REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1226/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Jurovicki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MEZOMORF d.o.o., OIB: 22395902333, Zagreb, Božidara Adžije 19, zastupanom po punomoćniku Goranu Jujnović Lučić, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika Stečajna masa iza FORMA-M d.o.o., OIB 13720663500, [adresa], zastupanom po stečajnom upravitelju Martinu Lukinu iz Zagreba, II. tuženika ŽGU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i III. tuženika ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nasljednika iza pokojnog LG, zastupanima po punomoćniku Nevenu Gečić, odvjetniku u OD Gečić i Liška j.t.d. u Zagrebu, Garićgradska 10, radi pobijanja pravnih radnji, nakon održane glavne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 19. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema Stečajnoj masi iza FORMA-M d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 31331117289, Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 18.03.2014. godine, sklopljen između pravnog prednika tuženika FORMA-M d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 13720663500, kao prodavatelja i tuženika LG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao kupca, ovjeren od javnog bilježnika Zorke Despot iz Zagreba, Lastovska 12, pod brojem: OV-1860/14, kojim je prodana nekretnina upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, označena kao 12.98/100 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 333, u naravi stambeno-poslovni objekt u [adresa] izgrađen na pravu građenja na zk.č.br. 333, neodvojivo povezan s posebnim dijelom nekretnine označenim kao ZK tijelo II - 2. Suvlasnički dio: 12,98/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 2), u naravi lokal u prizemlju, obojeno zeleno, ukupne neto površine 83,64 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini označenoj kao 12.98/100 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 333, u naravi stambeno- poslovni objekt u [adresa] izgrađen na pravu građenja na zk.č.br. 333, neodvojivo povezan s posebnim dijelom nekretnine označenim kao ZK tijelo II - 2. Suvlasnički dio: 12,98/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), u naravi lokal u prizemlju, obojeno zeleno, ukupne neto površine 83,64 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kakvo je bilo prije provedbe Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 18.03.2014. godine, sklopljen između pravnog prednika tuženika FORMA-M d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 13720663500, kao prodavatelja i tuženika LG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao kupca, ovjeren od javnog bilježnika Zorke Despot iz Zagreba, Lastovska 12, pod brojem: OV-1860/14, pod brojem Z-12457/14.“

II Nalaže se tužitelju naknaditi I i II tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 20.632,33 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi kako je s I-tuženikom sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa], 31. listopada 2011. te je temeljem čl. 7. st. 1. Ugovora i troškovnika prihvaćenog i potpisanog od I tuženika u poslovni prostor izvršio ulaganja u iznosu od 154.270,60 kn. Ističe kako je temeljem čl. 7. st.2. Ugovora I tuženiku predao iznos od 2.400,00 Eur u kunskoj protuvrijednost na ime troškova dovođenja poslovnog prostora u prvobitno stanje i vraćanja ulaganja tužitelja ukoliko će I tuženik sam izvršiti povrat ulaganja u poslovni prostora. Ugovor o zakupu raskinut 28. listopada 2013. temeljem otkaznog pisma od 30.03.2013. nakon čega su stranke izvršile primopredaju poslovnog prostora o čemu je sastavljen i primopredajni zapisnik, a tom prilikom je izvršeno vještačenje vrijednosti ulaganja izvršenih u poslovni prostor tužitelja. Tužitelj dalje tvrdi kako je I tuženik nakon raskida ugovora o zakupu odbio vratiti tužitelju njegova ulaganja, odnosno stvari unesene i ugrađene u poslovni prostor, a obio je izvršiti povrat depozita u iznosu od 2.400,00 Eura. Tužitelj tvrdi kako su tuženici u međuvremenu poslovni prostora dali u zakup trećoj osobi zajedno sa svim stvarima i ulaganjima izvršenih od strane tužitelja, a što je osiguranjem dokaza u postupku pred OGS Zagreb posl.br. R1-399/14 i utvrđeno. Tužitelj smatra kako kao pošteni posjednik ima pravo na naknadu cjelokupnih nužnih i korisnih troškova a koja naknada dospijeva u trenutku kada vlasnik zahtijeva predaju posjeda od poštenog posjednika, stoga tužitelj prema tuženiku ima dospjelo potraživanje u iznosu od 131.654,28 kn i iznos depozita u iznosu od 2.400 EUR-a. Ističe kako je I-tuženik kako bi izbjegao plaćanje svjesno i namjerno otuđio poslovni prostor i cjelokupnu svoju imovinu i to na način da je II- tuženik sklopio ugovor sam sa sobom, odnosno I-tuženik zastupan po NG je prodao prijeporni poslovni prostor NG kao fizičkoj osobi znajući da na taj način oštećuje vjerovnike jer osim navedenog poslovnog prostora I-tuženik nema druge imovine, a i račun mu je bio blokiran slijedom čega tužitelj predlaže nakon provedenog postupka donijeti presudu kojom će naložiti tuženicima isplatu utuženog iznosa i utvrditi kako je kupoprodajni ugovor sklopljen između I i II-tuženika bez pravnog učinka prema tužitelju te da je II-tuženik dužan trpjeti namirenje tražbine tužitelja iz prodaje i unovčenja prijepornog poslovnog prostora.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu priznaju da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora u [adresa] te da je dao suglasnost za sve preinake koje je tužitelj u prostoru napravio, ali smatra kako to nisu bila ulaganja već preinake za koje smatra kako nisu bile nužne niti ih je bilo potrebno izvršiti jer smatra kako je poslovni prostor u trenutku sklapanja ugovora o zakupu bio u izvanrednom stanju. Tuženici tvrde kako tužitelj nije vratio poslovni prostor tuženicima nakon isteka otkaznog roka slijedom čega smatra kako je tužitelj poslovni prostor još 3 mjeseca koristio bez pravne osnove slijedom čega smatra kako je tužitelj dužan tuženicima 3 mjesečne zakupnine pa je podnio protutužbu za isplatu 3.600,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate slijedom čega predlaže tužbeni zahtjev odbiti, a usvojiti protutužbeni zahtjev.

3. Sud je 03. siječnja 2017. rješenjem odredio razdvajanje postupka u predmetu posl. broj P-2261/2017 na način da će se tužba tužitelja Mezomorf d.o.o. protiv I- tuženika Forma-M d.o.o., i II tuženika NG radi isplate i pobijanja pravnih radnji kao i do sada nastaviti voditi pod predmetnim poslovnim brojem, dok će se protutužba FORMA-M d.o.o., i II tuženika NG protiv tuženika Mezomorf d.o.o, radi isplate nastaviti voditi pod novim poslovnim brojem P-202/2017.

4. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to u Ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 8 do 10 spisa), u specifikaciju demontaže i rušenja (list 13 i 14 spisa), u otkazno pismo (list 15 spisa), u vještvo Ing eksperta d.o.o. (list 16 do 51 spisa), u nalaz i mišljenje mr.sc. BG, dipl. ing. građ. (list 52 do 69 spisa), u zapisnik s očevida u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu R1-399/14 (list 70 i 71 spisa), u ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 72 do 75 spisa), u podatke MUP-a (list 77 spisa), u podatke FINE (list 78, 183 do 186 spisa), kaznenu prijavu (list 79 do 82 spisa), u korespondenciju stranaka (list 94 do 97, 100 do 102, 109 do 115 spisa), u primopredajni zapisnik (list 98 i 99 spisa), u obavijest o elektroničkom upisu brisanja (list 180 spisa), proveo građevinsko vještačenje po vještaku Maji Petović, dipl. inž.građ i saslušao zakonske zastupnike stranaka.

5. Predmet spora je bio zahtjev tužitelja za isplatom iznosa izvršenih ulaganja u prijeporni poslovni prostor nakon raskida ugovora o zakupu i pobijanja dužnikovih pravnih radnji, ugovora o kupoprodaji nekretnine.

6. Sud je 4. prosinca 2017. donio presudu posl. br. P-2261/2014 kojom je usvojio tužbeni zahtjev.

7. Žalbom od 11. prosinca 2017. tuženici su osporili navedenu presudu pa je spis dostavljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje koji je vratio spis ovom sudu radi odluke o prekidu postupka jer je utvrdio da je I-tuženik, Forma-M d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-18/7318 od 21. rujna 2018. brisan iz registra.

8. Sud je 4. prosinca 2018. rješenjem poslovni broj P-2261/2014 utvrdio prekid postupka.

9. Tužitelj je obavijestio sud da je stečajni upravitelj Maroje Stjepović rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu rješenjem R1-369/2018 imenovan likvidatorom radi provođenja likvidacijskog postupka nad imovinom društva Forma-M d.o.o.

10. Sud je 21. veljače 2019., nakon što je stečajni upravitelj Maroje Stjepović preuzeo postupak, nastavio prekinuti postupak rješenjem poslovni broj P-2261/2014 i predmet dostavio Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje o žalbi tuženika.

11. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž- 2575/2019 od 30. studenog 2020. odbio kao neosnovanu žalbu I-tuženika i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2261/2014 od 4. prosinca 2017. u dijelu točke I. izreke kojim se I-tuženiku nalaže platiti tužitelju iznos od 7.133,84 € / 53.749,92 kn sa zateznim kamatama od 29. rujna 2013. do isplate i preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2261/2014 od 4. prosinca 2017. u dijelu točke I. izreke kojim je I-tuženiku nalaženo platiti tužitelju zatezne na iznos od 7.133,84 € / 53.749,92 kn iznad stope navedene u točki I. izreke i iznos od 2.400,00 € u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama i u tom dijelu odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev.

12. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž- 2575/2019 od 30. studenog 2020. ukinuo presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2261/2014 od 4. prosinca 2017. u točkama II., III., IV. i VI. izreke i predmet vratio na ponovno suđenje.

13. Tuženici su 2. veljače 2021. podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2575/2019 od 30. studenog 2020. pa je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen prijedlog za dopuštenje revizije na odlučivanje.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je dopisom od 25. siječnja 2024. vratio spis ovom sudu jer se iz prijedloga za dopuštenje revizije nije moglo utvrditi tko podnosi prijedlog za dopuštenje revizije.

15. Sud je rješenjem poslovni broj P-1806/2022 od 14. rujna 2024. pozvao II tuženika na ispravak prijedloga za dopuštenje revizije sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje rješenje je II-tuženiku uručeno 29. rujna 2024., ali II-tuženik nije postupio po rješenju poslovni broj P-1806/2022 od 14. rujna 2024. i nije izvijestio sud tko je podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije.

16. Postupak je nastavljen pod novim poslovnim brojem P-2317/2020 u kojem je stečajni upravitelj izvijestio sud da je Trgovački sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj St-636/2019 od 8. studenog 2019. otvorio i istovremeno zaključio stečajni postupak nad dužnikom Stečajna masa iza Forma-M d.o.o., ovdje I-tuženik.

17. Sud je rješenjem poslovni broj P-2317/2020 utvrdio prekid postupka u odnosu na oba tuženika jer su tuženici jedinstveni suparničari.

18. Žalbom od 23. travnja 2021. tužitelj je osporio navedeno rješenje, a Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-2817/2021 od 8. studenog 2021. odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2317/2020 od 8. travnja 2021.

19. Stečajni upravitelj II-tuženika je podneskom od 11. siječnja 2022. predložio nastavak postupka jer je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St- 636/2019 od 11. siječnja 2022. određen upis Stečajne mase iza Forma-M d.o.o. i odlučeno da stečajni upravitelj Martin Lukin zastupa stečajnu masu.

20. Sud je rješenjem poslovni broj P-2317/2020 od 13. siječnja 2022. nastavio prekinuti postupak.

21. Žalbom od 14. veljače 2022. II-tuženik je osporio navedeno rješenje, a Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-1414/2022 od 2. svibnja 2022. odbio žalbu II-tuženika kao neosnovanu i potvrdio rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2317/2020 od 13. siječnja 2022. u toč. I izreke i istim rješenjem odbacio žalbu II-tuženika podnesenu protiv toč. II izreke kao nedopuštenu.

22. Postupak je nastavljen pod novim poslovnim brojem P-1806/2022 nakon što je rješenje o nastavku postupka postalo pravomoćno 2. svibnja 2022.

23. U nastavljenom postupku sud sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ponovo izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to u Ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 8 do 10 spisa), u specifikaciju demontaže i rušenja (list 13 i 14 spisa), u otkazno pismo (list 15 spisa), u vještvo Ing eksperta d.o.o. (list 16 do 51 spisa), u nalaz i mišljenje mr.sc. BG, dipl. ing. građ. (list 52 do 69 spisa), u zapisnik s očevida U postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu R1-399/14 (list 70 i 71 spisa), u ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 72 do 75 spisa), u podatke MUP-a (list 77 spisa), u podatke FINE (list 78, 183 do 186 spisa), kaznenu prijavu (list 79 do 82 spisa), u korespondenciju stranaka (list 94 do 97, 100 do 102, 109 do 115 spisa), u primopredajni zapisnik (list 98 i 99 spisa), u obavijest o elektroničkom upisu brisanja (list 180 spisa), pročitao nalaz i mišljenje građevinskog vještaka SG, dipl. inž.građ, izvršio uvid u zapisnik s ročišta održanog 14. rujna 2022. pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, poslovni broj K-1585/21, izvršio uvid u obračun zakonskih zateznih kamata (list 372 do 375 spisa), pročitao iskaze zakonskih zastupnika stranaka.

24. Tužitelj je na ročištu održanom 31. listopada 2022. specificirao tužbeni zahtjev sukladno odredbama Stečajnog zakona na način da tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje da je bez pravnog učinka prema Stečajnoj masi iza Forma-M d.o.o. ugovor o kupoprodaji nekretnine i na način da sud naloži zemljišno knjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja.

25. Predmet spora je, dakle, tužba na utvrđenje da je bez pravnog učinka prema Stečajnoj masi iza Forma-M d.o.o. ugovor o kupoprodaji nekretnine od 18. ožujka 2014. za iznos od 95.219,86 € 717.434,00 kn, koji iznos je vrijednost predmeta spora.

26. I-tuženik je na ročištu 31. listopada 2022. priznao specificirani tužbeni zahtjev pa je sud temeljem čl. 331. stavak 1. ZPP-a donio presudu na temelju priznanja u odnosu na I-tuženika.

27. II tuženik je podneskom od 17. srpnja 2023. izvijestio sud da je temeljem pravomoćne i ovršne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2575/2019 uplatio tužitelju iznos od 12.234,84 € / 53.749,92 kn koji iznos predstavlja iznos dugovanja prema navedenoj presudi uvećan za zakonske zatezne kamate do 20. srpnja 2023.

28. Sud je 5. prosinca 2023. donio presudu poslovni broj P-1806/200 kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

29. Žalbom od 20. prosinca 2023. II-tuženik je osporio navedenu presudu, a Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je dopisom poslovni broj Pž-3588/2024 od 15. listopada 2024. vratio spis ovom sudu jer je u međuvremenu II tuženik umro.

30. Sud je rješenjem poslovni broj P-1806/2022 od 17. listopada 2024. utvrdio prekid postupka u odnosu na II-tuženika koji je umro.

31. Tužitelj je podneskom od 24. siječnja 2025. obavijestio sud da je iza pok. NG završen ostavinski postupak i da su rješenjem o nasljeđivanju Javnog bilježnika Nadije Gajski Mindoljević poslovni broj O-5493/2024 za nasljednike proglašeni ŽGU i ŽG.

32. Sud je rješenjem poslovni broj P-1806/2022 od 30. siječnja 2025. nastavio prekinuti postupak i predmet dostavio Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske radi odluke o žalbi protiv presude ovog suda poslovni broj P-1806/2022.

33. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž- 1112/2025 od 16. travnja 2025. ukinuo presudu poslovni broj P-1806/2022 od 3. prosinca 2023. u toč. I, II, III i V i predmet vratio na ponovni postupak.

34. U ponovljenom postupku koji se vodi pod novim poslovnim brojem P-1226/2025 sud sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ponovo izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to u Ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 8 do 10 spisa), u specifikaciju demontaže i rušenja (list 13 i 14 spisa), u otkazno pismo (list 15 spisa), u vještvo Ing eksperta d.o.o. (list 16 do 51 spisa), u nalaz i mišljenje mr.sc. BG, dipl. ing. građ. (list 52 do 69 spisa), u zapisnik s očevida U postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu R1-399/14 (list 70 i 71 spisa), u ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 72 do 75 spisa), u podatke MUP-a (list 77 spisa), u podatke FINE (list 78, 183 do 186 spisa), kaznenu prijavu (list 79 do 82 spisa), u korespondenciju stranaka (list 94 do 97, 100 do 102, 109 do 115 spisa), u primopredajni zapisnik (list 98 i 99 spisa), u obavijest o elektroničkom upisu brisanja (list 180 spisa), pročitao nalaz i mišljenje građevinskog vještaka SG, dipl. inž.građ, u rješenje ovog suda St-636/2019 od 8. studenog 2019. (list 274 i 275 spisa), u rješenje ovog suda St-636/2019 od 11. siječnja 2022. (list 303 i 304 spisa), u zapisnik s ročišta održanog 14. rujna 2022. pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, poslovni broj K-1585/21 (list 351 i 352 spisa), izvršio uvid u obračun zakonskih zateznih kamata (list 372 do 375 spisa), pročitao iskaze zakonskih zastupnika stranaka.

35. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

36. Predmet spora je tužba na utvrđenje da je bez pravnog učinka prema Stečajnoj masi iza Forma-M d.o.o. ugovor o kupoprodaji nekretnine od 18. ožujka 2014. za iznos od 95.219,86 € 717.434,00 kn sklopljen između tadašnje Forma-M d.o.o pravnog prednika I-tuženika i pok. NG, pravnog prednika II- tuženika, koji iznos je vrijednost predmeta spora.

37. Među strankama nije sporno da je prednik I-tuženika, Forma-M d.o.o. zastupana po tadašnjem zakonskom zastupniku pok TG prodao poslovni prostor u [adresa] pok. TG predniku II i III-tuženika 18. ožujka 2014. na način da je prodavatelj zastupan po direktoru pok. ŠG prodao kupcu pok. RG prijeporni poslovni prostor, a nesporno je i da je to bila jedina imovina tadašnje tvrtke Forma-M d.o.o. a sada stečajnog dužnika Stečajna masa iza Forma-M d.o.o. i da je ta radnja poduzeta unutar deset godina prije otvaranja stečajnog postupka nad I-tuženikom.

38. Pok GG je u svom iskazu sam naveo da je prenio vlasništvo prijepornog poslovnog prostora kupoprodajnim ugovorom na način da je on kao fizička osoba od prednika I tuženika kupio navedeni poslovni prostor, platio sve poreze i davanja državi, a da li je to bilo u vrijeme kada je račun prednika I tuženika već bio blokiran ne sjeća se.

Istaknuo je da je poslovni prostor otkupio od prednika I tuženika kako bi ga riješio imovine, jer je želio ugasiti firmu koja 10 godina nije bila aktivna osim što je davala u zakup navedeni poslovni prostor, a zakupnina se i plaćala na račun prednika I tuženika, a firma je i postojala samo zbog imovine koju je imala u svojem vlasništvu. Naveo je da je prednik I-tuženik bio u blokadi samo radi neplaćenog PDV-a u iznosu od oko 19.000,00 tadašnjih kuna. Pojasnio je kako prednik I-tuženik nije predavao godišnja financijska izvješća tri godine jer je nepredavanje godišnjih financijskih izvješća zakonski razlog da se firma ugasi i briše, a njegova namjera je i bila da ugasiti firmu pa je radi toga i uplatio 19.000,00 kn PDV-a kako bi se račun prednika I- tuženik deblokirao, a nakon toga više nije slao godišnja financijska izvješća kako bi se ostvario trogodišnji zakonski razlog po kojem se firma briše, a nije pokrenuo redovni postupak stečaja ili likvidacije nad prednikom I tuženikom jer to košta. Istaknuo je da je kao fizička osoba imao potraživanja prema predniku I-tuženiku i to radi toga što je pozajmio firmi novac za kupnju predmetnog poslovnog prostora i radi toga što sebi nije isplaćivao dobit, ali se nije sjećao o kojem se iznosu radi jer je taj novac pozajmio pred više od 20 godina kada je poslovni prostor i kupljen, ali ne radi se o iznosu za cijeli poslovni prostor nego samo za jedan njegov dio.

39. Dakle, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da li je prednik I-tuženik otuđio prijeporni poslovni prostor u trenutku kada mu je račun bio blokiran i da li je on je to znao, a budući je LG u međuvremenu umro, a on je bio zakonski zastupnik Forma-M d.o.o. prije otvaranja stečajnog postupka i kupac to ga sud, naravno, ne može dodatno saslušati radi razjašnjenja spornih činjenica.

40. Iz obrazloženja rješenja o otvaranju i zaključenja stečajnog postupka St- 636/2019 od 8. studenog 2019. utvrđeno je da prednik I-tuženik, Forma-M d.o.o. nema imovine ni za pokriće stečajnog postupka a da nema ni osoba koje imaju pravni interes za provedbu stečajnog postupka jer po pozivu suda za uplatu predujma za pokriće troškova, nitko nije uplatio predujam pa je sud zaključio stečajni postupak.

41. Da bi tužitelj osnovano mogao pobijati pravne radnje između FORMA-M d.o.o. (sada Stečajna masi iza FORMA-M d.o.o.) i pok. LG (sada njegovih nasljednika) koji su u slučaju kada vjerovnik pobija pravnu radnju jedinstveni suparničari na strani tuženika, potrebno je bilo dokazati pretpostavke pobijanja iz čl. 202. SZ-a kojom je propisana pobojnost pravne radnje u slučaju namjernog oštećenja vjerovnika na što se tužitelj poziva.

42. Odredbom čl. 202. st. 1. SZ-a je propisano da se pravna radnja koju je dužnik poduzeo u posljednjih deset godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili nakon toga s namjerom da ošteti svoje vjerovnike može pobijati ako je druga strana u vrijeme poduzimanja radnje znala za namjeru dužnika. Znanje za namjeru pretpostavlja se ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici.

43. Odredbom stavka 2. tog članka je propisano da će se smatrati da je vjerovnik znao da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici ako je znao ili je morao znati za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da je dužnik nesposoban za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici.

44. Odredbom stavka 3. tog članka je propisano da se naplatni ugovor sklopljen između dužnika i njemu bliske osobe može pobijati ako se stečajni vjerovnici njime izravno oštećuju. Taj se ugovor ne može pobijati ako je sklopljen ranije od dvije godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili ako druga strana dokaže da joj u vrijeme sklapanja ugovora nije bila poznata niti joj je morala biti poznata namjera dužnika da ošteti vjerovnike.

45. Ugovor o kupoprodaji je sklopljen 18. ožujka 2014. a prijedlog za otvaranje stečajnog postupka je podnesen 11. ožujka 2019. koja činjenica je utvrđena uvidom u spis ovog suda St-636/2019, dakle ugovor o kupoprodaji je sklopljen 5 godina prije otvaranja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom FORMA-M d.o.o.

46. Naime, cilj stečajnog postupka je skupno i razmjerno namirenje vjerovnika. Budući da je ugovor sklopljen između dužnika i njemu bliske osobe (kupac pok. LG) koji je bio jedini član društva stečajnog dužnika FORMA-M d.o.o.) znanje za namjeru se pretpostavlja ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici, odnosno da je pok. LG znao o blokadi ili prijetećoj blokadi prednika I-tuženika u vrijeme poduzimanja pobojne pravne radnje 18. ožujka 2014.

47. Odredbom čl. 202. st. 3 SZ-a je propisano da se naplatni ugovor (o čemu je u konkretnom slučaju riječ) sklopljen između dužnika i njemu bliske osobe može pobijati ako se stečajni vjerovnici njime izravno oštećuju. Taj se ugovor ne može pobijati ako je sklopljen ranije od dvije godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, a ugovor o kupoprodaji je sklopljen 18. ožujka 2014. dok je rješenjem poslovni broj St-636/2019 od 8. studenog 2019. otvoren i ujedno zaključen stečajni postupak nad Stečajna masa iza Forma-M d.o.o. slijedom čega se ugovor o kupoprodaji, temeljem čl. 202. st. 3. Stečajnog zakona ne može pobijati pa je odlučeno kao u toč. I izreke.

48. Odluka iz toč. II. izreke ove presude donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 ), time da je valjalo odlučiti o troškovima postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora do donošenja presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2575/2019 od 30. studenog 2019. u iznosu od 102.353,70 € / 771.183,92 kn (zahtjev za isplatu – vrijednost predmeta spora 7.133,84 € / 53.749,92 kn i vrijednost predmeta spora zahtjeva na utvrđenje 717.434,00 kn / 95.403,00 €) te u ponovljenom postupku u pogledu zahtjeva za utvrđenje 95.403,00 € (vrijednost predmeta spora ).

49. Tužitelj je u prvom dijelu postupka uspio sa 7% (7.133,84 €), a tuženik sa 93 % (95.403,00 €)), dok je u nastavljenom postupku tuženik u cijelosti uspio u sporu čija je vrijednost premeta spora na utvrđenja iznos od 95.403,00 €.

50. Tužitelju su u postupku poslovni broj P-2261/2014 priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku a odnose se na trošak sastava tužbe u iznosu od 497,71 € (Tbr. 8.1.), trošak sastava prijedloga za osiguranje u iznosu od 497,71 € (Tbr. 11.1..), trošak sastava podneska od 20. studenog 2014., 04. siječnja 2016. i 18. listopada 2016. u iznosu od po 497,71 € (Tbr. 8.1.), za zastupanja na ročištu dana 25. svibnja 2015., 29. studenog 2016., 07. ožujka 2017., 10. svibnja 2017. i 18. listopada 2017. u iznosu od po 497,71 € (Tbr. 9.1.) dakle ukupno 4.977,10 € uvećano za PDV 25% u iznosu od 1.244,27 €, dakle ukupno 6.221,37 €, kao i trošak vještačenja u iznosu od 1.327,22 €, dakle ukupno 7.548,59 € kao i trošak postupka u R1-399/14 i to trošak očevida 19. lipnja 2014. u iznosu od 604,54 € (Tbr.9., 39. i 49.) dakle ukupno 8.153,13 € kao i sudsku pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od po 246,00 €, sveukupno 8.645,13 €.

Tužitelju su dakle sveukupno priznati troškovi u iznosu od 8.645,13 € ali kako je uspio u sporu s cca 7% to mu pripada pravo na trošak u iznosu od 605,15 €.

51. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora od 102.353,70 € u postupku poslovni broj P-2261/2014, dakle tuženiku je priznato 768 bodova po radnji, a ne zatraženih 868 bodova pa je tako II i III tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 31. listopada 2014. u iznosu od 1.536,00 € (Tbr.8.1.), sastav podneska 29. travnja 2015. i 4. siječnja 2016. u iznosu od po 200,00 € (Tbr.8.3.), za zastupanja na ročištu 25. svibnja 2015., 29. studenog 2016., 07. ožujka 2017., 10. svibnja 2017. i 18. listopada 2017. u iznosu od po 1.536,00 € (Tbr. 9.1.), trošak postupka u R1-399/14 u iznosu od 700,00 € (Tbr.9., 39. i 49.), trošak sastava žalbe od 11. prosinca 2017. u iznosu od 1.920,00 €, kao i trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 300,00 € od 2. veljače 2021. dakle ukupno 12.536,00 €.

52. Budući je tuženik u prvom dijelu postupka uspio s oko 93 % to mu pripada pravo na naknadu troška u iznosu od 11.658,48 € dok je u nastavku postupka uspio u sporu u cijelosti.

53. Tuženiku su u postupku poslovni broj P-1226/2025 priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a prema vrijednosti predmeta spora od 95.403,00 €, dakle tuženiku je priznato 618 bodova po radnji, a ne zatraženih 868 bodova pa je tako II i III tuženiku priznat trošak sastava žalbe od 14. veljače 2023. 14. veljače 2022. i 22. prosinca 2023. u iznosu od po 1.545,00 € Tbr.10.1.) i za zastupanje na ročištu 6. travnja 2021., 31. listopada 2022., 31. siječnja 2023. i 11. prosinca 2025. u iznosu od po 1.236,00 €, dakle ukupno 9.579,00 €

54. Tuženiku nije priznat sastav žalbe od 14. veljače 2022. u iznosu od 1.545,00 € jer je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-1414/2022 od 2. svibnja 2022. odbio žalbu II-tuženika kao neosnovanu.

55. Kada se međusobno prebiju osnovani troškovi tuženika i tužitelja (21.237,48 € - 605,15 € = 20.632,33 € ) ostaje za obvezati tužitelja naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku u iznosu od 20.632,33 € te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 19. siječnja 2026.

Sudac:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- I tuženiku po stečajnom upravitelju

- II i III tuženicima po punomoćniku

- kal 30 dana