Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Trg Alojzija Stepinca 3
53000 Gospić
Poslovni broj: K-13/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću, po predsjednici vijeća Karmeli Miškulin Banić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Josipe Marković, u kaznenom predmetu protiv optuženika MN, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, broj KO-DO- 200/2025 od 3. studenog 2025., nakon javne rasprave održane 19. siječnja 2026., u nazočnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Gospiću, ZN te optuženika MN i njegove braniteljice po službenoj dužnosti, odvjetnice Gordane Peraković – Turković iz Otočca te stalne sudske tumačice za ruski jezik, Mirne Merdić iz Korenice, istog dana, objavio je i
p r e s u d i o j e
Opt. SN, sin M i ON, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Azerbajdžana, energetičar, nezaposlen, materijalno ga pomaže majka od svoje mirovine, sa završenom visokom školom, oženjen, otac troje maloljetne djece, s činom zapovjednika, odlikovan, lošeg imovnog stanja, supruga nezaposlena, živi s obitelji i majkom u majčinoj kući na adresi prebivališta, neosuđivan, nalazi se u istražnom zatvoru,
k r i v j e
I. što je, dana 9. listopada 2025. oko 12:00 sati u blizini mjesta Grabušić, općina Plitvička Jezera, po prethodnom dogovoru s nepoznatim osobama, u cilju da se nepripadno materijalno okoristi ilegalnim prijevozom stranih državljana kroz Republiku Hrvatsku te dalje u zemlje Europske unije, za unaprijed dogovorenu novčanu naknadu u iznosu od 200,00 dolara po osobi koju je trebao dobiti po izvršenom prijevozu, na točno neutvrđenom mjestu u blizini državne granice Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u osobni automobil marke „Citroen“ model „Xara“ registarskih oznaka [registarska oznaka] preuzeo pet državljana Turske, iako je bio svjestan da su isti prethodno ilegalno, mimo granične kontrole prešli državnu granicu između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske te ih prevozio prema točno neutvrđenoj lokaciji, kada je zatečen po policijskim službenicima,
II. dakle, iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11).
III. Na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11, optuženik TN se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
IV. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora optuženiku HN se uračunava vrijeme uhićenja, pritvora i istražnog zatvora od 9. listopada 2025., pa nadalje.
V. Na temelju članka 79. stavka 2. i 4. KZ/11, od optuženika MN kao posjednika oduzima se od istoga privremeno oduzeto osobno vozilo marke "Citroen Xara", registarskih oznaka [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], sa pripadajućim ključem za pokretanje vozila, koji predmeti po pravomoćnosti presude postaju vlasništvo Republike Hrvatske i predati će se Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
VI. Na temelju članka 79. stavak 2. i 4. KZ/11, od optuženika MN kao posjednika, oduzima se od istoga privremeno oduzeti mobilni uređaji marke "Samsung", model SM-A105F/DS, IMEI broja: [IMEI broj] i IMEI broja:
I59176/10/485551/0, sa pripadajućom SIM karticom nepoznatog pozivnog broja, koji po pravomoćnosti presude postaje vlasništvo Republike Hrvatske i predati će se Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
VII. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/2025. - dalje: ZKP), optuženik TN u cijelosti se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću (dalje: ODO), optužnicom broj: KO- DO-200/2025 od 03. studenog 2025., potvrđenom rješenjem optužnog vijeća ovog suda, posl. broj Kov-167/2025-23 od 09. prosinca 2025. (str. 164-167 spisa), teretilo je optuženika MN za počinjenje kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, sve činjenično i pravno opisano kao u izreci presude.
2. Sukladno članku 19.b stavku 3. ZKP-a, stranke su se suglasile da raspravu provede predsjednica vijeća kao sudac pojedinac.
3. Pozvan na očitovanje o optužbi, optuženik TN je iskazao (str. 205 spisa) kako se za kazneno djelo stavljeno mu na teret optužnicom smatra krivim.
4. Pozvan radi ispitivanja na početku dokaznog postupka, optuženik TN je iskazao kako je došao iz Azerbajdžana u Republiku Hrvatsku s namjerom da otputuje u Italiju. Naime, obećano mu je kad dođe u Hrvatsku, da će moći otići u Italiju, ali ga ti ljudi nisu dočekali, tako da se smatra prevarenim. Nije direktno otputovao iz Azerbajdžana u Italiju, zato što vizu treba dugo čekati, duže od 3 mjeseca, a osim toga istu treba platiti 10.000,00 eura. Zapravo nije niti došao iz Azerbajdžana u RH, jer je dugo trebao čekati radnu vizu, već je u dogovoru sa nekim čovjekom, po imenu Z, došao u Bosnu i Hercegovinu iz Azerbajdžana, za što mu nije trebala viza, a onda je iz BiH ilegalno, mimo graničnog prijelaza, ušao u RH, gdje je čekao tu vezu koju mu je obećao taj Z, kako bi otišao u Italiju. Naime, namjeravao je uz pomoć tih ljudi ilegalno iz Hrvatske otići u Italiju, gdje bi onda zatražio azil, a sve kako su ga ti ljudi uputili. Čekao je te ljude na dogovorenom mjestu u Zagrebu, u nekom parku, ali se nisu pojavili, a prestali su mu odgovarati i na poruke, odnosno pozive. Prenoćio je u parku, nadajući se da će ga ujutro nazvati. Međutim, kad se probudio, uočio je da mu je netko tijekom noći ukrao torbu, u kojoj mu je bio mobitel i novac. Kako ne zna hrvatski jezik, uputio se tražiti neki turski ili ruski restoran, koje jezike govori, a kako bi nekome objasnio što mu se dogodilo. Pronašao je jedan restoran, u kojem se obratio radniku koji je u istome radio, pitajući ga kako bih mogao jesti i kako bi mogao do Italije, a taj njihov razgovor su slušali ljudi koji su sjedili za obližnjim stolom. Jedan od tih ljudi mu se predstavio kao S i rekao da mu može pomoći. Najprije ga je pitao zna li voziti automobil, na što mu je odgovorio potvrdno. Taj S mu je rekao da na udaljenosti od oko 250-260 km od Zagreba treba pokupiti neke ljude i dovesti ih u Zagreb, a nakon čega će ga on odvesti u Italiju. Pitao je O da li je to što treba napraviti kažnjivo, a isti mu je odgovorio da se u najgorem slučaju radi o prekršaju koji je kažnjiv novčano te da će mu on platiti novčanu kaznu ukoliko bude potrebno. Odvezao ga je potom u neki hostel, gdje je bio u sobi sa još jednim čovjekom i gdje je boravio tri dana. Četvrti dan ujutro su došli po njega, rekli da ga čeka automobil, dali mu mobitel i rekli na koju lokaciju treba ići. Mobitel je dobio radi navigacije, kako bih mogao upisati lokaciju na koju treba ići, a mobitelom se tijekom puta i čuo s tim osobama koje su ga angažirale za prijevoz. Ljude je preuzeo u nekom selu. Rečeno mu je da će biti četvero ljudi, a bilo ih je pet, četiri muškarca i jedna žena. Vozili su se otprilike 1,5-2 km, kada je na vozilu pukla guma. Čekali su 2-3 sata, jer su mu organizatori obećali da će doći sa rezervnom gumom. Međutim kada nisu došli nakon toliko vremena, krenuo je potražiti nekoga, kako bih zatražio vodu ili hranu. Došao je do ceste, vidio da prolazi automobil i zaustavio ga. Naime, kad im je pukla guma, organizatori prijevoza su mu rekli da se s vozilom makne sa ceste, tako da je vozilom otišao u obližnji šumarak, maksimalno 100 m od ceste. U vozilu koje je zaustavio na cesti bili su policijski službenici u civilnoj odjeći. Rekao im je da je migrant, da mu treba pomoć, da mu je pukla guma. Zapravo, kad je zaustavio to vozilo, osobama u vozilu je rekao da mu treba pomoć, a oni su mu tad pokazali službene iskaznice i rekli da su policijski službenici te ga zatražili isprave. Pokazao im je vozačku dozvolu, jer je to bio jedini dokument koji mu je ostao. Tada su ga upitali što tu radi, na što im je odgovorio da mu je pukla guma na vozilu. Rekao im je i da prevozi ljude. Oni su tada pozvali drugu patrolu, koja je otišla do tog vozila i ljudi koje je prevozio, a dio službenika je ostao s njim te su ga potom odvezli u policijsku postaju. Da je znao da je to kazneno djelo, ne bi to počinio, mislio je da se radi o prekršaju. Kako je iskazao, majka mu je teško bolesna, onkološki bolesnik, a i supruga mu je bolesna, mora na operaciju te je samo želio doći u Italiju, kako bi se tamo zaposlio i radio.
Na upit braniteljice, optuženik je odgovorio kako se on smatra krivim za kazneno djelo, onako kako mu se i stavlja na teret optužnicom, da mu je jedina primjedba što u optužnici eventualno nije navedeno i da je on policijskom službenicima pokazao gdje je automobil sa osobama koje je prevozio. Zbog onoga što je počinio jako mu je žao. Na upit zamjenice ODO, optuženik je odgovorio kako nije došao u RH s ciljem prevoženja ilegalnih migranata. Znao je da su te osobe koje treba prevesti ilegalni migranti, koji su u RH ušli ilegalno. Za prijevoz tih osoba trebao je dobiti iznos od 200 dolara po osobi. Organizatori prijevoza su mu rekli da će biti četiri osobe, za prijevoz kojih će dobiti 800,00 američkih dolara, od čega će mu oni uzeti iznos od 600,00 dolara za njegov put u Italiju, a da će njemu ostati iznos od 200,00 dolara.
5. U nastavku dokaznog postupka pročitani su izvješće Mobilne jedinice Granične policije - Istok (str. 15-17 spisa), zapisnik Postaje granične policije Korenica od 9. listopada 2025., o očevidu, s ispisom fotografija (str. 18-29 spisa), zapisnik i potvrda Policijske postaje Korenica od 9. listopada 2025., o privremenom oduzimanju predmeta od optuženika (str. 36-38 spisa), preslike osobnih dokumenta državljana Turske (str. 41-46 spisa).
Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
Na kraju dokaznog postupka, pročitan je izvod iz kaznene evidencije za optuženika (str. 200-201 spisa).
6. Optuženik TN očitovao se krivim u odnosu na optužbu, a nakon što je ispitan na raspravi, pri kojem ispitivanju je priznao počinjenje kaznenog djela, isto kao i provođenju dokazne radnje prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika u ODO u Gospiću, dana 10. listopada 2025. i pri ispitivanju u svojstvu osumnjičenika u Postaji granične policije Korenica, dana 09. listopada 2025., ocjena je suda kako je priznanje optuženika potpuno i sukladno prikupljenim dokazima, navedenim od točkom 5. obrazloženja, slijedom čega je u postupku utvrđeno da je optuženik počinio na teret mu stavljeno kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11, onako kako mu je to činjenično i pravno stavljeno na teret.
7. Naime, priznanje optuženika je ocijenjeno potpunim i sukladnim izvješću Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Službe za granicu, Mobilne jedinice Granične policije – Istok o postupanju policijskih službenika i zapisniku Postaje granične policije Korenica o očevidu, s fotografijama očevida te preslikama osobnih isprava osoba koje je inkriminirane prilike prevozio optuženik, iz kojih dokaza, sukladno iskazu optuženika, kao nesporno proizlazi da su policijski službenici Mobilne jedinice granične policije – Istok, dana 09. listopada 2025., u 10,45 sati, na cesti D1 zatekli optuženika, čiji identitet su utvrdili uvidom u vozačku dozvolu koju im je predočio, koji im je iskazao da mu je automobil ostao u kvaru, pri čemu su potom, obilaskom mjesta gdje je isti zatečen, na šumskom putu, udaljenom oko 100- tinjak metara od državne ceste u 12,00 sati uočili vozilo Citroen Xara, reg. oznaka [registarska oznaka] te kraj vozila i u istom ukupno pet osoba, četiri muške i jednu žensku, koje su im potom dale na uvid turske putovnice odnosno osobnu iskaznicu, a koje osobe su mimo graničnog prijelaza ušle na teritorij Republike Hrvatske, što je sukladno iskazu optuženika koji je iskazao da je znao da prevozi ilegalne migrante, dakle osobe koje su prethodno, mimo graničnog prijelaza ušle na teritorij Republike Hrvatske (kako je u konačnici i sam prethodno iz BiH ušao na teritorij Hrvatske).
Zaključno, optuženik je iskazao kako se na počinjenje kaznenog djela odlučio zbog unaprijed mu obećane novčane naknade u iznosu od 200,00 američkih dolara po osobi, u skladu s čime je uređen činjenični opis djela, naznakom da se radi o dolarima, a ne o eurima, kako je navedeno u optužnici, čime se nije utjecalo na identitet optužbe i djela, s tim što je ustvrdio da bi od tog novca iznos od 600,00 dolara, prema dogovoru sa osobama koje su ga angažirale za prijevoz ilegalnih migranata, namjeravao dati istima kako bi ga ilegalno iz Hrvatske prebacili u Italiju, koja okolnost, da bi optuženik dio novca upotrijebio za vlastiti nezakoniti prelazak državnih granica se ne cijeni odlučnom za ovaj postupak.
7.1. Sud je u ovom dijelu cijenio kako je optuženik, koji je iskazao da je bio svjestan da prevozi ilegalne migrante i da će za to dobiti novac u iznosu od 200,00 dolara (USA) po osobi (pri čemu nije odlučno u koje svrhe ga je potom namjeravao upotrijebiti), istaknuo kako je smatrao da takvim postupanjem čini prekršaj, a ne kazneno djelo. U odnosu na navedeno, ocjena je suda kako okolnost što je optuženik eventualno smatrao da čini samo prekršaj, a ne i kazneno djelo, istoga ne ekskulpira od odgovornosti za počinjenje kaznenog djela čija je objektivna obilježja ostvario, jer je dakle kod njega postojala i svijest da je njegovo postupanje protupravno, ali je unatoč tome htio počinjenje djela, pri čemu nije odlučno da li se radi o kaznenom djelu ili prekršaju, pa je takva obrana optuženika cijenjena usmjerenom ublažavanju kaznene odgovornosti.
8. Slijedom svega izloženog, u postupku je cijenjeno utvrđenim da je optuženik TN, nesumnjivo svjestan obilježja kaznenog djela, ali želeći njihovo ostvarenje, iz koristoljublja, u cilju da se nepripadno materijalno okoristi, omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, čime je svojim radnjama s izravnom namjerom ostvario sva bitna obilježja na teret mu stavljenog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, pa je za isto proglašen krivim.
9. Prilikom odluke o vrsti i visini kazne, olakotnim na strani optuženika je cijenjeno priznanje djela, još pri prvom ispitivanju, čime je doprinio bržem okončanju kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog djela i okolnost da se radi o ocu troje mldb. djece te njegova dosadašnja neosuđivanost u Republici Hrvatskoj, pri čemu je valjalo cijeniti, zbog nedostatka suprotnog dokaza, obzirom da podaci iz njegove matične države zbog žurnosti postupka nisu pribavljeni, da je neosuđivan i u Azerbajdžanu, dok posebne otegotne okolnosti nisu utvrđene.
Slijedom utvrđenog, obzirom na zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11, optuženik je osuđen na kaznu u trajanju od 1 (jedne) godine, uz ocjenu da je takva najmanja mjera kazne primjerena težini počinjenog kaznenog djela i utvrđenim okolnostima na strani optuženika, koje utječu da kazna po istoga bude blaža, bez posebnih otegotnih okolnosti.
Naime, sud je cijenio da je za ostvarenje ciljeva specijalne prevencije, kako bi se utjecalo na optuženika da shvati kažnjivost svog postupanja i više se ne javi kao počinitelj kaznenog djela, budući da je došao čak iz Azerbajdžana kako bi onda na teritoriju Republike Hrvatske, gdje je ušao ilegalno, počinio kazneno djelo u cilju stjecanja nepripadne imovinske koristi, ali i zbog ostvarenja ciljeva generalne prevencije, zbog iznimnog porasta ove vrste iz koristoljublja počinjenih kaznenih djela, kojima se omogućuje i pomaže drugim osobama u nezakonitom ulasku i kretanju po Republici Hrvatskoj, iako nisu prošle graničnu provjeru, pa mogu predstavljati sigurnosnu ugrozu za građane Republike Hrvatske i Europske unije, nužna osuda na bezuvjetnu kaznu zatvora, kako bi se izrazila primjerena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i tako utjecalo na optuženika, ali i na svijest ostalih građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.
Pri tome se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nalazi primjerenom, jer olakotne okolnosti, iako postoje, nisu toliko brojne niti izražene da bi opravdavale blažu mjeru kazne od propisane, dok kazna zatvora u trajanju od jedne godine odgovara težini počinjenog kaznenog djela, broju osoba kojima je optuženik omogućio nedozvoljeno kretanje u Republici Hrvatskoj i utvrđenim okolnostima koje utječu da kazna za optuženika bude blaža, bez posebnih otegotnih okolnosti, te se za istu nalazi osnovnim očekivati da će su dovoljnoj i primjernoj mjeri utjecati na optuženika da svoje postupanje uskladi s pozitivnim propisima i više se ne javi kao počinitelj kaznenog djela, uz istodobno postizanje i primjerenog generalnopreventivnog učinka.
10. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora optuženiku se uračunava vrijeme uhićenja, pritvora i istražnog zatvora, od 09. listopada 2025., pa nadalje.
11. Na temelju članka 79. stavka 2. i 4. KZ/11, od optuženika MN kao posjednika, koji predmet je dobio od organizatora počinjenja kaznenog djela, bez kojeg se kazneno djelo ne bi moglo počiniti, oduzima se od istoga privremeno oduzeto osobno vozilo marke "Citroen Xara", registarskih oznaka [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije], sa pripadajućim ključem za pokretanje vozila, kojemu je prometna dozvola istekla 28.08.2025., koji predmeti po pravomoćnosti presude postaju vlasništvo Republike Hrvatske i predati će se Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
12. Na temelju članka 79. stavka 2. i 4. KZ/11, kao predmet koji je optuženik dobio od organizatora počinjenja kaznenog djela, kako bi bio u kontaktu sa njima te se koristio navigacijom u cilju lociranja mjesta preuzimanja i iskrcaja ilegalnih migranata, od optuženika MN kao posjednika, oduzima se od istoga privremeno oduzeti mobilni uređaj marke "Samsung", model SM-A105F/DS, IMEI broja: [IMEI broj] i IMEI broja: I59176/10/485551/0, sa pripadajućom SIM karticom nepoznatog pozivnog broja, koji po pravomoćnosti presude također postaje vlasništvo Republike Hrvatske i predati će se Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
13. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP-a, optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka, a koji troškovi se odnose na paušalnu svotu i troškove braniteljice po službenoj dužnosti, obzirom da je bez redovnih prihoda te nepokretne ili vrjednije pokretne imovine u vlasništvu, a kako plaćanjem istih ne bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
Gospić, 19. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća - sutkinja Karmela Miškulin Banić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. ODO u Gospiću, na broj: KO-DO-200/2025
2. Opt. TN, Zatvor u Gospiću – po prijevodu na ruski jezik
3. Braniteljica opt., odvj. Gordana Peraković - Turković, Otočac
4. Vlasnik vozila, ČN, [adresa] – po pravomoćnosti
5.Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine - po pravomoćnosti - uz dopis
