P-1485/2020-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Stalna Služba u Supetru

21400 Supetar

Ulica Hrvatskih velikana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužiteljice BI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik mr.sc. Dean Rahan, odvjetnik u Supetru, protiv tuženice JI žene B, rođ. J, odsutne i nepoznatog boravišta koju zastupa privremena zastupnica Ivana Marinelić, odvjetnica u Supetru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 13. siječnja 2026., u nazočnosti tužiteljice i zamjenice punomoćnika tužiteljice UI, odvjetničke vježbenice kod mr.sc. Deana Rahana, odvjetnika u Supetru, na ročištu radi objave presude 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnina označenih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Supetru, Zemljišnoknjižni odjel Supetar, kao č. zem. [katastarska čestica], ZK uložak: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], vlasnički dio: 1/1, te je ovlaštena, temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama, zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva na svoje ime uz istodobni izbris toga prava sa imena tuženika.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 14. svibnja 2020. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], ZK uložak: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

2. U tužbi tužiteljica navodi da je stvarna vlasnica predmetne nekretnine, međutim da je u zemljišnima knjigama kao vlasnica upisana tuženica, dok je u katastarskom operatu kao posjednik upisan ČI. Nadalje navodi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem u obitelji odnosno dosjelošću s obzirom na činjenicu da je u nesmetanom, poštenom, savjesnom i istinitom posjedu tih nekretnina više od dvadeset godina. U naravi da se radi o poljoprivrednom zemljištu i kući koje održava upravo ona.

3. Budući da je tuženica označena u tužbi bez navedene adrese prebivališta odnosno boravišta to je sud izvršio provjeru kroz Jedinstveni registar osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i utvrdio da tuženica nema aktivno prijavljenu adresu prebivališta ili boravišta na području [adresa], niti postoje drugi podaci o istoj. Polazeći od navedenih utvrđenja sud je rješenjem od 22. veljače 2021. temeljem odredbi članka 84. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP-a) tuženici postavio privremenog zastupnika u osobi Ivane Marinelić, odvjetnice u Supetru. O postavljanju privremenog zastupnika objavljen je oglas u Narodnim Novinama.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu, prijepisa posjedovnog lista za predmetnu nekretninu, spisa ovog suda pod poslovnim brojem Z-7060/2023, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Petra Garmaza, čitanjem geodetskog vještva vještaka Petra Garmaza od 20. svibnja 2025. te saslušanjem svjedoka EI, GI i ĐI.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi vlasnicom nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], temeljem instituta dosjelosti.

7. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da je kao vlasnica predmetne nekretnine upisana tuženica za cijelo, dok iz posjedovnog lista broj 106, k. o. [katastarska općina] proizlazi da je predmetna nekretnina upisana kao posjed ČI, [adresa].

8. Iz rezultata očevida provedenog na licu mjesta te geodetskog vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza od 20. siječnja 2025. proizlazi da predmetna nekretnina predstavlja vidljivo održavani maslinik, omeđen suhozidom, kojem se pristupa posredno preko drugih nekretnina. Sve navedeno vještak je prikazao i u skici lica mjesta koja prileži predmetnom vještvu.

9. Sud je u postupku saslušao i svjedoke na okolnosti posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužiteljice i njezinog prednika. Svjedok EI u svom je iskazu naveo da mu je predmetna nekretnina poznata budući da je u blizini iste imao svoje dvije nekretnine, pa je sigurno 50-ak godina redovito prolazio tim putem. Na toj nekretnini da je redovito viđao pok. U, oca tužiteljice, koji je tu nekretninu obrađivao na način da je održavao masline koje su se nalazile na njoj. Posebno je naveo da je pok. P kada je umro imao oko 80 godina, a nakon smrti da ga je naslijedili kćer, ovdje tužiteljica i sin GI, međutim, GI da nije imao djece. Nakon U, na nekretnini da je nastavio viđati njegovu kćer koja je također nastavila uređivati masline koje su se nalazile na ovoj nekretnini. Nikog drugog osim tužiteljice, a prije i njezinog oca, da nije vidio na ovoj nekretnini, niti je čuo da bi njima netko osporavao pravo korištenja iste. Svjedoku nije poznata upisana vlasnica KI, a nikada nije čuo da bi ona imala ikakve veze s ovom nekretninom. Nekretnina da ima oko otprilike 3.000 m2, a ista da je ograđena vanjskom gomilom, odnosno suhozidom. Svjedok GI u svom je iskazu naveo kako je u vlasništvu njegove obitelji nekretnina koja graniči sa predmetnom, pa mu je dobro poznato da je tu nekretninu za vrijeme svog života koristio pok, Č, otac tužiteljice, zajedno sa svojim sinom GI, bratom tužiteljice. Na toj nekretnini oni da su imali posađene masline koje su redovito uređivali, i u tome da ih nitko nije ometao. Poznato mu je da su sigurno koristili taj maslinik preko 30, 35 godina, a inače da se radi o masliniku koji je ograđen gomilom. Otac tužiteljice da je umro prije 10-ak godina, tada da je imao otprilike 80 godina, a istoga da je naslijedila tužiteljica, s tim da mu je poznato da je njezin brat umro, a nije imao ni jednog nasljednika. Nakon smrti oca tužiteljice tu nekretninu da je nastavila koristiti ona, odnosno njezin muž koji je također nastavio uređivati taj maslinik. Svjedoku nije poznata KI, niti je čuo da bi ona imala ikakve veze sa ovom nekretninom. Svjedok ĐI u svom je iskazu naveo da je pomagao pok. E i njegovom sinu u obrađivanju ove nekretnine, i to na način da im je pomagao kositi istu, a sjeća se da je to radio prije 2000. godine. Na ovoj nekretnini da je redovito viđao pok. E i njegovog sina GI kako obrađuju istu, a inače ista da predstavlja u naravi maslinik. Poznato mu je da je sin pok. E umro prije E, a nije imao djece, tako da je nekretnina u konačnici pripala tužiteljici koja je nastavila istu koristiti, odnosno sada da na istoj viđa njezinog supruga. Nikada nije čuo da ih je netko ometao u korištenju iste, a za KI nije čuo.

10. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP-a) propisano je da se pravo vlasništva može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanjem ili na temelju zakona. Pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

11. Odredbom članka 159. ZVDSP-a, i to stavkom 1. propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka propisan je rok od 10 godina za kvalificiranog posjednika (poštenog, istinitog i zakonitog), dok je stavkom 3. istog članka propisan rok od 20 godina za poštenog posjednika.

12. Odredbom članka 160. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, dok je u stavku 2. propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Dakle, u parnicama radi utvrđenja prava vlasništva temeljem instituta dosjelosti potrebno je utvrditi početak i završetak razdoblja koje je potrebno da bi se pravo vlasništva steklo dosjelošću.

13. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužiteljica putem svojih prednika, konkretno svog oca pok. U u neometanom posjedu predmetne nekretnine preko dvadeset godina. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je predmetna nekretnina bila u posjedu oca tužiteljice, pok. U koji je na toj nekretnini redovito obrađivao maslinik zajedno sa svojim sinom GI, bratom tužiteljice, te ih u tome nitko nikada nije ometao ili tvrdio da ta nekretnina njihova. Nakon smrti oca tužiteljice predmetna nekretnina pripala je tužiteljici koja je nastavila koristiti istu na isti način kao i njezin otac prije nje, pri tome također neometana ni od koga, pa tako ni od strane tuženice za koju svjedoci nikada nisu čuli da bi imala ikakve veze s ovom nekretninom. Sud je u tom smislu u cijelosti prihvatio iskaze saslušanih svjedoka kao istinite i vjerodostojne, te na istima utemeljio odluku o bitnim činjenicama koje ukazuju na osnovanost tužbenog zahtjeva jer su svjedoci iskazivali životno i ovom sudu uvjerljivo, a njihovi su iskazi u skladu i s preostalim dokazima u spisu. Naime, iz rezultata očevida provedenog na licu mjesta nedvojbeno proizlazi da se radi o održavanom masliniku, jasno omeđenom suhozidom. Osi toga radi se o svjedocima koji imaju neposredna saznanja o tome tko je i na koji način koristio predmetnu nekretninu budući da isti imaju svoje nekretnine na tom području. Stoga je na temelju iskaza saslušanih svjedoka bilo moguće zaključiti da je posjed tužiteljice, osim što je trajao zakonom određeno vrijeme uzimajući u obzir i posjed njezinog oca, bio i pošten jer je tužiteljica posjedovala i koristila predmetnu nekretninu s uvjerenjem da je ista njezino vlasništvo, te da nitko treći ne polaže prava na nju.

14. Slijedom navedenog, a cijeneći sve gore izvedene dokaze, posebno iskaze svjedoka te pisane isprave, ovaj sud zaključuje da je tužiteljica nedvojbeno u posjedu predmetne nekretnine zasigurno preko 20 godina, te joj nitko posjed, a niti vlasnička prava glede iste nikada nije osporavao, zbog čega takav posjed tužiteljice ima kvalitetu kontinuiranog, poštenog, nesmetanog posjeda, pa su samim time ispunjene pretpostavke iz članka 159 i 160. ZVDSP-a za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem dosjelosti.

15. Slijedom svega navedenog, sud je tužbeni zahtjev tužiteljice usvojio te je odlučeno kao u izreci presude.

U Supetru, 19. siječnja 2026.

Sutkinja

Anđelina Kliškić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dostaviti:

- tužiteljici po punomoćniku, mr.sc. Dean Rahan, odvjetnik u Supetru

- tuženici putem PZ-a, Ivana Marinelić, odvjetnica u Supetru

- u spis