REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1750/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja PROIZVOĐAČKA ORGANIZACIJA VIP PANONIA društvo s ograničenom odgovornošću za poljoprivrednu proizvodnju, Donji Miholjac, Industrijska zona - Janjevci 6, OIB: 75062727975, kojeg zastupa opunomoćenica Tamara Lachowski, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Ul. grada Vukovara 78, 10000 Zagreb (ranije Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske), radi poništenja rješenja, 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-034-08/23-01/33, URBROJ: 525-04/124-23-7 od 27. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-034-08/23-01/33, URBROJ: 525-04/124-23-7 od 27. listopada 2023. odbačena je žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke o povratu isplaćenih sredstava Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA: 320-01/21-01/6582, URBROJ: 343-1203/01-23-024 od 10. svibnja 2023.

2. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi kako je žalba tužitelja odbačena budući da je tužitelj, Odluku o povratu isplaćenih sredstava od 10. svibnja 2023., zaprimio putem preporučene pošte 19. svibnja 2023., a žalbu je predao poštanskom uredu 7. lipnja 2023., dakle predao žalbu protekom roka od 15 dana propisanoga za podnošenje žalbe člankom 109. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', broj: 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP).

3. Tužitelj u tužbi, u bitnome, osporava rješenje tuženika navodeći kako je nezakonito i proturječno samo sebi te se ne može ispitati jer je izrekom odbačena kao nepravodobna žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke o povratu isplaćenih sredstava od 10. svibnja 2023., a tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako je tužitelj izjavio žalbu protiv Odluke o odbijanju. Ističe kako je tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja naveo kako je Odluka o odbijanju uručena Korisniku putem preporučene pošte 19. svibnja 2023., dok nije utvrdio kada je dostava Odluke o povratu isplaćenih sredstava od 10. svibnja 2023. uručena tužitelju stoga da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Smatra da je time tužitelju uskraćeno pravo na dostatno i stvarno obrazloženje odluke te da je tuženikovo pravno stajalište pogrešno pri čemu se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-406/1994 od 10. veljače 1999. i navodi kako je povrijeđeno tužiteljevo pravo na žalbu i zaštitu protiv nezakonitih akata kao jednog od temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smatra kako dostava Odluke o povratu isplaćenih sredstava od 10. svibnja 2023. nije izvršena na zakonit način jer je ista trebala biti izvršena osobi ovlaštenoj za zastupanje tužitelja odnosno odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. stoga rok za žalbu nije niti mogao početi teći. Tužitelj ujedno u tužbi iznosi kronologiju postupka koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja pri čemu ističe kako je u predmetnom postupku tužitelj imao opunomoćenike koje je za zastupanje opunomoćio prije donošenja Odluke o povratu isplaćenih sredstava od 10. svibnja 2023. o čemu je u žalbi od 25. studenog 2022., a uz koju je priložio punomoć, obavijestio nižestupanjska tijela pa je dostava Odluke o povratu isplaćenih sredstava od 10. svibnja 2023. trebala biti izvršena opunomoćeniku, a ne stranci. Navodi kako iz odredbi ZUP-a proizlazi da kada stranka u postupku ima osobu ovlaštenu za zastupanje, da se dostava treba izvršiti osobi ovlaštenoj za zastupanje, a ne stranci pri čemu se poziva na članke 32. stavke 1. i 2., članak 91. stavka 2. te članak 85. stavka 6. ZUP-a. Ujedno se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Uzz-45/10 od 8. lipnja 2011. Smatra da tuženik nije primijenio odnosno da je pogrešno primijenio odredbe ZUP-a kojima su propisana pravila o dostavi u slučaju kada stranka u postupku ima osobu ovlaštenu za zastupanje. Ističe da neuredna dostava ne može biti na štetu stranke u pogledu ostvarivanja zaštite njezinih prava te ističe kako je tužitelju povrijeđeno pravo na pravni lijek zajamčeno člankom 18. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske, a što da je u konačnici dovelo do povrede prava vlasništva zajamčenog člankom 48. Ustava Republike Hrvatske. Stoga predlaže poništiti osporavano rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu pojašnjava kako je nakon uvodnog skraćivanja naziva žalbom pobijane Odluke o povratu došlo do pogrešnog daljnjeg navođenja tog skraćenog naziva omaškom te pojašnjava da se svi navodi obrazloženja osporavanog rješenja u pogledu Odluke o ''odbijanju'', odnose na žalbom pobijanu Odluku o ''povratu''. U odnosu na navode tužitelja da je s punomoći za zastupanje koju je opunomoćenik tužitelja dostavio uz žalbu na Odluku o povratu sredstava Agencije za plaćanja, KLASA: 320-01/21-01/6582, URBROJ: 343-1203/01-22-016 od 2. studenog 2022. ujedno obavijestio nižestupanjska tijela o opunomoćenicima, tuženik ističe kako je iz sadržaja navedene punomoći razvidno da ista nije dana za zastupanje u cijeloj pravnoj stvari povrata sredstava, nego se radi o posebnoj punomoći za zastupanje u žalbenom postupku pred tuženikom jer je na samoj punomoći izričito naznačeno da se daje radi cit. ''podnošenja žalbe protiv Odluke o povratu sredstava od 2. studenog 2022. Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Klasa: 320- 01/21-01/658, Ur. br. 343-1203/01-22-016''. Nadalje, navodi da je i uz odbačenu žalbu dostavljena nova posebna punomoć za zastupanje od 7. lipnja 2023. u kojoj je također izričito naznačeno da se ista daje posebno radi cit. podnošenja žalbe protiv Odluke o povratu sredstava od 10. svibnja 2023. Agencije za plaćanja, KLASA: 320-01/21- 01/6582, URBROJ: 343-1203/01-23-024. Ističe kako iz odbačene žalbe, ne proizlazi da bi bila povrijeđena pravila postupka na štetu tužitelja prilikom dostave pobijane odluke te da je ista pogrešno dostavljena neposredno samoj stranci umjesto opunomoćeniku. Iz navoda tužbe proizlazi kako tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj, u bitnome, navodi kako je u dostavljenoj punomoći od 25. studenog 2022. vidljivo da je Odvjetničko društvo Hanžeković & partneri d.o.o. opunomoćeno cit. ''u upravnom postupku koji se vodi'' stoga da su opunomoćenici ovlašteni u upravnom postupku zastupati tužitelja na svim pravnim poslovima u sudu i izvan suda kao i kod svih drugih državnih organa te da poduzimaju sve pravne radnje i upotrijebe sva u zakonu predviđena sredstva, a kojom su se opunomoćili u trenutku podnošenja žalbe, odnosno, kako to navodi i sam tuženik, početkom žalbenog postupka. Ističe kako je povodom žalbe Ministarstvo usvojilo istu te vratilo predmet na ponovni postupak Agenciji, a iz obrazloženja rješenja od 24. veljače 2023. proizlazi da će cit. ''U ponovljenom postupku Agencija za plaćanje otkloniti gore utvrđene nedostatke iz obrazloženja Odluke o povratu, ali i odgovoriti na ostale žalbene navode Korisnika kojima se u žalbi ukazuje na…'' Smatra da iz razloga što je punomoć dana odvjetnicima za podnošenje žalbe proizlazi da je i krajnji ishod odnosno krajnja odluka zbog koje je žalba podnesena morala biti dostavljena osobi koja ju je podnijela. Navodi i kako Korisnik punomoć nije opozvao. Podneskom od 3. travnja 2024. tužitelj se pozvao na presudu Upravnog suda u Osijeku, broj Us I- 1751/2023 za koju navodi da je donesena između istih stranaka u gotovo istom postupku, a kojom je sud poništio odluku tuženika kojom je žalba odbačena kao nepravodobna obrazlažući kako je tumačenje tuženika restriktivno kao i da budući da je u žalbenom postupku odluka ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupka, da time nije prestala predmetna punomoć.

6. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu i isprave koje su priložene u tom spisu, a spor je riješen bez rasprave u skladu s člankom 98. točkom 4. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24. - dalje: ZUS).

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa proizlazi da je Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju donijela Odluku o povratu sredstava od 2. studenog 2022., a na koju je tužitelj putem opunomoćenika izjavio žalbu koja je usvojena rješenjem tuženika KLASA: UP/II-034-08/23-01/33, URBROJ: 525-04/129-23-2 od 24. veljače 2023. te je tim rješenjem poništena Odluka od 2. studenog 2022. i predmet je vraćen na ponovni postupak. Navedena žalba podnesena je temeljem punomoći od 25. studenoga 2022.

9. Punomoć od 25. studenog 2022. koja prileži spisu dana je na tipskom obrascu u kojem se navodi da njome tužitelj ovlašćuje Odvjetničko društvo Hanžeković & partneri d.o.o. u upravnom postupku koji se vodi pred Ministarstvom poljoprivrede (putem Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju) radi podnošenja žalbe protiv Odluke o povratu sredstava od 2. studenog 2022. Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 320-01/21-01/6582, URBROJ: 343-1203/01-22-016, a na dijelu obrasca na kojem je punomoć dana sadržan je i tipizirani tekst u kojem se uopćeno navodi cit.: ''Ovlašćujem(o) ga, da me (nas) zastupa u svim mojim (našim) pravnim poslovima u sudu i izvan suda kao i kod svih drugih državnih organa te da radi zaštite ostvarenja mojih (naših) prava i na zakonu osnovanih interesa poduzima sve pravne radnje i upotrijebi sva u zakonu predviđena sredstva, a osobito da podnosi tužbe, prijedloge i ostale podneske, te dade u moje (naše) ime nasljednu izjavu, te da za mene (nas) prima novac i novčane vrijednosti i da o tome izdaje potvrde.''

10. Rješavajući u ponovnom postupku, povodom tuženikovog rješenja od 24. veljače 2023., Agencija donosi Odluku o povratu isplaćenih sredstava od 10. svibnja 2023. koju, prema povratnici priloženu spisu dostavlja Korisniku (tužitelju) putem preporučene pošte 19. svibnja 2023., a na koju Odluku je tužitelj, zastupan po opunomoćenicima, dana 7. lipnja 2023. podnio žalbu i to na temelju nove punomoći od 7. lipnja 2023., a u kojoj se navodi da je ista izdana upravo radi podnošenja žalbe protiv Odluke o povratu sredstava od 10. svibnja 2023. Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Klasa: 320-01/21-01/6582, Ur. br. 343- 1203/01-23-024. U predmetnoj žalbi tužitelj ne ističe prigovore vezane za dostavu osporavane odluke izravno Korisniku.

11. Tuženik je osporenim rješenjem odbacio predmetnu žalbu uz obrazloženje da je Odluka od 10. svibnja 2023. dostavljena tužitelju 19. svibnja 2023., a žalba je izjavljena 7. lipnja 2023., što znači da je žalba nepravovremena.

12. U postupku stranke mogu same poduzimati pravne radnje, a mogu odlučiti hoće li ovlastiti drugu osobu da ih kao opunomoćenik zastupa. Tako je člankom 32. stavkom 1. ZUP-a propisano da u postupku stranku može zastupati osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno zakonski zastupnik, privremeni zastupnik, zajednički predstavnik i opunomoćenik (u daljnjem tekstu: osoba ovlaštena za zastupanje stranke). Osoba ovlaštena za zastupanje stranke dužna je podnijeti dokaz o ovlasti za zastupanje stranke, a ako su zakonom propisani i dodatni uvjeti za oblik ovlasti, ovlast mora biti dana prema tim uvjetima.

13. Prema članku 36. stavku 1. ZUP-a stranka, odnosno njezin zakonski zastupnik može odrediti opunomoćenika koji će je zastupati. Za opunomoćenika se može odrediti odvjetnik, odvjetnički ured ili druga pravna osoba koja na temelju zakona može zastupati stranku, odnosno svaka druga potpuno poslovno sposobna osoba, osim one koja se bavi nadripisarstvom, dok je stavkom 3. istog članka propisano da radnje koje u postupku poduzima opunomoćenik, u granicama dane punomoći, imaju pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka.

14. Dakle, sve radnje koje u postupku poduzima opunomoćenik imaju isti pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka, po uvjetom da je opunomoćenik radnje obavljao u skladu s ovlastima koje su mu dane u punomoći, dakle u granicama punomoći.

15. Opća pravila o obliku punomoći i opsegu ovlaštenja sadrži Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.). Prema članku 315. stavku 1. tog Zakona opunomoćenik može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten.

16. Sukladno prethodno navedenim odredbama, obveza Agencije da u upravnom postupku dostavu Odluke od 10. svibnja 2023. izvrši opunomoćeniku, a ne tužitelju podrazumijevala bi postojanje dokaza o ovlasti za zastupanje, a budući da takav dokaz – u vidu punomoći za zastupanje tužitelja u postupku pred tuženikom odnosno Agencijom nije vidljiv iz spisa, niti tužitelj tvrdi da bi u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu postojala druga punomoć, pored punomoći od 25. studenoga 2022., to je prema mišljenju ovog suda Agencija dostavu Odluke o povratu isplaćenih sredstava od 10. svibnja 2023. pravilno izvršila neposredno tužitelju.

17. U odnosu na navode tužbe kako bi se učinci punomoći od 25. studenoga 2022. trebali protezati na sve radnje pred tuženikom i Agencijom, ovaj sud smatra kako ti navodi nisu točni, jer iz predmetne punomoći (od 25. studenoga 2022.) jasno proizlazi da je istom opunomoćenicima dana ovlast za podnošenje žalbe protiv Odluke o povratu sredstava od 2. studenoga 2022., čime je ovlast za zastupanje u upravnom postupku ograničena na podnošenje žalbe protiv Odluke od 2. studenoga 2022. Ni više od podnošenja žalbe protiv Odluke od 2. studenoga 2022., ni manje od toga.

18. Dakle, punomoć je, voljom stranke (ovdje nije riječ o neukoj stranci, nego o velikom trgovačkom društvu koje izdaje punomoć odvjetničkom društvu), ograničena na jednu procesnu radnju i tu nije riječ o restriktivnom tumačenju budući da tužitelj nije dao punomoć kojom je opunomoćenike ovlastio za poduzimanje svih radnji u upravnom postupku i podnošenje žalbi protiv bilo koje odluke donesene nakon Odluke od 2. studenoga 2022., i to bez obzira na to što tipski obrazac punomoći sadrži tipizirani tekst u kojem se uopćeno navodi za što se opunomoćenik inače ovlašćuje. Naime, da je intencija tužitelja bila dati opunomoćenicima opću punomoć za zastupanje pred Agencijom i poduzimanje svih radnji, tada ne bi u njoj bilo sadržano da se punomoć daje radi podnošenja žalbe protiv Odluke o povratu od 2. studenog 2022., a pogotovo tužitelj ne bi naknadno dao novu punomoć od 7. lipnja 2023., a u kojoj se navodi da je izdana radi podnošenja žalbe protiv Odluke o povratu sredstava od 10. svibnja 2023. Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Klasa: 320-01/21- 01/6582, Ur. br. 343-1203/01-23-024.

19. Dakle, neosnovani su navodi tužitelja da bi se punomoć od 25. studenoga 2022. odnosila i na ponovljeni postupak i sve daljnje odluke koje Agencija i tuženik budu donosili, budući da je punomoć jasno ograničena na podnošenje pravnog lijeka (žalbe protiv Odluke od 2. studenoga 2022.) te je podnošenjem žalbe i donošenjem rješenja tuženika KLASA: UP/II-034-08/23-01/33, URBROJ: 525-04/129-23-2 od 24. veljače 2023., kojim je po žalbi tužitelja podnesenoj po opunomoćenicima poništena Odluka o povratu sredstava od 2. studenog 2022. i predmet vraćen na ponovni postupak, dosegnuta granica ovlasti koja je iz te punomoći proizlazila.

20. Vezano za navode tužbe kako je tužitelju osporavanim rješenjem tuženika uskraćeno pravo na dostatno i stvarno obrazloženje odluke jer je tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja naveo kako je Odluka o odbijanju uručena Korisniku putem preporučene pošte 19. svibnja 2023., dok nije utvrdio kada je izvršena dostava Odluke o povratu isplaćenih sredstava od 10. svibnja 2023. ovaj sud smatra su ti navodi tužbe neosnovani jer je iz osporavanog rješenja vidljivo da je tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja omaškom naveo riječ ''odbijanju'' umjesto ''povratu'', a obrazloženje sadrži valjane i dostatne razloge. Ova omaška u pisanju nije dakle utjecala na razumljivost i zakonitost osporenog rješenja.

21. Ni odluke Ustavnog suda i Vrhovnog suda na koje se poziva tužba nisu ovdje relevantne jer ni činjenično ni pravno nisu usporedive s konkretnim činjenicama ovoga upravnog spora.

22. Što se tiče pozivanja na upravno-sudsku praksu valja reći da sudsku praksu treba preispitati i mijenjati uvijek kada to traže važni razlozi. Tipski obrasci punomoći nalaze se u gotovo svakom spisu. Nerijetko takve punomoći sadrže ograničenja, odnosno sadrže ovlast za poduzimanje jedne ili više poimenično navedenih radnji (podnošenje žalbe, tužbe, zastupanja na raspravi i slično). U tom smislu, stav prema kojem bi, unatoč upisanim ograničenjima, ova punomoć u osnovi bila opća, i to zbog tipiziranog teksta (koji sadrži popis svega za što se punomoć može dati u nekom postupku ili izvan njega), može imati značajne posljedice, posebno s aspekta odgovornosti za zastupanje, naknade štete, neovlaštenog zastupanja, komunikacije sa strankama i slično.

23. Ovdje je zapravo odgovor na pitanje kakvu je punomoć izdao 25. studenoga 2022. dao sam tužitelj, jer je 7. lipnja 2023. izdao novu punomoć - opet ograničenu na podnošenje pravnog lijeka. To je posljedica njegove ovlasti da sam izravno poduzima neke radnje u postupku, bez posredovanja odvjetnika, a da za neke radnje izda punomoć ovlašćujući opunomoćenika na poduzimanje točno određenih radnji. Ako je punomoć od 25. studenoga 2022. sadržavala ovlast za podnošenje žalbi protiv svih naknadnih odluka Agencije, kako se to tvrdi u tužbi, onda punomoć od 7. lipnja nije ni bila potrebna. Očito je tužitelj bio svjestan granica ovlaštenja koje je dao opunomoćeniku u punomoći (ovlast za podnošenje žalbe protiv Odluke od 2. studenog 2022.) te je izdao novu punomoć 7. lipnja 2023. za podnošenje nove žalbe.

24. Što se tiče pitanja prestanka punomoći valja reći da je prestanak punomoći uvjetovan njezinim sadržajem. U tom smislu, punomoć izdana samo radi poduzimanja jedne ili više poimenično navedenih radnji, prestaje kada opunomoćenik poduzme tu radnju ili radnje. To je i jedino logično. Prema tome, punomoć od 25. studenoga 2022. prestala je podnošenjem žalbe na Odluku od 2. studenoga 2022. Točno je da punomoć može prestati i na temelju dispozicija stranke (opoziv punomoći) ili opunomoćenika (otkazivanje punomoći), međutim, o tome nije riječ u konkretnom slučaju, jer je predmetna punomoć od 25. studenoga 2022. prestala poduzimanjem specificirane radnje za koju je ova punomoć izdana.

25. Prema tome, kako je tužitelj zaprimio Odluku o povratu isplaćenih sredstava od 10. svibnja 2023. putem preporučene pošte 19. svibnja 2023., a žalba je predana poštanskom uredu 7. lipnja 2023., to je žalba nepravovremena kako je to i tuženik u osporenom rješenju obrazložio.

26. S obzirom na to da o ovom pitanju postoji i drukčija sudska praksa, i tuženik može – ako je zainteresiran za ishod spora – u slučaju poništavajuće odluke Visokog upravnog suda podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne odluke Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, u skladu s člancima 139. do 143. ZUS-a.

27. Zbog svega navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i presuditi kao u izreci ove presude pod točkom I.

28. U odnosu na troškove spora odlučeno je na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 19. siječnja 2026.

Sudac:

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju - po opun.,

2. Tuženiku