Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: P-599/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Damiru Vinketi, u pravnoj stvari tužitelja RUMAT d.o.o., Rijeka, Žrtava fašizma 1I, OIB: 79513253561, zastupanog po punomoćnicima iz OD Čajkovski i Beg j.t.d., odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika 1. ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Maji Antić Tucak, odvjetnici u Šibeniku, i 2. ČČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Vlatki Klišanin, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 05. studenog 2025., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) po objavi 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju RUMAT d.o.o., OIB: 79513253561, isplati iznos od 5.675,63 EUR (pet tisuća šesto sedamdeset pet eura i šezdeset tri centa) uz pripadajuću zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 17. ožujka 2021. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženoj, ČČB iz [adresa] da tužitelju, Rumat d.o.o. Rijeka, OIB: 79513253561, isplati iznos od 5.675,63 € na bankovni račun na kojem se vode sredstva zajedničke pričuve stambene zgrade [adresa] te zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 17.03.2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se prvotuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 1.342,33 EUR (tisuću tristo četrdeset dva eura i trideset tri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 23. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju da naknadi drugotuženoj trošak ovog postupka u visini od 1.187,50 EUR (tisuću sto osamdeset sedam eura i pedeset centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 23. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tužitelju da naknadi umješaču trošak ovog postupka u visini od 875,00 EUR (osamsto sedamdeset pet eura i nula centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 23. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 19. travnja 2023. podnio tužbu u kojoj navodi kako su prvotužena sa suvlasnicima stambene zgrade [adresa], čiji je tužitelj upravitelj, sklopili 20. kolovoza 2012. Ugovor o poslovnoj suradnji, kojim se prvotužena obvezala pružiti odvjetničke usluge koje se odnose na cjelokupnu proceduru potrebnu za postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa vlasništva posebnog dijela nekretnine za nagradu u iznosu od 42.763,00 HRK, što odgovara iznosu od 5.675,63 EUR. Odredbom čl. 2. označenog ugovora naveden je opseg pružanja pravnih usluga, u kojima je, pored ostalog navedeno kako isti obuhvaća i poduzimanje svih poslova vezanih za predmetnu zgradu, a koji proizađu iz postupka povezivanja (eventualna parcelacija zemljišta, snimak zgrade i sl.) u smislu suradnje sa stručnim osobama (geodeti) da bi se navedeni posao povezivanja i upisa vlasništva priveo kraju. Odredbom čl. 6. spomenutog ugovora o poslovnoj suradnji prvotužena je preuzela odgovornost za obavljanje poslova predviđenih ugovorom za sve one radnje koje svojom krivnjom eventualno ne bi obavila. Postupak koji je u tom smislu vođen okončan je odbacivanjem prijedloga za povezivanje, budući je isti sud pravomoćno utvrdio neurednim i nepotpunim, obzirom u spis nije priložen odgovarajući elaborat. Stoga je prvotuženoj 15. ožujka 2021. upućen zahtjev za povratom sredstava zaprimljenih s naslova nagrade za poduzimanje označenog posla, na što je ista odgovorila dopisom u kojem je navela kako elaborat nije predan uz prijedlog zbog kratkih zakonskih rokova za pokretanje postupaka povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora. Tužitelj ne spori kako je u opisanoj situaciji bilo ispravno podnijeti prijedlog za povezivanje bez elaborata, koji se tek trebao izraditi, međutim, isti nije priložen niti naknadno, a isto tako nije niti zatraženo dodatno produljenje roka za dostavu elaborata. Iz obrazloženja rješenja Županijskog suda u Splitu od 20. travnja 2020., posl. br. Gž-Zk-56/2019, kojim je predmet pravomoćno riješen proizlazi kako je na prvotuženin prijedlog da joj se rok za upotpunjavanje prijedloga produlji za trideset dana, prvostupanjski sud produljio taj rok za šezdeset dana, a rješenje o odbacivanju donio nakon proteka duljeg od pet mjeseci te se nastavno navodi kako na strani predlagatelja nije bilo nikakve zapreke tražiti dodatni rok radi uređivanja i upotpunjavanja prijedloga za povezivanje, koju mogućnost predlagatelj nije iskoristio.

2. Kako je naknadnim izmjenama zakona došlo do ukidanja krajnjih rokova za podnošenje prijedloga za povezivanje zemljišnih knjiga i knjiga položenih ugovora, prvotuženoj je predloženo umjesto vraćanja sredstava preuzeti obvezu provođenja postupka povezivanja knjige i knjige položenih ugovora, bilo osobno, bilo uz angažiranje trećih osoba, na način da zgrada nema nikakve dodatne troškove, već da se eventualno angažiranje tih osoba financira iz sredstava koje je već zaprimila. Međutim niti takav prijedlog prvotužena nije prihvatila. Obzirom je prvotužena zaprimila rješenje kojim joj se dodjeljuje rok od šezdeset dana za upotpunjavanje zahtjeva dana 22. ožujka 2018., a ista je brisana iz imenika odvjetnika sa danom 09. travnja 2018. te je preuzimateljicom njenog ureda imenovana drugotužena, do propusta postupanja unutar roka za upotpunjavanje prijedloga, odnosno propusta traženja dodatnog roka došlo je propustom drugotužene, koja je, kao preuzimatelj ureda, u roku od šest mjeseci od dana preuzimanja ureda dužna poduzimati sve radnje u svrhu sprječavanja nastupa štetnih posljedica. Stoga je drugotužena uz prvotuženu solidarno odgovorna za predmetnu isplatu. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži prvo i drugotuženoj da solidarno isplate tužitelju iznos od 5.675,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.

3. Prvotužena u odgovoru na tužbu osporava aktivnu legitimaciju tužitelja obzirom da tužitelj nije ovlašten poduzimati radnje te zastupati u postupcima različitim od onih navedenih u čl. 378 Zakonu o vlasništvu. Tužbu za naknadu štete mogu podnijeti samo suvlasnici, a ne i upravitelj. Naime, prvotužena nikada nije bila u nikakvom poslovnom odnosu sa tužiteljem niti je bila u poslovnoj suradnji temeljem sklopljenog ugovor o poslovnoj suradnji, već je prvotužena sklopila ugovor izravno sa suvlasnicima stambene zgrade, a tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora nije bio niti upravitelj zgrade. Predlaže odbacivanje tužbe. Kako se u ovoj pravnoj stvari radi o poslovima izvanredne uprave, a koje poslove upravitelj nije ovlašten poduzimati bez nadpolovične suglasnost suvlasnika, to tužitelju nedostaje aktivna legitimacija za sudjelovanje u ovoj pravnoj stvari. Ističe i prigovor zastare potraživanja, obzirom da se radi o Ugovoru iz 2012., koji je u cijelosti izvršen te naplaćen još davne 2012. Prvotužena je, za vrijeme obavljanja odvjetništva, bila osigurana policom osiguranja sklopljenom sa HOK osiguranjem d.d., pa se predlaže isti pozvati kao umješač na strani prvotužene. Ujedno, ističe se da je prvotužena uredno obavila uslugu zastupanja, a koja usluga je i naplaćena. Ako je iznos postavljen u ovoj tužbi, iznos koji predstavlja naknadu štete, prvotuženoj nije jasno u čemu bi se sastojala šteta. Budući da je prvotužena obavila posao zastupanja suvlasnika zgrade, ista je za svoj rad izvršila i naplatu, sve sukladno Odvjetničkoj tarifi. Predlaže odbacivanje tužbe, a podredno odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

4. Drugotužena u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja za podnošenje predmetne tužbe budući da se kao tužitelj pojavljuje RUMAT d.o.o., kao upravitelj Stambene zgrade [adresa], i to u ime i za račun suvlasnika navedene zgrade. Tužitelj, koji u vrijeme vođenja postupka povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora nije niti bio upravitelj predmetne zgrade, nadalje svoju aktivnu legitimaciju za podnošenje predmetne tužbe izvodi iz Ugovora o povjeravanju poduzimanja pravnih radnji radi povrata honorara isplaćenog za pravne usluge povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora. Na strani tužitelja nedostaje aktivna legitimacija za podnošenje predmetne tužbe budući da predmet spora nisu sredstva zajedničke pričuve koja se odnose na održavanje zgrade (popravci i sl.), kao što niti tuženici nisu suvlasnici predmetne zgrade. Predlaže odbacivanje tužbe. Osporava valjanost Ugovora o povjeravanju poduzimanja pravnih radnji radi povrata honorara isplaćenog za pravne usluge povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora zaključenog dana 17. travnja 2023. između tužitelja i predstavnika suvlasnika predmetne zgrade. Predmetni ugovor je ništetan budući da je protivan prisilnom propisu. Tužitelj kao upravitelj zgrade nije ovlašten sklapati Ugovor kojim bi preuzimao ovlasti koje se ne odnose isključivo na upravljanje nekretninom, odnosno nije ovlašten sklapati ugovor kojim na sebe preuzima ovlast zastupanja suvlasnika pred sudom protiv trećih osoba. Predstavnik suvlasnika predmetne zgrade ne može na upravitelja prenositi da u ime i račun svih ostalih suvlasnika zgrade obavlja bilo kakve poslove, a uostalom ovakva ovlaštenja iz ništavog Ugovora su neprenosiva na drugoga. Tužitelj nema niti stranačku sposobnost pa predlaže da sud kao prethodno pitanje utvrdi ništetnim Ugovor od 17. travnja 2023. i prema članku 82. Zakona o parničnom postupku budući da tužitelj ne može biti stranka u ovom postupku. Ističe prigovor zastare potraživanja budući da se radi o honoraru za odvjetničke usluge koji je plaćen još 2012. pa je razvidno kao su protekli svi zastarni rokovi.

5. Nadalje, ukoliko tužitelj smatra da mu utuženi iznos pripada s osnova naknade štete nije jasno u čemu bi se ista sastojala budući da je cjelokupni dogovoreni posao zastupanja uredno obavljen po prvotuženoj, dok je izrada elaborata svakako bila obveza suvlasnika zgrade te su ga isti mogli predati u bilo kojem kasnijem trenutku. Drugotužena ukazuje kako u dopisu tužitelja od 15. ožujka 2021. također stoji kako je potrebno samo jednostavnim dopisom uz elaborat upisati zgradu pa je nejasno zašto to ne može bez ikakvog dodatnog troška predati predstavnik suvlasnika kada već posjeduje svu relevantnu dokumentaciju koju je ranije pripremila i izradila prvotužena. Za ostvarenje prava na naknadu štete potrebno je dokazati i sve pretpostavke odgovornosti za istu, a što tužitelj niti jednim navodom niti dokazom u tužbi nije učinio te drugotužena također ističe prigovor zastare. Budući da je drugotužena ranije bila osigurana policom osiguranja sklopljenom sa HOK osiguranjem d.d., predlaže se da se pozove HOK-OSIGURANJE d.d., kao umješač u ovom postupku na strani drugotužene. Predlaže odbacivanje tužbe, a podredno odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

6. Podneskom od 04. rujna 2025. tužitelj u bitnom navodi kako je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan budući je tužitelj podnio tužbu u ime i za račun svih suvlasnika zgrade, te se isplata zahtjeva izvršiti na račun zajedničke pričuve zgrade. Ograničenje za pokretanje sudskih postupaka isključivo radi naplate neplaćene pričuve, u odnosu na suvlasnika postoji, no ono proizlazi iz ugovora o upravljanju, a ne iz zakona, zbog čega je je i sklopljen ugovor od 17. travnja 2023., kako bi tužitelj imao potrebno ovlaštenje nastupiti kao tužitelj u ime i za račun suvlasnika stambene zgrade. Okolnost što tužitelj u vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora nije bio upravitelj predmetne stambene zgrade i što prvotužena sa njime nije bila ni u kakvom poslovnom odnosu je irelevantna, jer tužitelj u ovoj pravnoj stvari ne nastupa kao samostalni tužitelj, već u ime i za račun suvlasnika predmetne stambene zgrade. Prvotužena ispravno navodi kako je za pokretanje ovakvog postupka potrebna natpolovična većina, međutim, u konkretnom slučaju spomenuti ugovor od 17. travnja 2023. sklopljen je uz suglasnost 53% suvlasnika, koja je prikupljena potpisnom listom od 12. travnja 2023. Prigovor zastare je neosnovan i paušalan. Predmetna šteta na sredstvima zajedničke pričuve je nastala donošenjem rješenja Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-Zk-56/2019, odnosno najkasnije 20. travnja 2020., kada je isto doneseno, a ustvari još i kasnije – kada je dostavljeno tužitelju, jer je tek tada nastupio učinak pravomoćnosti. Nastupom štete nastala je i obveza njenog naknađivanja pa prije tog trenutka nije mogao biti postavljen niti zahtjev za ispunjenjem obveze, a sukladno tome, prije tog trenutka nije mogao početi teći zastarni rok. Prvotužena nije uredno obavila uslugu zastupanja, jer je isključivo svojim propustom, na koji se nadovezao propust drugotužene, anulirala značaj svih radnji koje je poduzela u sklopu zastupanja suvlasnika stambene zgrade.

7. Ugovor od 17. travnja 2023. nije protivan prisilnim propisima niti ništetan. Predstavnica stanara sklapanjem ugovora od 17. travnja 2023. na tužitelja nije prenijela nikakva prava, već ga je ovlastila na nastupanje u svojstvu tužitelja, koji ne nastupa samostalno, nego u ime i za račun svih suvlasnika. Osim toga, predstavnica stanara to nije učinila samostalno, već temeljem natpolovične većine svih suvlasnika.

8. Temeljem obavijesti posl.br. P-599/2023-11 od 27. kolovoza 2025. pozvano je HOK-OSIGURANJE d.d da se očituje o stupanju kao umješač, te je isto podneskom od 02. rujna 2025. izvijestilo sud kako stupa kao umješač na strani drugotužene, a sve sukladno čl. 206. ZPP-a. Umješač osporava navode tužitelja da bi nastala kakva šteta, štetna radnja, uzročno-posljedična veza ili protupravnost, ističe prigovor zastare, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

9. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o upravljanju zgradom sklopljen između tužitelja kao upravitelja te suvlasnika zgrade [adresa] od 02. listopada 2020. (list 4-13 spisa, dalje: Ugovor o upravljanju), Ugovor o povjeravanju poduzimanja pravnih radnji radi povrata honorara isplaćenog za pravne usluge povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora od 17. travnja 2023. (list 14 spisa, dalje: Ugovora o povjeravanju poduzimanja pravnih radnji), Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljenog između prvotužene i suvlasnika predmetne zgrade od 20. kolovoza 2012. (list 16-18 spisa, dalje: Ugovora o poslovnoj suradnji), rješenje Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Zk-56/2019-2 od 20. travnja 2020. (list 19-22 spisa), saslušana je prvotužena ČČ (list 109-111 spisa), drugotužena ČČB (list 111-112 spisa), saslušana je svjedokinja UČ (list 113-114 spisa), te je izvršen uvid u ostatak dokumentacije koja prileži spisu.

10. Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedokinje NČ smatrajući isto suvišnim imajući u vidu da se meritorna odluka može donijeti na temelju svih već izvedenih dokaza u ovom postupku, a provođenje takvog dokaza bilo bi suprotno načelu ekonomičnosti postupka. U tom pogledu potrebno je istaknuti kako nije sporan Ugovor o poslovnoj suradnji kojeg je sklopila predstavnica suvlasnika NČ sa prvotuženom, već su sporne radnje koje je prvotužena poduzimala nakon što je izabrana nova predstavnica suvlasnika UČ.

11. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. U ovom postupku je nesporno da su tužitelj i suvlasnici zgrade [adresa], 02. listopada 2020. zaključili Ugovor o upravljanju zgradom temeljem čega su poslovi upravljanja zgradom povjereni tužitelju. Također nije sporno da su prvotužena i suvlasnici zgrade [adresa], 20. kolovoza 2012. zaključili Ugovor o poslovnoj suradnji, te da se temeljem tog Ugovora prvotužena obvezala poduzeti odgovarajuće radnje u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa vlasništva posebnog dijela predmetne nekretnine. Nije sporno da je za obavljene poslove prvotuženoj isplaćen ukupan iznos od 5.675,63 EUR temeljem čl. 5. Ugovora.

13. Sporna je ništetnost Ugovora o povjeravanju poduzimanja pravnih radnji od 17. travnja 2023., sporan je nastup zastare na konkretan slučaj, kao što su sporne i radnje koje je prvotužena poduzela odnosno nije poduzela radi provedbe postupka povezivanja zemljišnih knjiga. Sporno je da li je drugotužena znala za predmetni postupak odnosno u kojem trenutku je za isti saznala i koje radnje je poduzela. Ujedno je sporna obveza prvotužene i drugotužene na podmirenje utuženog iznosa.

14. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave s time da je njihovu vjerodostojnost ocijenio na temelju drugih provedenih dokaza, kako materijalnih tako i personalnih.

15. Saslušana je prvotužena koja u svome iskazu u bitnom navodi kako je angažirana od strane tadašnje predstavnice suvlasnika NČ za iznos od 42.000,00 kuna. Sklopili su Ugovor o poslovnoj suradnji i sve je to dogovarala sa NČ, a sa ĆČ nije razgovarala. To je bilo negdje 2012. ili 2013. U odnosu na radnje koje je poduzela u pogledu tog Ugovora ističe kako je složila prijedlog za ZK odjel koji se sastojao od 150 stranica sa prilozima, dolazila je na sud, u zemljišno knjižni odjel te je spis bio jako velik iz kojeg razloga se sve to odužilo. Obzirom se nije provodila niti jedna radnja na temelju koje bi se proveo taj postupak od strane suda 2018. odlučila je zatvoriti svoj odvjetnički ured, a negdje 2 mjeseca prije toga zatvaranja je od suda došao zahtjev da se preda elaborat. NČ je oko obveze predaje elaborata bila u potpunosti upoznata. Radilo se o 2 nebodera koja su izgrađena na jednoj katastarskoj čestici a u to vrijeme sudska praksa je bila takva da su se prihvaćali prijedlozi bez potrebe predaje elaborata. Obveza predaje elaborata bila je poznata od samoga početka odnosno već u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o poslovnoj suradnji. Razlog čekanja toga elaborata nije joj poznat, no zna da je UČ rekla da će pribaviti 3 ponude a glede izrade tog elaborata, no ona ju kasnije nije kontaktirala, no nazvala je UČ u više navrata koja joj je rekla kako još uvijek to nije riješeno i kako će to biti riješeno. Jedini zakonski rok koji je postojao je bio za podnošenje prijedloga i to 6 mjeseci od stupanja Pravilnika, a sam prijedlog je predan u tom zakonskom roku. Nakon što je podnijela taj prijedlog nitko joj nije rekao da bi još nešto uz isti trebalo dostaviti. Bio je drugi mjesec kada je sud zatražio da se preda elaborat, te je tražila jednu ili dvije odgode te misli da joj je rok produljen na daljnjih 2 mjeseca, razgovarala je sa jednom savjetnicom u Opatiji koja je vodila predmetni postupak, koja ju je nazvala te joj rekla da će joj produžiti rok, te da čim se taj elaborat napravi da joj ga dostavi. Taj rok od 2 mjeseca isticao je nakon što je zatvorila svoj odvjetnički ured, te je preuzimateljici ureda ovdje drugotuženoj rekla da pričeka taj elaborat, da će stići u kratkom roku te da će se dostaviti.

16. Njezina suradnja s geodetima a vezano za elaborat je bila ta da će biti na dispoziciji osobama koje to rade i to upravo kao stručna pomoć sa pravne strane. Produljenje roka za podnošenje elaborata nije mogla tražiti budući je zatvorila svoj odvjetnički ured u tijeku trajanja toga roka, no smatrala je kako će svakako taj elaborat biti predan u dodijeljenom roku. Drugotuženoj je rekla da ništa ne radi dok ne dođe taj elaborat. Nije joj poznato iz kojeg razloga nije odmah prilikom potpisivanja Ugovora inicirana izrada elaborata odnosno u periodu od 2013. -2018. Prilikom potpisivanja Ugovora o poslovnoj suradnji predstavnica suvlasnika je bila NČ. Taj elaborat dostavljen je u rujnu 2018. a dostavila ga je UČ putem e-maila, a koji elaborat je dostavila 10 dana nakon što je isti zaprimila. Taj elaborat je zaprimila nakon donošenja rješenja o odbacivanju prijedloga.

17. Saslušana je drugotužena koja u svome iskazu u bitnom navodi kako u vrijeme preuzimanja odvjetničkog ureda od prvotužene nije bila upoznata sa Ugovorom o poslovnoj suradnji, već je prvu informaciju dobila kada je sa suda došlo rješenje o odbačaju prijedloga, a zatim ju je kontaktirala prvotužena da je potrebno da se sastavi žalba, a koju je zatim sastavila, u odnosu na koju doneseno rješenje o odbijanju žalbe. Nastavila je raditi po predmetima prvotužene no nisu sastavili zapisnik o primopredaji. Konkretnog predmeta se ne sjeća, te joj nije poznato gdje se isti nalazio. Rješenje o odbačaju prijedloga je došlo prvotuženoj, no prvotužena više nije bila upisana kao odvjetnik. Nije dobila predmetni elaborat već je dobila samo priloge koji bi trebali ići uz žalbu, a radi se o e-mailovima.

18. Saslušana je svjedokinja UČ koja u svome iskazu u bitnom navodi kako je djelomično upoznata sa svime i to u smislu da zna da je prvotužena preuzela taj posao, a to je saznala 2016. kada je preuzela funkciju predstavnika suvlasnika. Za predmetni posao izrade elaborata i svih popratnih poslova trebalo je prikupiti potpise svih suvlasnika u pogledu parcele kojoj je suvlasnik bio i Grad Rijeka, no krenuli su godišnji odmori pa je skupljanje potpisa potrajalo. Geodeta je sačinio taj elaborat te je dostavio prvotuženoj no budući je ona zatvarala svoj odvjetnički ured ona je rekla kako ima preuzimatelja ureda a koji će pisati žalbu obzirom da je u to vrijeme bilo doneseno rješenje o odbačaju prijedloga. Ne može se sjetiti da li ju je prvotužena izvijestila da je prestala biti odvjetnicom. Prvotužena joj nije rekla da se obrati preuzimateljici ureda a prije nego što ju je prvotužena obavijestila o potrebi izrade žalbe na rješenje o odbacivanju. Komunikaciju sa geodetom je imala ona no misli da je imala i prvotužena. U vezi povezivanja zemljišnih knjiga nije kontaktirala drugotuženu.

19. Sud je ocijenio iskaz prvotužene istinitim, osim u dijelu u kojem iskazuje kako je izvijestila drugotuženu o predmetu povezivanja zemljišnih knjiga u vrijeme kada je trajao rok za predaju elaborata. Iskaz drugotužene sud je u cijelosti cijenio istinitim i logičnim, a budući se njen iskaz podudara sa iskazom svjedokinje GČ i dokumentacije koja prileži spisu, odnosno u dijelu u kojem je iskazano kako nije bila upoznata sa navedenim predmetom, a niti ju je svjedokinja u bilo kojem trenutku kontaktirala. Iskaz svjedokinje GČ ovaj sud je cijenio istinitim i objektivnim.

20. Sukladno članku 336. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje: ZOO- a) ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane, dok je čl. 9. ZOO-a propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, te je vjerovnik na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je (čl. 65. st. 1. ZOO-a). Prvotužena ističe kako je uredno obavila uslugu zastupanja. Ovakav navod ovaj sud smatra neosnovanim.

21. Naime, kao što je već prethodno navedeno, nije sporno da je prvotužena sa NČ kao predstavnicom suvlasnika sklopila Ugovor o poslovnoj suradnji, te da se isto odnosilo na poduzimanje radnji radi povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa vlasništva posebnog dijela predmetne nekretnine. Člankom 2. predmetnog Ugovora propisane su radnje koje je prvotužena u obvezi izvršiti, pa se tako te radnje odnose na poduzimanje radnji u katastru i ZK odjelu, sastavljanje i podnošenje prijedloga, zastupanje i ostale poslove a koji bi proizašli iz postupka povezivanja u suradnji sa geodetima da bi se postupak mogao privesti kraju. Upravo u tom smjeru ovaj sud ukazuje na činjenicu da se iz navedenog Ugovora da izvesti zaključak kako je prvotužena bila u obvezi poduzeti sve potrebne radnje kako bi postupak povezivanja zemljišnih knjiga i knjige položenih ugovora bio okončan, odnosno riješen. Člankom 5. Ugovora propisana je i naknada koju je namijenjena za obavljene poslove iz Ugovora, a koji iznos predstavlja iznos koji se potražuje ovom tužbom. Nije sporno da je prvotuženoj isplaćen cjelokupan utuženi iznos.

22. Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Zk-56/2019-2 od 20. travnja 2020. odbijena je kao neosnovana žalba predlagatelja (zastupanog po prvotuženoj) te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji posl.br. Z-33879/2018 od 03. rujna 2018., a kojim je odbačen prijedlog predlagatelja za povezivanje. Iz drugostupanjskog rješenja proizlazi kako je u postupku nakon podnošenja prijedloga naloženo predlagatelju da u roku od 30 dana dostavi geodetski elaborat i prijavni list, u odnosu na koje je predlagatelj zatražio produljenje roka za dostavom dokumentacije za daljnjih 60 dana, te budući nije postupljeno po rješenju to je odbačen prijedlog. Također proizlazi da je predlagatelj mogao zatražiti dodatan rok za produljenje roka, a što isti nije učinio. Nije sporno da prvotužena kao zastupnik predlagatelja nije zatražila dodatan rok radi dostave geodetskog elaborata, slijedom čega nije proveden postupak povezivanja, a što ujedno proizlazi iz iskaza prvotužene.

23. Nelogičan je navod prvotužene da je ista poduzela sve potrebne radnje, odnosno ugovorene radnje kako bi se postupak mogao provesti. S tim u svezi ovaj sud ističe kako je sam drugostupanjski sud u svojem obrazloženju naveo da nije bilo zapreke koje bi onemogućavale predlagatelju da zatraži dodatan rok za dostavom dokumentacije, a razvidno je da je takva mogućnost postojala imajući u vidu da je rok za dostavom dokumentacije već bio jednom produžen, čim se dolazi do zaključka kako je takva mogućnost bila na raspolaganju prvotuženoj. Neosnovano se prvotužena poziva na činjenicu da je za vrijeme trajanja već produljenog roka zatvorila svoj odvjetnički ured, a imajući u vidu kako je rok počeo teći u trenutku kada je ista još uvijek obavljala poslove punomoćnika, odnosno odvjetnika. Sukladno čl. 7. Zakona o odvjetništvu („Narodne Novine“ br. 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, dalje: ZO-a) propisano je da su odvjetnici dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, statutu i drugim općim aktima Komore, te Kodeksu odvjetničke etike, te isti imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć.

24. U konkretnom slučaju prvotužena nije obavila sve obveze koje je se od nje očekuju, kako sukladno ZO-u tako i sklopljenom Ugovoru o poslovnoj suradnji. Pri tome treba imati u vidu načelo Pacta sunt servanda, a koje izričito govori o potrebi i obvezi poštivanja sklopljenih ugovora. Ujedno je potrebno istaknuti kako prvotuženoj a sukladno Ugovoru isplaćen ukupan iznos od 5.675,63 EUR. Obzirom je ispunjena obveza od strane suvlasnika zgrade u pogledu isplate naknade za pružene usluge, to je i prvotužena bila u obvezi ispuniti Ugovor sa svoje strane, odnosno provesti cjelokupan postupak povezivanja, a što ista nije učinila obzirom je utvrđeno, a što proizlazi i iz iskaza prvotužene, da postupak povezivanja nije proveden.

25. Osnovano tužitelj ističe kako se prvotužena nije ni nakon pravomoćnosti rješenja kojim se odbacuje prijedlog, sukladno prijedlogu tužitelja, obvezala na dovršetak postupka povezivanja (imajući u vidu da se u slučaju odbacivanja prijedlog može ponovo podnijeti). Također je potrebno istaknuti kako je čl. 6. Ugovora o poslovnoj suradnji ugovoreno da će prvotužena preuzeti odgovornost za obavljanje poslova iz Ugovora za radnje koje svojom krivnjom eventualno ne bi obavila. Potpuno je razvidno i jasno da je prvotužena propustila postupiti sukladno ugovorenoj obvezi na način da nije zatražila produljenje roka za dostavu geodetskog elaborata, slijedom čega se ogleda njezin propust i odgovornost za radnje koje je trebala a nije poduzela.

26. Međutim, neosnovan je navod tužitelja da je i drugotužena odgovorna za neprovođenje postupka povezivanja. Sukladno čl. 80. st. 1. Statuta Hrvatske odvjetničke komore („Narodne Novine“ br. 115/13, 64/18, 67/19, 81/2022, 137/22, 151/22, dalje: SHOK-a) propisano je da ako odvjetniku prestane pravo na obavljanje odvjetništva, nadležno tijelo određuje mu preuzimatelja ureda iz redova odvjetnika istim rješenjem kojim utvrđuje da mu je prestalo pravo na obavljanje odvjetništva, dok je st. 3. SHOKA-a propisano da je preuzimatelj ureda ovlašten i dužan zastupati stranke bez posebne punomoći te savjesno obavljati poslove koji se moraju obaviti, sve dok stranke ne preuzmu od njega vođenje određenog pravnog posla ili dok ne nastupe pravne posljedice u skladu s važećim zakonskim propisima. Iz navedenih odredaba jasno su naznačene obveze preuzimatelja ureda koji preuzima obveze od strane osobe koja prestaje sa obavljanjem odvjetničke dužnosti. Naime, iz iskaza drugotužene proizlazi kako joj prvotužena nije rekla za konkretan predmet postupka povezivanja, odnosno o istome je saznala tek nakon što je doneseno rješenje o odbačaju prijedloga. Isto proizlazi iz iskaza svjedokinje gdje navodi kako nije imala nikakav kontakt sa drugotuženom odnosno istu nije kontaktirala u vezi postupka povezivanja.

27. Isto tako ovaj sud ima potrebu istaknuti kako je u potpunosti neživotno da bi preuzimatelj ureda odmah u trenutku preuzimanja ureda imao uvid u svaki spis koji preuzima, odnosno da su mu poznata sva činjenična i pravna utvrđenja u svakom pojedinom predmetu koji bi se vodio, jer tako nešto se ne može u tom pogledu očekivati. Upravo se u tom smjeru ističe, kako je obveza prvotužene bila upoznati drugotuženu sa svakim predmetom, kao i konkretnim predmetom povezivanja, a što ista, a prema izvedenim dokazima, nije učinila, već se njezina odgovornost svodi na propust pravodobnog obavješćivanja drugotužene o potrebi poduzimanja odgovarajućih radnji. Drugotužena je, a što je u ovom postupku utvrđeno, o postupku obavještena tek nakon što je protekao rok za dostavu geodetskog elaborata, čime ista ni na koji način nije mogla utjecati na dostavu istog.

28. Istaknut prigovor zastare ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, rješenje Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Zk-56/2019-2 doneseno je 20. travnja 2020., e je upravo u tom trenutku rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji posl.br. Z-33879/2018 od 03. rujna 2018. postalo pravomoćno. Sukladno čl. 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je čl. 230. st. 3. ZOO-a propisano da tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. Stoga se u konkretnom slučaju ima primijeniti zastarni rok od 5 godina. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 19. travnja 2023. odnosno unutar zastarnog roka. Neosnovan je navod tuženih da je nastup zastare vezan uz sklapanje Ugovora o poslovnoj suradnji, a sve to iz razloga što je za tužitelja nastala šteta tek u trenutku kada je rješenje kojim se odbacuje prijedlog postao pravomoćan, odnosno 20. travnja 2020.

29. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije na podnošenje tužbe ističe se kako sukladno čl. 44. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/2006, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZVSP-a) suvlasnici mogu suglasno povjeriti upravljanje stvarju određenoj osobi kao upravitelju, koji će djelovati kao njihov opunomoćenik. Za upravitelja mogu izabrati jednoga ili nekolicinu između sebe, a mogu upravljanje povjeriti i bilo kojoj drugoj poslovno sposobnoj fizičkoj ili pravnoj osobi. Ugovorom o upravljanju zgradom suvlasnici predmetne zgrade su kao upravitelja odredili tužitelja. Sukladno čl. 2. predmetnog Ugovora o upravljanju ugovoreno je da će upravitelj zastupati suvlasnike pred sudom i drugim tijelima vlasti u postupcima koji proizlaze iz upravljanja zgradom. Sukladno čl. 86. ZVSP-a propisano je da imenovanje upravitelja predstavlja poslove redovite uporabe, za što je sukladno čl. 40. st. 1. ZVSP-a potrebna obična većina glasova suvlasnika, a koji uvjet je u konkretnom slučaju zadovoljen. Stoga je upravitelj u ime svih suvlasnika ovlašten poduzimati sve pravne radnje koje se tiču upravljanja stvari, kao i one radnje koje se odnose na pričuvu, a budući se čl. 4. Ugovora o poslovnoj suradnji naknada prvotuženoj isplatila iz sredstava zajedničke pričuve, o čemu brigu i obvezu vodi upravitelj, ovdje tužitelj, neovisno o vremenu kada je isti stupio na mjesto upravitelja.

30. Neosnovano se drugotužena poziva na ništetnost Ugovora o povjeravanju poduzimanja pravnih radnji. Sukladno čl. 322. st. 1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Predmetni Ugovor sklopljen je uz potrebnu većinu, odnosno većine svih suvlasnika, imajući u vidu da se radi o poslu redovite uprave (čl. 86. ZVSP-a). Kao stranka toga Ugovora jedino može i biti tužitelj budući je imenovan za upravitelja, te obavlja poslove zastupanja kao i poslove koji se tiču upravljanja i prikupljanja zajedničke pričuve, pa stoga to ujedno predstavlja i njegovu zakonsku obvezu. Obzirom je predmetni Ugovor sklopljen u skladu sa zakonskim odredbama, ovaj sud ni u kojem pogledu nije našao da bi predmetni Ugovor ili pojedine njegove odredbe bile ništetne, slijedom čega je takav prigovor, kao i prigovor nedostatka stranačke legitimacije, trebalo odbiti kao neosnovan.

31. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužiteljici priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa).

32. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 51,62 EUR, te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 103,21 EUR, kao i iznos PDV-a. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav 2 podneska u ukupnom iznosu od 250,00 EUR (03. svibnja 2023. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife te 05. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te pristup 3 ročišta u ukupnom iznosu od 500,00 EUR (12. rujna 2025. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife, te 24. listopada 2025. i 04. prosinca 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 237,50 EUR.

33. Preostali dio zatraženog troška tužitelja iznad dosuđenog ovaj sud smatra neosnovanim. Tužitelju je dosuđena naknada parničnog troška skladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i to u odnosu na prvotuženu, pa je stoga prvotužena u obvezi tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 1.342,33 EUR, slijedom čega je trebalo odlučiti kao u točki III. izreke ove presude

34. Odluka o trošku drugotužene temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka drugotužene odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za iznos PDV-a. Glede troškova drugotužene u odnosu na radnje njezinog punomoćnika, ono se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav 2 podneska u ukupnom iznosu od 250,00 EUR (21. kolovoza 2025. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife te 30. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te pristup 3 ročišta u ukupnom iznosu od 500,00 EUR (12. rujna 2025. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife, te 24. listopada 2025. i 04. prosinca 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 237,50 EUR.

35. Preostali dio zatraženog troška drugotužene iznad dosuđenog ovaj sud smatra neosnovanim. Drugotuženoj je dosuđena naknada parničnog troška sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, pa je stoga tužitelj u obvezi drugotuženoj isplatiti parnični trošak u visini od 1.187,50 EUR, slijedom čega je trebalo odlučiti kao u točki

IV. izreke ove presude.

36. Odluka o trošku umješača temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka umješača odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za iznos PDV-a. Glede troškova umješača u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav podneska od 03. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, te pristup 3 ročišta u ukupnom iznosu od 500,00 EUR (12. rujna 2025. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife, te 24. listopada 2025. i 04. prosinca 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 175,00 EUR.

37. Preostali dio zatraženog troška umješača iznad dosuđenog ovaj sud smatra neosnovanim. Umješaču je dosuđena naknada parničnog troška sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, pa je stoga tužitelj u obvezi umješaču isplatiti parnični trošak u visini od 875,00 EUR, slijedom čega je trebalo odlučiti kao u točki

V. izreke ove presude.

38. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 57/22, 88/22, dalje: ZOUE) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 85/2022) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

39. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada stranka u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

40. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 23. siječnja 2026.

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. prvotuženika

- pun. drugotuženika

- pun. umješača

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić

 Naložiti tužitelju plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 103,21

EUR