Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: K-782/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivani Špigel, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Jurić Budimir, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 315. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-1859/2020-1 od 28. rujna 2020., izmijenjene podneskom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO- 1859/2020. od 8. veljače 2023., nakon javne rasprave održane 14. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Adama Vukovića, optuženog TĐ i branitelja optuženika, odvjetnika Berislava Krnica u Osijeku, 19. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje ZKP/08.)

optuženi TĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin T i MĐ, rođene M, rođen **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektroinstalater sa završenom osnovnom školom, umirovljenik s vojnom mirovinom od 600,00 eura, oženjen, bez djece, vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta i osobnog automobila Toyota Yaris, godina proizvodnje 2018., bez čina i odlikovanja, prekršajno kažnjavan, osuđivan,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

I. da bi

dana 31. kolovoza 2020., oko 10,45 sati u Osijeku, u službenim prostorijama Prve policijske postaje Osijek, nakon što je policijski službenik ZĐ, koji je nad njim provodio kriminalističko istraživanje zbog kaznenog djela nasilja u obitelji, prišao do njega kako bi ga spriječio u konzumaciji tablete koju je ovaj držao u ruci, a koja tableta je za policijskog službenika bila nepoznatog kemijskog sastava, imenovanog je policijskog službenika dva puta udario zatvorenom desnom šakom u lice, nakon čega ga je pokušao udariti lijevom šakom, koji pokušaj je policijski službenik ZĐ blokirao te mu izdao naredbu da prestane s napadom, na koju naredbu se optuženi TĐ oglušio te je policijskog službenika ZĐ udario koljenom u lijevo bedro, uslijed kojih udaraca je policijski službenik ZĐ zadobio krvni podljev na jagodici lica lijevo i nagnječenje na svodu desne šake i na lijevom bedru, koje ozljede su lake naravi,

dakle, silom izvan slučajeva iz članka 312. i 314. Kaznenog zakona napao policijskog službenika dok je obavljao dužnost, a kaznenim djelom službenoj osobi nanesena je tjelesna ozljeda

II. pa da bi time počinio kazneno djelo protiv javnog reda – napad na službenu osobu, opisano u članku 315. stavku 1. i 4. KZ/11., a kažnjivo po članku 315. stavku 4. KZ/11.

III. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nagrada i nužni izdaci njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-1859/2020-1 od 28. rujna 2020. optužen je TĐ zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11. i kaznenog djela protiv javnog reda – napad na službenu osobu iz članka 315. stavak 1. i 4. KZ/11.

1.1. Podneskom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-1859/2020. od 8. veljače 2023. optužnica je izmijenjena u činjeničnom dijelu navedenih kaznenih djela, dok su zakonski opisi i pravne kvalifikacije ostali neizmijenjeni.

2. Presudom broj K-743/2020-95 od 12. ožujka 2024. optuženik je proglašen krivim za navedena kaznena djela te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, time da mu je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne iznosi 9 (devet) mjeseci, dok je za ostatak kazne određeno da se neće izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2.1. Ova je presuda presudom i rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kž- 304/2024-6 od 26. rujna 2024. potvrđena u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., dok je u odnosu na kazneno djelo napada na službenu osobu iz članka 315. stavak 1. i 4. KZ/11. ukinuta te je predmet u tom dijelu upućen ovom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. U ponovljenom suđenju (rasprava provedena od strane predsjednice vijeća kao suca pojedinca sukladno članku 19.b stavak 3. ZKP/08.) optuženik se očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo napada na službenu osobu iz članka 315. stavak 1. i 4. za koje se tereti predmetnom optužnicom.

4. U dokaznom postupku ispitan je oštećeni ZĐ, a na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08., odnosno uz suglasnost stranaka, pročitani su iskazi vještakinje Tatjane Bačun s prijašnje rasprave od 27. studenog 2020. (zapisnik s lista 208-213), vještaka dr. DĐ, svjedoka LĐ, svjedoka VĐ i svjedoka OĐ s prijašnje rasprave od 11. siječnja 2021. (zapisnik sa lista 240-250), svjedokinje TĐP i svjedoka ĆĐ s prijašnjih rasprava od 19. veljače 2021. i 8. ožujka 2024. (zapisnici s listova 264-267 i 373-378), vještaka dr. Borisa Dumenčića s prijašnjih rasprava od 26. travnja 2021. i 8. rujna 2021. (zapisnici s lista 281 i 301-306) i svjedoka JĐ s rasprave od 4. svibnja 2022. (zapisnik s lista 341-343). Nadalje su pročitani: izvješće o uporabi sredstava prisile policijskog službenika ošt. ZĐ od 31. kolovoza 2020. (str. 34-35), izvješće o uporabi sredstava prisile policijskog službenika LĐ od 31. kolovoza 2020. (str. 36), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu na ime okr. TĐ od 30. kolovoza 2020. (str. 45), medicinska dokumentacija KBC-a Osijek na ime oštećenog ZĐ od 31. kolovoza 2020. (str. 63, 99 i 107), medicinska dokumentacija KBC-a Osijek i Zavoda za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije na ime optuženog TĐ (str. 100, str. 113, str. 119-123), nalaz i mišljenje vještaka prof.prim.dr.sc. Tatjane Bačun, specijaliste interniste, endokrinologa i dijabetologa na ime optuženog TĐ od 23. rujna 2020. (str. 140-142), nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke prof.dr.sc. DĐ na ime optuženog TĐ od 27. rujna 2020. ( str. 144-158), potvrda o oduzimanju predmeta (list 251), nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka s dopunom (listovi 274-277 i 289), uvjerenje iz kaznene evidencije na ime optuženika od 13. listopada 2025. (list 444-445 spisa) i potvrda iz prekršajne evidencije na ime optuženika od 13. listopada 2025. (list 442-443).

5. Tijekom postupka nisu bile sporne činjenične tvrdnje da je predmetnog dana 31. kolovoza 2020. oko 10,45 sati u službenim prostorijama Prve policijske postaje Osijek policijski službenik ZĐ provodio kriminalističko istraživanje nad optuženikom zbog kaznenog djela nasilja u obitelji i da je za vrijeme dok se nalazio s optuženikom u svom uredu prišao do optuženika kako bi ga spriječio u konzumaciji tablete koju je ovaj držao u ruci. Bilo je sporno je li u tom trenutku optuženik fizički napao oštećenika kako se tereti, odnosno je li oštećenika dva puta udario zatvorenom desnom šakom u lice i potom ga pokušao udariti lijevom šakom, koji je udarac oštećenik blokirao i izdao mu naredbu da prestane s napadom, te je li se na tu naredbu optuženik oglušio i oštećenika potom udario koljenom u lijevo bedro.

6. U svojoj obrani u ponovljenom suđenju optuženik je ostao kod svoje obrane s prijašnje rasprave od 8. ožujka 2024. Tada je, u odnosu na kazneno djelo napada na službenu osobu iz članka 315. stavak 1. i 4. KZ/11., iskazao da je njegova supruga pozvala policiju (vezano za nasilje u obitelji) što on uopće nije znao i da su po njega došla dva policajca koji su tražili da pođe s njima u policijsku postaju što je on i učinio. Priveo ga je policijski službenik VĐ, koji je bio jako uljudan te je tom policijskom službeniku rekao da će sa sobom ponijeti inzulin i pločice s glukozom, jer ima dijabetes, a to mu je bilo potrebno kako ne bi pao u hipoglikemiju koja nastupa u sekundi. Policijski službenik VĐ mu je to dozvolio, jer i sam ima dijabetes. Ne radi se o tabletama, već se radi o malo većim pločicama glukoze. Kratko je razdoblje od trenutka kada počne osjećati da mu je loše do trenutka hipoglikemije. Prenoćio je u postaji, a predmetnog dana kada je uhićen nije ručao niti je tijekom noći konzumirao hranu ili piće pa se ujutro osjećao loše zbog čega je zatražio da mu donesu nešto za pojesti. Poznato mu je da je VĐ prenio ostalim policijskim službenicima da on ima dijabetes, a policajcima koji su ga vodili kod šefa je rekao da mora nešto pojesti zbog svog zdravstvenog stanja. Na ispitivanje je došao kod ZĐ s kojim je bila još jedna ženska osoba. ZĐ je rekao da je dijabetičar i da kod sebe ima pločice glukoze, da mu je loše te da mora konzumirati nešto od hrane ili te pločice. U tom trenutku kada je krenuo konzumirati tu pločicu ZĐ je burno reagirao, nešto je počeo vikati te je krenuo prema njemu trčećim korakom i odmah ga je udario šakom. ZĐ mu je branio da uzme tu pločicu, a jednu pločicu je uspio staviti u usta. Dakle, kada je stavio prvu pločicu u usta, ZĐ se ustao, dotrčao i udario ga kojom prilikom je on bio u sjedećem položaju. ZĐ je vikao i rekao mu da to ne uzima, a on je ZĐ rekao da mora uzeti tu glukozu. Od tog udarca koji mu je zadao ZĐ pao je na pod i dalje se ničega ne sjeća sve do trenutka kada su mu djelatnici hitne pružili pomoć. Ne sjeća se je li ZĐ zadao kakve udarce, ali smatra da u tom stanju nije mogao zadati udarce. Nije mu poznato otkud ZĐ tjelesne ozljede. Neposredno prije tog događaja ZĐ je telefonirao, ali ne može se izjasniti je li ZĐ tražio hranu za njega ili ne. Kod sebe je imao dvije pločice glukoze, a uspio je uzeti samo jednu. Toga dana, odnosno 30. kolovoza 2020. kada je uhićen, osjećao se dobro i nije bio u stanju hipoglikemije, a glukozu je kod sebe imao cijelo vrijeme i u prostoriji u kojoj je bio zadržan na policiji, a za to vrijeme se dobro osjećao pa nije konzumirao glukozu. Posljednji obrok je imao 30. kolovoza 2020., a ni taj obrok nije stigao posjesti u cijelosti, jer je došla policija.

6.1. Optuženik je na raspravi u ponovljenom suđenju dodao da se ne slaže s oštećenikom koji je naveo da je on njega prvi udario, budući da to nije točno, jer je zapravo oštećenik njega prvi napao. Smatra da je došlo do greške u komunikaciji u policiji. Policijskog službenika VĐ je zamolio da mu ostavi pločice dekstroze što je ovaj i učinio, s obzirom da je i sam bio dijabetičar. Prilikom uhićenja prekinuli su ga u ručku, zbog čega nije uspio pojesti dovoljnu količinu kalorija, a nakon toga su ga zadržali u prostoriji za zadržavanje te mu je počeo padati šećer i postojala je opasnost da padne u stanje hipoglikemije. Oštećenom ZĐ je rekao da mora uzeti glukozu, međutim on se zaletio prema njemu i udario ga od kojeg udarca je on pao na pod nakon čega se više ne sjeća točno što je bilo, samo se sjeća da su u prostoriju ušle još neke osobe i da su ga ispendrečili. Pao je u dijabetički šok, a kada je došla hitna pomoć i kada su mu venozno dali glukozu onda se probudio. Ne sjeća se svega što se događalo kritične zgode i nije u takvom stanju u kojem se nalazio mogao nanijeti ozljede oštećeniku. Oštećenik je sam priznao da mu je prišao dok je sjedio na stolici. U tom zaletu oštećenik ga je udario, a to što se on ne sjeća što se dalje zbivalo je posljedica hipoglikemije u koju je pao, kao i udaraca koje je zadobio od oštećenika i drugih policajaca. Od 1996. je kronični dijabetičar. I ranije je znao pasti u stanje hipoglikemije i to sigurno 10-tak puta od kada mu je dijagnosticiran dijabetes. U takvim stanjima ako mu supruga nije znala sama podići šećer, onda je hitna morala intervenirati i tada bi mu dali glukozu i odveli ga u bolnicu. Poslije svake hipoglikemije čovjek bude malaksao i potrebno je određeno vrijeme da se organizam oporavi. U policiji su mu, kada je došla hitna pomoć, dali venozno glukozu i onda je ostao u policiji kako bi došao k sebi, a poslije su ga odveli u bolnicu radi ozljeda koje su mu nanijeli. Tek je nakon intervencije hitne došao k sebi, odnosno sjeća se da je bio na podu i prikopčan s infuzijom na venu. Ranije u stanjima hipoglikemije nije bio agresivan. Točno je da je jednom prilikom kada je pao u hipoglikemiju razbacao namještaj po kući, no to nije bilo agresivno ponašanje već borba za život. Tijekom postupka spominjalo se da je imao tablete glukoze uz sebe, međutim nije se radilo o tabletama, već o pločicama glukoze. Te pločice glukoze je cijelo vrijeme tijekom zadržavanja u policijskoj postaji imao uz sebe. Nije ih ranije uzeo, jer hipoglikemija nastupa brzo, odnosno iznenada. Nije tražio od policijskih službenika da mu daju aparatić za mjerenje glukoze u krvi, jer vjeruje da ga oni tamo nisu imali, a njegov je aparatić ostao kod kuće.

7. Oštećeni ZĐ je u dokaznoj radnji ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku 15. rujna 2020. iskazao da je zaposlen u I. policijskoj postaji Osijek na radnom mjestu detektiva za maloljetničku delinkvenciju te da je dana 31. kolovoza 2020. došao na posao u jutarnjim satima. Istog dana policijski službenik Z ga je izvijestio o uhićenju osobe zbog sumnje na počinjenje prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Nakon što je zaprimio kaznenu prijavu protiv optuženog TĐ, zatražio je da ga dovedu u njegov ured kako bi ga upoznao s kaznenim djelom koje mu se stavlja na teret. Policijski službenik FĐ je optuženika doveo u njegov ured oko 10,30 sati. Tom je prilikom optuženik govorio kako se ne osjeća dobro, da je dijabetičar i da nije jeo, zbog čega je od operativnog dežurstva tražio da se pozove hitna pomoć te je sačinio dopis kojim je od Službe materijalno-financijskih poslova zatražio da se optuženiku osigura obrok, a koji dopis je načelniku poslao po kolegici TĐP na potpis. Optuženiku nije pročitao pouku o pravima, jer mu je isti rekao da se ne osjeća dobro. U jednom trenutku optuženik je iz džepa izvadio PVC pakiranje za tablete iz kojeg je izvadio dvije tablete koje su njemu bile nepoznatog sastava, a sjeća se da su bile ljubičaste ili roza boje, odnosno kričave boje. Upitao je optuženika što je to, na koji upit on nije odgovorio te je nastavio otvarati foliju iz koje je uzeo jednu tabletu. Ponovio je pitanje, a optuženik mu je odvratio da je to dekstroza. Budući da nikad prije nije vidio kako dekstroza izgleda te da nije ovlašten uhićenicima i osumnjičenicima davati ikakvu medicinsku terapiju, a odgovoran je ako se nešto dogodi dok s njima postupa, od optuženika je zatražio da mu preda navedenu tabletu kako bi provjerio što na njoj piše, međutim optuženik je odbio to učiniti te je jednu tabletu počeo prinositi ustima, na što se on ustao sa stolice kako bi optuženika spriječio u konzumaciji tablete te je došao do mjesta gdje je optuženik sjedio u kojem trenutku ga je optuženik iz sjedećeg položaja dva puta udario stisnutom šakom „aperkatom“ u lice, nakon čega se optuženik ustao sa stolice te ga je pokušao lijevom rukom udariti u glavu, ali je on (oštećenik) zauzeo boksački gard. Optuženik se nije zaustavio, već ga je pokušao ponovno udariti šakom u glavu, a koji udarac je on (oštećenik) blokirao vanjskim dijelom svoje desne šake te je optuženiku viknuo: „Stani“ na što se optuženik oglušio te ga je optuženik potom udario koljenom u vanjsku stranu lijevog bedra. Budući da optuženik nije prestajao s napadom, optuženika je nekoliko puta udario desnom šakom u glavu te ga je fiksirao uz zid, međutim kako je optuženik fizički jači, uspio se otrgnuti i okrenuti nakon čega ga je optuženik odgurnuo, a potom je on prema optuženiku primijenio zahvat „čišćenje“ te je optuženika polegao na tlo. U tom trenutku u njegov je ured došao pomoćnik načelnika za temeljnu policiju LĐ kako bi mu pružio pomoć, jer je prethodno tražio pomoć viknuvši „pomoć“, nakon čega je LĐ optuženika vezao lisicama. Za vrijeme dok je optuženik bio na tlu i dok su LĐ i on prema optuženiku primjenjivali sredstva prisile, optuženik se opirao. Uslijed napada optuženika zadobio je hematom na desnoj šaci, hematom na vanjskoj strani lijevog bedra, zbog čega je otežano hodao tjedan dana, te hematom na licu ispod lijevog oka, a naknadno je primijetio i da ima jednu ogrebotinu u predjelu lopatice i ramena, a dan danas ima problema s palcem desne ruke koji je manje mobilan. Hitna pomoć je došla par trenutaka nakon što su kolega LĐ i on vezali optuženika. Odmah nakon vezivanja optuženika napustio je svoj ured te su postupanje prema optuženiku preuzeli njegovi kolege, tako da nije bio prisutan kada su djelatnici hitne pomoći vršili pregled optuženika. Optuženik mu je prije napada djelovao racionalno i trezveno. Optuženik nije uspio konzumirati tabletu dekstroze koju je neposredno prije napada prislonio svojim ustima, a do današnjeg dana on ne zna je li to bila dekstroza ili neka druga tableta.

7.1. Na raspravi održanoj 11. siječnja 2021. oštećenik je ponovio da ga je optuženi TĐ udario dva puta šakom u glavu te da ga je pokušao udariti treći puta, međutim da se on uspio zaštititi podizanjem ruku pa ga je optuženik šakom pogodio u vanjsku stranu dlana desne ruke. Zvao je operativno dežurstvo kako bi oni pozvali hitnu pomoć čim mu je optuženik rekao da je dijabetičar i da mu nije dobro.

7.2. Na raspravi održanoj 12. prosinca 2023. oštećenik je dodao da mu nitko od policijskih službenika nije rekao da optuženik boluje od šećerne bolesti i da kod sebe ima uz odobrenje dekstrozu. Prvi puta je to čuo od samog optuženika kada je isti bio u njegovom uredu, a kada mu je optuženik rekao da se ne osjeća dobro. Njegov je subjektivan dojam bio da optuženik u tom trenutku nije bio jako loše. Optuženik mu je djelovao da je dobro, ali bez obzira na to odmah je optuženiku sukladno pravilima osigurao i hranu.

7.3. U ponovljenom suđenju oštećenik je ostao kod ovih svojih ranijih iskaza te je ponovio da ga nitko od policijskih službenika nije upoznao s time da je optuženik imao kod sebe dekstrozu, već da je samo obavješten o razlozima njegovog uhićenja, odnosno da je do toga došlo zbog nasilja u obitelji. Dodao je da je optuženik njega prvi udario kada se on ustao kako bi ga spriječio da konzumira tablete za koje nije znao o čemu se radi. Koliko se sjeća, prije ovog događaja nije ranije postupao prema optuženiku i nije imao nikakvog povoda da ga predmetne zgode prvi udari. Optuženik mu je rekao da mu nije dobro i da nije jeo, međutim on je njemu izgledao normalno, odnosno po izgledu optuženika nije mogao zaključiti da bi se osjećao loše. Te zgode nije provodio ispitivanje optuženika o kaznenom djelu za koje je bio uhićen, već je optuženik došao u njegov ured na razgovor samo kako bi mu on objasnio zašto je uhićen, nakon čega je optuženik trebao prijeći u drugu prostoriju radi ispitivanja. Kada mu je optuženik rekao da se ne osjeća dobro, on je odmah o tome obavijestio operativno dežurstvo i rekao im da upute poziv hitnoj pomoći, što je i standardna procedura u takvim situacijama jer policijski službenici ne mogu sami ocjenjivati da li se uhićenik doista osjeća loše kako tvrdi ili ne, već je to posao liječnika.

8. Svjedok LĐ, policijski službenik, je u svom iskazu u dokaznoj radnji ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku od 9. rujna 2020. naveo da se sjeća događaja od 31. kolovoza 2020. kada je napadnut policijski službenik ZĐ. Sjeća se da je toga dana radio smjenu od 7,00 do 15,00 sati te je negdje oko 10,45, za vrijeme dok je sjedio u svom uredu čuo kako netko doziva upomoć. Izašao je iz ureda i primijetio da su vrata ureda ZĐ otvorena te je otišao do tog ureda gdje je zatekao nepoznatu mušku osobu na podu, na kojoj je bio ZĐ koji je nad tom osobom primjenjivao sredstva prisile, odnosno zahvat „ključ na laktu“. Ta muška osoba se stalno opirala i pokušavala se izvući iz tog zahvata te je kolegi ZĐ priskočio u pomoć pa su ZĐ i on navedenu osobu uspjeli vezati lisicama i podići na stolac. Nakon što su to učinili, pitao je ZĐ što se dogodilo, a on mu je rekao da ga je ta osoba udarila nekoliko puta rukom u glavu. Nakon toga je napustio prostoriju, jer su s postupanjem nastavili službenici kriminalističke policije. Prilikom primjene sredstava prisile optuženik je izgovarao neartikulirane riječi, govorio je „što ste mi to učinili, zašto“ te se ponašao kao svaki drugi uhićenik koji pruža otpor prilikom primjene sredstava prisile. Nije primijetio da bi optuženik bio dezorijentiran ili da bi imao nekakve zdravstvene probleme niti je zamijetio ikakve tablete, a nije bio prisutan kada je tamo došla hitna pomoć.

8.1. Svjedok LĐ je na raspravi održanoj 11. siječnja 2021. iskazivao istovjetno kao prilikom navedenog prvog ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku time da je dodao da nije znao da li je optuženik bolovao od kakve bolesti. Poznato mu je da je došla hitna pomoć, ali nije bio prisutan medicinskom pregledu. Nije vidio nikakve ozljede na optuženiku, a ni na oštećenom ZĐ.

9. Svjedok VĐ, policijski službenik, iskazao je da su se kolega i on uputili po nalogu šefa smjene na adresu optuženog TĐ. Kada su tamo došli, kapiju im je otvorila oštećena ĐĐ koja je bila sva uznemirena i uplakana. Ona im je rekla što se dogodilo, a on je otišao u dio kuće gdje je zatekao optuženika oko kojega su bili razbacani krumpiri, tanjur i nož koji je bio na podu. Optuženik je sjedio na stolici i gledao televizor. Optuženika su uhitili i odveli u policijsku postaju bez sredstava prisile, a prilikom odvođenja optuženik im je rekao da je dijabetičar i da mora ponijeti inzulin i dekstrozu, a oni su mu dozvolili da to ponese. Po dolasku u postaju, izvršili su pregled optuženika i oduzeli mu inzulin, time da je on ostavio dekstrozu optuženiku da ne bi imao zdravstvenih problema, jer je i sam dijabetičar i zna što je to. Šefa smjene ĆĐ obavijestio je da je optuženik dijabetičar. U tim slučajevima postoji obrazac gdje se navodi što je oduzeto od takvog čovjeka, ali se ne radi o klasičnoj potvrdi o oduzimanju predmeta. Na navedenoj potvrdi nije upisana dekstroza, zato što je dekstrozu ostavio kod optuženika.

10. Svjedok OĐ, policijski službenik, iskazao je da je s kolegom VĐ bio na intervenciji po dojavi ĐĐ. Dolaskom na adresu zatekli su ĐĐ na ogradi ispred kuće koja je izjavila da je njezin suprug u kući, a ulaskom u kuću zatekli su optuženika kako sjedi na kauču i gleda televizor. Prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika u prostorijama policijske postaje, optuženi TĐ im je rekao da je dijabetičar, a toga se sjeća, jer je bio zapisničar. Optuženika je ispitivao policijski službenik VĐ, a prilikom ispitivanja optuženik je surađivao s njima i nije bilo nikakvih problema. Moguće je da je optuženik prilikom uhićenja, a prije odlaska u policijsku postaju, spomenuo da mu je potreban određeni pribor s obzirom na to da boluje od šećerne bolesti te da su mu oni to i dopustili.

11. Svjedokinja TĐP iskazala je da se inkriminiranog dana s oštećenim ZĐ nalazila u uredu. Jedan kolega iz temeljne policije je optuženika doveo u njihov ured, a oštećeni ZĐ je optuženika pitao kako se osjeća na što mu je optuženik odvratio da boluje od dijabetesa te je tražio da pozovu hitnu pomoć. Oštećenik je zvao operativno dežurstvo koje je izvjestio da se pozove hitna pomoć. Nakon minutu ili dvije kolega ZĐ je od strane operativnog dežurstva obaviješten da je hitna pomoć na putu. Oštećenik je optuženika pitao je li gladan na što je optuženik odgovorio da je pa je stoga oštećenik napisao službeni dopis kuhinji na temelju kojeg im izdaju obrok. Oštećeni ZĐ ju je potom zamolio da taj dopis odnese rukovoditelju, odnosno pomoćniku načelnika postaje te je ona izašla van iz ureda i odnijela taj dopis. Kada je rukovoditelj taj dopis potpisao i kada je krenula prema kuhinji, čula je oštećenog ZĐ kako viče da mu treba pomoć i tada je njoj iza leđa istrčao kolega LĐ i uputio se prema uredu ZĐ. Poslije više nije vidjela što se događalo.

12. Svjedok ĆĐ je iskazao da je inkriminiranog dana bio šef smjene te da je optuženik doveden u postaju zbog sumnje na počinjenje prekršaja iz Zakona o suzbijanju nasilja u obitelji, a zbog kojeg prekršaja je optuženik uhićen. Kolega VĐ upozorio ga je da optuženik ima šećernu bolest i da koristi inzulin i potrebnu terapiju. Optuženik je potom smješten u prostoriju za zatvorenike, a kolega VĐ je sačinio internu potvrdu o oduzimanju predmeta koju je on potpisao. Kolega VĐ mu je također rekao da je kod optuženika ostavio tablete dekstroze u slučaju da kod njega nastupi šećerna kriza. Ostale terapije koje optuženik koristi su se nalazile u operativnom dežurstvu. Da optuženik ima šećernu bolest bilo je poznato njemu, OĐ i još jednom policijskom vježbeniku. Oštećeni ZĐ mu je rekao da ga je optuženik udario.

12.1. Na raspravi održanoj 8. ožujka 2024. svjedok ĆĐ je ostao kod ovog svog ranijeg iskaza te je dodao da o samom događaju nema neposrednih saznanja te da u slučaju kada optužena osoba ima nekakvih zdravstvenih problema da nema posebnog postupka, već da se takvu osobu pita je li joj potrebna liječnička pomoć te se ista upozori na njezina prava koja ima kao optužena osoba. Dok je njegova smjena trajala, optuženik nije tražio liječničku pomoć niti je iskazivao da mu je zdravstveno stanje loše. Toga dana radio je noćnu smjenu koja je završila u 7,00 sati ujutro.

13. Svjedok JĐ, liječnik, iskazao je da se samog događaja ne sjeća, ali da je nakon uvida u medicinsku dokumentaciju utvrdio da je tom prilikom izvršio standardnu kardiološku obradu i pregled te da je pacijent optuženi TĐ upućen internisti zbog gubitka svijesti i šećerne bolesti. Optuženik je zadobio udarac u glavu u području lijevog oka i područje zatiljnog dijela glave, udarac u obje strane prsnog koša, udarac u prsni dio kralježnice i udarac i ogrebotine obje podlaktice lijevog koljena. Obično pitaju pacijenta gdje ga boli i gdje je zadan udarac i to onda upisuju u anamnezu, a potom vrše pregled kojim utvrđuju odgovaraju li ozljede koje pacijent navodi anamnezi, a što podrazumijeva papilatornu bolnost, otok, podljev, deformaciju, prijelom i tome slično. Navedene ozljede u potpunosti odgovaraju anamnezi.

14. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu na ime optuženika od 30. kolovoza 2020. proizlazi da optuženik toga dana kada je uhićen nije bio pod utjecajem alkohola.

15. Iz potvrde I. policijske postaje Osijek o oduzimanju predmeta od 30. kolovoza 2020. proizlazi da se radi o potvrdi kojom su od optuženika oduzeti predmeti i to: plastična kutijica s lijekovima (18 komada tableta), mobilni uređaj s maskicom i torbicom i pribor za ubrizgavanje inzulina. U potvrdi je navedeno da su ovi predmeti pohranjeni u ormaru službujućeg šefa smjene, budući da ih nije dozvoljeno unositi u posebnu prostoriju za smještanje osoba.

16. Tijekom postupka provedeno je sudsko medicinsko vještanjenje po vještaku dr. sc. Borisu Dumenčiću, dr.med. Ovaj je vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju od 12. ožujka 2021. vezano za ozljede koje je zadobio oštećeni ZĐ nakon pregleda medicinske dokumentacije KBC Osijek (nalaz Objedinjenog hitnog bolničkog prijama od 31. kolovoza 2020.) naveo da je isti pregledan u ambulanti Objedinjenog hitnog bolničkog prijema dana 31. kolovoza 2020. Žalio se na bol u desnoj šaci, lijevom ramenu i lijevom bedru. Pregledom je utvrđeno da je zadobio ozljede krvnog podljeva na jogodici lica lijevo i nagnječenje na svodu desne šake i na lijevom bedru. Krvni podljev na jagodici lica lijevo je laka tjelesna ozljeda koja je nastala udarcem tupo-tvrdog sredstva po jagodici lica. Takve ozljede nastaju najčešće udarcem zatvorene šake slabog intenziteta. Nagnječenja na svodu desne šake i na lijevom bedru su lake tjelesne ozljede koje su nastale udarcima tupo-tvrdog sredstva slabog intenziteta. Ozljede su mogle nastati udarcem zatvorene šake slabog intenziteta. Ozljeda lijevog bedra je mogla nastati i udarcem koljena druge osobe. Optuženik i oštećenik su najvjerojatnije bili u položaju licem u lice. Najvjerojatnije je oštećeni zadobio udarac šakom ili nekom drugom regijom tijela optuženika (npr. udarac laktom ili udarac glavom) po jagodici lica lijevo. Udarac je bio slabog intenziteta. Moguće je da je hematom lijevog bedra nastao udarcem koljena optuženika slabog intenziteta. Hematom svoda desne šake je mogao nastati udarcem bilo koje regije tijela optuženika i to silom slabog intenziteta.

16.1. U dopuni nalaza i mišljenja od 4. lipnja 2021. sudsko medicinski vještak dr. sc. Boris Dumenčić, dr.med., je vezano za ozljede koje je zadobio optuženik nakon pregleda medicinske dokumentacije KBC Osijek (obrazac intervencije hitne pomoći od 31. kolovoza 2020., nalazi Objedinjenog hitnog bolničkog prijama od 31. kolovoza 2020.) naveo da je optuženik pregledan u ambulanti Objedinjenog hitnog bolničkog prijema dana 31. kolovoza 2020. Žalio se na bol glave i oba prsišta. Pregledom je utvrđeno da je zadobio ozljede nagnječenja i krvnog podljeva iznad lijevog oka, nagnječenja na zatiljnom dijelu glave, prsnom košu i leđima i oguljotine na oba ručna zgloba i u regiji lijevog koljena. Nagnječenje i krvni podljev iznad lijevog oka je laka tjelesna ozljeda koja je najvjerojatnije nastala udarcem tupo-tvrdog sredstva slabog intenziteta. Takve ozljede mogu nastati udarcem zatvorene ili otvorene šake, lakta, koljena i sl. Oguljotine na oba ručna zgloba i u regiji lijevog koljena su lake tjelesne ozljede. Oguljotine kože oko ručnih zglobova su nastale najvjerojatnije tijekom obuzdavanja „lisicama“. Oguljotine na lijevom koljenu su nastale najvjerojatnije padom.

16.2. Ispitan na raspravi sudsko medicinski vještak dr. sc. Boris Dumenčić, dr.med. dodao je da je nagnječenje desne šake oštećenog ZĐ moglo nastati tijekom zadavanja udarca optuženom TĐ, a kako se radi o nespecifičnim ozljedama, gotovo je nemoguće utvrditi mehanizam nastanka ozljeda svoda desne šake. U pogledu dijagnoze nagnječenje na zatiljnom dijelu glave, prsnom košu i leđima kod optuženika, tu se ne radi o tjelesnim ozljedama, već se optuženik žalio na bolnost navedenih regija tijela, a bolnost bez objektivno utvrđenih ozljeda ne pripada ozljedi u sudskomedicinskom smislu, naime radi se o dijagnozama koje se temelje na subjektivnom osjećaju boli kod optuženika. One nisu potkrijepljene niti jednim znakom ozljeđivanja niti rendgenom, a niti pregledom liječnika. Subjektivan osjećaj boli ne pripada kategoriji ozljeda, dakle dijagnoza u medicinskom smislu je jedna komponenta, a sudsko medicinsko vještačenje je druga. Stoga je optuženik zadobio samo nagnječenje i krvni podljev iznad lijevog oka, oguljotine na oba ručna zgloba i regije koljena, a što je u nalazu i mišljenju okvalificirano kao lake tjelesne ozljede. S obzirom na distribuciju ozljeda kod optuženika i oštećenika, njihov položaj u prostoru je mogao biti licem u lice, a moguć je i sjedeći i stajaći položaj. Nagnječenje desne šake kod oštećenika moglo je nastati i udarcem optuženika, a moglo je nastati i aktivnim djelovanjem oštećenika, odnosno njegovim zadavanjem udaraca optuženiku.

17. Tijekom postupka provedeno je vještačenje po prof.prim.dr.sc. Tatjani Bačun, specijalistu internisti, endokrinologu i dijabetologu, na okolnost šećerne bolesti optuženika i utjecaja te njegove bolesti na njegovo zdravstveno stanje predmetne zgode. Ova je vještakinja u svom pisanom nalazu i mišljenju od 23. rujna 2020. navela da je šećerna bolest kronična metabolička bolest koja je obilježena poremećajem metabolita ugljikohidrata, proteina i masti. Dovodi do akutnih i kroničnih komplikacija, a jedna od najčešćih akutnih komplikacija je hipoglikemija, odnosno stanje snižene razine glukoze u krvi. Hipoglikemija u bolesnika sa šećernom bolesti, prema preporuci američke dijabetičke asocijacije, definira se kao stanje niske koncentracije glukoze u plazmi (sa ili bez simptoma) koje mogu naškoditi bolesniku. Nije navedena točna koncentracija glukoze koja definira hipoglikemiju, budući da se glikemijski pragovi koji induciraju simptome razlikuju između osoba. Kao vrijednosti upozorenja opisuju se vrijednosti ≤ 3,9 mmol/l (milimola na litru), dok se u kliničkim ispitivanjima lijekova za izvješća o hipoglikemijama smatra vrijednost <3 mmol/l kao klinički važna biokemijska hipoglikemija. Simptomi se mogu pojaviti pri koncentraciji glukoze <3,6 mmol/l, iako vrijednost varira između i u pojedinaca tijekom vremena. Simptomi hipoglikemije su neurogeni i autonomni (glad, znojenje, anksioznost, tremor) i neuroglikopenični (zbunjenost, slabost, vrtoglavica, pospanost, a može doći i do delirija, kome i smrti). Povećan rizik hipoglikemije opisuje se u starijoj dobi, duljem trajanju dijabetesa, u bolesnika s nižom koncentracijom glikemije, nepravilnim vremenom obroka, kod propuštanja obroka itd. Iz medicinske dokumentacije na ime optuženika proizlazi da mu je 1996. utvrđena šećerna bolest tip 1, da je na intenziviranoj inzulinskoj terapiji, da ima povremeno vrijednosti glikemije ≤ 3,9 mmol/i sa simptomima hipoglikemije, zbog čega mu je na kontrolnim pregledima korigirana doza inzulina. Od ostalih bolesti ima hiperlipoproteinemiju, arterijsku hipertenziju i PTSP. Kontrolira se kod psihijatra zbog povratnog depresivnog poremećaja i PTSP-a na podlozi strukturnog poremećaja ličnosti (smanjen mu je prag tolerancije na frustraciju, ima impulzivne reakcije i verbalno je agresivan, povremeno i nasilan). Tijekom pregleda liječnika Hitne medicinske pomoći optuženik se žalio da nije jeo, da osjeća treskavicu i drhtavicu. Klinički nalaz je bio uredan, izmjerena glukoza aparatom je bila 3,2 mmol/l, nakon toga primio je glukozu 40% 2 ampule intravenski, kontrolna vrijednost glukoze bila je 6,00 mmol/l.

17.1. Nadalje je u nalazu i mišljenju navedeno da je uredna vrijednost glikemije 4,4 do 6,4 mmol/l. U osoba sa šećernom bolesti vrijednosti glikemije ne bi trebale biti niže od 3,9 mmol/l niti više od 13,9 mmol/l. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da je optuženik bio u stanju hipoglikemije (glukoza 3,2 mmol/l). Hipoglikemija se ubraja u najjače stresne podražaje za organizam i dovodi do oslobađanja kontrainzularnih hormona (kortizol, hormon rasta, glukagon, kateholamini) te može biti povezana i s drugim reakcijama na stres (borba, bijeg ili zaleđenost) koje ovise o strukturi ličnosti (a radi se o bolesniku s povratnim depresivnim poremećajem i PTSP-om na podlozi strukturalnog poremećaja ličnosti koji ima smanjen prag tolerancije na frustraciju, ima impulzivne reakcije i verbalno je agresivan, povremeno i nasilan), a stres dodatno povećava glikemiju. Hipoglikemijska koma je stanje povezano s niskim vrijednostima glikemije (obično glukoza <2,2 mmol/l) i gubitkom svijesti i komom. Reakcije osoba sa šećernom bolesti u hipoglikemiji mogu biti neprimjerene pri vrijednostima glikemije < 3,9 mmol/l i ovise o strukturi ličnosti bolesnika. Hipoglikemija je jedna od najčešćih komplikacija šećerne bolesti, a najčešće nastaje zbog premalo hrane i previše inzulina i povećane tjelesne aktivnosti. Kod bolesnika sa intenziviranom inzulinskom terapijom potrebno je dobro uskladiti inzulinsku terapiju, obroke i tjelesnu aktivnost kako bi se postigle ciljne vrijednosti glikemije i spriječile hipoglikemije.

17.2. Ispitana na raspravi vještakinja prof. prim. dr. sc. Tatjana Bačun navela je da u cijelosti ostaje kod iznesenog pisanog nalaza i mišljenja te je dodala da ako su vrijednosti glikemije kao tip 1 šećerne bolesti manje od 3,6 mmol/l da bolesnik tada može reagirati stresnom reakcijom, odnosno reakcijom borbe, bijega ili zaleđenosti, a vrsta reakcije ovisi o strukturi ličnosti, i može imati snage za zadavanje snažnih udaraca. Takva je osoba u stresnoj situaciji u strahu za svoj život. U vrijednosti glikemije od 3,2 mmol/l koju je imao optuženik osoba reagira ovisno od strukture ličnosti, a što je navela u pisanom nalazu i mišljenju.

18. Tijekom postupka provedeno je i psihijatrijsko vještačenje optuženika po vještaku psihijatru prof.dr.sc. DĐ, prim dr. med. Ovaj je vještak psihijatar u svom pisanom nalazu i mišljenju od 27. rujna 2020. naveo da kod optuženika postoji dissocijalni poremećaj ličnosti karakteriziran primarno obrascem nepoštivanja i kršenja prava drugih osoba, poteškoćama kontrole poriva, niskom frustracijskom tolerancijom, impulzivnošću, poteškoćama afektivne kontrole, poteškoćama intrapersonalnog funkcioniranja, razdražljivošću i agresivnošću, odsutnošću osjećaja krivnje, slabije razvijenim etičkim kodeksom, niskim empatijskim kapacitetima. Kod optuženika su prisutni i simptomi kroničnog PTSP-a (vjerojatno multifaktorijalno uzrokovanog) koji djeluju sinergistički u negativnom smislu, tj. pojačavaju simptome poremećaja ličnosti kao što su impulzivnost i poteškoće afektivne kontrole. Hipoglikemija koja je kod optuženika dokazana in tempore cirminis je također imala sinergističke učinke u istom smjeru, tj. pojačavala je kod optuženika razdražljivost i agresivnost. Optuženik je in tempore criminis mogao shvatiti značenje svojih djelovanja i upravljati svojim postupcima, ali su te njegove sposobnosti zbog navedenih okolnosti i međuutjecaja navedenih čimbenika bile bitno umanjene. Postoji visoka razina opasnosti da bi optuženik mogao pod utjecajem opisanih duševnih poremećaja, ako se ne bi podvrgnuo jednom sistematičnom psihijatrijskom liječenju, počiniti slično ili teže kazneno djelo. Stoga vještak psihijatar smatra da je kod optuženika indicirano odrediti sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja.

18.1. Ispitan na raspravi vještak psihijatar prof.dr.sc. DĐ, prim dr. med., je u cijelosti ostao kod iznesenog pisanog nalaza i mišljenja.

19. Iz uvjerenja iz kaznene evidencije na ime optuženika i potvrda iz prekršajne evidencije na ime optuženika od 13. listopada 2025. proizlazi da je optuženik osuđen u dva navrata zbog kaznenih djela klevete (uvjetna novčana kazna) i nasilja u obitelji (uvjetna kazna zatvora) te da je u jednom navratu kažnjen novčanom kaznom zbog prometnog prekršaja.

20. Nakon provedenog postupka u ponovljenom suđenju sud je utvrdio da nema dovoljno dokaza za nedvojbeno utvrđenje da je optuženik počinio kazneno djelo napada na službenu osobu za koje se tereti predmetnom optužbom.

21. Tijekom postupka nisu bile sporne okolnosti koje su prethodile predmetnom događaju, odnosno okolnosti uhićenja optuženika i njegovog zadržavanja u I. policijskoj postaji Osijek povodom sumnje da je počinio kazneno djelo nasilja u obitelji na štetu supruge ĐĐ i saznanja koje su policijski službenici prilikom uhićenja imali o njegovom zdravstvenom stanju, odnosno šećernoj bolesti. O ovim okolnostima suglasno su iskazivali optuženik i svjedoci policijski službenici VĐ, OĐ i ĆĐ. Iz njihovih iskaza, a koji se u tom dijelu međusobno podudaraju, proizlazi da su policijski službenici VĐ i OĐ dana 30. kolovoza 2020. upućeni na intervenciju prema optuženiku povodom dojave njegove supruge ĐĐ o nasilju u obitelji te da su dolaskom na adresu stanovanja optuženika istoga uhitili kojom prilikom im je on rekao da je dijabetičar i zamolio ih da ponese inzulin i dekstrozu (glukozu), a što su mu oni i dozvolili, te da su dolaskom u policijsku postaju optuženika pregledali i oduzeli mu inzulin, dok su mu dekstrozu ostavili. Ovo proizlazi i iz naprijed navedene potvrde o oduzimanju predmeta (točka 15.). Policijski službenik VĐ naveo je da je obavijestio šefa smjene policijskog službenika ĆĐ da je optuženik dijabetičar, što je ĆĐ potvrdio u svom iskazu, time da se ĆĐ sjeća i da mu je VĐ rekao da je optuženiku ostavio tablete dekstroze u slučaju ako kod njega nastupi šećerna kriza. Optuženik je nakon uhićenja zadržan u policijskoj postaji te je prenoćio u prostoriji za zadržavanje, a sutradan 31. kolovoza 2020. u jutarnjim satima odveden je na razgovor u ured oštećenika koji je toga dana ujutro došao raditi.

21.1. Što se tiče okolnosti koje su se zbivale u uredu oštećenika neposredno prije nego što je između optuženika i oštećenika nastao nesporazum oko pločica dekstroze koje je optuženik imao uz sebe, iste okolnosti također nisu bile sporne, budući da su o njima suglasno iskazivali optuženik, oštećenik i svjedokinja TĐP. Tako iz njihovih iskaza proizlazi da se u vrijeme kada je optuženik doveden u ured oštećenika tamo nalazila službenica TĐP i da je tada optuženik rekao oštećeniku da se ne osjeća dobro, da je dijabetičar i da nije jeo nakon čega je oštećenik zatražio od operativnog dežurstva da se pozove hitna pomoć, što je i učinjeno, te je sačinio dopis kuhinji radi osiguranja obroka za optuženika, a koji je dopis oštećenik predao službenici TĐP koja se potom udaljila iz ureda oštećenika kako bi taj dopis odnijela na potpis pomoćniku načelnika policije i potom u kuhinju.

21.2. Nije bilo sporno i da je, a budući da su o tome suglasno iskazivali optuženik i oštećenik, nakon što se TĐP udaljila iz ureda oštećenika optuženik izvadio iz džepa dvije tablete (obojica su naveli da se radilo o dvije tablete, time da je optuženik naveo da se radilo o pločicama dekstroze) i da je potom optuženik uzeo jednu od tih tableta, odnosno pločica kako bi je stavio u usta, a na upit oštećenika kakve su to tablete da je istome odgovorio da se radi o dekstrozi. S obzirom da je optuženik u svojoj obrani naveo da mu je oštećenik vikao i govorio mu da to ne uzima, a oštećenik u svom iskazu naveo da je tražio od optuženika da mu kaže kakve su to tablete i zatražio da mu ih preda, nije bilo sporno i da se oštećenik protivio da optuženik konzumira tabletu koju je izvadio.

21.3. Prema tome, nesporno je da je optuženik prilikom razgovora u uredu oštećenika imao uz sebe dvije pločice dekstroze, što proizlazi i iz iskaza policijskog službenika VĐ koji se sjeća da su optuženiku prilikom uhićenja i zadržavanja u postaji dopustili da zadrži kod sebe dekstrozu, a nesporno je i da se u trenutku kada je optuženik u uredu oštećenika jednu od tih tableta uzeo kako bi je konzumirao oštećenik tome protivio, odnosno da je u tom trenutku oštećenik branio optuženiku da uzme tu tabletu i tražio od njega da mu preda tablete.

22. Za razliku od ovih okolnosti u kojima se iskazi optuženika i oštećenika međusobno podudaraju, njihovi su iskazi u dijelu gdje su opisivali daljnji tijek događaja međusobno proturječni, budući da su različito iskazivali o tome tko je od njih dvojice prvi ovom drugom zadao udarac, time da je optuženik iskazivao i u pravcu da on uopće nije udario oštećenika, pa ni u eventualnoj obrani.

22.1. Optuženik je ovdje opisao da je u tom trenutku kada je krenuo konzumirati pločicu dekstroze, a koju je, kako je naveo, uspio staviti u usta, oštećenik burno reagirao, počeo vikati i krenuo prema njemu trčećim korakom i odmah ga udario šakom dok je on sjedio od kojeg udarca oštećenika je on pao na pod. Optuženik je naveo da se daljnjeg događaja ne sjeća sve dok mu djelatnici hitne pomoći nisu pružili pomoć, odnosno naveo je da se ne sjeća je li oštećeniku zadao kakve udarce, ali smatra da u stanju hipoglikemije oštećeniku nije mogao zadati udarce.

22.2. Oštećenik je potvrdio da se, kada je optuženik jednu tabletu počeo prinositi ustima, ustao sa stolice kako bi optuženika spriječio u konzumaciji tablete i da je potom došao do mjesta gdje je optuženik sjedio, međutim on je naveo da je u tom trenutku optuženik njega iz sjedećeg položaja dva puta udario stisnutom šakom „aperkatom“ u lice i da se potom optuženik ustao i pokušao ga lijevom rukom udariti u glavu, ali da je on taj optuženikov udarac blokirao i optuženiku viknuo da stane, ali da se optuženik na to oglušio i udario ga koljenom u vanjsku stranu lijevog bedra nakon čega je on optuženika nekoliko puta udario desnom šakom u glavu i fiksirao ga uz zid, a kada se optuženik otrgnuo i odgurnuo ga da je prema optuženiku primijenio zahvat „čišćenje“ i optuženika polegao na tlo i viknuo „pomoć“ i da je u tom trenutku u njegov ured došao pomoćnik načelnika za temeljnu policiju LĐ koji je optuženika vezao lisicama. LĐ je potvrdio da je na poziv oštećenika za pomoć došao u njegov ured i da je to bilo u trenutku kada je oštećenik optuženika već polegao na pod.

22.3. S obzirom da iz provedenog sudsko medicinskog vještačenja proizlazi da su i optuženik i oštećenik predmetne zgode zadobili ozljede koje su mogle nastati od udaraca druge osobe (optuženik zadobio ozljede nagnječenja i krvnog podljeva iznad lijevog oka koje su mogle nastati udarcem zatvorene šake, lakta ili koljena druge osobe, time da se na pregledu žalio i na bol na zatiljnom dijelu glave, leđima i prsnom košu, dok je oštećenik zadobio ozljede krvnog podljeva na jogodici lica lijevo i nagnječenje na svodu desne šake i na lijevom bedru koje su mogle nastati udarcem zatvorene šake, a nagnječenje na lijevom bedru i udarcem koljena druge osobe), očito je da je došlo do fizičkog sukoba između optuženika i oštećenika kada je oštećenik prišao optuženiku koji je sjedio kako bi ga spriječio u konzumaciji tablete, odnosno očito je da su oni jedan drugome u daljnjem tijeku događaja zadali udarce. Međutim, kako su se oni tada nalazili sami u uredu oštećenika, jer je policijski službenik LĐ tamo došao kada je sukob završio, dok je službenica TĐP ranije napustila ured, odnosno prije nego što je optuženik izvadio pločice dekstroze, osim iskaza oštećenika sud nije raspolagao drugim dokazima za utvrđenje sporne činjenice da je optuženik prvi fizički napao oštećenika, a da se oštećenik branio od njegovog napada. Oštećenik je policijski službenik koji je dosljedno iskazivao što ide u prilog vjerodostojnosti njegovog iskaza, međutim i optuženik je dosljedno tvrdio da je oštećenik njega prvi udario od kojeg udarca je on pao na pod, time da u prilog vjerodostojnosti obrane optuženika ide i nesporna činjenica da se upravo oštećenik ustao i krenuo prema njemu, a ne on prema oštećeniku, time da je oštećenik očito bio i izrevoltiran što ga optuženik nije poslušao i predao mu tablete prije konzumacije, a policijski službenici koji su ranije prema optuženiku postupali nisu ukazali da bi optuženik bio agresivan ili da bi pravio bilo kakve probleme, već su naveli da je s njima surađivao.

22.4. S obzirom da su, dakle, i optuženik i oštećenik zadobili ozljede, a za utvrđenje dinamike njihovog fizičkog sukoba postoje samo njihovi međusobno proturječni iskazi koji su gotovo jednake kvalitete, jasno je da u takvim okolnostima nema dovoljno dokaza za nedvojbeno utvrđenje da je optuženik prvi napao oštećenika kako se tereti. S obzirom da je oštećenik zadobio ozljede očito je da mu je optuženik zadao udarce, no kako nema dovoljno dokaza da je optuženik prvi udario oštećenika, odnosno kako se ne može isključiti i obratna situacija (da je oštećenik prvi udario optuženika kako bi ga spriječio u konzumaciji tablete), samim time se ne može isključiti i da je optuženik kada je zadao udarce oštećeniku postupao u obrani.

22.5. Stoga je u nedostatku dokaza da je optuženik prvi napao oštećenika, odnosno da se događaj odvio kako je opisano u optužnici, sud po zakonskoj osnovi iz članka 453. točka 3. ZKP/08. oslobodio optuženika optužbe da bi počinio kazneno djelo napada na službenu osobu iz članka 315. stavak 1. i 4. KZ/11.

23. S obzirom da iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. Tatjane Bačun proizlazi da optuženik dugi niz godina (od 1996. godine) boluje od sećerne bolesti tip 1 i da je na intenziviranoj inzulinskoj terapiji te da ima povremeno vrijednosti glikemije ≤ 3,9 mmol/i sa simptomima hipoglikemije, zbog čega mu je na kontrolnim pregledima korigirana doza inzulina, te imajući u vidu da je ova vještakinja navela i da je kod ovakvog tipa šečerne bolesti ako su vrijednosti glikemije manje od 3,6 mmol/l osoba u stresnoj situaciji i u strahu za svoj život i da može reagirati stresnom reakcijom, odnosno reakcijom borbe, bijega ili zaleđenosti i imati snage za zadavanje snažnih udaraca, a optuženiku je nakon sukoba s optuženikom u policijskoj postaji dolaskom hitne pomoći i izmjerena glukoza manja od 3,6 mmol/I (3,2 mmol/L), u takvim okolnostima sud smatra da se ne može isključiti i da je optuženik predmetne zgode doista bio u stanju hipoglikemije kako tvrdi, posebno iz razloga što u policijskoj postaji, a u kojoj je i prenoćio, nije dobio obrok, a, pored toga, optuženik je oštećeniku i rekao da se ne osjeća dobro i da nije jeo, što je čula i službenica TĐP, zbog čega je odmah pozvana hitna pomoć. Imajući u vidu navedeno, sud smatra da bi i u situaciji kada bi se uzelo da je optuženik prvi udario oštećenika u trenutku kada mu je ovaj prišao kako bi mu uzeo pločice glukoze (a što nije dokazano) bila upitna protupravnost njegovog napada, jer bi okolnosti u kojima se optuženik tada nalazio, a koje proizlaze iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. Tatjane Bačun (hipoglikemija, opasnost od gubitka svijesti i kome ako ne uzme glukozu koju mu je oštećenik htio oduzeti), ukazivale da je postupao u krajnjoj nuždi, odnosno u strahu za svoj život.

24. No, kako nema dokaza da je optuženik prvi udario oštećenika, odnosno da se događaj odvio kako je opisano u optužnici, sud nije oslobodio optuženika optužbe po zakonskoj osnovi iz članka 453. točka 1. ZKP/08., već po zakonskoj osnovi iz članka 453. točka 3. ZKP/08.

25. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nagrada i nužni izdaci njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

26. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

Osijek, 19. siječnja 2026.

Sutkinja

Ivana Špigel

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj KO-DO-1859/2020.

2. Optuženi TĐ

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Berislav Krnic u Osijeku

4. Oštećeni ZĐ