REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10000 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Ps-26/2024-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, u pravnoj stvari I. tužiteljice EO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tužiteljice AO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupa punomoćnica Ana Hrabar, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika NO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi iseljenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. rujna 2025. u nazočnosti I. i II. tužiteljica osobno, punomoćnice tužiteljica, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 19. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se povrat u prijašnje stanje.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku NO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da iseli iz 1036/10000 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, upisana u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk. čestica 1369/9, u naravi KUĆA BR. 17- K I DVORIŠTE U [adresa] s kojim je suvlasničkim dijelom neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine upisanog kao „9. Suvlasnički dio:

1036/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) Dvosobni stan br. 8 na II (drugom) katu, ukupne površine 51,28 čm u nacrtu označeno kosim plavim crtama“ te opisanu nekretninu preda u posjed tužiteljici EO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku NO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da iseli iz 1036/10000 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, upisana u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk. čestica 1369/9, u naravi KUĆA BR. 17- K I DVORIŠTE U [adresa] s kojim je suvlasničkim dijelom neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine upisanog kao „9. Suvlasnički dio:

1036/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) Dvosobni stan br. 8 na II (drugom) katu, ukupne površine 51,28 čm u nacrtu označeno kosim plavim crtama“ te opisanu nekretninu preda u posjed tužiteljici AO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

III. Nalaže se tuženiku NO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljicama EO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.370,58 EUR (slovima: tisućutristosedamdeseteuraipedesetosamcenti), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se zahtjev I. tužiteljice EO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tužiteljice AO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.663,76 EUR (slovima: sedamtisućašestošezdesettrieuraisedamdesetšestcenti) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je I. tužiteljica EO izvanknjižna vlasnica 1036/10000 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, upisana u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk. čestica 1369/9, u naravi KUĆA BR. 17- K I DVORIŠTE U [adresa] s kojim je suvlasničkim dijelom neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine upisanog kao „9. Suvlasnički dio: 1036/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) Dvosobni stan br. 8 na II (drugom) katu, ukupne površine 51,28 čm u nacrtu označeno kosim plavim crtama“. Predmetna je nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo II. tužiteljice AO, međutim II. tužiteljica AO je isti (kao darovateljica) temeljem Ugovora o darovanju od 19.03.2021. godine, na kojem je ovjeren potpis II. tužiteljice AO kod javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, posl. broj Ov-7456/2021 dana 24.03.2021. godine, prenijela na I. tužiteljicu EO (kao obdarenika). Nekretnina opisana u točki II. ove tužbe nedvojbeno predstavlja vlastitu imovinu I. tužiteljice EO. I. tužiteljica EO i tuženik bivši su izvanbračni partneri. Partnerski odnos I. tužiteljice EO i tuženika izrazito je narušen već nekoliko godina te je eskalirao u verbalno nasilje koje tuženik redovito provodio na štetu I. tužiteljice EO, u prisustvu njihovog zajedničkog mlt. djeteta. Naime, tuženik pred djetetom redovito I. tužiteljicu EO psuje i vrijeđa te se pojavljuje u alkoholiziranom stanju. Zbog svega navedenog tužiteljice su tuženika više puta zatražile da se iseli iz nekretnine koja predstavlja vlastitu imovinu, a što tuženik opetovano izbjegava. Tuženik dakle posjeduje predmetnu nekretninu bez suglasnosti tužiteljica, bez ikakvog pravnog osnova te bez plaćanja najamnine ili bilo koje druge naknade. Nadalje, zbog navedenog je I. tužiteljica EO prisiljena pokrenuti ovaj spor radi iseljenja. Uzgred budi rečeno, I. tužiteljica EO je kao predlagateljica u odnosu na tuženika kao protustranku pokrenula pred ovim sudom i postupak privremene mjere radi odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti. Sukladno članku 162. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17): „Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.“. U skladu s navedenim, predlažu donijeti presudu da je tuženik dužan tužiteljicama predati navedene nekretnine uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je teško bolestan. Navodi da ovom spisu prileži krivotvorena punomoć II. tužiteljice AO, koju nije potpisala, već ju je potpisala I. tužiteljica EO, što je vidljivo i golim okom kada se usporedi tzv. potpis II. tužiteljice AO na punomoći i njen potpis na Ugovoru o darovanju, pa je upitno zna li II. tužiteljica AO uopće da je tužiteljica u ovom postupku i želi li voditi ovaj postupak, pa da bi ju svakako trebalo obavijestiti o toj činjenici krivotvorenja njenog potpisa na punomoći, te tražiti od nje dostavu ovjerene punomoći, prije poduzimanja bilo kakvih daljnjih radnji u postupku. Prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora kao previsokoj, jer je potpuno nejasno na koji način su tužiteljice koje ne raspolažu nikakvim stručnim znanjem procijenili vrijednost predmeta spora, nadalje riječ je o tužbi na iseljenje, kod koje odvjetniku pripada jednokratna nagrada za do 4 radnje u visini od 250 bodova (500 EURA) za čitav prvostupanjski postupak, osim ako ima više od 4 radnje pa tada odvjetniku za svaku daljnju radnju pripada daljnja nagrada od po 50 bodova (100 EURA) za svaku daljnju radnju. Ne može se zaključiti negoli da je riječ o nabijanju troškova postupka i to na štetu obje strane u postupku. I. tužiteljica EO nije aktivno legitimirana, jer se vlasništvo na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišne knjige, a II. tužiteljica AO nije aktivno legitimirana (ako je uopće tužiteljica) jer je svoje vlasništvo otuđila I. tužiteljici HO. I. tužiteljica EO je samoinicijativno otišla sa zajedničkim djetetom stranaka na nepoznatu adresu bez suglasnosti tuženika, tuženik joj je nudio i da joj plaća podstanarstvo na toj drugoj nepoznatoj adresi dok se ne sredi, o čemu posjeduje dokaz, ali ista odbija bilo kakvu komunikaciju sa tuženikom. Tužiteljice nisu u više navrata tražili od tuženika da se iseli. Navodi o nekakvom verbalnom nasilju pod utjecajem alkohola su uvredljivi i potpuno neistiniti, ali te činjenice će se ionako utvrđivati u drugom predmetu u koji je tuženik predložio izvršiti uvid. Neosnovane su tvrdnje da tuženik drži nekretninu bez valjane pravne osnove, u svakom slučaju tužbu i tužbeni zahtjev osporava u cijelosti te predlaže mimo rješenje spora. Ističe i da mu pripada pravo na dom u tom stanu, sukladno Europskoj konvenciji za zaštitu Ijudskih prava i temeljnih sloboda, kao i njegovom mldb. sinu ĐO. Tuženik živi u stanu od 2009., dakle 15 godina, zajedno sa svojim mldb. sinom FO koji će uskoro napuniti 14 godina, koji predstavlja njihov dom, pa ova tužba predstavlja školski primjer neopravdanog miješanja tužiteljica u tuženikovo pravo na dom. Stoga je i iz razloga navedenih u odgovoru na tužbu, a i iz razloga navedenih u ovom podnesku tužbeni zahtjev očito neosnovan. Tuženik ističe prigovor prava zadržanja (retencije) za ime nužnih i korisnih troškova uloženih u predmetni stan u iznosu od 10.000,00 EURA, pa predlaže po provedenom postupku ukoliko sud kojim slučajem utvrdi da je tužbeni zahtjev ipak osnovan naložiti tužiteljicama isplatiti tuženiku iznos od 10.000,00 EURA (uvjetno iseljenje). Tuženik ne raspolaže dokumentacijom o izvršenim nužnim i korisnim troškovima jer se ta dokumentacija nalazi kod tužiteljica pa se predlaže na okolnost utvrđenja tih činjenica saslušati stranke, naložiti tužiteljicama dostavu dokumentacije o tim troškovima, te provesti očevid i vještačenje tih troškova po vještaku odgovarajuće struke, pa će tuženik nakon provedenog vještačenja specificirati svoje potraživanje sukladno vještačenju. Ti troškovi se sastoje od nabave i montaže kompletne nove kuhinje, nabave i montaže polica u dnevnom boravku, nabave kauča u dnevnom boravku, nabave i montaže ormara u ulaznom dijelu stana, nabave i montaže ormara u sobi, te nabave kreveta u sobi. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom z.k. izvadak (list 4 spisa), ugovor o darovanju (list 7-9 spisa), ovjerenu punomoć (list 27 spisa), presliku osobne iskaznice (list 53-54 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 55-65 spisa), spis Klasa: 552-05/24-07/128 (list 73-104 spisa), spis R1 Ob-684/2024 (list 107-179 spisa), obavijest (list 187 spisa), fotografije (list 188-191 spisa), rješenje (list 194-197 spisa), potvrda (list 201 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 209-215 i 220-222 spisa), fotografije (list 223-225 spisa), rješenje (list 229-233 spisa) i saslušao je I. tužiteljicu EO i II. tužiteljicu AO (list 236-237 spisa).

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 (odluka USRH), 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23- dalje u tekstu ZPP).

5. Tuženik nije osporio da je II. tužiteljica AO upisana kao vlasnica predmetnog stana, nije osporio da su I. tužiteljica EO i II. tužiteljica AO zaključile ugovor o darovanju, nije osporio da se nalazi u posjedu predmetnog stana, niti identitet stvar (stana) pa sud zaključuje da je navedeno nesporno među strankama.

6. Među strankama je sporno je je punomoć koju je potpisala II. tužiteljica AO krivotvorena, aktivna legitimacija tužiteljica, je li osnovan prigovor prava na dom te je li osnovano pravo zadržanja odnosno posljedično je li tužbeni zahtjev osnovan.

7. Budući da je tuženik osporio istinitost punomoći koju je potpisala II. tužiteljica OO, a time i ovlaštenje punomoćnika II. tužiteljice AO to je sud dana 29. listopada 2024. donio rješenje slijedećeg sadržaja: ''I. Nalaže se Ani Hrabar, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hrabar & Partneri u Zagrebu, Gajeva 35, da u roku 8 dana od dana dostave ovog rješenja, podnese ovjerenu punomoć OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za zastupanje u ovom predmetu i to u izvorniku.

II. Ako se utvrdi da Ana Hrabar nije ovlaštena za zastupanje u ovom predmetu, sud će ukinuti radnje što ih je odvjetnica poduzela, osim ako stranka naknadno ne odobri te radnje.''.

8. Punomoćnik tužiteljica je postupio po navedenom rješenju i dostavio izvornik punomoći kojeg je potpisala II. tužiteljica OO, a javni bilježnik je potvrdio da je II. tužiteljica OO u njegovoj nazočnosti vlastoručno potpisala pismeno (list 27 spisa). Temeljem navedenog ovaj sud zaključuje da je punomoćnik tužiteljica ovlašten zastupati obje tužiteljice. Ukazuje se tuženiku da ukoliko smatra da je počinjeno kazneno djelo može podnijeti kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu.

9. Tuženi je dana 17. travnja 2025. dostavio podnesak kojim predlaže odgoditi pripremno ročište, a u prilogu dostavlja potvrdu liječnika.

10. Navedeni podnesak uručen je pun. tužiteljica na pripremnom ročištu dana 17. travanj 2025. te se pun. tužiteljica usprotivio prijedlogu za odgodu i naveo da iz navedene potvrde nije razvidno ništa niti koja je dijagnoza niti koja je navodna akutna bolest, navode se nekakve preporuke liječnika, a za to ne prileži nikakva dodatna medicinska dokumentacija. Uopće se ne može razaznati kakva je to akutna bolest, da li i na koji način uopće ugrožava zdravlje tuženika. U potvrdi da je navedeno da se moli pošteda od fizičkih napora što je apsurdno da bi se time ispričavao izostanak s ovog ročišta jer je notorno da na ročištu ne može biti nikakvih fizičkih napora. Nadalje, tuženik je mogao doći na ročište i držati nogu na povišenom ako je tome zaista i tako. Sve da tome i nije tako, a jest, ukazuje se da je potvrda izdana u svrhu poštede od posla i ne može se koristiti u druge svrhe. Ukazuje se da ovaj postupak nema veze s poslom tuženika pa i zbog toga predmetna potvrda ne proizvodi nikakve pravne učinke. Nadalje, potpuno je nejasno tko je navedenu potvrdu izdao jer dolje piše faksimil i potpis liječnika s time da ne piše da je to potpis izabranog liječnika. Dakle, tu je potvrdu mogao napisati bilo tko. Čak i da tome nije tako, tužitelj osporava sam sadržaj potvrde jer nije potkrepljena nikakvom drugom medicinskom dokumentacijom. Nadalje, iz samog podneska proizlazi da tuženik predlaže odgoditi ročište jer zbog zdravstvenih razloga nije u mogućnosti pristupiti na isto što apsolutno ne odgovara istini. Naime, iz samog prijemnog štambilja na listu 200 razvidno je da je isti zaprimljen neposredno 17.travnja 2025., dakle neprijeporno je da je tuženik ujutro pristupio na sud i predao navedeni podnesak, što ukazuje da se radi o zlouporabi procesnih ovlaštenja jer tuženik želi manipulirati postupkom pa tužitelji predlaže izricanje novčane kazne u maksimalnom iznosu. Sve da tome i nije tako, a jest, tuženik je za zastupanje u ovoj pravnoj stvari mogao angažirati odvjetnika, a ako nema novaca, mogao je, sukladno Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći, osigurati uputnicu za zastupanje za besplatnu pravnu pomoć. Zaključno, pun. tužitelja predlaže odbiti prijedlog za odgodu i održati ročište u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

11. Predmetne navode pun. tužitelja prihvaća i ovaj sud. Naime, potvrda je izdana isključivo u smislu poštede od posla (a ovdje se ne radi o poslu tuženika) te je u potvrdi navedeno da se moli pošteda od fizičkih napora, a notorno je da na ročištu ne može biti nikakvih fizičkih napora. Nadalje, tuženik je za zastupanje u ovoj pravnoj stvari mogao angažirati odvjetnika, a ako nema financijskih sredstava za plaćanje odvjetnika, mogao je, sukladno Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći, ostvariti prava na zastupanje sukladno navedenom zakonu.

12. Zbog navedenog je sud raspravnim rješenjem od 17. travnja 2025. odbio prijedlog za odgodu ročišta i riješio da će se ročište održati u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

13. Podneskom od 10. rujna 2025. tuženik je predložio odgoditi ročište na kojem je određeno saslušanje stranaka te je dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad.

14. Pun. tužitelja je predložio održati ročište u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. U odnosu na zaprimljeni podnesak pun. tužitelja prije svega ustraje kod navoda iz podneska od 12. rujna 2025. te osobito dodaje da osporava vjerodostojnost potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad jer ista nije dostavljena u izvorniku. Nadalje, čak i da je ista dostavljena u izvorniku osporava se njezina vjerodostojnost u smislu sadržaja jer je ista isprava neistinita. Naime, radi se o tzv. intelektualnom falsifikatu koji je izdao ovlašteni izdavatelj samo s neistinitim sadržajem. Iz predmetne potvrde uopće se ne može zaključiti o kakvoj se privremenoj nesposobnosti za rad radi, a s obzirom da ovdje tuženik nije odvjetnik, iako to nominalno jest, potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad nema nikakvog utjecaja na ovaj postupak jer se ne radi o njegovoj profesionalnoj djelatnosti, što je i sam tuženik višekratno ukazivao. Nadalje, u odnosu na nalaz hitnog prijema koji je dostavljen uz podnesak od 10. rujna 2025. osobito se ukazuje da ako je isti toliko teški bolesnik, kako to da je putovao u Split, odnosno na Hvar s time da se nalaz hitnog prijema nikako ne može dovesti u vezu s potvrdom o privremenoj nesposobnosti za rad jer se u njoj ne navodi razlog privremene nesposobnosti. Nadalje se ukazuje da je očekivano trajanje bolovanja 21 dan, što je iznimno visoko, a ni sa čime nije objašnjeno ni elaborirano pa stoga tužitelj ustraje da se radi o tzv. intelektualnom falsifikatu. Nadalje ukazuje da dostavljene fotografije nemaju nikakve veze s ovim sporom i ne može se sa sigurnošću utvrditi kada su iste snimljene, a osobito se ukazuje da tuženik nije predložio medicinsko vještačenje po vještaku medicine rada. Nadalje ukazuje da, iako tužitelj ovdje ne sudjeluje kao odvjetnik, ne mogu se njegove intelektualne spoznaje odvojiti od ovog postupka pa su mu potpuno jasne posljedice propuštanja. Slijedom navedenog, tuženik je mogao angažirati odvjetnika za zastupanje u ovoj pravnoj stvari, a ako nema novaca za to, mogao je konzumirati besplatnu pravnu pomoć i besplatno zastupanje sukladno Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći. Nadalje ukazuje da je iz dosadašnjeg tijeka postupka razvidno daj e ovakvo postupanje tuženika njegov modus operandi u smislu opstrukcije i odugovlačenja postupka. Iz dostavljenog rješenja uz podnesak od 15. rujna 2025. razvidno je da izbjegava sudjelovanje i u kaznenom postupku, što je razvidno iz točke 2. dostavljenog rješenja. Osobito se ukazuje da je u postupku R1 Ob- 684/2024 tuženik također opstruirao bilo kakav dolazak i sudjelovanje u postupku te da je u tom postupku donesena privremena mjera sukladno prijedlogu predlagatelja, ovdje I. tužiteljice. U navedenom postupku tuženik nije sudjelovao te se opetovano ukazuje da je to njegov modus operandi. Zaključno, ali ne najmanje bitno, nego najvažnije, ukazuje se na čl. 6.1. Konvencije s time da se o pravima stranaka ima odlučiti pravično i u razumnom roku, a evidentno je da tuženik na sve moguće načine opstruira vođenje ovog i svih drugih postupaka, kako je naprijed izloženo. Naime, kada bi se prihvatio prijedlog tuženika, a bez odgovarajućeg vještačenja predloženog od strane tuženika kako je naprijed izneseno, tada bi tuženik prije svakog ročišta mogao dostaviti potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad te se ovaj postupak nikad ne bi dovršio. Takovim nezakonitim postupanjem tužiteljice nikad ne bi mogle ostvariti svoja prava te je isto suprotno čl. 6. 1. Konvencije. Evidentno je da postoji pravo na raspravljanje i sudjelovanje u postupku, ali to pravo nije i ne može biti apsolutno te se konkludentnim radnjama tuženik evidentno odrekao tog prava.

15. Predmetne navode pun. tužitelja prihvaća i ovaj sud. Naime, potvrda je izdana isključivo u smislu privremene nesposobnosti za rad (a ovdje se ne radi o poslu tuženika). Nadalje, tuženik je za zastupanje u ovoj pravnoj stvari mogao angažirati odvjetnika, a ako nema financijskih sredstava za plaćanje odvjetnika, mogao je, sukladno Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći, ostvariti prava na zastupanje sukladno navedenom zakonu.

16. Zbog navedenog je sud raspravnim rješenjem od 17. travnja 2025. odbio prijedlog za odgodu ročišta i riješio da će se ročište održati u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

17. Tuženik je u podnesku od 30. travnja 2025. stavio prijedlog za povrat u prijašnje stanje i ukidanje svih odluka što ih je sud donio kao posljedicu propuštanja ročišta 17. travnja 2025.

18. Sukladno čl. 121. ZPP u vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud će zakazati ročište, osim ako su činjenice na kojima se prijedlog temelji općepoznate.

19. Sud je rješenjem od 5. svibnja 2025. riješio da će se ročište određeno za 16. rujna 2025. u 11,45 sati održati i radi odlučivanja o prijedlogu tuženika za povrat u prijašnje stanje od 28. travnja 2025. sukladno čl. 121. st. 2. ZPP.

20. Ukazuje se da čl. 119. ZPP određuje da se neće se dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje ili ako je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje.

21. Sud nije saslušao tuženika kao stranku jer se bez opravdanog razloga nije odazvao pozivu suda sve sukladno čl. 265. st. 2. ZPP.

22. Budući da tuženik nije pristupio na ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje to sud zaključuje da je isto propustio slijedom navedenog riješeno je kao u izreci rješenja.

23. Tužbeni zahtjev I. tužiteljice EO je osnovan a tužbeni zahtjev II. tužiteljice OO nije osnovan.

24. Prije svega valja reći da iz zemljišnoknjižnog izvatka (list 4 spisa) proizlazi da je kao vlasnica upisana II. tužiteljica, a iz ugovora o darovanju (list 7-9 spisa) proizlazi da je II. tužiteljica kao darovatalj darovala stan koji je predmet ovog postupka I. tužiteljici kao obdareniku dana 19. ožujka 2021., a da se obdarenik (I. tužiteljica) već nalazi u posjedu predmetne nekretnine, kako to proizlazi iz čl. 4. predmetnog ugovora.

25. Ukazuje se da čl. 166. ZVDSP određuje:

''1. Onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju.

2. Predmnjevanom će vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on.

3. Predmnjeva vlasništva ne djeluje u korist osobe koja nije bila pošteni posjednik stvari.

4. Predmnjevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnjeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari iz stavka 1. i 2. ovoga članka; inače se na vlasničku tužbu predmnjevanoga vlasnika, na prigovore posjednika, kao i na pravni položaj koji ima pošteni odnosno nepošteni posjednik kad je dužan predati stvar vlasniku, na odgovarajući način primjenjuje ono što i za pravu vlasničku tužbu, ako nije drugo određeno zakonom niti je u suprotnosti s pravnom naravi tužbe predmnjevanoga vlasnika.''.

26. Iz iskaza I. tužiteljice EO kao stranke danog na ročištu dana 16. rujna 2025. (list 236 spisa) proizlazi da, nakon što joj se predočava ugovor o darovanju koji prileži na listu 7-9 spisa, može reći da joj je njena majka, ovdje II. tužiteljica, darovala ovdje utuženu nekretninu i taj ugovor o darovanju su one potpisale. Već prije je živjela u tom stanu dugo vremena i ovo su samo formalizirali ono što je bilo. Ističe, već prije je bila u posjedu predmetne nekretnine, kao što je bilo navedeno u čl. 4. Ugovora te ju je nastavila i dalje posjedovati bez prekida. Pojašnjava, predmetnu nekretninu posjeduje neprekinuto od 1999. od kada je kupljena, a vlasnik je od 19. ožujka 2021. Može reći da je ona vlasnik stana bez obzira što nije upisana u zemljišne knjige jer je sve do trenutka dok nije pobjegla iz stana zbog obiteljskog nasilja izvršavala sva vlasničkopravna ovlaštenja. Nekoliko je puta pozvala tuženika da joj preda u posjed nekretnine i to usmenim putem i porukama preko sredstava elektroničke komunikacije i to e-maila, ali se tuženik oglušio. Može reći da joj je tuženik u rujnu 2024. rekao neposredno u lice da niti jedan EO neće ući u predmetnu nekretninu sljedećih 50 godina. Naime, našla se s njim neposredno, a sve kako bi na miran način riješili ovaj prijepor. Višekratno je pokušala na miran način riješiti prijepor, ali je tuženik cijelo vrijeme to odbijao. Napominje da i dan danas želi riješiti prijepor mirnim putem, ali tuženik opstruira svaku mogućnost dogovora. Može reći da je tuženik u posjedu stana. Ona ga je vidjela ispred stana, a njena susjeda na istoj adresi ga redovito viđa tamo. Može reći da ga je posljednji put vidjela jučer. Može reći da ona obiđe nekretninu ispred, a vidi da svjetlo u stanu gori. Prozori su nekad otvoreni, nekad na kip, što je dokaz da je tuženik u njenom stanu. Sin i ona su ga vidjeli u subotu oko 13,30 sati u blizini stana, pojašnjava vidjela ga je u prolazu između Trokuta i Trnskog jer Trokut graniči s Trnskim, a vidjela ga je upravo u prolazu gdje je izbušen nasip da bi se moglo prolaziti, a iznad je željeznička pruga. Pojašnjava, radilo se o suboti 13. rujna. Može reći da je tuženik brzo hodao i ni na koji način nije izgledao onemogućen za hodanje, rad ili u konačnici komunikaciju. Tuženik uopće nije platio nikakve režije od travnja 2025. Platio je samo Internet račun, a nije platio Holding niti pričuvu, a duguje i jednu ratu struje. Pojašnjava, njoj je to sve veliki problem, ona to plaća sa zakašnjenjem jer svi računi dolaze na tu adresu, a ona ne može do njih jer se boji susreta s tuženikom zbog straha od nasilja. Koliko je njoj poznato, tuženik ima stan u najmu na adresi [adresa] u kojem obavlja odvjetničku djelatnost te mu je na toj adresi i odvjetnički ured. Radi se o stanu od preko 100m2 koji je potpuno namješten, ima kupaonu, ormare i kuhinju, toplu vodu i WC, dakle taj stan je potpuno funkcionalan za stanovanje te je predmetni stan koristio potpuno sam. Može reći da je njihov zajednički sin ĆO bio u Starigradu na Hvaru s djedom i bakom po ocu i to do 1. kolovoza 2025., a onda se morao vratiti jer je tada dolazio tuženik koji je imao zabranu prilaska. Može samo reći da s djedom i bakom po ocu imaju dobre odnose. Može reći da je njihovom zajedničkom djetetu ova situacija jako teška jer sad žive u stanu koji ima jednu sobu, sin ima 15 godina i nema svoju privatnost, a ona sa svojim financijskim sredstvima ne može osigurati ništa bolje. Sretna je što im je uopće osigurala krov nad glavom. S druge strane, dok su živjeli svi skupa u [adresa] u njenom stanu, sin je imao svoju sobu, a tuženik i ona su dijelili veliku dnevnu sobu u kojoj su i spavali.

27. Iz iskaza II. tužiteljice OO kao stranke danog na ročištu dana 16. rujna 2025. (list 237 spisa) proizlazi da se u cijelosti se pridružuje iskazu I. tužiteljice EO. Naime, ne zna sve detalje o kojima je I. tužiteljica EO iskazivala da je bila neposredni očevidac, ali je I. tužiteljica EO njoj sve to ispričala jer su vrlo bliske, a što se tiče pravnih odnosa vezano uz stan, sve što je I. tužiteljica EO iskazala u cijelosti je točno. Ona je tuženika e-mail porukama i licem u lice tražila da se iseli iz predmetne nekretnine i da joj je preda u posjed.

28. Sud vjeruje iskazu I. tužiteljice EO budući da je životno uvjerljiv i logičan. Posebno se ukazuje da je iskaz u dijelu u kojem ona iskazuje o predmjevanom vlasništvu nekretnine te da je tuženik u posjedu nekretnine sukladan ispravama u spisu i to ugovoru o darovanju i zemljišnoknjižnom izvatku. Nadalje se ukazuje da je dio iskaza u kojem I. tužiteljica EO govori o posjedu tuženika sukladan navodima odgovora na tužbu i navodima tuženika tijekom postupka.

29. Sud je cijenio iskaz II. tužiteljice AO u dijelu koji se tiču pravnih odnosa vezano uz stan, te je u tom dijelu II. tužiteljica potvrdila iskaz I. tužiteljice EO. Budući da je II. tužiteljica AO sadržajno potvrdila istinitost iskaza I. tužiteljice EO glede ugovora o darovanja to ovaj sud zaključuje da je taj dio iskaza životno uvjerljiv i logičan jer je u skladu s ispravom u spisu i to ugovorom o darovanju. Nadalje, sud zaključuje da je istinit i dio iskaza koji se sadržajno odnosi da je tuženik u posjedu predmetnog stana jer je to u skladu s odgovorom na tužbu.

30. U preostalom dijelu sud nije cijenio iskaze tužiteljica jer nisu odlučni za presuđenje.

31. Kao što je naprijed navedeno sud je izvršio uvid i pročitao zemljišnoknjižni izvadak i ugovor o darovanju i utvrdio da je I. tužiteljica EO predmjevani vlasnik predmetnih nekretnina.

32. Nadalje iz iskaza I. tužiteljice EO proizlazi da je predmetni stan u posjedu tuženika, a tuženik navedeno ne osporava.

33. Temeljem dostavljene isprave i to ugovora o darovanju, ovaj sud zaključuje da je I. tužiteljica EO u postupku pred sudom dokazala pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari sve sukladno čl. 166. st. 1. ZVDSP.

34. Ukazuje se da čl. 18. st. 3. ZVDSP određuje da je posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

35. Na temelju ugovora o darovanju i iskaza I. tužiteljice EO i II. tužiteljice AO ovaj sud zaključuje da je I. tužiteljica EO pošteni posjednik stvari, što znači da predmnjeva vlasništva djeluje u korist I. tužiteljice EO sve sukladno čl. 166. st. 3. ZVDSP.

36. Iz dosad iznesenog proizlazi da je I. tužiteljica EO u ovoj pravnoj stvar predmjevani vlasnik sukladno čl. 166. ZVDSP te je u odnosu na nju prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

37. Zbog navedenog ovaj sud zaključuje da su ispunjeni uvjeti iz čl. 166. st. 4. ZVDSP jer je I. tužiteljica EO dokazala činjenice na temelju kojih se predmnjeva njezino vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njezina zahtjeva prema posjedniku stvari ovdje tuženiku koji nema pravni temelj posjedovanja.

38. Sukladno čl. 166. st. 2. ZVDSP predmnjevanom će vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja. Naime, u konkretnom slučaju I. tužiteljica EO je predmjevani vlasnik dok tuženik nema pravni temelj posjedovanja, a kao će biti objašnjeno u nastavku.

39. U navedenoj situaciji tužitelj mora dokazati vlasništvo stvari, faktičnu vlast tuženika te identitet stvari.

40. Među strankama nije sporan identitet nekretnina, kao i da su nekretnine koje su predmet tužbe, a u posjedu tuženika, dok sud zaključuje da je I. tužiteljica EO predmjevani vlasnik kako je naprijed izneseno.

41. Ističe se da čl. 163. st. 1. ZVDSP-a određuje da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje stvari.

42. Ukazuje se da tuženik može staviti tri vrste materijalnopravnih prigovora:

1. prigovori koji zahtjev tužitelja negiraju (da tužitelj nije vlasnik stvari), 2. prigovori koji zahtjev ukidaju (da je tuženi stekao pravo vlasništva) i 3. prigovori koji zahtjev odgađaju (npr. da još traje najamni ili sličan odnos, da postoji stvarna ili osobna služnost ili npr. pravo zadržanja).

43. Tuženik je tijekom postupaka istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije te prigovor prava na dom i prigovor zadržanja.

44. Kao što je naprijed izneseno, prigovor koji zahtjev tužitelja negira (da tužitelj nije vlasnik stvari) odnosno prigovor nedostatka aktivne legitimacije I. tužiteljice EO je neosnovan kao što je naprijed izneseno.

45. Nastavno se ukazuje da bi se prigovor prava na dom i prigovor zadržanja mogli prihvatiti isti moraju biti dokazani.

46. Pun. tužitelja je na ročištu dana 17. travnja 2025. naveo da u odnosu prigovora prava na dom, da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, tuženik je čitavo vrijeme bio svjestan da to nije njegova nekretnina, čime nije nastala nikakva trajnija sveza između njega i tog prostora, a osobito se ukazuje da pravo na dom ne znači besplatno korištenje tuđe nekretnine i u tom smislu ukazuje na dodatak 1. Protokola uz Konvenciju koji štiti pravo vlasništva te se pravo na dom ne može uspješno suprotstaviti upisanom pravu vlasništva. Nastavno na navedeno, ukazuje se da je tužiteljica pozvala tuženika na isplatu naknade za bespravno korištenje njezine nekretnine, ali je tuženik isto odbio što samo po sebi ukazuje i samo je po sebi dovoljno da se utvrdi da uopće ne postoji pravo na dom. Nadalje, tuženik ni sa čime nije dokazao svoje navodno pravo na dom.

47. U odnosu na prigovor prava retencije, tužitelj ukazuje da je isti u cijelosti neosnovan jer tuženik nije ponudio niti jedan materijalni dokaz u smislu osnovanosti navodnih izvršenih nužnih i korisnih troškova, a navod da se ta dokumentacija nalazi kod tužiteljica je u cijelosti promašen jer je tužiteljica izašla s nužnom odjećom iz stana te je sve drugo ostavila u stanu. Protivi se očevidu i vještačenju po vještaku odgovarajuće struke jer sud nije ovdje da izmišlja i nadopunjuje dokazne prijedloge tuženika. U tom smislu, tuženik je trebao jasno predložiti barem vrstu vještačenja, što je propustio, pa tužitelj predlaže da se dokazni prijedlog odbije, odnosno ne uzme u obzir jer je nejasan, nedorečen i konfuzan. Osobito se ukazuje da sud ne može po službenoj dužnosti nadomještati dokazne prijedloge jedne od stranaka jer bi time izvodio dokaze po službenoj dužnosti, što je u ovom parničnom postupku nedozvoljeno. Čak i da tome nije tako, a jest, radilo bi se o pokretninama koje se nalaze u stanu i mogu se iznijeti iz stana pa neka si ih tuženik uzme i iseli iz stana.

48. Među najvažnijim pravima zajamčenim Konvencijom, posebno mjesto zauzima pravo na poštivanje osobnog i obiteljskog života (čl. 8. Konvencije). Čl. 8.1 Konvencije određuje da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.

49. Dom čine prostrije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost, bez obzira na to da li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja (Bjedov protiv Hrvatske, § 57).

50. Iz navedenog proizlazi da osoba koja se poziva na pravo na dom treba dokazati dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost.

51. To u konkretnom slučaju tuženik nije učinio. Naime, o dovoljno jakoj, stvarnoj i trajnoj (kontinuiranoj) povezanosti može se zaključivati temeljem iskaza osobe koja tvrdi da ima pravo na dom. Nastavno, valja utvrditi subjektivan odnos osobe koja tvrdi da ima pravo na dom prema nekretnini koju ista smatra domom, a to se prvenstveno utvrđuje saslušanje osobe koja je stavila prigovor prava na dom.

52. Budući da se tuženik nije odzvao ročištu i nije dao iskaz to sud nije mogao utvrditi njegov subjektivni odnos prema predmetnoj nekretnini koja je predmet ovog postupaka, pa slijedom navedenog nije proveo niti test razmjernosti.

53. Glede prigovora prava zadržanja sud prihvaća stav pun. tužitelja da je tuženik je trebao jasno predložiti barem vrstu vještačenja, što je propustio.

54. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

55. Čl. 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

56. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

57. Sud je raspravnim rješenjem od 17. travnja 2025. riješio da se neće provesti dokaz vještačenjem, a predložen po tuženiku jer dokazni prijedlog vještačenja ne sadrži prijedlog po kojem vještaku bi se trebalo provesti vještačenje.

58. U konkretnom slučaju tuženik nije predložio vrstu vještačenja (sukladno čl. 219. st. 1. ZPP) koju bi trebalo provesti, a sud nema ovlasti po službenoj dužnosti nadopunjavati dokazne prijedloge stranaka jer bi time prekršio čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

59. Budući da nije izveden dokaz vještačenjem to sud zaključuje da tuženik nije dokazao osnovanost svog prava zadržanja.

60. U konkretnom slučaju tuženik ne mora dokazati svoje pravo na dom i pravo zadržanja s stupnjem potpune izvjesnosti već s stupnjem životne uvjerljivosti što nije učinio.

61. Budući je tužitelj u cijelosti dokazao pretpostavke iz čl. 166. ZVDSP-a, a tuženik nije dokazao osnovanost prigovora iz čl. 163. st. 1. ZVDSP-a, to je valjalo tužbeni zahtjev prihvatiti i odlučiti kao u izreci presude pod. toč. I.

62. Budući da je prihvaćen tužbeni zahtjev I. tužiteljice EO to II. tužiteljica AO, a temeljem čl. 166. st. 2. ZVDSP ne može tražiti predaju u posjed predmetne nekretnine te je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na II. tužiteljicu AO te je tužbeni zahtjev II. tužiteljice AO valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci presude pod. toč. II.

63. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a. I. tužiteljici je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7. t. 2. alineja 3. priznat trošak jednokratne nagrade koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak iz stambenih odnosa, u visini od 500,00 EUR te trošak sastava podneska od 5. studenog 2024. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 2. st. 2. Tarife, sve uvećano za pripadajući pdv od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu od 137,50 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 331,81 EUR i trošak predujma sudskog dostavljača u iznosu od 19,46 EUR, stoga je I. tužiteljici HO priznat trošak u sveukupnom iznosu od 1.370,58 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

64. I. tužiteljica je odbijena s preostalim dijelom zahtjeva za parnični trošak budući da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba Tbr. 7. toč. 2. st. 2. Tarife te I. tužiteljici pripada jednokratna naknada koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak iz stambenih odnosa, a predmet ovog spora je iseljenje i predaja u posjed. I. tužiteljici je pored toga priznat i trošak sastava podneska od 5. studeno 2024. budući da istim dostavlja ovjerenu punomoć za II. tužiteljicu s obzirom na prigovor tuženika. Nadalje, I. tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu od 663,61 EUR s obzirom da je ista podnesena u elektroničkom obliku te je I. tužiteljica, sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18 i 51/23; dalje u tekstu: ZSP) koji propisuje da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, sudsku pristojbu na tužbu platila u iznosu od 331,81 EUR. Također, I. tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 663,61 EUR budući da je I. tužiteljica, u slučaju da pristojbu na presudu plati u roku od 3 dana od dana zaprimanja iste, obvezna platiti sudsku pristojbu u iznosu od 331,81 EUR, sukladno čl. 7. st. 2. ZSP koji propisuje da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti zahtjev I. tužiteljice za naknadom parničnog troška u ukupnom iznosu od 7.663,76 EUR i odlučiti kao u toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 19. siječnja 2026.

Sudac:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu. Žalba se putem ovog suda podnosi u 4 istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dostave otpravka presude.

- I. i II. tužiteljicama po pun.

- tuženiku