreb, pa je slijedom navedenog odbijen prijedlog za odgodu ročišta. Uz navedeno je istaći da je poziv za raspravu dostavljen tužitelju dana 13. studenog 2025. godine obzirom da isti u vrijem podnošenja nije imao opunomoćenika, pa ukoliko je tužitelju bilo potrebno da za ovu upravnu stvar angažira pravno stručnu (odvjetnika) ima je dovoljno vremena da to pravovremeno učini prije zakazane rasprave.
4.Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava
Imotski, KLASA:UP/I-410-23/22-32/1, URBROJ:513-07-17-04-22-1 od 03. ožujka 2022. godine.
Navedenim prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke utvrđeno je da je tužitelj za razdoblje oporezivanja od 10. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. godine korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 171.261,41 kn. Točkom II. izreke rješenja na utvrđeni iznos primitaka iz točke I. koji se za potrebe oporezivanja smatraju primitkom po osnovi radnog odnosa obračunani su porezi i obvezni doprinosi i to doprinos za zdravstveno osiguranje u iznosu od 24.255,91 kn, doprinos za mirovinsko osiguranje temeljem generacijske solidarnosti u iznosu od 22.050,83 kn, doprinos za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane štednje u iznosu od 7.350,28 kn i ukupna obveza poreza i prireza u iznosu od 18.375,56 kn. Točkom III. izreke rješenja utvrđeno je da se primici navedeni pod točkom II.1. nakon priznavanja izdataka doprinosa na osnovicu plaće i doprinosa iz osnovice plaće, za ovaj i ostale postupke, smatraju dohotkom od nesamostalnog rada. Točkom IV. naloženo je tužitelju da u ostavljenom roku izvrši plaćanje utvrđenih poreza, prireza i doprinosa. Točkom V. izreke rješenja određeno je da se na nepravodobno uplaćeni iznos poreza, prireza i doprinosa obračunava i plaća zatezna kamata.
5.Sud je u upravnom sporu održao raspravu na koju je pozvao stranke te im je na taj način omogućeno da iznesu svoje stavove o predmetu spora i očituju se na mišljenje protivne stranke. Na ročištu od 19. prosinca 2025. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Zamjenik opunomoćenice tužitelja je iskazao, da ostaje kod sveg navedenog, posebno kod sadržaja podneska od 18. prosinca 2025. godine, te je ustrajao u prijedlogu iz navedenog podneska u dijelu kojim se moli sud da ročište odgodi iz razloga da bi se radilo o opsežnom spisu i da bi opunomoćenica imala dovoljno vremena za pripremu adekvatnih dokaznih prijedloga. Popisao je trošak sastava tužbe, sastava podneska od 18. prosinca 2025. godine i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u visini od po 500 bodova ili po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV od 25 %.
6.Sud je raspravnim rješenjem odbio prijedlog tužitelja da se odgodi predmetno ročište kako bi se opunomoćenica tužitelja mogla pripremiti jer je ocijenjeno da nema
Poslovni broj: Us l-2475/2025-7
osnove za odgodu rasprave radi pripreme opunomoćenice tužitelja, jer se ustvari ne radi o posebno složenom predmetu.
7.Sud je također odbio i prijedlog da se sasluša tužitelja, te svjedoke, zaposlenike HRT-a, ŠU, ŽU i UU, jer je ocijenjeno da je predloženo saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez predloženog saslušanja.
8.Odbijen je prijedlog tužitelja da se u upravni spor kao zainteresirana osoba uključi HRT-a jer za to nema zakonskog uporišta. Naime, člankom 19. stavak 1.Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), je propisano da je zainteresirana osoba svaka osoba kojoj bi poništavanje, izmjena ili donošenje pojedinačne odluke, postupanje ili propuštanje puštanja javnopravnog tijela odnosno sklapanje, raskid ili izvršavanje upravnog ugovora povrijedilo njezino pravo ili pravni interes. Prema stavku 2. istog članka sud će po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke pozvati zainteresiranu osobu da sudjeluje u sporu.
U konkretnom slučaju porezno tijelo je postupak utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, provelo kod tužitelja u odnosu na kojeg su i donijeta predmetna rješenja koja se osporavaju u ovom upravnom sporu.
Stoga, kako se postupak ni na koji način nije vodio u odnosu na HRT, te kako predmetnim rješenjima koja se osporavaju se ne dira u pravne interese HRT-a nije bilo zakonske osnove da se ista uključuje u upravni spor kao zainteresirana stranka.
9.U dokaznom postupku pregledana je tužba, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 18. prosinca 2025. godine, te je pregledan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
10.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.
11.Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem zakonito utvrđeno da je tužitelj u spornom razdoblju od 10. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. godine korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 171.261,41 kn., a koji se smatraju primitkom po osnovi radnog odnosa obračunani obvezni doprinosi, na način u iznosima kako je navedeno u prvostupanjskom rješenju.
12.Prema stanju spisa proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo sukladno članku 32.a Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 10/17, 128/17,106/18,1/19,80/19,1/20, dalje: Pravilnik) kod tužitelja pokrenula postupak utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona o čemu je dana 14. veljače 2022. godine sastavljen zapisnik kojim su utvrđene nezakonitosti, na koji je tužitelj nije imao primjedbi.
13.Tužitelj je dana 25. svibnja 2018. godine sa Hrvatskom radiotelevizijom sklopio Ugovor o angažiranju kontrolora kojim su uređeni njihovi odnosi prava i obveze te način obavljanja poslova kontrolora od strane tužitelja kao kontrolora, a koji se sastoji kontroli korištenja TV i radio prijamnika odnosno korištenja istih bez plaćanja mjesečne pretplate.
Poslovni broj: Us l-2475/2025-7
14.Među strankama je sporno da li se u konkretnom slučaju izvršavanje predmetnih poslova od strane tužitelja za Hrvatsku radio televiziju, može cijeniti kao tužiteljev nesamostalan rad za isto društvo.
15.Člankom 12.a stavak 11) točka 1. Općeg poreznog zakona propisano je:
Porezni obveznik koji ostvaruje porezne pogodnosti koristeći porezni sustav kroz organizacijske oblike koji su oporezivi nižim propisanim poreznim stopama, a koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika, smatrat će se da koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona, osobito u slučaju kada: 1. isplatitelj primitka za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama.
Stavkom 2. istog članka OPZ-a propisano je: U slučajevima iz stavka 1. točke 1. ovoga članka za porezne obveze koje će se obračunati kao da tih opisanih korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona nije bilo, odgovara porezni obveznik koji se u tom odnosu smatra posloprimcem, a isplatitelj primitka koji se u tom odnosu smatra poslodavcem odgovara kao jamac platac. Prema stavku 3.) utvrđeni doprinosi pripisuju se osnovi osiguranja poreznog obveznika/posloprimca pri nadležnim zavodima.
16.Člankom 27.a stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16,106/18,121/19,32/20) propisano je: Za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju se i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada (st.1). Obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona iz stavka 1. ovoga članka određuju se temeljem ispunjenja triju kriterija: kontrola ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka. Člankom 14. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16 do 22/20) propisano je da se poreznom obvezniku ostvareni dohodak iz članka 13. ovoga Zakona umanjuje za osnovni osobni odbitak.
17.Člankom 32.a stavak 1. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 10/17,128/17,106/18,1/19,80/19,1/20) propisano je da u skladu s člankom 123.a stavkom 1. točkom 1. OPZ-a i člankom 27.a Zakona o porezu na dohodak za potreba pravilnog obračuna poreza na dohodak te pripadajućih doprinosa Porezna uprava utvrđuje ima li pojedini posao, sklopljen između isplatitelja primitka i poreznog obveznika-izvršitelja posla, obilježja nesamostalnog rada.
Sukladno članku 32.a stavak 2. Pravilnika, ako Porezna uprava u predmetnom postupku utvrdi da posao iz stavka 1. ovoga članka ima obilježja nesamostalnog rada, provest će postupak obračuna poreza i doprinosa propisan za radni odnos, prema poreznom obvezniku koji se u navedenom poslu smatra izvršiteljem posla, neovisno od slijedećih činjenica: 1. načina kao je ugovoren posao, 2. je li izvršitelj posla osoba koja je registrirana za obavljanje samostalne djelatnosti obrta te je kao takva ugovorila posao, 3. bez obzira na rezidentnost isplatitelja primitaka. Sukladno članku 32.a stavak 3. Pravilnika za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane člancima 32.d do 32.i ovog Pravilnika. Prema članku 32.a stavku 4. Pravilnika u utvrđenju obilježja nesamostalnog rada prema stavku 3. ovoga članka, svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni. U smislu članka 32.a st. 5. Pravilnika postojanje obilježja
Poslovni broj: Us l-2475/2025-7
nesamostalnog rada utvrđuje se presudnim utjecajem kontrole ponašanja i/ili financijske kontrole isplatitelja primitka nad poreznim obveznikom izvršiteljem posla i/ili ako odnos stranaka upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla. Sukladno članku 32.a stavak 6. Pravilnika, u slučaju da Porezna uprava u provedenom postupku utvrdi da posao između isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla ima obilježja nesamostalnog rada provest će se postupak obračuna poreza i doprinosa propisan za radni odnos prema poreznom obvezniku koji seu navedenom poslu smatra izvršiteljem posla, a u skladu s člankom 12.a stavkom 3. OPZ-a, plaćeni doprinosi uvećavaju prava u sustavu obveznog mirovinskog osiguranja, ne utječući na osnovu osiguranja poreznog obveznika izvršitelja posla temeljem koje je upisan u matičnu evidenciju obveznih osiguranika.
18.Prema stanju spisa proizlazi da je porezno tijelo u postupku koristilo sve dostupne podatke iz poreznih evidencija te podatke iz javno dostupnih podataka o poslovanju poreznih obveznika. U postupku je izvršen uvid u podatke iz Informacijskog sustava Porezne uprave, promet po žiro računu i popunjeni Upitnik NR kojeg je tužitelj dostavio dana 02. studenog 2021. godine
19.Iz spisa proizlazi da je porezno tijelo tužitelju dana 22. listopada 2021. godine uputilo poziv u prilogu kojeg je dostavljen i Upitnik NR (utvrđivanje obilježja kriterija nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona), kojeg je tužitelj primio 26. listopada 2021. godine nakon čega je dana 02. studenog 2021. godine dostavio popunjen Upitnik NR.
20.Tužitelj je u dostavljenom Upitniku NR naveo da mu isplatitelj (HRT-a) ne određuje mjesto obavljanja posla, način obavljanja posla, da mu ne daje upute za rad i da ne radi sa alatima i sredstvima isplatitelja.
Međutim, navedeni navodi su suprotni člancima 2., 3., 4.,5., i 8. Ugovora o angažiranju kontrolora sklopljenog dana 25. svibnja. 2028. godine.
21.Iz sadržaja Upitnika NR odnosno prema izjavi tužitelja isplatitelj primitaka (HRT) isplaćuje naknade na temelju izdanog računa na nivou mjeseca (svaki mjesec) koji se ispostavlja nakon što kontrolor dostavi mjesečno izvješće o obavljenoj kontroli. Međutim, člankom 6. Ugovora utvrđene su naknade kontrolora za obavljanje poslova, u kojem se navodi da kontrolor ima pravo na naknadu u visini na način određen Odlukom o naknadama kontrolora za obavljanje poslova prijave naplate i kontrole mjesečne pristojbe i najma satelitskih kartica u bruto iznosu određenim Ugovorom. Uvidom u Ugovor o angažiranju kontrolora od 25. svibnja 2018. godine nema evidentiranog podatka do kada traje ugovor temeljem čega se može zaključiti da je isti potpisan na neodređeno vrijeme.
22.Isto tako sadržajem ostalih odredbi Ugovora o angažiranju kontrolora od 25. svibnja 2018. godine definiran je (razrađene pojedinosti odnosa između tužitelja kao kontrolora HRT, kao osobe koja osobno izvršava navedene poslove i HRT kao isplatitelja naknade. Tako se člankom 2. Ugovora o angažiranju kontrolora od 25. svibnja 2018. godine se navodi da potpisom ugovora Kontrolor potvrđuje primitak službene iskaznice HRT-a za obavljanje poslova.
Člankom 3. Ugovora određeno je da je kontrolor dužan čuvati poslovnu tajnu za vrijeme obavljanja poslova istog ugovora kao i neograničeno nakon prestanka Ugovora. U istom članku se navodi kako je potpisom ovog ugovora kontrolor zadužio
Poslovni broj: Us l-2475/2025-7
Tablet PC za izvršavanje obveza iz ugovora, te da se za obavljanje posla smije koristiti samo opremom i obrascima dobivenim od HRT-a. Člankom 4. Ugovora o angažiranju kontrolora ugovoreno je da se kontrolor (tužitelj) obvezuje obavljati poslove isključivo osobno, te da ne može poslove iz Ugovora povjeriti drugoj osobi niti na drugu osobu prenijeti bilo kakva prava i/ili obveze.
Člankom 5. Ugovora određeno je da kontrolor u obavljanju poslova naplate i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe je obvezan sastaviti mjesečno izvješće o obavljenoj kontroli te da odgovara za točnost i potpunost podataka navedenih u izvješću, a da se HRT-a obvezuje isplatiti naknadu za usluge kontrolora isključivo pod uvjetom da su svi podaci navedeni i ispisani u svakom pojedinom zapisniku točni i potpuni. Člankom 8. Ugovora navodi se da ako kontrolor ne ispunjava obveze iz ugovora ili ponašanje kontrolora u obavljanju poslova je takvo da šteti ugledu HRT-a, da HRT-a može odmah raskinuti ugovor bez posebnog obrazloženja i otkaznog roka.
23.Slijedom navedenog jasno proizlazi odnos između tužitelja kao kontrolora HRT-e i osobe koja izvršava poslove te HRT-e kao isplatitelja naknade za izvršene poslove, pa je tako prema naprijed navedenim odredbama Ugovora o angažiranju kontrolora od 25. svibnja 2018. godine je vidljivo da je tužitelj zadužio iskaznicu Hrvatske radiotelevizije koju treba koristiti prilikom obavljanja poslova kontrolora. Nadalje tužitelj kao kontrolor je dužan čuvati poslovnu tajnu za vrijeme obavljanja poslova kontrolora i neograničeno nakon prestanka Ugovora, što ga dovodi u položaj zaposlenika.
Tužitelj je za obavljanje poslova kontrolora zadužio Tablet PC koji jedino može koristiti za obavljanje poslova kontrolora, što znači da tužitelj poslove kontrolora izvršava pomoću osnovnog sredstva (sredstva rada) dodijeljenog od isplatitelja. Također u obavljanju poslova kontrolora se smije koristiti samo obrascima dobivenim od HRT-a, što potvrđuje tužiteljevu ovisnost o isplatitelju. Isto tako poslove kontrolora tužitelj mora izvršavati osobno i ne može poslove povjeriti drugoj osobi, dok je člankom 5. Ugovora pobliže uređeno na koji način tužitelj treba poslove izvršavati te po izvršenim poslovima izvješće podnositi (dostavljati) isplatitelju.
24.Prema podacima sa žiro računa (izvodima računa te prema izjavi tužitelja u dostavljenom NR upitniku utvrđeno je da je tužitelj u 2020. godini imao samo jednog poslovnog partnera – HRT-u. Uvidom u dostavljeni izvod utvrđen je ukupan prihod od 171.261,41 kuna, koji podatak odgovara podnesenom PO-SD obrascu za 2020. godinu.
25.Obzirom na navedeno Sud ocjenjuje da je porezno tijelo zakonito utvrdilo da su na strani tužitelja koji izvršava poslove za isplatitelja, s obzirom na njihov Ugovorom regulirani odnos te ostale navedene elemente postoji obilježje nesamostalnog rada i to presudnim utjecajem kontrole ponašanja i odnosa stranaka. Stoga, pravilno i zakonito je utvrđeno je da je tužitelj za predmetno razdoblje od 10. 01. 2020. do 31. 12. 2020. godine koristio porezne pogodnosti protivno svrsi zakona iz članka 12.1. OPZ- a na način da je za posao koji ima obilježje nesamostalnog rada od isplatitelja primitka Hrvatske radio televizije iz Zagreba, primao isplate iskazane putem obrta koji dohodak utvrđuje u paušalnom iznosu s namjerom korištenja nižih propisanih poreznih stopa, budući da je tužitelj korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona na navedeni način u promatranom razdoblju ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 171.261,41 kuna.
Poslovni broj: Us l-2475/2025-7
26.Tužitelj je kao paušalni obrtnik za jednog isplatitelja je radi smanjenja porezne obveze, koristeći porezne pogodnosti protivno svrsi zakona iz članka 12.a OPZ-a u navedenom razdoblju 2020. godine poslove obavljao za navedenog poslodavca na način da obavljanje tih poslova ima obilježja nesamostalnog rada. Navedeno proizlazi iz same činjenice da u odnosu između tužitelja kao izvršitelja poslova i HRT-e kao isplatitelja je prisutan presudni utjecaje kontrole ponašanja i odnosa stranaka.
27.Slijedom navedenog sud ocjenjuje da odnos tužitelja i HRT-e kao isplatitelja primitaka, te poslovi koje tužitelj obavlja za isplatitelja primitaka, sukladno naprijed navedenim odredbama se mogu cijeniti kao obavljanje poslova s obilježjima nesamostalnog rada, jer je između istih ostvaren odnos presudne povezanosti u obavljanju posla te stoga što je između tužitelja i isplatitelja primitka ostvaren odnos financijske kontrole i odnosa stranaka. Stoga, zakonito je tužitelju poreznim rješenjem utvrđena porezna obveza.
28.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.
29.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.
30.Što se tiče prijedloga za odgodni učinak tužbe tj. odgodu izvršenja rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Imotski, KLASA:UP/I-410-23/22-32/1, URBROJ: 513-07-17-04-22-1 od 03. ožujka 2022. godine do pravomoćnosti odluke u ovom upravnom sporu, sud ocjenjuje da je isti osnovan.
31.Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 03. ožujka 2022. godine tužitelj je obvezan na plaćanje porezne obveze po osnovi obveznih doprinosa u iznosu od9.560,37 eura uz obračun daljnjih kamata.
32.Odredbom članka 42. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS-a) propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je za to zakonom propisano. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
Stavkom 3. istog članka propisano je je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki. Stavkom 4. istog članka propisano je da o odgodnom učinku tužbe i privremenoj mjeri sud odlučuje rješenjem. Stavkom 5. istog
Poslovni broj: Us l-2475/2025-7
članka propisano je da se protiv rješenja o odgodnom učinku i privremenoj mjeri može izjaviti žalba. Stavkom 6. istog članka propisano je da odgodni učinak tužbe i privremene mjere vrijede do pravomoćnog okončanja spora ili drugačije odluke suda.
33.Imajući u vidu citirane odredbe Zakona, navode stranke iznijete u tužbi u odnosu na razloge za određivanje odgodnog učinka tužbe i odgode izvršenja označenog rješenja kao i cjelokupnu dokumentaciju priloženu u spisu predmeta, Sud smatra da je prijedlog za odgodu izvršenja rješenja osnovan, budući da je tužitelj učinio vjerojatnim na dostatnom stupnju vjerojatnosti, da bi mu izvršenjem predmetnog rješenja tuženika nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, obzirom da je tužitelj porezni obveznik – fizička osoba, a da bi naplatom utvrđene porezne obveze bi tužitelj ostao bez financijskih sredstava za nastavak rada tužitelja kroz registrirani obrt, jer bi se tužitelj trebao vratiti obavljanju djelatnosti registriranog obrta, što bi moguće ugrozilo egzistenciju tužitelja. S druge strane javni interes u konkretnom slučaju nije ugrožen budući da će po okončanju postupka tuženik svakako u slučaju odbijanja tužbenog zahtjeva imati pravo na naplatu predmetnog potraživanja, koje će biti uvećano za zatezne kamate koje će u međuvremenu dospjeti.
Naime, odgoda izvršenja rješenja je privremenog karaktera, do pravomoćnosti odluke u ovom upravnom sporu, te se smatra kako se ovom odlukom neće nanijeti veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci, ovdje tuženiku.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.
U Splitu 19. siječnja 2026.
S U D A C
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).
Protiv rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 42. st. 5. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenici tužitelja, Anamariji Udiljak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 224,
- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak Zagreb, Katančićeva 5,
- u spis.
