Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-3238/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja HOJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nino Ćosić, odvjetnik u Zagrebu, Raška 28, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb, Zagreb, Ilica 245, OIB:36162371878, radi napuštanja europskog gospodarskog prostora, nakon održane usmene i javne rasprave, 19. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II Policijske postaje
Zagreb, KLASA:NK-UP/l-216-04/24-02/565,URBROJ:511-19-28-24-2 od 26. lipnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb, KLASA:NK-UP/l- 216-04/24-02/565,URBROJ:511-19-28-24-2 od 26. lipnja 2024. utvrđeno je da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP) u roku od 30 (trideset) dana računajući od prvoga dana od dana dostave rješenja, te da će biti prisilno udaljen ako ne napusti EGP u roku koji mu je određen.
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka. Navodi da tuženik nije niti objasnio i utvrdio sve bitne okolnosti na strani tužitelja, a posebice činjenicu da je tužitelj imao dozvolu boravka i rada, te da je tužiteljev poslodavac omaškom zaboravio aplicirati za produženje dozvole, a što je naknadno i učinio što se može i provjeriti u sustavu tuženika. Smatra da je tužitelju takvim postupanjem tuženika prouzročena teška i nenadoknadiva šteta, budući da je tužitelj vrijedna osoba koja je iz [adresa] došla u Republiku Hrvatsku raditi, te da je zaista vrijedan i marljiv i ne treba ispaštati radi omaške.
2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju rješenja u cijelosti. Ističe da je iz uvida u evidencije MUP-a vidljivo kako je za tužitelja dana 27. lipnja 2024. podnesen zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad za poslodavca „Strom hertz" d.o.o. o kojem je zahtjevu HZZ dao negativno mišljenje po članku 99. stavku 1. točki 2. Zakona o strancima - poslodavac ima nepodmirene obveze po osnovi poreza na dohodak i doprinosa za obavezna osiguranja o kojima službenu evidenciju vodi ministarstvo nadležno za financije i po članku 97. stavku 3. točki 1. Zakona o strancima - nije priložen ugovor o radu (pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu). Također, navodi da je za tužitelja dana 11. srpnja 2024. podnijet zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad za poslodavca Smolčić S10 d.o.o. o kojem je zahtjevu HZZ dao negativno mišljenje po članku 99. stavku 1. točki 3. Zakona o strancima - poslodavac u zadnjih šest mjeseci nema zaposlenog najmanje jednog radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske, što se ne smatra valjanim zahtjevom za dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj. Nadalje, ukazuje da je za tužitelja 25. srpnja 2024. godine podnijet zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad za poslodavca Joto grupa društvo s ograničenom odgovornošću za usluge u Policijskoj upravi Vukovarsko-srijemskoj, a od kojeg je zahtjeva poslodavac odustao te je dana 26. srpnja 2024. doneseno rješenje o obustavi dozvole za boravak i rad. Slijedom gore navedenog tuženik smatra da tužitelj i dalje nezakonito boravi u [adresa] budući da mu je istekla dozvola za boravak i rad u RH te da nije regulirao svoj boravak u RH. Nadalje, ističe da tužitelj ne posjeduje valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak.
3.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).
6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Sud nije proveo dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje tužitelja, ocijenivši isti nesvrsishodnim.
8. Uvidom u osporavano rješenje od 26. lipnja 2024. sud je utvrdio da je istim utvrđeno da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (u daljnjem tekstu EGP) u roku od 30 (trideset) dana računajući od prvoga dana od dana dostave rješenja, te da će biti prisilno udaljen ako ne napusti EGP u roku koji mu je određen, s obrazloženjem da je u provedenom postupku utvrđeno da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao zakonito dana 26. svibnja 2022. godine preko Međunarodnog graničnog prijelaza Zagreb (zračni) koristeći se osobnom putnom ispravom [adresa] serijskog broja EA0956488 s rokom važenja od 12. lipnja 2019. do 11. lipnja 2024. godine, broj RH vize 300120796 (viza D), nakon čega je boravio na više adresa, te da nije regulirao svoj status od dana 11. ožujka 2024. kada mu je istekla dozvola za boravak i rad. Slijedom gore navedenog tuženik je utvrdio da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] budući da mu je istekla dozvola za boravak i rad te da nije regulirao svoj boravak u RH. Prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 184 ovoga Zakona, tuženik je uzeo u obzir i sve osobne okolnosti kao i vrijeme u kojem tužitelj može dragovoljno napustiti EGP, a koje sukladno članku 184. stavku 3. Zakona o strancima ne može biti kraće od 7 niti duže od 30 dana te nije utvrdio nikakve zapreke za dragovoljni odlazak/kao i osobito stoga što je tužitelj naveo da u tom roku može napustiti EGP odnosno regulirati svoj boravak u Republici Hrvatskoj.
9. Prema odredbama članka 184. stavka 1. -3. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22 i 151/22) državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Navedenim rješenjem utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a. Prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.
10. Sukladno odredbi članka 183. stavka 1. i 2. navedenog Zakona d ržavljanin treće zemlje nezakonito boravi ako: nije na kratkotrajnom boravku, nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajni boravak ili stalni boravak, nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, nije državljanin treće zemlje iz članka 58. stavka 6., članka 62. stavka 2., članka 90. stavka 5., članka 92. stavaka 5. i 6., članka 103.b stavka 2., članka 106. stavaka 3., 4. i 8., članka 126. stavka 4., članka 130. stavka 3., članka 133. stavka 4., članka 135.a stavaka 10. i 11., članka 135.d stavaka 6. i 7., članka 156. stavka 5. u dijelu koji se odnosi na osobe iz stavka 1. točaka 6., 7. i 8. toga članka i članka 160. stavka 3. ovoga Zakona, se kreće izvan područja na kojem mu je ograničeno kretanje na temelju bilateralnog međunarodnog ugovora ili nije obuhvaćen programom mobilnosti iz članka 73.stavka 5. ili članka 74. stavaka 3. i 12. ovoga Zakona.
11. Nesporno je utvrđeno da u vrijeme donošenja rješenja tužitelj nije imao važeću dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, s obzirom da mu je prethodna dozvola istekla dana 11. ožujka 2024. godine. Nakon isteka dozvole za boravak i rad tužitelj sve do dana 27. lipnja 2024. godine nije podnosio zahtjeve za novo zapošljavanje, već je nastavio nezakonito boraviti u [adresa], sukladno čl. 183. st. 1. t. 1. u vezi s čl. 55. st. 2. t. 2. i 3. Zakona o strancima, ne smatra se strancem na kratkotrajnom boravku, odnosno sukladno čl. 183. st. 1. t. 2. i 3. istoga Zakona nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak niti pravo na zakonit boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita, te nije državljanin treće zemlje iz članka 58, stavka 4., članka 62. stavka 2., članka 129. stavka 2. i članka 156. stavka 1. Zakona o strancima, te je državljanin treće zemlje kojemu je potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku, čime je počinio prekršaj iz članka 183. stavka 1. „Nezakoniti boravak“, boraveći u [adresa] od 11. ožujka 2024. do 26. lipnja 2024. nezakonito 107 dana.
12. Budući da je prema odredbi članku 183. stavku 2. Zakona o strancima državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi dužan bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku, kao i da će se sukladno članku 184. stavku 1. Zakona državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi donijeti rješenje o povratku, sud nema osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
13. Tuženik je, sukladno članka 184. stavka 3. Zakona, prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. Zakona, uzeo u obzir i sve osobne okolnosti, kao i vrijeme u kojem stranac može dragovoljno napustiti EGP, a koje ne može biti kraće od 7 niti duže od 30 dana. Rok je određen u trajanju od 30 dana, jer je navedeni rok ocijenjen kao dostatan za dragovoljno napuštanje EGP-a, budući da nisu utvrđene nikakve zapreke za dragovoljni odlazak, a tužitelj je izjavio da će postupiti po određenom roku za dragovoljni odlazak.
14. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS- a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
15. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.
U Zagrebu, 19. siječnja 2026.
Sutkinja:
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužitelju putem e-komunikacije
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, II Policijska postaja Zagreb, Zagreb, Ilica 245
3. U spis
