REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-552/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Vesne Stanić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po GH, službenoj osobi, radi prestanka prava na novčanu pomoć, 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2599, URBROJ: 251-02- 01/001-23-3 od 14. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/2599, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 14. prosinca 2023. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/1288, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-03 od 31. listopada 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem određeno je da tužiteljici s danom 30. rujna 2023. prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, predlažući poništenje osporenog i prvostupanjskog rješenja.

3. U bitnome, tužiteljica u tužbi i tijekom postupka ističe sljedeće prigovore. Pravomoćnim, konačnim i izvršnim pojedinačnim aktom priznato joj je pravo na novčanu pomoć, a u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu izvanrednih pravnih lijekova i interveniranje u pravomoćni pojedinačni akt u smislu članka 13. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09; dalje: ZUP) i članak 123. do 132. ZUP-a. Posebno ističe da Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22; dalje: Odluka/22) nije „zakon“ u smislu članka 13. ZUP-a niti je izmjena pravnog propisa jedan od razloga za primjenu izvanrednih pravnih lijekova u smislu članaka 123. do 132. ZUP-a. Uz navedeno, poziva se na navode prigovora protiv prvostupanjskog rješenja i na navode podnositelja istaknute u postupcima pokrenutim pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i Ustavnim sudom Republike Hrvatske, sve u vezi ocjene zakonitosti Odluke/22. Tužiteljica, nadalje, ukazuje na rok iz članka 6. Odluke/22 kojim je predviđeno donošenje pojedinačnih akata u cilju usklađenja s Odlukom/22 do 31. prosinca 2022., a prvostupanjsko rješenje doneseno je nakon navedenog datuma kao prekluzivnog roka. Osim toga, prvostupanjsko rješenje je doneseno 31. listopada 2023. i njegovom izrekom je konstituirano da pravo prestaje s danom 30. rujna 2023., što je pravno i stvarno nemoguće s obzirom na datum donošenja rješenja. Takva pogreška čini rješenje ništavim. U odnosu na osporeno rješenje tuženika, tužiteljica navodi da je podnijela prigovor na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja i prigovor na temelju članka 122. ZUP-a. S tim u vezi, iznosi svoje tumačenje razlika u definiciji javnopravnog tijela iz ZUP-a i upravnog tijela iz Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj 33/01, 60/01, 128/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19 i 144/20; dalje: ZLP(R)S) te smatra da je protiv odluke gradonačelnika o njezinom prigovoru na osnovi članka 122. ZUP-a trebala biti dopuštena žalba o kojoj odlučuje nadležno ministarstvo, a osporeno rješenje nije sadržavalo uputu o tom pravnom lijeku. Dodatno, tužiteljica predlaže prekid upravnog spora do okončanja postupaka koji se vode pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i Europskim sudom za ljudska prava, ističe procesne prigovore vezane uz upravni spor te predlaže provesti grafološko vještačenje, jer smatra spornim potpis gradonačelnika na osporenom rješenju.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu, kao i u kasnijim navodima, osporava navode tužiteljice.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 22. prosinca 2025.

7. Člankom 4. Odluke/22 izmijenjen je, između ostalog, članak 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 10/18 i 20/21) koji se odnosi na prestanak novčane pomoći.

Prema članku 6. Odluke/22 pojedinačni akti radi usklađenja s odredbama Odluke/22 donijet će se do 31. prosinca 2022.

7.1. Nakon navedene izmjene, prema članku 7. stavku 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 10/18, 20/21 i 25/22; dalje: Odluka) novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023. korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina.

Prema članku 7. stavku 2. Odluke nadležno gradsko upravno tijelo o prestanku novčane pomoći odlučit će po službenoj dužnosti.

8. Iz podataka sudskog spisa i spisa upravnog postupka proizlazi da je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551- 06/17-013/331, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 22. veljače 2017. tužiteljici priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Iz tog rješenja proizlazi da je najmlađe dijete tužiteljice rođeno **.**.2013.

9. Rješenjem Grada Zagreba, Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551- 06/22-013/1829, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-6 od 11. travnja 2023. provedeno je usklađivanje u smislu članka 6. Odluke/22 te je naprijed navedeno rješenje od 22. veljače 2017. kojim je tužiteljici priznato pravo na novčanu pomoć zamijenjeno u dijelu koji se odnosi, između ostalog, na prestanak novčane pomoći na način da su razlozi prestanka usklađeni s člankom 4. Odluke/22, tj. izmijenjenim člankom 7. Odluke. Prigovor protiv rješenja od 11. travnja 2023. odbijen je rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/191, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 7. srpnja 2023., a nema naznake da je to rješenje stavljeno izvan snage.

10. Uvažavajući činjenicu da je najmlađe dijete tužiteljice, koje je rođeno **.**.2013., do 30. rujna 2023. navršilo sedam godina života, sud zaključuje da je u smislu članka 7. stavka 1. Odluke pravilno od strane javnopravnih tijela određen prestanak prava tužiteljice na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023.

10.1. U ovoj je upravnoj stvari riječ o ocjeni zakonitosti pojedinačnog akta o prestanku prava na novčanu pomoć u primjeni članka 7. Odluke. Miješanje u prava tužiteljice u odnosu na raniji pravomoćni akt (rješenje Grada Zagreba od 22. veljače 2017. kojim je priznato pravo na novčanu pomoć) provedeno je Odlukom/22 i rješenjem Grada Zagreba od 11. travnja 2023., donesenim u primjeni članka 6. Odluke/22., kojim se provodi usklađenje pravnog statusa tužiteljice s novim normativnim uređenjem. Stoga se prigovori tužiteljice o nezakonitosti Odluke/22, o nedopuštenoj intervenciji u pravomoćni upravni akt i s tim povezani navodi, imaju isticati i ocjenjivati u postupku koji se odnosi na ocjenu zakonitosti rješenja Grada Zagreba od 11. travnja 2023. Samo podredno se napominje kako je odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (presuda broj Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023.) i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka broj U-III-1744/2023 od 21. studenog 2023.) već ocijenjeno da je Odluka/22 zakonita, da ne dovodi do nerazmjernog utjecaja na prava i interese korisnika novčane pomoći i da za njih predviđa adekvatne kompenzacijske mjere. Kako je naprijed već navedeno, nema naznake da bi rješenje Grada Zagreba od 11. travnja 2023. bilo stavljeno izvan snage. Dakle, nakon što su provedene promjene u pravni položaj tužiteljice i u situaciji kada nije stavljen izvan snage pojedinačni upravni akt kojim su te promjene provedene, sud ne nalazi da bi kod ocjene zakonitosti kasnijeg pojedinačnog akta o prestanku prava na novčanu pomoć, za koju je jedino relevantno pitanje je li dijete tužiteljice u smislu članka 7. stavka 1. Odluke navršilo 7 godina života do 30. rujna 2023., bili mjerodavni oni prigovori koji se sadržajno tiču promjena koje su provedene ranijim pojedinačnim aktom (rješenje Grada Zagreba od 11. travnja 2023.). Nastavno tome, promašeni su i prigovori tužiteljice koji se pozivaju na nedopuštenost primjene izvanrednih pravnih lijekova, budući da osporavana rješenja u ovoj stvari nisu rezultat primjene izvanrednog pravnog lijeka, nego postupka koji je pokrenut po službenoj dužnosti u smislu članka 7. stavka 2. Odluke radi ocjene postojanja razloga za prestanak prava, navedenog u članku 7. stavku 1. Odluke.

11. Ne mogu se prihvatiti tvrdnje tužiteljice o prekoračenju roka iz članka 6. Odluke/22. Navedeno iz razloga što se rok postavljen tom odredbom odnosi na donošenje pojedinačnih akata kojima se provodi usklađenje visine i trajanja prava na novčanu pomoć, o čemu nije riječ u ovom predmetu. Ova stvar se odnosi na prestanak prava na novčanu pomoć i to nakon što je već doneseno rješenje kojim je provedeno navedeno usklađenje (citirano rješenje Grada Zagreba od 11. travnja 2023.). Za pokretanje postupka u svrhu donošenja prvostupanjskog rješenja u ovoj stvari mjerodavan je članak 7. stavak 2. Odluke, a ne članak 6. Odluke/22. Nisu osnovani ni navodi tužiteljice o ništavosti prvostupanjskog rješenja, budući da se iz izreke i obrazloženja tog rješenja, kao i osporenog rješenja, pouzdano može utvrditi koje pravo prestaje (pravo na novčanu pomoć), kome to pravo prestaje (tužiteljici) i kada joj prestaje (30. rujna 2023.), zbog čega za provedbu takvog rješenja i nastup tih pravnih posljedica nema nikakve pravne ni stvarne zapreke. Posljedično, nema osnove za primjenu članka 128. stavka 1. toč. 3. ZUP-a.

12. Sud ne prihvaća prigovor tužiteljice u svezi potpisa gradonačelnika na osporenom rješenju. U situaciji kada sam gradonačelnik ne dovodi u pitanje svoj potpis i identitet kao donositelj osporenog rješenja, tvrdnje tužiteljice kojima se osporava potpis gradonačelnika (a koji su, uzgred navedeno, nepotkrijepljeni) i prijedlog za provođenje grafološkog vještačenja valja ocijeniti neosnovanim i usmjerenim na odugovlačenje postupka. Nadalje, iz izreke i obrazloženja osporenog rješenja jasno je da je njime odlučeno o pravnom sredstvu koje je tužiteljica uložila protiv prvostupanjskog rješenja, bez obzira na to kako ga je formalno nazvala. Budući da je zakonitost članka 10. Odluke potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023., sud ne dovodi u pitanje ovlast gradonačelnika za donošenje odluke o pravnom sredstvu tužiteljice. U svakom slučaju, a kako je naglašeno i u predmetu Visokog upravnog suda broj Usoz-254/2023, ni na koji način nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije, a upravo to je omogućeno tužiteljici u ovom sporu u odnosu na pojedinačni upravni akt kojim je odlučeno o prestanku prava na novčanu pomoć. U tom kontekstu, sud ne smatra relevantnim tumačenja tužiteljice koja se tiču ZUP-a i ZLP(R)S te navodno različitog definiranja javnopravnog tijela, odnosno upravnog tijela, kao i njegova viđenja ispravnog puta pravne zaštite u odnosu na podneseno pravno sredstvo protiv prvostupanjskog rješenja.

13. Sud nije smatrao potrebnim prekidati ovaj upravni spor do okončanja postupka pred Ustavnim sudom pod brojem U-III-654/2024 i do donošenja odluke u predmetima pred Europskim sudom za ljudska prava povodom zahtjeva broj 8985/24, 8792/24 i 9461/24. Navedeno nije u smislu članka 105. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) obvezan razlog prekida upravnog spora, dok ovaj sud u situaciji kada su i Visoki upravni sud (Usoz-143/22) i Ustavni sud (U-III- 1744/2023) potvrdili zakonitost i ustavnu prihvatljivost Odluke/22, ne smatra potrebnim u smislu članka 105. stavka 2. ZUS-a prekidati ovaj spor do okončanja postupaka na koje ukazuje tužiteljica. Iz istih razloga, a s obzirom da je potvrđena zakonitost Odluke/22, sud ne smatra odlučnim pozivanje tužiteljice na navode vezane uz drugi predmet koji se vodio pred Visokim upravnim sudom (H25/2024).

14. Tijekom ovog spora tužiteljica, odnosno njezin opunomoćenik imali su mogućnost u sudskoj pisarnici ostvariti uvid u sudski spis, odnosno spis upravnog postupka, a koji uvid im je bio odobren. Međutim, isti nisu ostvarili uvid u spis. Tijekom rasprave opunomoćeniku je omogućen uvid u dostavljeni spis upravnog postupka. Sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice za dostavu izvornika spisa, jer ga smatra bespotrebnim i usmjerenim na odugovlačenje postupka. Iz dostavljenog spisa je vidljivo što je u njemu sadržano i što je mjerodavno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari (prvostupanjsko rješenje, osporeno rješenje, dostavnice, uloženo pravno sredstvo tužiteljice, rješenje o priznavanju prava na novčanu pomoć). Navedena dokumentacija je poznata tužiteljici, zbog čega se ne može prihvatiti ničim potkrijepljena tvrdnja o nevjerodostojnosti dostavljenog spisa, bez ikakve konkretizacije razloga za takvu tvrdnju i konkretnog navođenja u čemu bi se sastojala neusklađenost. Isto važi i za navode o tome da su dostavljeni samo dijelovi spis koji tuženiku idu u korist, budući da tužiteljica ničime ne konkretizira koji su to elementi koji idu u korist tužiteljici, a nisu dostavljeni. Osim toga, za naglasiti je da su prigovori tužiteljice, u najvećoj mjeri, pravne naravi pa nije jasno na koji način bi tužiteljica bila spriječena u iznošenju argumentacije za takve prigovore. Iz navoda podneska tužiteljice, zaprimljenog 5. ožujka 2024., razvidno je da se isti očitovao na odgovor na tužbu.

15. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora s obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

U Zagrebu 19. siječnja 2026.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. tužiteljica po opunomoćeniku

2. tuženik