REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-2680/2023-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja ŠP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Bruni Spizu, odvjetniku u odvjetničkom društvu Pocrnić i Spiz, Zagreb, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 19. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva sa iznosa od 7.088,00 Eura na iznos od 9.143,00 Eura.
II. Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena za iznos od 370,00 Eura.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelju ŠP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.268,17 Eura, sa zateznim kamatama koje teku od 11. rujna 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila poslije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
„Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelju ŠP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.504,83 Eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. svibnja 2023. pa do isplate i zakonske zatezne kamate na iznos od 3.268,70 Eura koje teku od 30. svibnja 2023 do 11. rujna 2023.“.
III. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelju ŠP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 926,59 Eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. siječnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ŠP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.399,73 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da se 15. veljače 2023. dogodila se u Zagrebu na križanju ulice Grada Mainza, Vodovodne i Prilaza baruna Filipovića prometna nesreća koju je skrivila osiguranica tuženika DP kada je vozilom [registarska oznaka] prošla kroz crveno svjetlo na križanju i udarila u automobil [registarska oznaka], marke Renault Twingo. U štetnom događaju tužiteljica je pretrpjela tešku ozljedu vrata i leđa, a njezin automobil znatno je oštećen. Tužiteljica je isti dan zaprimljena na hitni prijam bolnice Sv. Duh, a liječnička obrada pokazala je istegnuće mišića vrata bez znakova akutnog kirurškog zbivanja. Tužiteljica je otpuštena na kućnu njegu uz mirovanje i uzimanje analgetika. Sljedećih mjesec dana nakon ozljeđivanja tužiteljici se stanje pogoršalo, prisutna je bila svakodnevna bolnost i ukočenost čitavog tijela nakon duljeg sjedenja. Tužiteljica je pokušala naći fizijatra u zagrebačkim bolnicama, ali nije mogla dobiti niti jedan termin prije ljeta 2023. Tužiteljica se u panici za vlastito zdravlje obratila u Specijalnu bolnicu Sv. Katarina te je dana 1. ožujka 2023. pregledana od fizijatra i upućena na fizikalnu terapiju. U sljedeća dva tjedna, do 30. ožujka 2023. tužiteljica je provela fizikalnu i manualnu terapiju te se stanje privremeno poboljšalo. Kratkotrajno poboljšanje završilo je iznimno jakim bolovima u vratnom dijelu sa širenjem prema ramenom obruču i prema torakalnom dijelu s osjećajem strujanja u Th-L prijelazu. Nakon svakog sjedenja i mirovanja osjeća se ukočeno. Tužiteljica je ponovno provela fizikalnu terapiju od 18. travnja do 2. svibnja 2023., a ovaj turnus uspjela je obaviti na teret HZZO. Međutim, sljedeći, najbrži pregled kod fizijatra bio je zakazan tek za 29. listopada 2023. u bolnici Sestre milosrdnice. Tužiteljica je shvatila da njezino loše stanje ne može čekati sljedećih šest mjeseci do pregleda fizijatra pa se ponovno obratila u bolnicu Sv. Katarina gdje je na pregledu 12. lipnja 2023. utvrđeno da su kretnje u vratnom dijelu jako ograničene, ,a vratna kralježnica napeta i palpatorno bolna kao i cijela paratorakalna muskulatura. Bolni su i spinozni nastavci cijelom dužinom Th dijela. Tužiteljici je pružena manualna mobilizacija, a zatim je obavila daljnju fizikalnu terapiju te miofascijalnu relaksaciju. Tužiteljica je bila upućena da obavi pretragu magnetske rezonancije, ali je od bolnice Rebro dobila mail da su termini za tu pretragu u lipnju 2025., a od bolnice Sestre milosrdnice dobila je obavijest da bi magnetsku rezonanciju mogla obaviti u veljači 2025. godine. Tužiteljica je smatrala da je njezino stanje hitno te da treba poduzeti apsolutno sve i to čim prije radi oporavka. Zbog toga je u najvećem dijelu plaćala sam liječničku pomoć u bolnici Sv. Katarina, a magnetsku rezonanciju obavila je u ustanovi Dijagnostika 2000. Tužiteljica je zbog posljedica prometne nesreće do 30. 9. 2023. bila na bolovanju, a njezino stanje zdravlja samo je djelomično popravljeno. Zaostala je vrlo jaka bolnost, kočenje i slabija pokretljivost u vratnom dijelu i u leđima. Tužiteljica traži odštetu za: strah u iznosu od 1.000,00 Eura, fizičke bolove 2.000,00 Eura, duševne bolove zbog smanjenja životne i radne aktivnosti 1.200,00 Eura, tuđu pomoć 400,00 Eura,ukupno 4.600,00 Eura. Tuženik je na ime neimovinske štete platio tužiteljici iznos od 1.100 € te 130 € za tuđu pomoć pa tužiteljica umanjuje gore navedeni iznos za već plaćeni nesporni dio odštete i s naslova neimovinske štete traži još daljnji iznos od 3.370 €. Tužiteljica je na liječničke usluge – pretrage, fizikalnu terapiju i medicinsku rehabilitaciju te taxi potrošila ukupno 2.518 €. Tužiteljica je kroz dva mjeseca, koliko je trajao popravak automobila, sve dok tuženik nije platio štetu na vozilu plaćala rate leasinga i to ukupno 1.200 €, za auto koji nije mogla koristiti. Tužitelj tužbom potražuje isplatu iznosa od ukupno 7.088,00 Eura.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju u ovom postupku temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 016247602723, nastanak štetnog događaja, osnov i odgovornost. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva te smatra da je zatraženi iznos štete previsok, obzirom na jačinu i karakter ozljeda tužitelja, orijentacijske kriterije te recentnu sudsku praksu. Prije podnošenja ove tužbe, tuženik je na temelju odštetnog zahtjeva i dostavljene medicinske dokumentacije, tužitelju isplatio iznos od 1.230,00 Eura, od čega se iznos od 130,00 Eura odnosi na naknadu štete po osnovu tuđe pomoći i njege, kao nesporni iznos te iznos od 398,17 Eura na ime troškova liječenja. Tuženik navodi da tužiteljica uz tužbu nije dostavila novu medicinsku dokumentaciju, koja bi eventualno opravdala dosuđenje daljnjeg iznosa naknade neimovinske i imovinske štete. Tuženik osporava potraživanje tužiteljice s osnova troškova liječenja, te troška prijevoza taksijem, fizikalne terapije i medicinske rehabilitacije, jer je tužiteljica cjelokupno liječenje mogla obaviti na teret HZZO-a, bez posljedica za njeno zdravlje. Tuženik osporava potraživanje tužiteljice s osnova troškova taxi prijevoza, jer je za odlazak na liječenje mogla koristiti javni prijevoz koji je znatno jeftiniji. Isto tako, tuženik osporava potraživanje tužiteljice s osnova plaćenih rata leasinga u ukupnom iznosu od 1.200,00 Eura, jer uz tužbu nije dostavljena relevantna dokumentacija (ugovor o leasingu, dokaz o duljini trajanja popravka vozila, dokaz da je tužiteljica o leasinga tražila zamjensko vozilo za vrijeme trajanja popravka vozila i sl. ). Tuženik osporava tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužiteljica potražuje po osnovu tuđe pomoći i njege. Ovo iz razloga što tužiteljica uz tužbu nije dostavila dokaz da je istu plaćala te se pretpostavlja da su joj pomoć pružali ukućani. Dakle, obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja, a sve sukladno čl. 1086.ZOO-a. Tuženik predlaže da sud nakon provedenih predloženih dokaza odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.
3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: odštetni zahtjev (list 6-7 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 8-21, 65-70, 78,92-93, 98, 104-105, 120,154, 157- 162., 163-164 spisa), račune (list 22-43, 77,79-90, 94-97, 100-103, 106-110, 117., 119, 124-125, 143-144, 146, 148-153, 162 spisa), otplatnu tablicu (list 44 spisa), e- mail korespondenciju (list 45-49 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 50-58., 64, 145,147 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku medicinske struke Porinu Periću (list 126-133, 166-167 spisa) saslušana je tužiteljica (list 167- 168 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, i 114/22 – dalje: ZPP-a) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
5. Među strankama nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj.
6. Sporna je visina štete i tijek zateznih kamata, pravo tužitelja na naknadu po osnovi plaćenih rata leasinga i pravo tužitelja na naknadu troškova liječenja i taksi prijevoza.
7. Tužitelj je na ročištu održanom 3. rujna 2024. povukao tužbu za iznos od 1.200,00 Eura, a koja se odnosi na naknadu štete za plaćene rate leasinga, a kojem djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik usprotivio na navedenom ročištu. Sukladno odredbi čl. 193.st.2., a zbog činjenice da se tuženik usprotivio povlačenju tužbe, nije došlo do djelomičnog povlačenja tužbe za iznos od 1.200,00 Eura.
8. Tužitelj je podneskom od 23. svibnja 2025. konačno uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka te je izvršio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva pa nakon navedenog podneska tužitelj potražuje iznos od 3.000,00 Eura na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege, iznos od 4.303,00 Eura sa naslova troškova fizikalne terapije, 270,00 Eura sa osnova tuđe pomoći i njege te iznos od 1200,00 eura sa osnova naknade štete zbog plaćenih rata leasinga. Tuženik se nije protivio preinaci tužbe, a sud ju je dopustio budući da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka, a tužitelj je preinaku mogao izvršiti tek nakon što je vještak izradio nalaz i mišljenje, odnosno nakon što je tužiteljica završila i platila terapije. Zbog navedenog je odlučeno kao u točki i. izreke rješenja. Valja navesti da je navedenim podneskom tužitelj povukao tužbu u dijelu koji se odnosi na naknadu neimovinske štete za iznos od 370,00 Eura. Navedeni podnesak tuženik je zaprimio 10. srpnja 2025., te se nije očitovao na djelomično povlačenje tužbe, slijedom čega je temeljem odredbe iz čl. 193.st.2. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.
9. Na okolnost nastanka i visine neimovinske štete i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege provedeno je medicinsko vještačenje po doktoru Porinu Periću, stalnom sudskom vještaku te je izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju.
10. U svom nalazu i mišljenju dr. Porin Perić je naveo da je tužiteljica 15. veljače 2023. stradala u prometnoj nezgodi i pri tome zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Nakon nezgode tužiteljica je inicijalno liječena u KB,,Sveti Duh, nakon toga u Specijalnoj bolnici ,,Sv.Katarina" i Poliklinici ,,Ligament". Nije bilo znakova koštane traume. Provodila višekratno fizikalnu terapiju i to u privatnim poliklinikama ( Ligament i Sv.Katarina). Nakon navedene ozljede zaostale subjektivne smetnje u vidu povremenih bolova i zatezanja u vratu. Također navodi i bolove u slabinskom dijelu kralježnice i zdjelici, osobito nakon ustajanja, koje se ne mogu dovesti u svezu s predmetnim događajem jer prvi puta u medicinskoj dokumentaciji spominje bolove u slabinskom dijelu kralježnice 12. lipnja 2023.godine, dakle 4 mjeseca nakon predmetnog događaja. Kasnija medicinska dokumentacija i tegobe koje nakon toga navodi ali i sada pri pregledu dominantno vezani uz slabinsku kralježnicu i zdjelicu, što nije moguće povezati s predmetnim događajem. Tužitelj je imao jake bolove nakon ozljede kumulativno 3 dana te kasnije ima kumulativno srednje jake bolove tijekom liječenja zbog kojih je provodio fizikalnu terapiju kumulativno 20 dana te slabe bolove kumulativno 40 dana. Prilikom određivanja pravne novčane naknade sud bi trebao uzeti u obzir i nelagodu koju je tužitelj imao prilikom liječenja u vidu: rtg. snimanja, odlazaka u bolnicu te provođenja fizikalne terapije. Tužitelj je u trenutku odvijanja štetnog događaja imao primarni strah jakog intenziteta, koji je trajao koliko i sama prometna nezgoda, nakon toga tužitelj je imao sekundarni strah (strah za zdravlje i ishod liječenja): jakog intenziteta kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 20 dana, te strah slabog intenziteta još 40 dana kumulativno, kod tužitelja nakon navedenog štetnog događaja nije zaostalo trajno smanjenje životne aktivnosti. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme liječenja 2 sata dnevno kumulativno 3 mjeseca. Nije bilo potrebe za trajnom tuđom pomoći i njegom, kod tužitelja nema znakova naruženja. Uvidom u cjelokupni spis i medicinsku dokumentaciju vještak je utvrdio da se liječenje i rehabilitacija mogla obaviti u zdravstvenim ustanovama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i to bez čekanja i bez štetnih posljedica po zdravlje oštećenoga, te stoga priloženi troškovi liječenja za fizikalnu terapiju i medicinsku rehabilitaciju nisu opravdani. Datum završetka liječenja je 29. prosinca 2023.
11. Nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti je prihvaćen jer je jasan, logičan, sukladan medicinskoj dokumentaciji tužitelja te sačinjen na temelju pravila struke. Vještak je na ročištu jasno i logično odgovorio na sva pitanja i prigovore koje mu je postavio tuženik.
12. Odredbom čl. 1045. st. 1. ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje. ZOO), propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, odredbom čl. 1067 st. 3. ZOO-a propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, dok je odredbom čl. 1072 st. 2. ZOO-a propisano da u slučaju postojanja obostrane krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.
13. Imajući na umu gore navedene odredbe te da se međusobna odgovornost procjenjuje na temelju krivnje i da je u postupku nesporno da je osiguranik tužitelja u cijelosti odgovoran za nastanak štetnog događaj te je utvrđeno da je tužitelj pretrpio navedenu ozljedu u tom štetnom događaju, to je na tuženiku bio teret dokaza (pretpostavljena krivnja) da je šteta nastala bez njegove krivnje, a što tuženik nije dokazao.
14. Imajući na umu gore navedene odredbe u ovom postupku je utvrđeno da je osiguranik tužitelja odgovoran naknaditi štetu nastalu tužitelju iz predmetnog štetnog događaja.
15. Temeljem čl. 19. ZOO-a, a u svezi čl. 1100. ZOO-a, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.
16. Člankom 1100. st. 2. ZOO–a propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.
17. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, utvrđeno je da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO-a). Pritom je uzet u obzir utvrđeni intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti. Pored toga sud je utvrdio da tužitelju pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban s obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.
18. Stoga tužitelju, temeljem čl. 1100. ZOO-a (a imajući na umu sve ozljede koje je pretrpio tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći, odnosno imajući na umu sve okolnost konkretnog slučaja), zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 3.700,00 Eura. Tuženik je prema vlastitim navodima platio iznos od 1.230,00 Eura, pri čemu se iznos od 130,00 Eura odnosi na naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege, iznos od 398,17 Eura po osnovi troškova liječenja, slijedom čega sud zaključuje da se preostali iznos od 701,83 Eura odnosi na naknadu neimovinske štete. Imajući u vidu navedeno, tužitelj ima pravo na naknadu daljnjeg iznosa od 2.998,17 Eura po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na plaćanje iznosa od 2.998,17 Eura, a odbio zahtjev za isplatom iznosa od 1,83 Eura.
19. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužitelju ista bila potrebna ukupno 180 sati. Između stranaka nije bilo sporno da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani. Kako tužitelj ima pravo na istu i kada mu je pružana besplatno, tužitelju s te osnove, primjenom čl. 223. ZPP-a, pripada iznos od 900 Eura koji iznos bi bio primjeren cijeni sata tuđe pomoći i njege od 5,00 Eura, a koji iznos sud ocjenjuje primjerenim na temeljem odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a. Međutim, tužitelj je po navedenoj osnovi u ovom postupku zahtijevao isplatu iznosa od 400,00 Eura, umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 130,00 Eura, odnosno iznos od 270,00 Eura, slijedom čega mu je sud i dosudio navedeni iznos.
20. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom plaćenih troškova liječenja u privatnim poliklinikama i bolnicama i taksi prijevoza u ukupnom iznosu od 4.303,00 Eura, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u navedenom dijelu budući da je tužiteljica mogla koristiti javni prijevoz te se, sukladno nalazu i mišljenju vještaka Porina Perića bez štete za svoje zdravlje mogla liječiti na teret HZZO-a. Nadalje, valja naglasiti i to da se dio utuženih računa po osnovi troškova liječenja odnosi na razdoblje nakon 29. prosinca 2023., dana kada je završeno liječenje ozljede zadobivene u štetnom događaju, kao i da se liječenje nakon navedenog datuma dominantno odnosi na liječenje ozljede slabinske kralježnice i zdjelice, koje ozljede vještak nije mogao povezati sa predmetnim štetnim događajem. Zbog navedenog je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 4.303,00 Eura kao neosnovan.
21. Nadalje, a u odnosu na tužbeni zahtjev za naknadom troškova leasinga za vrijeme od dva mjeseca koliko tužiteljica nije mogla koristiti automobil zbog popravka, valja navesti da tužiteljica nije dokazala koliko je trajao popravak vozila, niti je dokazala da je platila dvije mjesečne rate leasinga. Iz otplatne tablice vidljivo je samo da se radi o ugovoru o financijskom leasingu, sa ratom učešća od 6.889,59 Eura dana 26. listopada 2021., leasing ratama na dan 1. prosinca 2022. u iznosu od 7.206,35 Eura, 1. prosinca 2023. u iznosu od 7.206,35 Eura te otkupnom ratom od dana 1. prosinca 2023. u iznosu od 208,78 Eura. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica otkupila predmetno vozilo i da rata financijskog leasinga ne predstavlja isključivo mjesečnu naknadu za najam vozila već predstavlja način financiranja vozila s namjerom da primatelj leasinga postane vlasnik vozila. Budući da tužiteljica nije dokazala da bi iznos od 1.200,00 Eura predstavljao naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja vozila, niti je dokazala trajanje nemogućnosti korištenja vozila zbog popravka, sud je odbio zahtjev za isplatom iznosa od 1.200,00 Eura.
22. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate.
23. Sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate.
24. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i 11. rujna 2023. kao dana postavljanja odštetnog zahtjeva. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje u tekstu ZOOP) u vezi s čl. 183. st. 2. ZOO-a temeljem koje oštećena osoba ima pravo i na isplatu zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate jer se od tog dana smatra da je tuženik bio upoznat sa svim elementima štete, dakle i o njenom obujmu (tako i u Zaključcima sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj SU – IV – 155/16. od 12. travnja 2016.). Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci Rev 373/2022-3 od 29. studenoga 2022. izrazio pravno shvaćanje prema kojem: „shvaćanje nižestupanjskih sudova, kojim se poistovjećuje pojam završenog liječenja s nastankom štete, protivno je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-550/14 od 18. studenoga 2015. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017., na koje se i pozvala tužiteljica, a i shvaćanju ovoga suda iznesenom u brojnim odlukama, kao npr. i u odluci broj Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021., a prema kojim je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva“.
25. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa). Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
26. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio u 100 %, a u odnosu na visinu 37%, slijedom čega je tuženik u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio s 0%, a u odnosu na visinu 63%. Razlika njihovih uspjeha iznosi 37% korist tužitelja.
27. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT – 200,00 Eura), sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 28. OT-200,00 Eura), sastav podneska od 23. svibnja 2025. (Tbr 8. toč. 1. OT – 200,00 Eura), zastupanje na ročištima 3. rujna 2024. i 15. prosinca 2025. (Tbr. 9. toč. 1. OT- 200,00 Eura) svako, odnosno ukupno 1.000,00 Eura, što uz trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% ukupno iznosi 1.250,00 Eura. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 58,67 Eura te pristojbe na presudu u iznosu od 119,48 Eura. Imajući u vidu omjer uspjeha u sporu tužitelju je dosuđen trošak u iznosu od 528,42 Eura. Tužitelj ima pravo na naknadu plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 398,17 Eura u cijelosti, pa ukupan trošak iznosi 926,59 Eura.
28. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 3. lipnja 2024., 2. rujna 2024., 16. rujna 2024., 15. listopada 2024., 10. siječnja 2025., i 20. studenog 2025. budući da navedeni podnesci nisu bili nužni za vođenje ovog postupka. Tužitelj nema pravo na naknadu priznatih troškova preko razlike omjera uspjeha u sporu, pa je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova u iznosu od 2.399,73 Eura.
29. Zatezna kamata na trošak parničnog postupka dosuđena je od dana donošenja odluke temeljem čl. 151 ZPP-a i po stopi iz čl. 29. ZOO-a
U Zagrebu, 19. siječnja 2026.
Sudac
Marko Ivrlač
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA
1. pun. tužitelja (uz rješenje o pristojbi na presudu)
2. pun. tuženika