Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Poslovni broj: Pp-3907/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S KE

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu ovog Suda Mirjani Belamarić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŽE zbog prekršaja iz članka 82. st. 1. t.10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, odlučujući u povodu prigovora okrivljenika protiv obveznog prekršajnog naloga Grada Šibenika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, Odsjek komunalnog i prometnog redarstva, Klasa: 211-03/23-01/19392 Ur.broj: 2182-1-03-01/01-24-4 od dana 09. veljače 2024.godine, dana 19. siječnja 2026.godine

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 161.st. 6. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenik ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa]

O s l o b a đ a s e o p t u ž b e

Da bi dana 19. rujna 2023. u 10,04 sati u Šibeniku, na lokaciji ulica Matije Gupca 19, zaustavio ili parkirao motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na nogostupu.

da bi, dakle postupio protivno odredbi čl. 82.st. 1. t.10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, čime da bi počinio prekršaj iz čl. 82.st. 4. istog Zakona.

II. Troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Općinskog suda u Šibeniku.

Obrazloženje

1. Grad Šibenik, Upravni odjel za komunalne djelatnosti, Odsjek komunalnog i prometnog redarstva, Klasa: 211-03/23-01/19392 Ur.broj: 2182-1-03-01/01-25-6 od 09. prosinca 2025., pokrenuo je prekršajni postupak u povodu prigovora okrivljenika ŽE podnijetog protiv obveznog prekršajnog naloga Grada Šibenika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, Odsjek komunalnog i prometnog redarstva.

2. U povodu prigovora protiv obaveznog prekršajnog naloga Sud je stavio izvan snage pobijani obvezni prekršajni nalog i prihvatio ga kao optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja, odgovarajućom primjenom čl. 238.st. 9. Prekršajnog zakona.

3. U prigovoru je okrivljenik naveo da je odnosne prigode zaustavio vozilo kako bi izišle njegova supruga i unuka tada stara 10 mjeseci. Učinio je to na način da se jednom stranom vozila popeo na nogostup ocjenjujući da je tako najsigurnije iznijeti unuku iz vozila. Takav postupak da nije protupravan jer je čl. 82.st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano da je iznimno od zabrane iz čl. st.1. tog članka, na mjestima iz toč. 10. zaustavljanje dopušteno ako je za kretanje pješaka ostavljeno najmanje 1,6m širine. Time da se prometno redarstvo uopće ne bavi niti ispituje da li su ispunjeni uvjeti iz st. 2. čl. 82. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji postupak okrivljenika čine dopuštenim, nego se jednostavno okrivljenika kažnjava jer da je postupio protivno propisu st. 1. toč. 10. čl. 82. navedenog Zakona. Na taj način da je počinjena materijalna povreda prekršajnog prava jer nije primijenjena odredba Zakona koja je trebala biti primijenjena, niti su navedeni razlozi takvog postupka podnositelja obaveznog prekršajnog naloga.

Osim toga da je obavezni prekršajni nalog donesen i uz bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, a u obrazloženju nema razloga o odlučnim činjenicama, dok su oni koji su navedeni, nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Naime, da se u činjeničnom opisu prekršaja navodi da je utužene prigode okrivljenik motorno vozilo zaustavio ili parkirao na nogostupu, a u obrazloženju da je to utvrdio prometni redar neposrednim opažanje, provodeći nadzor u smislu Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te da su putem propisanog uređaja za nadzor napravljene fotografije vozila u prekršaju. Nije stoga jasno što se okrivljeniku stavlja na teret-da je zaustavio ili da je parkirao vozilo na nogostupu, pa kako se radi o dvjema potpuno različitim radnjama u prometu, čije je značenje i sadržaj definiran čl. 2.st. 1. toč. 71. Zakona o sigurnosti prometa na cestama-za zaustavljanje vozila, a toč. 72. istog članka-za parkiranje vozila, to je izostao jasan i određen činjenični opis radnje izvršenja prekršaja, što izreku obaveznog prekršajnog naloga čini nerazumljivom i nejasnom. Isto tako, kad je u obrazloženju navedeno da je prometni redar prekršaj utvrdio neposredni opažanjem, a potom da je putem propisanog tehničkog uređaja za nadzor fotografirano vozilo u prekršaju, onda su u tom dijelu razlozi pobijanog naloga proturječni, jer nije jasno da li je prekršaj utvrđen neposrednim opažanjem prometnog redara (koji bi tada, nota bene, ostavio obavijest o počinjenom prekršaju pod brisačem vjetrobrana) ili fotografijom vozila putem propisanog tehničkog uređaja dok razloga o tome uređaja dok razloga o tome da li je vozilo bilo zaustavljeno ili parkirano uopće nema.

Zbog iznesenog okrivljenik predlaže da sud nakon provedenog žurnog postupka pobijani obavezni prekršajni nalog stavi izvan snage i okrivljenika oslobodi za prekršaj kojeg nije počinio.

4. Ispitujući optužni prijedlog u smislu čl. 161. Prekršajnog zakona, Sud je našao da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, onako kako je opisano u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj.

5. Činjenični opis djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret citiranim obveznim prekršajnim nalogom ne sadrži zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 82.st. 1. toč. 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u svezi sa st. 2. istoga članka.

6. Naime, okrivljeniku se optužnim prijedlogom stavlja na teret da je zaustavio ili parkirao motorno vozilo na nogostupu u [adresa], na lokaciji Matije Gupca 19, a takvim činjeničnim opisom djelo nije konkretizirano.

7. U čl. 82.st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da iznimno od stavka 1. toga članka, na mjestima iz točke 10. toga članka zaustavljanje je dopušteno ako je za kretanja pješaka ostavljeno najmanje 1,6 metara širine na površini za kretanje pješaka, s tim da ta površina ne može biti uz rub kolnika. Pod istim uvjetima može se i parkirati ako je to dopušteno prometnim znakom.

8. Iz činjeničnog opisa djela koje se okrivljeniku stavlja na teret nije razvidno je li on zaustavio ili parkirao vozilo na nogostupu, ako je zaustavio onda ga je mogao zaustaviti ukoliko je ostavio najmanje 1,6 metara širine na površini za kretanje pješaka, s tim da ta površina ne može biti uz rub kolnika, a ako ga je parkirao to je mogao učiniti samo ako je to dopušteno prometnim znakom.

9. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržano u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog razloga odlučne činjenice moraju biti nužno navedene u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom djelo nije prekršaj.

10. Radi toga je, a sukladno odredbi čl.161. st. 6. Prekršajnog zakona, okrivljenika valjalo osloboditi optužbe.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 140.st.2. Prekršajnog zakona.

U Šibeniku 19. siječnja 2026.

Zapisničar

Sudac

Tonka Martinović

Mirjana Belamarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik i osobe iz članka 192. Prekršajnog zakona mogu podnijeti žalbu. Žalba se podnosi ovom Sudu u dva primjerka u roku od osam (8) dana po primitku presude, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku: ŽE, [adresa]

2. Tužitelju

3. U spis