Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: P-875/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Lešnjakoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženog ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Draženu Matijeviću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. studenoga 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, po objavi 19. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužitelju AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 30.328,87 eura (slovima: trideset tisuća tristo dvadeset osam eura osamdeset sedam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se odnosi na zakonsku zateznu kamatu tekuću na dosuđeni iznos počev od 19. listopada 2020. do 18. siječnja 2026.

III. Nalaže se tuženiku ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tužitelju AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.199,48 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 11. lipnja 2021. navodi da je Općinski sud u Splitu pod posl. br. P-3325/2018 donio 19. listopada 2020. presudu koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu pod posl.br. Gž-249/2021 3. veljače 2021., da je točkom I. presude Općinskog suda u Splitu pod posl.br. P-3325/2018 od 19. listopada 2020. naloženo supruzi ovdje tužitelja; UE predati u posjed ovdje tuženiku ŽE čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve ZU 3867 k. o. [katastarska općina] koja predstavlja kuću u [adresa] koja se sastoji od stana na prvom katu i stana na drugom katu-potkrovlju, sve prikazano u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Mirka Jelčića od 21. svibnja 2017., te pripadajuće okućnice, s tim da predaja u posjed ima uslijediti nakon ispunjenja obveze ŽE utvrđene u točki II. iste presude. Da je točkom II. spomenute pravomoćne presude naloženo ovdje tuženiku ŽE isplatiti UE (supruga ovdje tužitelja) iznos od 228.515,95 kuna uvećano za zatezne kamate od 19. listopada 2020. Sukladno navedenoj presudi izvršena je isplata spomenutog iznosa te predaja spomenutih stanova. Nužne i korisne troškove tj. ulaganja u naprijed navedene nekretnine tužitelj i njegova supruga LE učinili su zajednički te su oni suvlasnici tih sredstva u jednakim dijelovima, a sve sukladno članku 249. Obiteljskog zakona koji je bio na snazi kada su bračni drugovi izvodili radove na predmetnoj nekretnini, što proizlazi iz obrazloženja navedene pravomoćne presude. Prema tome, u navedenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod posl.br. P-3325/2018 utvrđeno je da njihova ukupna ulaganja u nužne i korisne troškove iznose 457.031,90 kn. Kako je u naprijed označenom postupku supruga tužitelja bila ovlaštena tražiti samo svoju polovicu utvrđenih troškova, to ovom tužbom tužitelj od tuženika zahtjeva isplatu svog preostalog dijela nužnih i korisnih troškova tj. iznos od 228.515,95 kn. Tužitelj smatra da se ovdje suštinski (ne i pravno) radi „o presuđenoj stvari“ budući su u naprijed navedenom postupku izvedeni svi dokazi (saslušanje tuženika, svjedoka AEovdje tužitelja, svih isprava, više svjedoka, očevid na licu mjesta-vještačenje…) koji bi se trebali izvoditi u ovom postupku dok je naprijed navedena presuda potvrđena od strane višeg suda. Dakle, sudovi su faktično već zauzeli svoj stav u pogledu osnova i visine tužbenih zahtjeva. Budući tuženik nije ispunio svoju obvezu, odnosno nije tužitelju podmirio navedene nužne i korisne troškove, to predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 228.515,95 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate na navedeni iznos teku od 19. listopada 2020. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju troškove ovog postupka."

1.1. Tužitelj u podnesku od 8. veljače 2022. navodi kako tuženik de facto ne spori niti osnov niti visinu tužbenog zahtjeva, već se neosnovano poziva na institut zastare, tvrdeći da je nastupila zastara tužiteljeva potraživanja. Nesporno je da tužitelj svoj zahtjev temelji na svojim ulaganjima u nekretnine tuženika, a koja ulaganja su mu kao nužni i korisni troškovi de facto priznati presudom Općinskog suda u Splitu broj P-3325/18 od 19. listopada 2020., a koju presudu je potvrdio i Županijski sud u Zagrebu pod posl.br. Gž-249/2021 3. veljače 2021. budući je ovdje tužitelj te troškove imao u istoj visini kao njegova supruga kao tužena/protutužiteljica u navedenoj presudi. Tužbom od 11. lipnja 2021. je ustao radi naknade odnosno isplate ulaganja u nužne i korisne troškove na nekretnini tuženika koji su mu citiranom presudom zapravo priznati. Sukladno odredbi članka 164. stavka 7., a u svezi sa člankom 165. stavkom 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje : ZV) razvidno da pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri (3) godine od predaje stvari. Od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika. Odredbom članka 165. stavka 2. ZV-a propisano je slijedeće: “Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku, to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.” Tužitelj je u tužbi dostavio i dokaz dana predaje stvari odnosno nekretnine tuženiku u posjed i to – Zapisnik o isplati i primopredaji od 1. lipnja 2021. Slijedom navedenoga, razvidno je kako je predaja u posjed predmetne nekretnine izvršena 1. lipnja 2021., te nema govora o zastari potraživanja. Prema tome, a sukladno navedenim odredbama ZV-a koje se imaju primijeniti u konkretnome slučaju, tužitelj je u zakonskome roku podnio tužbu radi isplate ulaganja u nužne i korisne troškove na nekretnini. Štoviše, sam tuženik navodi kako tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Ovdje upravo iznimka potvrđuje navedeno pravilo, te se ima računati zastarni rok od 3 godine i to od dana predaje nekretnine u posjed vlasniku odnosno od 1. lipnja 2021.

1.2. Na ročištu 13. studenoga 2025. tužitelj je naveo da sukladno izmjenama važeće valute u RH umjesto iznosa od 228.515,95 kn potražuje 30.328,87 eura, a što se tiče tijeka zakonske zatezne kamate istu potražuje od 19. listopada 2019., a radi se o datumu kada je donijeta presuda pred Općinskim sudom u Splitu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, a bez potrebe o odgovaranju na različite navode tužbe, ističe prigovor da je nastupila zastara tužiteljeve tražbine, čak i kada bi na temelju kaznenog djela prijevare i sklapanja ništetnog ugovora uopće mogla nastati zakonita tražbina. Nije potrebno upuštati se u bilo kakva osporavanja tražbine istaknute u tužbi, jer je bez obzira na podrijetlo i pravnu utemeljenost ili neutemeljenost te tražbine rok zastare u svakom slučaju istekao prije datuma podnošenja predmetne tužbe. Temeljem odredbe članka 225. ZOO tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Za takvu vrstu tražbine kakvu u tužbi navodi i opisuje tužitelj nije ni odredbama ZPP, a ni bilo kojeg drugog zakona, propisan nikakav drugi rok kojim bi bilo određeno neko drugo vrijeme zastare. Prema tomu je vrijeme zastare isteklo dan poslije isteka petgodišnjeg roka od časa nastanka tražbine, ili od časa kada je tužitelj mogao zahtijevati naplatu te tražbine. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru broj P-3325/18, vidljivo je da tužitelj svoj zahtjev temelji na ulaganjima u njegove nekretnine koja je učinila njegova supruga LE. Polazeći od onoga što je utvrdio sud u tom parničnom predmetu ulaganja koja su temelj njenog zahtjeva učinjena su u razdoblju od 1. veljače 2008. do zaključno 31. svibnja 2008. Prihvaćajući tvrdnju tužene-protutužiteljice u toj parnici, da je u vrijeme tih ulaganja bila u braku sa sadašnjim tužiteljem, što i tužitelj ističe u ovoj tužbi, a polazeći od odredaba Obiteljskog zakona, presuda je zauzela stajalište da tuženoj- protutužiteljici pripada polovica od ukupnog iznosa njenog ulaganja, dok bi druga polovica bila tražbina njenog tadašnjeg bračnog druga, a to je ovdje tužitelj. Ne ulazeći uopće u raspravu o pravnoj utemeljenosti tužiteljevog zahtjeva i o samom postojanju bilo kakve njegove tražbine prema njemu, zastara njegove tražbine je posve očigledna. Uzme li se da su ulaganja koja su temelj predmetne tražbine učinjena u razdoblju od veljače do kraja svibnja 2008. godine, tužitelj je svoj zahtjev mogao istaknuti već 1. lipnja 2008. Međutim, činjenica je da je bilo sporno vlasništvo koje je nad njegovim nekretninama stekla tadašnja supruga tužitelja LE. To je bilo predmetom parnice koja je pravomoćno završila presudom kojom je utvrđeno da je ništetan ugovor kojim je PE prividno i privremeno stekla vlasništvo i da su te nekretnine njegovo vlasništvo. Tu činjenicu treba uzeti u obzir, jer je tek nakon toga tadašnja supruga tužitelja mogla istaknuti svoju tražbinu kao protutužiteljica, što je ona i učinila. Zato je i tražbina tužitelja, koja potječe iz istih okolnosti i činjenica, nastala najkasnije danom pravomoćnosti navedene presude, a to je bio 5. ožujka 2015. kada je drugostupanjski sud svojom presudom broj Gž- 250/15. u cijelosti potvrdio prvostupanjsku presudu. Obzirom je tužitelj u ovom predmetu bio strankom i u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj P-467/13 odnosno Županijskog suda u Osijeku Gž-250/2015, u kojem sporu je bio 1. tuženik, u za njega najpovoljnijem mogućem slučaju i on je, primivši pravomoćnu presudu 18. ožujka 2015., stekao mogućnost zahtijevati svoju tražbinu, a to je, jednako kao i tužena-protutužiteljica, mogao istaknuti, bilo pristupajući njenoj protutužbi, bilo podnoseći vlastitu samostalnu tužbu. Tužitelj to nije učinio sve do 11. lipnja 2021., a petogodišnji zastarni rok istekao je, u za tužitelja najpovoljnijoj inačici računanja toga roka, 19. ožujka 2020., tj. dan nakon proteka 5 godina od dostave pravomoćne presude strankama. Slijedom navedenog predlaže da sud pribavi spis Općinskog suda u Osijeku broj P-467/2013 te da nakon provedenog uvida u taj spis donese presudu kojom odbija tužbu i tužbeni zahtjev zbog nastupjele zastare tužiteljeve tražbine. Predlaže da sud obveže tužitelja i na plaćanje troška ove parnice.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u spis ovoga posl.br. P-467/2013, spis Općinskog suda u Splitu posl.br. P- 3325/2018, kao i u sve iskaze svjedoka, stranaka, nalaz i mišljenje sudskog vještaka i drugu dokumentaciju priležeću tom spisu, zapisnik o isplati (stranica 4-5 spis), iskaz tužitelja (stranica 58 spisa), te u drugu u ovom spisu priležeću dokumentaciju.

3.1. Nije saslušan tuženik u ovom postupku, budući je punomoćnik tuženika na ročištu 13. studenoga 2025. odustao od prijedloga za izvođenjem tog dokaza.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 30.328,87 eura na ime povrata ulaganja u nekretninu tuženika.

5. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

a) - da je u spisu ovoga suda posl.br. P-467/2013 vođen postupak u pravnoj stvari tužitelja FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv I. tuženog AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tužene LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnosti ugovora,

- da je presudom Općinskog suda u Osijeku, posl.br. P-467/2013 od 29. listopada 2014. utvrđeno da je ništetan Kupoprodajni ugovor sklopljen 15. veljače 2010. između AE u svojstvu punomoćnika tužitelja ŽE, kao prodavatelja, i tužene LE, kao kupca te je naloženo Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Trogiru izvršiti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem tužene LE, kao vlasnice ½ nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] i to na kč. br. [katastarska čestica] u naravi dvora, kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuće, kč. br. [katastarska čestica] u naravi vrtla pred kućom i kč. br. [katastarska čestica] u naravi vrtlića i ponovnim upisom vlasništva na ½ dijela tih nekretnina na ime tužitelja ŽE,

- da je presuda Općinskog suda u Osijeku, posl.br. P-467/2013 od 29. listopada 2014. potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, posl.br. Gž- 250/2015-2 od 5. ožujka 2015., te da je ista dostavljena I. i II. tuženom po punomoćnici Sandi Pašud, odvjetnici u Osijeku 18. ožujka 2015.,

- da je rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe suda u Trogiru posl. br. Z-1484/15 od 5. lipnja 2015., na temelju presude Općinskog suda u Osijeku, posl. br. P-467/2013 od 29. listopada 2014., dopuštena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i uknjižbe prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime tužitelja-protutuženika FE za ½ dijela uz prethodno brisanje tog prava s imena tužene-protutužiteljice LE,

b) - da je u spisu Općinskog suda u Splitu posl.br. P-3325/2018 vođen postupak u pravnoj stvari tužitelja FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi predaje u posjed i u pravnoj stvari tužiteljice LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate,

- da je presudom Općinskog suda u Splitu posl.br. P-3325/2018 od 19. listopada 2020. naloženo tuženoj-protutužiteljici LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], predati u posjed tužitelju-protutuženiku ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], dio nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja predstavlja kuću u [adresa] koji se sastoji od stana na prvom katu u cijelosti i stana na drugom katu-potkrovlju u cijelosti, sve prikazano u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Mirka Jelčića, od 21. svibnja 2017., slobodne od osoba i stvari, s tim da predaja u posjed ima uslijediti u roku od 15 dana od dana potpunog ispunjenja obveze tužitelja-protutuženika ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], na isplatu tuženoj-protutužiteljici LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], određene u točki II. izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu, kojim je tužitelj-protutuženik zatražio da sud tuženoj-protutužiteljici zabrani daljnje uznemiravanje tužitelja-protutuženika u posjedu dijela nekretnina koje je dužna predati u posjed, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

- da je u točki II. izreke navedene presude naloženo tužitelju-protutuženiku ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tuženoj-protutužiteljici LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana iznos od 228.515,95 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 19. listopada 2020. do isplate po stopi koja se obračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu, kojim je tužena-protutužiteljica zatražila isplatu iznosa od 334.623,85 kn s pripadajućim kamatama te u dijelu kojim je na dosuđeni iznos glavnice zatražila isplatu zatezne kamate koja teče od 16. studenog 2015. do 19. listopada 2020., protutužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

- da iz obrazloženja navedene presude proizlazi da su tužena-protutužiteljica i njen suprug AE financirali radove na nekretnini tužitelja koji su izvođeni kroz 2008. godinu,

- da su ti radovi bili nužni i korisni radovi odnosno da su tužena-protutužiteljica i njen suprug zajedničkim sredstvima podmirili troškove koji su bili nužni i korisni troškovi,

- da se radi o troškovima koje su tužena-protutužiteljica i njen suprug snosili radi uređenja stanova na prvom i drugom katu-potkrovlju, fasadi zgrade i uređenju terena-okućnice nekretnine tužitelja u ukupnom iznosu od 457.031,90 kn (212.214,80 kn stan na prvom katu + 223.042,10 kn stan na drugom katu-potkrovlju i 21.775,00 kn uređenje terena),

- da je naknadu nužnih i korisnih troškova zatražila samo tužena- protutužiteljica, koja je u ukupnim troškovima sudjelovala s ½, a da je drugu polovinu troškova, kao njen bračni drug, snosio SE, koji nije ustao protutužbenim zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove u odnosu na tužitelja-protutuženika,

- da je sud smatrao da je zahtjev tužene-protutužiteljice radi navedenog osnovan samo za polovinu dijela, odnosno za 228.515,95 kn,

- da je u vrijeme kada su bračni drugovi (tužena-protutužiteljica i AE) izvodili radove na snazi bio Obiteljski zakon ("Narodne novine" broj 116/03., 17/04., 136/04. i 107/07.: - dalje ObZ),

- da su prema odredbi članka 249. stavka 1. ObZ-a bračni drugovi suvlasnici u bračnoj stečevini u jednakim dijelovima, osim ako nisu drugačije ugovorili.

- da su sredstva bračnih drugova potrošena na adaptaciju i uređenje dva apartmana i okućnice u [adresa] njihova zajednička sredstva i da su oni suvlasnici tih sredstava u jednakim dijelovima, pa je tužena-protutužiteljica aktivno legitimirana odnosno ovlaštena tražiti isplatu samo polovice troškova koje je snosila zajedno sa svojim bračnim drugom, jer nema solidarnosti na aktivnoj strani,

- da je za polovinu priznatog iznosa zahtjev za naknadu nužnih i korisnih troškova, odnosno za iznos od 228.515,95 kn s pripadajućim kamatama protutužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan jer tužena-protutužiteljica nije aktivno legitimirana za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova koje je snosio njen suprug, c) - da je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-249/2021-2 od 3. veljače 2021. odbijena žalba tuženika LE kao neosnovana te je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3325/18 od 19. listopada 2020. u dijelu pod toč. I. izreke kojim je usvojen tužbeni zahtjev za predaju u posjed nekretnina, zatim pod II. izreke u kojem je odbijena tužena sa dijelom protutužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 334.623,85 kn s pripadajućim kamatama, kao i isplatu zatezne kamate na glavnicu od 228.515,95 kn u razdoblju od 16. studenog 2015. do 19. listopada 2020., te u dijelu pod III. izreke (točka I. izreke)

- da je odbijena žalba tužitelja FE kao neosnovana te je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3325/18 od 19. listopada 2020. u dijelu pod toč. I. izreke u kojemu je tužitelj odbijen sa dijelom zahtjeva za zabranu daljnjeg uznemiravanja tužitelja u posjedu nekretnina za koje je naložena predaja u posjed, zatim u dijelu pod toč. II. izreke kojim je naložena isplata iznosa od 228.515,95 kn sa zateznom kamatom, te pod III izreke (točka II. izreke),

- da iz obrazloženja navedene presude proizlazi da tužena ima pravo na naknadu svih nužnih i korisnih troškova (koje je kao takve obračunao vještak) kojima je bila izložena dok su stanovi na prvom i drugom katu-potkrovlju bili u njenom posjedu, tako da su nužni troškovi oni troškovi koji su bili nužni za samo održavanje stvari i bez kojih bi stvar potpuno ili djelomično propala, dok su korisni troškovi oni troškovi kojima se povećava vrijednost stvari, s tim da se kod procjene da li je u svakom konkretnom slučaju došlo do povećanja vrijednosti stvari ima primijeniti objektivni odnosno tržišni kriterij prema procjeni vještaka, kao i da je sud pravilno pribrojio troškove održavanja izračunate po pojedinim etažama koje su predmet spora od strane vještaka. Radi se o iznosu od 457.031,90 kn (212.214,80 kn stan na prvom katu i 223.042,10 kn stan na drugom katu-potkrovlju te 21.775,00 kn uređenje terena),

- da je jednak dio troškova, kao bračni drug, snosio AE, koji nije stranka u ovom postupku, pa se na tuženu odnosi samo polovina troškova.

5.1. Cijeneći sadržaj pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu, posl.br. P- 3325/2018 od 19. listopada 2020., kao i cijeneći sadržaj dokaza izvedenih u tom spisu (račun broj 015/08 od 16. lipnja 2008., račun broj 016/08 od 16. lipnja 2008., broj 20200001/08 od 30. travnja 2008., broj 20200002/08 od 31. svibnja 2008., broj 20400009/08 od 21. travnja 2008., rekapitulacije izlaznih faktura t.d. Novi dan d.o.o. Višnjevac od 15. svibnja i 4. srpnja 2008., nalog za knjiženje IF-000010 od 15. svibnja 2008., financijske kartice od 13. lipnja 2008., Predugovor o prodaji nekretnine ''U Osijeku, 30. listopada 2007.'', isplatnice broj 11/2009, 14/2009 i 41/09, izjavu na stranici 67 spisa i presude Općinskog suda u Osijeku broj K 307/11 od 24. siječnja 2013., iskaz tužitelja-protutuženika i tužene-protutužiteljice te svjedoka EE, TE, AE, BE, RE, VE, ŠE i HE (saslušani pred zamoljenim Općinskim sudom u Osijeku) te nalaz i mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo, arhitekturu i procjenu nekretnina Mirka Jelčića od 24. svibnja 2017., dopunu nalaza i mišljenja od 29. kolovoza 2019. i od 14. veljače 2020. te iskaz sudskog vještaka na ročištu od 2. rujna 2020.) i ovaj sud utvrđuje da je ovdje tužitelj od 1. veljače 2018. do 31. svibnja 2018., zajedno sa suprugom LE vršio ulaganja u dio nekretnina označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja predstavlja kuću u [adresa] koje se sastoji od stana na prvom katu u cijelosti i stana na drugom katu-potkrovlju, da su za vrijeme ulaganja u predmetne nekretnine i tužitelj i njegova supruga LE bili pošteni posjednici, budući im tuženik nije sporio posjed tih nekretnina, odnosno nije im priječio ulaganja u predmetne nekretnine. Nadalje, je utvrđeno da su tužitelj i njegova supruga na ime nužnih i korisnih troškova uložili u predmetne nekretnine ukupan iznos od iznos od 457.031,90 kn, te da je polovica od tog iznosa dosuđena tužiteljevoj supruzi LE, dok polovina pripada tužitelju na ime bračne stečevine.

6. Ono što je sporno u ovom postupku jest, je li nastupila zastara potraživanja tužitelja. Naime, tuženik smatra da je tužitelj mogao zahtijevati svoju tražbinu od trenutka kada je završio sa izvođenjem radova na nekretnini, pa kako su ulaganja koja su temelj predmetne tražbine učinjena u razdoblju od veljače do kraja svibnja 2008. godine, tužitelj je svoj zahtjev mogao istaknuti već 1. lipnja 2008. Jednako tako navodi da je tužitelj u ovom predmetu bio strankom i u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj P-467/13 odnosno Županijskog suda u Osijeku Gž-250/2015, u kojem sporu je bio 1. tuženik, pa je primivši pravomoćnu presudu 18. ožujka 2015., stekao mogućnost zahtijevati svoju tražbinu. Tužitelj pak tvrdi da njegovo pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od predaje stvari, a koja pedaja da je učinjena 1. lipnja 2021.

7. Početak tijeka zastare uređen je odredbom članka 164. stavka 7. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje: ZV), jer pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva od dana predaje stvari, s time da se u pretpostavkama iz odredbe članka 164. ZV-a radi o trogodišnjem zastarnom roku.

7.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl.br. Rev-140/2024 od 21. svibnja 2025. na revizijsko pitanje: "Dospijeva li potraživanje utemeljeno na stjecanju bez osnove zbog ulaganja u tuđu stvar danom dovršetka radova ili danom predaje nekretnine u posjed tuženika", zauzeo je stav da: Zahtjev posjednika za naknadu troškova (nužnih i korisnih) ulaganja u vlasnikovu stvar dospijeva prema vlasniku u trenutku kada posjednik takav zahtjev suprotstavi vlasniku koji od njega zahtijeva povrat svoje stvari ili kad posjednik preda stvar vlasniku. To isto shvaćanje izneseno je i u odluci broj Rev-933/2011-2 od 25. travnja 2017., prema kojem: "Prije svega, osoba koja je imala troškove u uređenju tuđe nekretnine može potraživati samo naknadu nužnih i korisnih troškova, i to u smislu odredaba članka 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i tek ako i kada vlasnik nekretnine podnese zahtjev da mu posjednik nekretnine preda ovu u posjed.".

7.2. Obzirom na iznijeti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na dospijeće zahtjeva posjednika, dakle ovdje tužitelja za naknadu nužnih i korisnih troškova, nije odlučan trenutak završetka izvođenja radova na predmetnoj nekretnini, a niti je od značaja pravomoćnost parnice P-467/2013 Općinskog suda u Osijeku, kojom je odlučeno o ništetnosti Ugovora o prodaji od 15. veljače 2010. sklopljenog između LE i AE kao punomoćnika FE i fiktivnosti tog posla, dok nije postavljen zahtjev za predaju u posjed predmetne nekretnine niti u odnosu prema LE niti prema AE, a nije odlučivano niti o valjanosti pravnog posla temeljem kojeg je ŽE predao u posjed nekretnine AE, prije izvođenja radova na istima. Jednako tako tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao da je protiv ovdje tužitelja vođen odnosno okončan i postupak o valjanosti pravnog posla temeljem kojeg je predao u posjed nekretnine AE, prije izvođenja radova na istima.

8. Dakle, u ovom postupku je za odlučivanje od kada teče zastara tužiteljevog zahtjeva za naknadu nužnih i korisnih troškova odlučno je li, i kada tuženik pozvao tužitelja, koji je zajedno sa suprugom bio posjednik tuženikove nekretnine, da mu istu preda u posjed, odnosno kada je nekretnina predana u posjed tužitelju.

8.1. Iz iskaza ŽE danog u spisu Općinskog suda u Splitu posl.br. P- 3325/2018 (list 60-61 spisa) proizlazi da se prije podnošenja tužbe u predmetu Općinskog suda u Splitu, posl.br. P-3325/2018, a koju je podnio 10. srpnja 2015., u ljeto 2015. godine, obratio LE i tražio njezino iseljenje iz nekretnine u Seget Vranjici. To je potvrdila i LE koja je dajući iskaz u istom spisu (list 62-63 spisa), navela da je ŽE prije podnošenja tužbe, u 7. mjesecu došao i htio ju izbaciti van, da je došao s dva čovjeka i rekao joj da je on vlasnik kuće i pokazao joj rješenje temeljem kojeg se uknjižio u zemljišnim knjigama.

8.2. Iz iskaza tužitelja danog u ovom postupku proizlazi da u cijelosti ostaje kod iskaza danog pred Općinskim sudom u Splitu u spisu P-3325/18, da su supruga i on zajednički vršili ulaganja u stan na I. katu i II. katu kuće u [adresa], i da je vrijednost tih ulaganja utvrđena u predmetu koji je vođen pred Općinskim sudom u Splitu. Nakon pravomoćnog okončanja postupka koji je vođen pred Općinskim sudom u Splitu, prema kojoj je ovdje tuženik bio obvezan njegovoj supruzi isplatiti preko 200.000,00 kn na ime njenog dijela ulaganja u stan na I. i stan na II. katu u [adresa], njegova supruga je predala predmetne stanove u posjed ovdje tuženiku a nakon čega je on njoj isplatio njen dio ulaganja, ali je njemu odbio isplatiti. To iz razloga što je on prema uputi sutkinje u Splitu morao pokrenuti poseban postupak kako bi ostvario pravo na potraživanje naknade troškova koje je uložio u stan na I. i II. katu kuće u [adresa], odnosno radi ostvarenja prava na polovinu iznosa kako je isti utvrđen prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka u spisu Općinskog suda u Splitu. U trenutku predaje predmetnih stanova u posjed ovdje tuženiku, on je bio u posjedu stana na I. katu i pristao je iseliti iz tog stana samo kako bi ovdje tuženik isplatio njegovoj supruzi troškove ulaganja prema pravomoćnoj presudi, budući je on isplatu troškova uvjetovao prethodnim iseljenjem iz navedenih stanova od strane njega i njegove supruge.

8.3. Uvidom u Zapisnik o isplati i primopredaji od 1. lipnja 2021. utvrđeno je da je ŽE, a temeljem presude Općinskog suda u Splitu posl.br. P-3325/2018 od 19. listopada 2020., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-249/2021 3. veljače 2021. (točka I.), potpisom ovog zapisnika isplatio LE iznos od 228.515,95 kn, s zateznom kamatom od 19. listopada 2020. do danas koja iznosi 8.156,42 kn, ukupno 236.672,37 kn, da LE predaje u posjed ŽE nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve u ZU 3867 k. o. [katastarska općina]-stan na prvom katu i stan na drugom katu-potkrovlju, te pripadajuću okućnicu, da LE predaje u posjed ŽE sve njegove pokretnine koje je zatekla u kući prilikom useljenja, te predaje u posjed i vlasništvo ŽE sve svoje pokretnine koje se nalaze u kući, da ŽE danom potpisa ovog zapisnika isplaćuje LE iznos od 13.000,00 kn koji predstavlja vrijednost pokretnina koje se nalaze u kući a vlasništvo su LE. (točka II.). Nadalje stranke složno utvrđuju da su međusobno izvršili sve obveze po presudama iz točke I. pa ovaj zapisnik o primopredaji vlastoručno potpisuju (točka III.)

8.4. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da su tužitelj i njegova supruga sporne nekretnine u vlasništvu tužitelja predali tužitelju u posjed 1. lipnja 2021., time da tuženik nije dokazao, da bi prethodno navedenoj predaji u posjed zatražio od tužitelja da mu preda nekretninu u posjedu koje je bio, budući iz njegovog iskaza u predmetu Općinskog suda u Splitu proizlazi da se on sa zahtjevom za iseljenje obratio LE, a ne tužitelju. Prema tome kako je nekretnina predana tuženiku u posjed 1. lipnja 2021., a tužitelj je tužbu podnio 11. lipnja 2021., to nije nastupila zastara potraživanja tužitelja.

9. Stoga je valjalo usvojiti zahtjev tužitelja za naknadu nužnih i korisnih troškova u visini od 30.328,87 eura (kako je to tužitelj potraživao na ročištu 13. studenoga 2025.).

9.1. Na dosuđeni iznos tužitelju sukladno odredbi članka 164. stavak 6. ZV-a zakonska zatezna kamata pripada od dana presuđenja, pa mu je ista dosuđena počevši od 19. siječnja 2026. pa do isplate, dok je s ostatkom zahtjeva na ime kamate odbijen. Visina stope zatezne kamate za razdoblje od 19. siječnja 2026. do isplate dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

10. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, i to za:

- sastav tužbe u iznosu 500,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife)

- sastav obrazloženog podneska od 9. veljače 2022. u iznosu 500,00 eura

(Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 15. srpnja 2025. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 13. studenoga 2025. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

ukupno 2.000,00 eura, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje iznos od 2.500,00 eura. Tužitelju je dosuđen i trošak pristojbe za tužbu i u iznosu 349,74 eura i za presudu 349,74 eura. Dakle, tužitelju je dosuđen ukupan trošak u iznosu 3.199,48 eura.

11. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Osijeku 19. siječnja 2026.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Marko Lešnjaković, odvjetnik u Osijeku

2. Dražen Matijević, odvjetnik u Osijeku