Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Europska avenija 7

31 000 Osijek

P-51/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku, protiv I. tuženog GŽ iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rešetar i Partneri d.o.o. u Osijeku i II. tužene SŽ iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon rasprave održane i zaključene 2. prosinca 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika parničnih stranaka, 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik 1/4 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], [broj poduloška], označenoj kao etaža 11/100, kč. br. [katastarska čestica], u naravi dvorišni stan nalazi se u prizemlju (urušeno prizemlje), ukupne korisne površine 38,25 m2 i sporednog dijela spremišta u podrumu površine 37,46 m2, što je I. tuženi MŽ iz [adresa], dužan priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos vlasništva, na suvlasničkom dijelu od 1/4 prava vlasništva, u roku od 15 dana jer će protekom tog roka takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

II. Utvrđuje se da je tužitelj NŽ vlasnik u 1/4 dijela na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi 7. Suvlasnički dio: 11/100 etažno vlasništvo (E-7), u naravi dvorišni stan koji se nalazi u prizemlju (urušeno prizemlje), ukupne korisne površine 38,25 m2, a sporedni dio je spremište u podrumu, površine 37,46 m2, koja se nalazi u kući u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], ukupne površine 668 m2, što je II. tužena SŽ iz [adresa], dužna priznati u roku od 15 dana, što će u suprotnom zamijeniti ova presuda, te trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja NŽ na predmetnoj nekretnini u 1/4 njezinog suvlasničkog dijela, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se I. tuženom TŽ i II. tuženoj SŽ naknaditi tužitelju NŽ troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.441,85 EUR (tri tisućečetiristočetrdesetjedaneuroiosamdesetpetcenti), u roku od 15 dana.

IV. Djelomično se odbija zahtjev tužitelja NŽ za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.606,18 EUR (tisućušestošesteuraiosamnaestcenti), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Sisku od 12. siječnja 2023., broj Gž-290/2022-3, ukinuta je presuda ovog suda od 10. prosinca 2021., broj P-230/2014-66, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

2. Tužitelj je u tužbi naveo kako su I. i II. tuženici upisani kao suvlasnici svatko po ¼ dijela nekretnine kod ovog suda, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] [broj poduloška], 7 Etaža 11/100 u naravi Dvorišni stan (urušeno prizemlje), ukupne površine 38,25 m2 i sporednog dijela spremišta u podrumu površine 37,46 m2. Navodi da je tužitelj 24. rujna 2002. sklopio ugovor o prodaji suvlasničkih dijelova cjelokupne nekretnine na kč. br. [katastarska čestica] s tuženicima, koja je uključivala i suvlasničke dijelove na nekretnini iz točke I. tužbe, isplatio tuženike u iznosu od 50.000,00 eura, te je od 24. rujna 2002. tužitelj u

nesmetanom posjedu navedene nekretnine. Tužitelj navodi da je tuženike prilikom sklapanja ugovora o prodaji od 24.9.2002 zastupao punomoćnik RŽ, odvjetnik u [adresa], koji je u ime tuženika i primio kupovinu u iznosu od 50.000,00, te predao tužitelju nekretninu u samostalan, zakonit, istinit i pošten posjed, te navodi da iako je tužitelj u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, tuženici su u cijelosti isplaćeni za svoje suvlasničke dijelove, nisu voljni izdati tabularnu izjavu kojom bi se tužitelj upisao kao zemljišnoknjižni vlasnik, a zbog promjene čestica i postupka etažiranja ugovor o prodaji od 24.rujna 2002. nije podoban za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

2.1. Tijekom postupka, ovaj sud je, u odnosu na prvo postavljeni tužbeni zahtjev, i to za II. tuženu SŽ odbacio tužbu, rješenjem od 8. studenog 2017., broj P- 230/2014-29, a koje je postalo pravomoćno. Na ročištu održanom 9. travnja 2018. punomoćnik tužitelja je predložio spojiti ovaj postupak sa postupkom broj P-342/2018, a u kojem je tužitelj podnio tužbu protiv SŽ, a sve radi jedinstvenog raspravljanja postupka. Na ročištu održanom 1. srpnja 2019. konstatirano je kako je ovome predmetu spojen spis ovoga suda broj P-342/2018.

3. Na raspravi održanoj kod ovog suda 20. veljače 2017., punomoćnik I. tuženog GŽ je naveo kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te je naveo da prema saznanjima koje je dobio od I. tuženika, nekretninu nisu prodali tužitelju, niti su primili ikakav novac za tu nekretninu ili opunomoćili ikoga za prodaju nekretnine.

4. II. tužena SŽ u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 22. kolovoza 2019. navela je kako je tužitelj tuži već nekoliko godina jer traži preko ovog suda od nje nekakve dokumente koje ona ne posjeduje/nema. Ovo što oni kao nasljednici imaju u Hrvatskoj, odnosno u Osijeku, to je nasljeđe njezinih pradjedova, njezinog pok. djeda i oca, a pošto nitko od njih navedenih nije živ, njih troje to nasljeđuje. II. tuženica navodi kako njoj nije jasno da je to [adresa], dokumenti su u gruntovnici, ona nema te dokumente niti je ona to poticala, već je država njih zvala da plate geometar, a to je kod suda. Navodi da kako je moguće da je taj stan koji se nalazi u istoj ulici – N [adresa] u [adresa] i u kojemu je živio CŽ sa ženom G unazad 40 godina (ona ga je „dvorila“ i sahranila), naslijedila tužiteljeva žena.

II. tuženicu je „stavila da bude“ svjedok o tome da je ona CŽ dohranila i sahranila, a to ju je nagovarala u hodniku suda, ona ženu nikada nije vidjela osim tada. Ona je rekla kako tu ženu ne pozna i da nije istina da je ona dohranila CŽ. Navela je kako njoj CŽ „dođe“ djeda, ali ne rođeni djed.

5. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću dokumentaciju i to u ugovor o prodaji (stranice 4-5 spisa), rješenje ovog suda od 15. travnja 2014., broj Z-2984/14 (stranica 9 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranice 45-46 spisa), punomoć (stranica 47 spisa), potvrda (stranica 48 spisa), tužba (stranice 49-50 spisa), dopunsko rješenje Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za imovinskopravne poslove od 13.5.2013. (stranice 140-143 spisa), izvještaj Doma zdravlja Sombor (stranica 204 spisa). Izvršio je uvid u spis ovog suda broj P- 342/2018. Saslušao je tužitelja NŽ na ročištima održanima kod ovog suda 21. listopada 2020. i 2. prosinca 2025. (dopunski). Saslušani su svjedoci RŽ, HŽ i PŽ. Zamolbenim putem su saslušani I. tuženi MŽ i II. tužena SŽ.

6. Iz ugovora o prodaji (stranice 4-5 spisa) proizlazi kako je sklopljen između MŽ i SŽ kao prodavatelja, zastupanih po punomoćnicima RŽ i HŽ, odvjetnicima u [adresa], te NŽ iz [adresa], kao kupca, na kojem je potpis za prodavatelje ovjerio kod javnog bilježnika punomoćnik RŽ u [adresa] i to 24. rujna 2002., broj OV-7175/0, i iz kojega proizlazi da su prodavatelji kao suvlasnici svako u ¼ dijela kuće br. 1. i dvor u [adresa] u [adresa], sagrađene na kč. br [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], ukupne površine 668m2,te poslovnih prostora i to površine 55,38 m2, upisan u PU 15825, zk. ul. br. [broj ZK uloška], površine 24,47 m2 upisan u PU 15827, zk. ul. br. [broj ZK uloška], te poslovnog prostora površine 43,24m2 upisan u PU 15826, zk. ul. [broj ZK uloška], sve u k. o. [katastarska općina], koji poslovni prostori se nalaze u stambenoj zgradi u [adresa]., sagrađena na kč. br. [katastarska čestica]- svoje suvlasničke dijelove nekretnine navedenim ugovorom prodali kupcu NŽ za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 50.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, a koja cijena je u cijelosti isplaćena sa danom zaključenja ugovora. Člankom III. ugovora ugovoreno je da kupac stupa u posjed navedenih nekretnina danom zaključenja ugovora, a člankom IV. prodavatelji dozvoljavaju kupcu da se može osnovom navedenog ugovora upisati suvlasnikom u 1/2 dijela navedenih nekretnina.

7. Iz izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 45-46 spisa) proizlazi kako na nekretnini, suvlasnički dio 11/100 etažno vlasništvo (E7), u naravi dvorišni stan u prizemlju (urušeno prizemlje) ukupne površine 38,25m2 ,a sporedni dio je spremište u podrumu, površine 37,46m2, koja se nalazi u kući u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], ukupne površine 668 m2,su kao suvlasnici upisani VŽ iz [adresa] u 2/4 dijela, MŽ iz [adresa] u ¼ dijela i SŽ iz [adresa] u ¼ dijela

8. Iz punomoći (stranica 47 spisa) proizlazi kako su I. tuženi MŽ i II. tužena SŽ opunomoćili RŽ i HŽ, odvjetnike, da mogu zaključiti kupoprodajni ugovor za nekretninu na kojima su oni suvlasnici u po ¼ dijela, koja se odnosi na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to za ukupno 3 poslovna prostora i to sa kupcem JŽ, inače tužiteljem.

9. Iz potvrde (stranica 48 spisa) proizlazi kako je KŽ potvrdila kako je od tužitelja primila iznos od 6.000,00 eura na ime kupoprodajne cijene za njezin suvlasnički dio koji se odnosi na kč. br. [katastarska čestica].

10. Iz dopunskog rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za imovinskopravne poslove od 13.5.2013. (stranice 140-143 spisa) proizlazi kako je u odnosu na predmetnu nekretninu ŽŽ (suvlasnik u 2/4 dijela), I. tuženiku TŽ i II. tuženiku SŽ (suvlasnici u po ½ dijela) vraćena (dana u vlasništvo) predmetna nekretnina.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

12. Predmet spora je utvrđivanje prava suvlasništva tužitelja na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama ZK odjela ovog suda 19826, k. o. [katastarska općina].

13. Radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine, na raspravi je saslušan tužitelj NŽ koji je iskazao kako se on sjeća da je prije više godina, ali se ne može točno sjetiti koje godine, kupio od I. i II. tuženika poslovne prostore na adresi [adresa] i to tri poslovna prostora, s napomenom da su prodavatelji bili suvlasnici u jednoj polovini dijela na navedenim nekretninama. U pravnom poslu kupoprodaje zastupali su ga odvjetnici RŽ i HŽ, te je isplatio kupoprodajnu cijenu za te poslovne prostore u cijeni od 50.000,00 eura i to MŽ i SŽ na ruke. U okviru te nekretnine u dvorištu se nalazio jedan stan površine 38 i nešto m2 koji stan je bio ruševan i oštećen od granate s obzirom da su na njega pale dvije granate. Također je htio kupiti taj stan i obratio se MŽ i SŽ, te se sjeća da je MŽ poslao svoju kćer i punicu, čija imena i prezimena se više ne sjeća, ali ih može pronaći, te misli da punica još živi u [adresa]. Navedene su došle na lice mjesta i fotografirale taj dvorišni stan. Nakon toga ga je kontaktirao telefonom MŽ i ponudio da kupi taj stan za 5.000,00 DEM. Pristao je na tu ponudu. MŽ je odvjetniku RŽ dao punomoć da može sklopiti pisani kupoprodajni ugovor nakon što bude izvršen povrat te imovine njemu kao prodavatelju. On (tužitelj) je tada otišao u [adresa] kod GŽ i na ruke mu isplatio na ime kupoprodajne cijene za taj dvorišni stan iznos od 5.000,00 DEM. Tom prilikom nije dobio, a niti tražio, potvrdu od GŽ, s napomenom da je MŽ dao punomoć odvjetniku RŽ da kada budu ispunjeni uvjeti za to, sklope pisani ugovor o kupoprodaji. Nakon što je isplatio MŽ i SŽ, stupio je u posjed tog stana s napomenom da je stan bio u ruševnom stanju, bez greda, bez crijepa itd. Napominje da nakon što je isplatio MŽ, u [adresa] je došla SŽ sa svojim sinom koji živi u [adresa] i ponudila da proda svoj suvlasnički dio na tom stanu za iznos od 3.000,00 DEM. On joj je isplatio na ime kupoprodajne cijene na ruke iznos od 3.000,00 DEM u svojoj radnji u [adresa]. Tom prilikom nije ništa pismeno sačinjeno, s napomenom da je SŽ dala punomoć HŽ odvjetnici iz [adresa], da kada imovina bude vraćena, odnosno izvršen povrat imovine, da se napravi ugovor. Do danas ti ugovori nisu napravljeni. On se nije obraćao radi toga Draženu Srb i HŽ, a jučer (u vrijeme iskazivanja na raspravi iskazano) je stupio u kontakt s Draženom Srb koji je rekao da će on taj ugovor napraviti, ali da SŽ i MŽ moraju doći i dati izjavu da ih je on isplatio u cijelosti. Kada je vršena kupoprodaja predmetne nekretnine, on je imao povjerenje u tuženike i oni su imali povjerenje u njega. Tuženici nisu u međuvremenu tražili od njega još novaca, on je u posjedu stana, te I. i II. tuženici nikada nisu tražili da izađe iz tog stana. KŽ iz [adresa] je trebala u postupku povrata imovine dobiti tu nekretninu, ali je pripala I. i II. tuženicima, a on je LŽ isplatio u [adresa] iznosom od 15.000,00 eura za cijelu nekretninu u [adresa], uključujući i dvorišni stan. Smatra da I. i II. tuženici trebaju doći na sud i reći istinu. Tuženici nisu dolazili niti tražili da im preda predmetni stan, a niti su tražili još novaca da im isplati. Odvjetnici RŽ i HŽ su u tim postupcima kupoprodaje zastupali i njega i I. i II. tuženike. Prilikom obje isplate tj. prilikom isplate kupoprodajne cijene MŽ i SŽ je s njim bio prisutan brat IŽ koji je radio s njim dok su I. i II. tuženici bili sami, GŽ je isplatio u njegovoj kući u [adresa], a SŽ je bila kod njega u lokalu u Osijeku. On je u to vrijeme obavljao slastičarsku djelatnost pod nazivom "Zdravljak Šport". I. i II. tuženici su primili novac, te potpisali punomoć odvjetniku Draženu Srb kako bi se sačinili pisani ugovori o kupoprodaji. On je napisane punomoći odvjetnika Dražena Srb nosio u [adresa] gdje su ih potpisali SŽ i MŽ, te ovjerili potpise.

13.1. Dopunski saslušan na ročištu održanom kod ovog suda 2. prosinca 2025., tužitelj NŽ je iskazao kako je njemu poznata osoba po imenu KŽ, radi se o osobi koja je iz [adresa], Republika Srbija, i ona je zapravo tuženikova tetka. Ističe kako je on od strane njegovih poznanika čuo kako postoji i ona kao osoba koja treba sudjelovati u postupku povrata imovine, te ističe kako su nju zatajili tuženici, pa je zbog svega toga donio papire odvjetniku Srbu, a ističe kako je nju isplatio u [adresa] i to za tri poslovna prostora, ukupan iznos od 20.000,00 eura 2005. godine. Ističe da se radi o poslovnim prostorima koje je već isplatio tuženicima, a ona je nju osobno kontaktirao i pronašao, dogovorio se s njom oko isplate. Također ističe kako je jednom prilikom u razgovoru s tuženicima i pitao iste znaju li za nju, na što su isti rekli kako ju ne poznaju, a on je potom isplatu radio samo u dogovoru s njom. Iskazuje kako koliko je njemu poznato, ista mu nije davala kakvu potvrdu za isplatu tog novca, a to jer je tada već bio umoran od svega. Nakon što je tužitelju predočena potvrda sa stranice 48 spisa, tužitelj je naveo kako je to potpis UŽ na predmetnoj potvrdi i da je tu naveden iznos od 6.000,00 eura jer se radi o dijelu kupoprodajne cijene koja je istoj isplaćena. Iskazuje nadalje kako je on u posjedu stan, a radi se o stanu koji je srušen 1991. godine i isti nitko ne koristi od tada, a tako je i danas. Kuću koriste tužitelj i njegova obitelj zajedno s njegovim mlađim bratom, te ističe kako je predmetna kuća u posjedu od 1998. godine, a tuženici nikada nisu tražili predaju u posjed nekretnine, pa niti naknadu, te također nisu tražili niti novce za predmetni stan, odnosno posebno iskazuje kako je II. tuženicu isplatio na način da je ista došla u Osijek i dao joj je iznos od 3.000,00 eura, a potom je i kćeri I. tuženika isplatio iznos, ali od 5.000,00 eura, međutim poslije toga isti nisu tražili nikakvu naknadnu isplatu za predmetni stan. Za predmetni dvorišni stan sklopljen je kupoprodajni ugovor, ali je on taj ugovor izgubio i taj drugi ugovor je napisao odvjetnik Srb i misli da je to bilo 2003. godine. Iskazuje kako tuženici nisu bili nikada vlasnici nekretnine, već je ta kuća vraćena 2010., odnosno 2012. godine. I danas je predmetna nekretnina srušena.

14. Saslušan zamolbenim putem pred Osnovnim sudom u Somboru, Republika Srbija, 13. studenog 2024., I. tuženi MŽ je iskazao kako je njemu poznato ime KŽ, vidio ju je kada je imao 15 ili 16 godina zadnji puta. Zna da je ona njegova daljnja rođaka, odnosno sestra njegovog sada pok. djeda-ujaka, prezivao se CŽ. Nije mu poznato je li vršena denacionalizacija nekretnine jer on nikada osobno nije dobio rješenje o tome pošto je to sve preuzeo na rješavanje NŽ. On je njemu našao odvjetnika u Osijeku i on je preuzeo sve oko toga riješiti u njegovo ime. Zna da je NŽ mijenjao odvjetnik, misli da je bio opunomoćio i RŽ da mu bude odvjetnik, ali zna da je bilo više odvjetnika jer misli da je to bio neki odvjetnički ured. Njemu je SŽ sestra po ocu. Misli da je također NŽ i za nju poduzimao neke radnje i da je i ona opunomoćila tog odvjetnika RŽ i vjerojatno još neki odvjetnički ured u kojem on radi. On je zajedno s njegovom sestrom SŽ i FŽ dogovorio prodaju njihovih suvlasničkih udjela u lokalu za 88.000,00 DEM, međutim ta isplata nije izvršena sve dok nije stupio euro umjesto DEM kao platežna valuta, pa je uz te poslovne prostore prodao i skladište koje nije ono koje je navedeno u zamolnici kao spremište u podrumu, već neko drugo skladište, pa je ukupno za svoj suvlasnički dio predmetnih lokala i tog skladišta primio od NŽ oko 44.000,00 DEM, s time da je nešto isplaćeno u markama, a nešto u eurima. To je primio on. Njegova sestra je isto toliko trebala dobiti od njega, ali mu nije poznato je li ju isplatio ili nije jer sestra i on poslije nisu bili u dobrim odnosima. Nakon što mu je isplatio taj iznos, isplatio mu je za odvjetnika iznos od 1.000,00 eura i za spomenik njegovog ujaka iznos od 2.000,00 eura da sredi taj spomenik. Rekao mu je da će otprilike oko 2.000,00 eura koštati sređivanje spomenika pa mu je on to dao. Nakon što je I. tuženiku predočen ugovor o kupoprodaji od 24.9.2002., isti je naveo kako je potpis u dijelu „prodavatelji“ njegov i to je vjerojatno konačan ugovor između njega i NŽ, ali da u ovaj ugovor nije uneseno skladište-podrum jer je to NŽ govorio da je to njegov ujak njemu svojevremeno poklonio, ali mu nikada nije predočio nekakav ugovor i mislim da ga je tako prevario i da mu njegov ujak ništa nije poklonio. Prodao mu je to skladište za iznos od 5.000,00 DEM. Ne zna kolika je površina tog skladišta, ali je velika i vodi se na drugoj katastarskoj čestici u odnosu na ovaj dvorišni stan. Napominje da mu je on prodao poslovne prostore tj. lokale i taj jedan skladišni prostor na nekoj drugoj katastarskoj čestici, ali mu nije prodao dvorišni stan i podrum površine 37,46 m2. Nikada nije ovlastio odvjetnika da u njegovo ime prodaje NŽ taj dvorišni stan i podrum koji je predmet tužbe pred ovim sudom jer je on njemu stalno tvrdio da je to njemu njegov ujak davno poklonio, što nije točno jer nema nikakav ugovor o tome. Za taj dvorišni stan i podrum koji su predmet ove tužbe, nije sastavio nikakav ugovor niti ovlastio odvjetnika da ga sastavi, niti je za taj dvorišni stan i podrum primio novac, već samo za poslovne prostore tj. lokale. Zna da je ovjeravao neku punomoć za odvjetnika kod javnog bilježnika Melite Pasa Papić u [adresa], ali ga nikada nije opunomoćio da u njegovo ime proda dvorišni stan i podrum.

15. Saslušana zamolbenim putem pred Osnovnim sudom u Subotici 12. prosinca 2024., II. tužena SŽ je iskazala kako ona nije zaključila ugovor o prodaji od **.**.2002. s FŽ, niti s njegovom suprugom. NŽ je dolazio negdje 2003., 2004. godine i tražio od nje da potpiše punomoć za odvjetnika vezano za nekretninu u Osijeku koju je on htio kupiti. Radi se o imovini njezinog pok. oca koju je njezin otac naslijedio iza njegovoj ujaka, a ona ima pravo na tu imovinu kao nasljednica. Radi se o ruševini koja je 1943. godine oduzeta, njoj nije jasno kako se ta nekretnina 2003. godine mogla prodavati kada ta nekretnina još nije bila naša. Ona o toj nekretnini u tom trenutku ništa nije znala, ne zna na koga je i kada to upisano, ona se udala 1983. godine. Nju tada nekretnina nije zanimala, nije ni znala da ona ima bilo kakve nekretnine u Osijeku. Ova nekretnina je vraćena, ali ne zna kada ni na koji način, zna samo da se ta nekretnina tiče nje, njezinog polubrata, ovdje I. tuženog GŽ, i njezine tetke S, ne sjeća se njezinog prezimena. Tada kada je NŽ od nje tražio da potpiše punomoć, ona je potpisaal tri različite punomoći za tri različita odvjetnika, vjeruje da je to bilo za njih troje jer su svi bili zajedno. Sve tri punomoći je potpisala u Opštinskom sudu u Subotici u različito vrijeme. Misli da je prvu punomoć potpisala negdje 2003. godine. Punomoć se odnosila na tri odvjetnika, ne sjeća se imena, tu punomoć ona ima kod kuće. Sada kada ju pitaju, sjeća se da je jedan od punomoćnika bio RŽ, bila je i HŽ. Kada je potpisivala prvu punomoć, NŽ je bio prisutan. On joj je ovu drugu punomoć predao u Osijeku, ona se vratila u Suboticu i istu punomoć ovjerila u Opštinskom sudu u Subotici. Ona je svaki puta punomoć potpisivala u Opštinskom sudu u Subotici, punomoć nije potpisala u Osijeku jer nije imala novca da angažira odvjetnika. Po treću punomoć je isto otišla u Osijek, vratila se u Suboticu i punomoć potpisala u Opštinskom sudu u Subotici. NŽ je rekao da će troškove odvjetnika on snositi i da će joj te troškove odbiti od imovine. Ona je pristala da se nekretnina proda NŽ, a on ju sada tereti za novce, traži od nje da mu vrati 50.000,00 eura. On je pokrenuo postupak pred ovim sudom gdje je ona išla svjedočiti, ne zna povodom čega se vodi taj postupak i između koga, zna samo da se radi o tome da su se NŽ i njegova supruga razišli, da imaju troje djece i da je trebala svjedočiti da je Hazirova supruga dodvorila njezinog djeda i ujaka, ali njezinog djeda ujaka nije ona izdržavala, već djedova ujakova nevjenčana supruga M. NŽ je protiv nje pokretao više postupaka, tako da je ona više puta bila u sudu u Osijeku i to 2010., 2011. i 2012. godine. Ne zna točno je li bilo 2003. ili 2004. godine. NŽ je došao kod nje kući u [adresa] da se dogovore oko kupoprodaje predmetne nekretnine. Njihovom dogovoru su prisustvovali njezin suprug, dva sina i njegova majka. Tada su se dogovorili da će ona prodati njezin dio u nekretnini NŽ za cijenu od 2.500,00 eura. Ne zna ništa o tome je li NŽ vodio pregovore oko prodaje ovu nekretnine s njezinim polubratom i tetkom, očevom sestrom, s obzirom da su suvlasnici te nekretnine bili njih troje, vjerojatno s udjelima od po 1/3. Ona je sve to predala I. tuženiku da on to rješava, da on nju o svemu obavještava jer je ona njemu vjerovala. Ona ugovor u Osijeku nije potpisala jer nije često išla u Osijek, a kada je išla po punomoć u Osijek, nije joj se ni nudilo da potpiše ugovor. Ne zna ništa reći zašto je sve to tako dugo trajalo. Ne zna ni zašto je potpisivala tri punomoći, ne zna ni zašto je tu punomoć potpisivala. Tijekom 2012. godine, po pozivu suda su ona i njezin sin otišli u Osijek vidjeti predmetnu nekretninu, tada je geometar bio prisutan, radi se o malom stanu, u dvorištu ima ruševina na koju je bačena granata, to su isto gledali ona i njezin sin. Sve ostalo je srušeno, u tom dvorištu postoji samo taj stan, ne može reći o kojoj kvadraturi se radi. Od ovog stana ona nikada nije imala ključeve. Prije 2012. godine kada su išli po pozivu suda i geometra, ona nikada nije išla vidjeti tu nekretninu. Ona ne zna koristi li NŽ tu nekretninu, je li stupio u posjed, ona uopće ne ide u Osijek. Ne zna ni je li odvjetnik primio iznos od 50.000,00 eura, ne zna ništa reći oko toga. Ugovor o prodaji ona nikada nije vidjela, nije ga potpisala niti je bilo što drugo osim punomoći potpisala. Nakon što je ona potpisala treću punomoć, s NŽ se više nikada nije čula, on nju nije pozvao da ju obavijesti o bilo čemu vezano za ovu nekretninu. U vezi ovog je razgovarala s njezinim polubratom GŽ, on je njoj govorio da će sve biti u redu, da će ugovor biti riješen. Je li on vidio ugovor o kupoprodaji nekretnine, ona nema saznanja. On njoj ništa nije govorio o tome je li bila isplaćena kupoprodajna cijena ili nije, govorio je da nije dobio novac. Ne zna je li on bio u kontaktu s NŽ. Ne zna tko tko je ŠŽ, jako slabo poznaje rodbinu s očeve strane, poznaje samo GŽ i tetku koja se preziva VŽ, sada se sjetila i njihovu djecu. Nekretnina je bila prethodno na CŽ, ujaka njezinog oca, ne sjeća se prezimena. Ne zna je li ona u bilo kojem trenutku bila upisana kao vlasnica predmetne nekretnine u zk. ulošku jer ništa drugo osim punomoći nije vidjela. Ne zna je li ona tom prilikom kada je bila na predmetnoj parceli vidjela bilo kakvo spremište u tom podrumu. Kada je potpisivala punomoć, na punomoći je pisalo ime odvjetnika RŽ i pored njegovog imena i imena još dva odvjetnika. Tada je ona ovlastila sva tri odvjetnica da mogu u njezino ime potpisati ugovor o kupoprodaji njezine imovine ukoliko ju slijedi. U toj punomoći nije ovlastila odvjetnika da može primiti kupoprodajnu cijenu u njezino ime. Ona se doista ne može svega sjetiti, sigurna je da je punomoć potpisala 2003. godine, ona je tražila od NŽ da joj da ugovor, međutim do toga nije došlo. Osobno je tražila i od njega i preko njezinog brata GŽ.

16. Svjedok RŽ u svom je iskazu naveo kako obavlja odvjetničku djelatnost i želi iskazivati u svezi predmetnog spora. Zastupao je kao odvjetnik i tužitelja i tužene. Zbog proteka vremena ne može se točno sjetiti no u svojoj arhivi je pronašao ugovor o prodaji i punomoći. Punomoći su izdane od SŽ i GŽ. Navedeni su ovjerili potpise na punomoći i to MŽ u Općinskom sudu u Somboru 28.2.2003., a SŽ kod Općinskog suda u Subotici dana 3.3.2003., a izdane su da može u njihovo ime i za njihov račun ovjeriti potpis na kupoprodajnom ugovoru za nekretninu u [adresa]. U punomoći je naznačeno da se vodi postupak kod upravnog organa radi povrata imovine iza pok. EŽ i da nije bilo doneseno konačno rješenje a predmet povrata je imovina nekretnine na uglu [adresa] i [adresa] u [adresa] u [adresa]. Punomoći su identične za GŽ i za SŽ. Izdana mu je još jedna punomoć 28.3.2002. kod suda u Somboru gdje je dana izričita punomoć za prijepis nekretnine u [adresa] u [adresa] sa točnim opisom nekretnine na ZŽ i u punomoći je točno naznačeno o kojoj nekretnini se radi. 24.9.2002. je sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine u [adresa], te je on kao njihov punomoćnik ovjerio svoj potpis kod javnog bilježnika. Po tom ugovoru isplaćena je kupoprodajna cijena prodavateljima. Predmet prodaje su bile nekretnine koje su navedene u ugovoru. Poslovni prostori su bili na istoj adresi, a što je vidljivo iz zbirke položenih ugovora. Svega je bio jednom na licu mjesta, nekretnina se sastojala od stanova i poslovnih prostora te šupa. Ostalo je neriješeno pitanje nekretnine koja je navedena u punomoći a glede koje se vodio postupak glede povrata imovine. Napominje da nije vršio uvid u upravni spis. Ugovore je sačinjavao prema čistom zemljišno knjižnom stanju. Napominje da je jedna punomoć bila za nekretnine za koje je bilo čisto zemljišno knjižno stanje a druga punomoć je glede raspolaganja sa svime, tj. sa onim što je bilo upisano u zemljišnim knjigama kao i sa onim dijelom nekretnina u svezi kojeg je vođen postupak radi povrata imovine. Prve punomoći su na oba tuženika i u toj punomoći se ne spominje povrat, a druga punomoć koju su izdali ponaosob se odnosi i na taj postupak povrata. Prisjeća se da u tom postupku povrata se pojavila i treća osoba pod imenom KŽ. Ta osoba po imenu KŽ njemu nije dala punomoć ali je u spisu našao potvrdu da je ona isplaćena za neki svoj suvlasnički dio. Nema saznanja što je njezin suvlasnički dio i da li je bila uknjižena u zemljišnim knjigama. Točno zna da je NŽ donio potvrdu da je isplaćen taj suvlasnički dio. Napominje da prvi dio kupoprodaje nekretnine u Z. Jovinoj ulici je bio obavljen 2002., a kasnije nakon povrata imovine je trebalo riješiti pitanje kupoprodaje cijele nekretnine, odnosno ostalih dijelova nekretnine, te su tada tuženici potpisali njemu nove punomoći, a tada se pojavila i ta osoba koja se zove KŽ. Po tim novim punomoćima nisu sklapani novi kupoprodajni ugovori, odnosno on nije sklapao nove kupoprodajne ugovore. NŽ je rješavao sa tuženicima pitanje kupoprodaje tih preostalih dijelova, odlazio u Srbiju, nosio njegove punomoći u Srbiju tuženima radi ovjere, ne zna zašto nije došlo do sklapanja ugovora glede preostalog dijela nekretnine, njega stranke u vezi toga nisu kontaktirale. Ono što pouzdano zna da je zaključen prvi dio priče i isplaćena kupoprodajna cijena, a da bi se drugi dio priče završio trebale su opet punomoći i on je punomoći sačinio, tuženi su ovjerili potpise i vratili mu punomoći i dobio je potvrdu od KŽ. NŽ je rekao da je tužene isplatio ali nije nikada dobio potvrdu o tome te stoga nije sačinjen ugovor. Sa tuženima nije kontaktirao i oni se njemu uopće nisu obraćali. Jedanput ga je kontaktirao NŽ i rekao da li bi on ovjerio potpis u ime tuženih na kupoprodajnom ugovoru za preostali dio nekretnine, rekao mu je da bi ukoliko mu se predoči potvrda o isplati. NŽ je imao samo potvrdu od KŽ da je isplaćena dok nije imao potvrdu o isplatu od GŽ i SŽ. Ima saznanja da tužitelj živi u dvorišnom stanu kuće u ulici T sa svojom obitelji. Nakon što su mu vraćene ovjerene punomoći od strane I. i II. tuženika, tuženici se njemu osobno nisu obraćali, te je on presumirao da je to isplaćeno čim su mu dali punomoći, ali naravno da nije mogao ovjeriti potpise prodavatelja dok mu prodavatelji to ne kažu ili dok se ne dostavi potvrda o isplati kupoprodajne cijene. Ugovor o prodaji je proveden u gruntovnici, te dokumentacija o tome postoji u ZK odjelu. Nakon što je svjedoku predočen ugovor o prodaji na listu 4 spisa svjedok je potvrdio da je to ugovor koji je sačinio 2002., te nakon što je svjedoku predočena punomoć na listu 47 spisa i punomoći u spojenom spisu P- 342/18 na listovima 3 i 4, svjedok je potvrdio da su to te punomoći koje su njemu izdane. NŽ mu je rekao da je isplatio tužene i za preostali dio nekretnine. Ne sjeća se da li je govorio o iznosu ali zna da je u više navrata odlazio radi toga u Republiku Srbiju. Po kupoprodajnom ugovoru od 2002. sa sigurnošću zna da je kupoprodajna cijena isplaćena, a ista je bila procedura. Svjedok izjavljuje da ima saznanje da su se poremetili odnosi između tužitelja i članova njegove obitelji ali nema nikakvog saznanja da bi MŽ i SŽ stavljali bilo kakve primjedbe. Nije sačinjavao kupoprodajni ugovor između stranaka za preostali dio nekretnine pa prema tome niti ovjeravao potpis. U to vrijeme s njim u uredu je radila odvjetnica HŽ, te koliko zna bila je upoznata sa svime. Punomoć je glasila na nju i njega zajedno da u slučaju njegove odsutnosti ona može poduzimati potrebne pravne radnje. Pojašnjava da odvjetnica HŽ nije bila njegova zamjena, već je punomoć glasila na njega i na nju. NŽ je isključivo vodio pregovore, a oni su rješavali tehnički dio, odnosno pravni dio.

17. Svjedokinja HŽ je u svom iskazu navela kako je ona obavljala odvjetničku djelatnost i surađivala zajedno s odvjetnikom RŽ, te su radili i u istom uredu. Do konca 2003. su radili u istom uredu, a nakon toga je ona nastavila obavljali odvjetničku djelatnost na adresi u [adresa], ali su nastavili i dalje suradnju. Sjeća se stranke NŽ, čija obitelj u Donjem Gradu ima slastičarnu, te poznaje njegovu obitelj iz viđenja. Što se tiče prodaje nekretnine u Donjem Gradu, sjeća se da je obitelj NŽ sve kupila, sjeća se da je odvjetnik RŽ diktirao sadržaj punomoći i ugovora, također se sjeća da je tužitelj išao u Srbiju radi ovjere, rekao je da je isplaćena cijena u cijelosti. Sjeća se da je ostao jedan dio imovine koji je bio predmetom imovine kod upravnog organa, ali je i taj dio bio predmetom kupoprodaje. Koliko je shvatila, tužitelj je isplatio kupoprodajnu cijenu i za taj dio a trebalo je sačekati da rješenje o povratu imovine postane pravomoćno. Nakon toga je preselila u ured u [adresa], te dalje nema nikakvih saznanja o tome, obzirom da je kolega odvjetnik RŽ nastavio voditi taj spis. Kada su podijeli predmete, taj predmet je ostao kod kolege RŽ. Na primjedbu punomoćnika I. tuženika na dio iskaza svjedokinje gdje navodi da ima saznanja daje isplaćena kupoprodajna cijena u cijelosti, svjedokinja je izjavila da misli da je to pisalo u ugovoru ili je bila ovjerena neka izjava o isplati kupoprodajne cijene u cijelosti.

18. Svjedokinja PŽ je u svom iskazu navela kako je upoznata s ugovorima između tužitelja i tuženika budući da je ona u to vrijeme bila tajnica u odvjetničkom uredu RŽ. Ističe kako je u to vrijeme studirala pravo, pa je zato radila na tom radnom mjestu. Potom iskazuje kako su u predmetnom ugovoru, odnosno ugovorima, bili predmet kupoprodaje poslovni prostor, misli 2 ili 3 prostora i manji stanovi na adresi u [adresa]. Ističe kako se tu radilo o više ugovora, a nešto je bilo i u povratu, odnosno denacionalizaciji, pa su kao prodavatelji bili navedeni u svim ugovorima tuženici, međutim misli da se radi o osobi koja se zove R, ista nije bila u ugovorima jer je ista bila zatajena od strane tuženika, međutim poznato joj je kako je tužitelj istoj išao nositi novac u Srbiju i da zato postoji potvrda, a u to vrijeme je često išao tužitelj u Srbiju i isplatio, budući da je to želio sve završiti, a to joj je poznato jer je isto tako iskazao, a ističe kako je C tužitelj nosio novac jer su se oni tako dogovorili. Nadalje, navodi kako se prije ove rasprave išla podsjetiti uvidom u spise koji se nalaze u arhivi. Iskazuje nadalje kako se radi o imovini koja je upisana u zemljišnim knjigama, ali i o imovini koja je trebala biti obuhvaćena denacionalizacijom i zbog toga u to vrijeme nisu bili vlasničkopravni odnosi u zk. knjigama uređeni u cijelosti. Ističe kako joj je poznato da je u odnosu na isplatu tužitelj zadnji isplaćivao mali stan, a misli kako je on u to vrijeme bio i srušen. Ističe također kako su zbog svega toga tj. zbog nesređenog zk. stanja tuženici dali punomoći i to misli RŽ ili HŽ. Potom ističe kako su tužitelji bili prije sklapanja ugovoru o prodaji u posjedu predmetnih nekretnina, ali postoji dogovor i za buduću imovinu, pa je zbog svega toga i sačinjena punomoć, odnosno da će isto biti provedeno u zk. knjigama nakon što se riješi pitanje denacionalizacije. Ugovori su sklapani s tuženicima kao prodavateljima. Ističe kako je tužitelj više puta išao u Srbiju i to u Suboticu ili [adresa], odlazio je kod II. tužene SŽ, a nekada i kod I. tuženog GŽ, te je to bilo radi dogovora oko cijene i koliko je njoj poznato, II. tuženica je tražila više novca, međutim ne može se sjetiti detalja i o kojim iznosima se to radi. Navodi kako je II. tuženica sigurno tri puta zvala odvjetnički ured i to je uvijek bilo radi toga kada će se riješiti, a nikada nije bilo u vezi spora oko posjeda tj. neisplate kupoprodajne cijene. U odnosu na punomoć, iskazuje kako misli da su u punomoći navedeni kao punomoćnici odvjetnici RŽ i HŽ, punomoć je bila ovjerena u Srbiji, a sastavljena na način da je istu diktirala HŽ, a ona je pisala po njezinom diktatu i koliko je njoj poznato, tekst punomoći se više puta mijenjao. Također ističe kako je punomoć za ovjeru tužitelj nosio u Srbiju. Navodi kako je način plaćanja, odnosno isplata, bila gotovina na način da je istu tužitelj nosio u Srbiju, a to joj je poznato jer je tužitelj dolazio i u njihov ured s kuvertom kada bi dolazio po papire koje bi također nosio u Srbiju. Njoj je poznato da je tužitelj isplatio dvorišni stan budući da je takav dogovor bio, a taj stan je zadnji bio vraćen, ne zna točno tko je rekao da je bio dogovor da se sve kupi, to je sve bilo na način da bi tužitelj dolazio u njihov ured i tako im sve govorio, tako je postignut dogovor, pa je tako naveo kako je dogovor postignut da se sve kupi, a tužitelj je sve dogovore radio s tuženicima u Srbiji. Ističe kako misli da su prvi ugovori bili samo poslovni prostori, a to sve govori ono čega se može sjetiti, te nakon što je istoj predan na uvid ugovor o prodaji sa stranica 4-5 spisa, iskazuje kako se u predmetnom ugovoru radi o kući i poslovnim prostorima. Ističe kako se sama primopredaja novca vršila u Srbiji i to na način da je tužitelj nosio novac u Srbiju za isplatu, te ističe kako je zadnji srušeni stan u dvorištu, a ne sjeća se je li potvrda bila i za taj stan i pretpostavlja da je dvorišni stan isplaćen, a to sve iz razloga jer da nije isplaćen, tada bi tuženici tužili tužitelja za neisplatu, odnosno predaju u posjed, međutim zna da je punomoć rađena za buduću imovinu, a ne za imovinu koja je obuhvaćena ugovorom o prodaji, a koliko se ona sjeća, taj stan je trebao biti kasnije predmetom prodaje i to sve nakon dovršenog postupka denacionalizacije. Ističe kako je ona osobno vidjela kuvertu i novac u istoj, ali ne zna i ne sjeća se o kojoj se količini novca radi. Nije joj poznato je li sklopljen ugovor o kupoprodaji za dvorišni stan.

19. Sud je iskazom svjedoka RŽ, kojem iskazu je sud poklonio potpunu vjeru, kao logičnu, istinitu i vjerodostojnu, utvrdio kako je isti bio punomoćnik, te je, kao nalogoprimac postupao sukladno članku 751. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999. i 88/2001. – dalje u tekstu: ZOO/78) i poduzimao radnje za tuženike, sukladno danim uputama. Kako je određene radnje mogao poduzeti u skladu sa ovlastima iz punomoći, jasno je kako je iz toga razloga moralo biti i više punomoći (list 47 spisa, te listovi 3 i 4 spojenog spisa broj P-342/2018), pa samim time i navod II. tužene SŽ kako je bilo više punomoći je pravilan. Međutim isti je u svome iskazu iskazao kako je postupao sukladno nalogu tuženika, kao njihov punomoćnik, te kako mu se isti nisu povratno javili (i daju mu uputu za zaključenje i ove predmetne nekretnine koja je bila posljednja u postupku povrata imovine), to isti daljnje radnje nije niti poduzimao. Logično je također da nakon što je i rekao kako bi potpisao i sklopio ugovor kao punomoćnik u odnosu na predmetnu nekretninu (posljednju) ukoliko mu se predoči potvrda o isplati, međutim kako je tužitelj predočio potvrdu o isplati na ime KŽ to po daljnje radnje nije poduzimao.

20. Također sud je nadalje utvrdio kako tužitelj, po mišljenju ovoga suda, nije dokazao da je isplatio I. i II. tuženike za predmetnu nekretninu. Naime, ovaj sud smatra kako je tužitelj dokazao da je isplatio I. i II. tuženike u odnosu na 3 poslovna prostora (prvotno zaključeni kupoprodajni ugovor), pa je tako i sam I. tuženi MŽ potvrdio kako je zaprimio iznos od tužitelja od 44.000,00 DEM, a također je i II. tužena SŽ iskazala kako u ovome postupku tužitelj od nje traži povrat 50.000 eura (to je konačno ugovorena cijena za tri poslovna prostora), što nije predmet spora, već utvrđenje prava vlasništva na nekretnini u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], [broj poduloška], ali se iz tog dijela njezinog iskaza može zaključiti kako je ista isplaćena za svoj suvlasnički dio prema ugovor o kupoprodaji nekretnina od 24. rujna 2002. (list 4 spisa). Međutim iz iskaza samih I. i II. tuženika sud je utvrdio kako su isti iskazali da druge novce (osim za nekretnine-3 poslovna prostora za koje je zaključen ugovor) nisu primili, te je stoga ovaj sud utvrdio kako tužitelj istima nije platio na ime kupovnine za predmetnu nekretninu novčani iznos. Također i svi saslušani svjedoci u ovome postupku nisu nigdje naveli da su vidjeli isplatu, već da o tome nemaju saznanja, te da je sve to sam rješavao tužitelj sa I. i II. tuženicima. Nadalje svjedokinja PŽ je iskazala da joj je poznato da je tužitelj nosio novac u Srbiju, kao i da je jedan dio novca isplaćivao LŽ, međutim ista o svemu ima posredna saznanja, pa je tako iskazala kako joj je to sve poznato tako što joj je tako iskazao tužitelj, a ona osobno nije vidjela niti samu predaju novca LŽ, a niti tuženicima, kao što nije niti imala saznanja o kojem iznosu novca se radi i za točno što je taj novac služio (kupnju predmetne nekretnine ili poslovnih prostora). Slijedom svega ovaj sud nije utvrdio kako je tužitelj isplatio I. tuženika GŽ i II. tuženu SŽ.

21. Jednako tako I. tuženi MŽ je u svom iskazu naveo kako predmetnu nekretninu nikada nije prodao tužitelju, a niti je ista bila predmet kupoprodaje. Međutim valja navesti kako je isti i iskazao kako nikada nije ovlastio odvjetnike (inače svjedoke u ovome postupku RŽ i HŽ), međutim svjedok, inače raniji punomoćnik I. i II. tuženika, RŽ je izjavio kako je kasnije nakon povrata trebalo riješiti pitanje kupoprodaje cijele nekretnine, pa stoga iskaz iz dijela navoda I. tuženika GŽ kako je konačan dogovor bio ugovor sa lista 4, odnosno da je bilo govora samo o prodaji poslovnih prostora (i skladišta) ovome sudu nije prihvatljiv.

21.1. Isto tako iz iskaza II. tužene SŽ je vidljivo kako očito nije upoznata sa predmetom ovoga spora, a niti da ima saznanja o pregovorima, postupku prodaje i slično, osim da je 2012. išla vidjeti nekretninu, međutim također ne iskazuje ništa vezano uz posjed, vlasništvo, postupak kupoprodaje, da li je bilo ili nije bilo govora o prodaji predmetne nekretnine tužitelju i slično.

22. Međutim za konkretno rješenje ovoga spora, valjalo je utvrditi je li tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, na temelju zakona, dosjelošću.

23. Člankom 159. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. - dalje u tekstu: ZV) je propisano dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, stavkom 2. je propisano samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe se dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnom posjedovanja. Člankom 160. stavkom 1. ZV propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Člankom 18. stavkom 1. je propisano kako je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), stavkom 2. je propisano kako je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, postajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je ako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, dok je stavkom 3. propisano kako je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, te je stavkom 5. ZV propisano posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

24. Citiranim zakonskim odredbama ovaj sud utvrdio je da je tužitelj stekao vlasništvo dosjelošću, budući da je, kao zakonit, istinit i pošten posjed imao u neprekidnom trajanju od preko 10 godina.

24.1. Da je posjed bio zakonit sud je utvrdio kako je tužitelj imao valjani pravni temelj, ugovor o kupoprodaji, punomoć I. i II. tuženika za sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnina koje se eventualno naknadno utvrde da su predmet povrata (list 3-4 spojenog P-342/2018 spisa), te isplata kupoprodajne cijene LŽ. Naime, sud je utvrdio, a iz iskaza svjedoka RŽ, kako je tužitelj vodio pregovore i za kupoprodaju predmetne nekretnine (čak je isti iskazao i kako mu je tužitelj izjavio da je predmetna nekretnina isplaćena, iako o tome nije dobio potvrdu), a i sam tužitelj je izjavio kako je u cijelosti isplatio za predmetnu nekretninu kupoprodajnu cijenu. Iz svih saslušani svjedoka, te stranaka u ovome postupku, sud je utvrdio kako je zapravo predmet su predmet kupoprodaje bili suvlasnički dijelovi u vlasništvu I. i II. tuženika u odnosu na nekretninu u [adresa]. Nadalje je sud utvrdio kako predmetna nekretnina nije bila obuhvaćena ugovorom o kupoprodaji nekretnine (list 4 spisa) iz razloga jer je u tijeku bio postupak povrata imovine. Da je isti postupak povrata imovine bio u tijeku sud je zaključio iz iskaza svih saslušanih svjedoka, te tužitelja. Stoga kako je predmetni postupak bio u tijeku, a kako je predmet kupoprodaje bila sva imovina u suvlasništvu I. i II. tuženika tužitelj je isplaćivao I. i II. tuženike i za predmetnu nekretninu. Međutim, tijekom isplate (i sama I. tuženi MŽ je izjavio kako je predmetna isplata vršena kasnije), tužitelj je saznao kako je u postupku povrata imovine i KŽ, pa je stoga istoj i isplaćivao kupoprodajnu cijenu za njezin suvlasnički dio u predmetnoj nekretnini. Sud istu na navedenu okolnost nije mogao saslušati, pa je zaključio iz saslušanja svjedoka RŽ kako se tijekom kupoprodaje pojavila i treća osoba, KŽ, a isto je vidljivo iz potvrde (list 48 spisa) kako joj je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti. Međutim kako ista nije bila upisana kao vlasnica u zemljišnim knjigama, to nisu ispunjeni uvjeti da bi se govorilo o sklapanju ugovora (pa makar i u usmenom obliku) između KŽ i tužitelja. Međutim iz svega ovoga sud je zaključio kako je tužitelj stekao zakonit temelj posjeda predmetne nekretnine. Budući da je tužitelj vršio pregovore oko kupnje nekretnine, istu je, misleći da je sve dogovoreno i isplatio, s time da je dio kupoprodajne cijene (a koja isplata kupoprodajne cijene se odnosi na ovu nekretninu) isplatio i LŽ (i to iz razloga, kako je to naveo u svome iskazu, jer ista također ima pravo na povrat imovine). Nakon što je to učinio, a budući da je bio postupak povrata imovine u tijeku, stupio je u posjed predmetne nekretnine i to na zakonit način.

24.2. Da je tužitelj stekao istinit posjed sud je utvrdio uvidom u punomoći sa lista 3-4 spojenog spisa (raniji broj P-342/2018) gdje je navedeno kako su predmet kupoprodaje i sve ostale nekretnine koje se eventualno naknadno utvrde da su predmet povrata, te je za zaključiti kako isti nije mogao stjecati potajno ili prijevarom, budući da se radilo o dogovoru između parničnih stranaka da će tuženici s tužiteljem sklopiti kupoprodajni ugovor. Međutim kako je kasnije tužitelj utvrdio da se u postupku povrata imovine pojavila i treća osoba, tada je on i sa njom vodio pregovore, te istu isplaćivao za njezin dio isplatio, valjalo je zaključiti kako tužitelj nakon toga nije imao niti razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Naime, tužitelj je nakon što je imao u posjedu punomoći I. i II. tuženika za prodaju predmetne nekretnine koje obuhvaćaju svu imovinu koja je predmet postupka povrata imovine, te nakon što je, a nakon što je saznao i za treću osobu u postupku povrata imovine, svima isplatio novac za kupoprodaju, pa tako i u odnosu na predmetnu nekretninu isti je stekao istu u istinit posjed.

24.3. Sud je nadalje utvrdio kako se radi i o poštenom posjedu, budući da ničim nije dokazano nepoštenje, a isto se, sukladno zakonu, presumira. U odnosu na prigovor I. tuženika GŽ kako nije prodavao dvorišni stan, valja istaknuti kako iz cjelokupnog spisa proizlazi drugačiji zaključak. Naime uvidom u već ranije spomenute punomoći (list 3-4 spojenog ovosudnog spisa broj P-342/2018) vidljivo je kako je na predmetnoj punomoći navedeno kako se ista daje i za sve nekretnine koje se eventualno naknadno utvrde da su predmet povrata imovine. Stoga je sud također zaključio kako je tužitelj i pošteni posjednik.

25. Da je protekao zakonski rok za dosjelost od deset godina sud je utvrdio na način da je tužitelj, kao kupac, isplatio LŽ i kupoprodajnu cijenu isplatio u cijelosti, a temeljem potvrde od 12. prosinca 2003. (list 48 spisa) a jednako je i iskazao tužitelj kada je stupio u posjed predmetne nekretnine i sklapanjem ugovora o prodaji od 24. rujna 2002. Sami tuženici su također iskazali kako su 2002., odnosno 2003. godine bili isplaćeni, ali za poslovne prostore, međutim očito je kako od toga trenutka pa do podnošenja ove tužbe istoga nitko nije smetao u posjedu, a niti mu osporio pravo na posjed. Iz svega navedenoga sud zaključuje kako je svo to vrijeme tužitelj bio u mirnom i neprekidnom posjedu od preko 10 godina u odnosu na predmetnu nekretninu.

26. Stoga kako su u konkretnom slučaju ispunjenje sve pravne pretpostavke za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, sud je donio odluku kao u točci I. i II. izreke ove presude.

27. U odnosu na navod iz tužbe tužitelja da je ugovor o kupoprodaji (list 4-5 spisa) sadržavao i suvlasničke dijelove predmetne nekretnine, ta činjenica, po mišljenju ovoga suda, nije dokazana. Sud je zapravo mišljenja kako jeste postignut usmeni dogovor (a to prvenstveno se zaključuje uvidom u punomoći sa lista 3 i 4 spojenog spisa broj P-342/2018 gdje je vidljivo kako se ista odnosi i na sve buduće nekretnine koje su predmet povrata), međutim da je ovaj ugovor zaključen kako bi se proveo upis za nekretnine koje su navedene u ugovoru i za koje je povrat imovine izvršen. Također u istom ugovoru je navedena cijena od 50.000,00 eura, ali jednako tako sud nije utvrdio (tužitelj nije predmetnu činjenicu dokazao pred ovim sudom) da se kupoprodajna cijena iz ugovora odnosi i na ovu nekretninu, već samo na poslovne prostore. Kako je, a nakon isplate kupoprodajne cijene I. i II. tuženicima, tužitelj saznao i za treću osobu, to je isti istoj isplatio i za njezin suvlasnički, a na način kako je to već ranije navedeno, pa tako, ovaj sud, utvrđuje da je tužitelj istoj isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti za predmetnu nekretninu. Međutim kako ista niti nije bila upisana kao suvlasnica u zemljišnim knjigama, to nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje kako predmetni ugovor uključuje i spornu nekretninu, ali je navedena činjenica od utjecaja na poštenje tužitelja, kao i na utvrđenje stjecaja zakonitog posjeda, kako je to navedeno u točki 24.1. i 24.2. obrazloženja ove presude.

28. Navod tužitelja kako je isplatio 5.000,00 DEM na ime kupoprodajne cijene za dvorišni stan (predmetnu nekretninu) ovaj sud također smatra nedokazanim, budući da je suprotno iskazivao I. tuženi MŽ, a tužitelj nije priložio niti jedan drugi dokaz o tome (i sam je iskazao tužitelj na raspravi pred ovim sudom kako nije niti tražio potvrdu za isplatu od strane I. tuženog GŽ), pa je ovaj sud, a primjenom pravila o teretu dokaza, nije mogao utvrditi tu činjenicu kao dokazanu. Također i za isplatu kupoprodajne cijene za predmetni dvorišni stan od 3.000,00 DEM II. tuženoj SŽ ovaj sud smatra kako isto također nije utvrđeno.

29. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pa mu sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a pripada naknada troška ovog postupka, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. U odnosu na vrijednost predmeta spora, valja istaknuti kako je tužitelj podnošenjem tužbe u ovome postupku označio vrijednost predmeta spora 9.000,00 kuna, odnosno 1.194,51 EUR/fiksni tečaj konverzije, međutim u spojenom predmetu broj P-342/2018 označio je kao vrijednost predmeta spora 11.000,00 kuna, odnosno 1.459,95 EUR, pa uvažavajući oba spisa sud je uzeo kao vrijednost predmeta spora iznos iz spojenog spisa, odnosno 1.459,95 EUR. Tako tužitelju pripada pravo na trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr.7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 137/23.- dalje u tekstu: Tarifa), za zastupanja na ročištima od 9.4.2018., 5.7.2018., 1.7.2019., 21.10.2020., 14.6.2021., 22.10.2021., 26.4.2023., 26.9.2024. (ročište za saslušanje tuženika zamolbenim putem pri Osnovnom sudu u Subotici), 10.9.2025. i 2.12.2025. za svako od po 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 19.2.2020. i 29.1.2021. za svako od po 25 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife, budući da je na isto ročište pristupio punomoćnik tužitelja, međutim isto je odgođeno prije početka raspravljanja. Također je priznat tužitelju i trošak sastava žalbe u visini od 125 bodova sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife, kao i trošak pristupa na ročište za objavu odluke od 19. siječnja 2026. u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, što ukupno iznosi 1325 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i sve uvećano za PDV 25%, što ukupno iznosi 3.312,50 eura. Tužitelju je priznat i trošak prijevoda za tumača Nataliju Burić u Osijeku u iznosu od 129,35 eura, što ukupno iznosi 3.441,85 eura. Stoga je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.

30. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka 9.7.2018., 9.6.2020., 15.2.2021., u iznosu od po 125,00 eura za svako, budući da podneskom od 9.7.2018. moli način na koji da se provede predloženi dokaz, a to je mogao učiniti i na ranijem ročištu 5. srpnja 2018., također podneskom od 9.6.2020. isti samo moli odgodu ročišta, dok podneskom od 15.2.2021. dostavlja adresu za svjedoka, a navedeno je mogao i učiniti na nekom od ranije održanih ročišta u ovome postupku, pa stoga sud smatra kako isti podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka, sukladno članku 155. ZPP-a. Isto tako tužitelj je odbijen sa zahtjevom za trošak pristupa na ročište od 4.12.2018., 13.5.2020., 5.10.2020. (dva puta zatražen trošak za isto ročište, te je za oba odbijen) i 29.6.2023., budući da isti nisu niti održani, niti je itko pristupio na iste. Također na ročište od 25.10.2019. je tužitelj odbijen sa zahtjevom za trošak pristupa na isto, budući da na isto nije niti pristupio. U odnosu na ročišta od 19.2.2020. i 29.1.2021. isti je odbijen za zatraženu razliku, budući da istom za navedena ročišta pripada trošak sukladno Tbr. 9. točci 5. (odgođeno prije raspravljanja), a ne sukladno Tbr. 9. točci 1., kako to zahtijeva tužitelj. Stoga je sud odbio tužitelja, u odnosu na gore navedena ročišta za ukupan iznos od 1.125,00 eura (iznos označen sa PDVom). Tužitelj je odbijen i sa zahtjevom za trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu, budući da iste nisu niti plaćene (u iznosu od 53,09 eura svako). U odnosu na trošak sudske pristojbe na tužbu sud je rješenjem pozvao tužitelja na plaćanje iste, međutim u spisu ne postoji dokaz da je ista i plaćena. Stoga sud donio odluku te djelomično odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.606,18 eura, te je stoga odlučeno kao u točci IV. izreke ove presude.

31. Kako su I. tuženik i II. tuženica u cijelosti izgubili u sporu, pa im ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, te je stoga zahtjev I. i II. tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 3.005,00 eura, odbijen kao neosnovan.

32. S obzirom na naprijed izneseno, sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

Osijek, 19. siječnja 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku I. tuženika

3. II. tuženici putem punomoćnika za primanje pismena