Poslovni broj: P-288/2024-27
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru po sutkinji toga suda Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja: 1) PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3) SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4) DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5) UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6) KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7) VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8) GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 9) ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 10) AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 11) LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 12) EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],13) ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 14) RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],15) CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 16) FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 17) MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 18) HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 19) NV, Mühldorf 66, Spittal an der Drau, Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj], 20) ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 21) ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 22) IV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 23) BV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 24) ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 25) JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 26) OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 27) TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 28) PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru 29) ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 30) SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 31) DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 32) UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelji pod 1) do 27) i 29) do 32) zastupani po predstavniku suvlasnika tužitelju pod 15) CV, a ovaj po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Grada Zadra, Narodni trg br. 1, OIB: 09933651854, zastupan po gradonačelniku KĐ, a ovaj po punomoćnici VĐ, diplomiranoj pravnici kod umješača, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja pod 15), punomoćnika tužitelja, zakonske zastupnice tuženika PVG, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel i punomoćnice umješača na strani tuženika VĐ, presude objavljene 19. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to: 1) PV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 2) ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, tužitelj 3) SV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 4) DV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 5) UV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 6) KV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 7) VV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 8) GV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 9) ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 10) AV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 11) LV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 12) EV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 13) ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 14) RV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 15) CV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 16) FV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 17) MV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 18) HV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 19) NV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 20) GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 21) ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 22) IV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 23) BV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 24) ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 25) JV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 26) OV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 27) TV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 28) PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 29) ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela, 30) SĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 7,38/458 dijela, 31) DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 7,38/458 dijela i 32) UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 14,77/458 dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], u naravi dvorište površine 458 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužitelji, temeljem ove presude, u zemljišnim knjigama upišu kao suvlasnici opisane nekretnine u navedenim suvlasničkim udjelima, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice, sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak od 1.200,00 EUR eura u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi podnesenoj 9. veljače 2024. navode da su stvarni suvlasnici i suposjednici, i to: 1) PV za 14,77/458 dijela, 2) ZV za 14,77/458 dijela, 3) SV za 14,77/458 dijela, 4) DV za 14,77/458 dijela, 5) UV za 14,77/458 dijela, 6) KV za 14,77/458 dijela, 7) VV za 14,77/458 dijela, 8) GV za 14,77/458 dijela, 9) ĆV za 14,77/458 dijela, 10) AV za 14,77/458 dijela, 11) LV za 14,77/458 dijela, 12) EV za 14,77/458 dijela, 13) ŽV za 14,77/458 dijela, 14) RV za 14,77/458 dijela, 15) CV za 14,77/458 dijela, 16) FV za 14,77/458 dijela, 17) MV za 14,77/458 dijela, 18) HV za 14,77/458 dijela, 19) NV za 14,77/458 dijela, 20) GĐ za 14,77/458 dijela, 21) ĐV za 14,77/458 dijela, 22) IV za 14,77/458 dijela, 23) BV za 14,77/458 dijela, 24) ŠV za 14,77/458 dijela, 25) JV za 14,77/458 dijela, 26) OV za 14,77/458 dijela, 27) TV za 14,77/458 dijela, 28) PĐ za 14,77/458 dijela, 29) ZĐ za 14,77/458 dijela, 30) SĐ za 7,38/458 dijela, 31) DĐ za 7,38/458 dijela i 32) UĐ za 14,77/458 dijela nekretnine opisane kao kat. čest. [katastarska čestica], u naravi dvorište površine 458 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelji su vlasnici i posjednici stanova u zgradi sagrađenoj na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica], zgrada i dvor ukupne površine 460 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja zgrada se nalazi na adresi [adresa]. Nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zapravo predstavlja dvorište zgrade izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što potvrđuje i sama oznaka zemljišta predmetne nekretnine i u zemljišnim knjigama i u katastarskom operatu (dvorište). Nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] služi jedino i isključivo stanarima zgrade izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno ovdje tužiteljima, jer isti nemaju drugi pristup do kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], osim preko predmetne kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zgrada izgrađena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je do donošenja Zakona o otkupu društvenih stanova bila u vlasništvu MORH- a, iz čega proizlazi da je MORH bio vlasnik i posjednik i predmetne kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer da ne postoji jedinstvenost ove dvije nekretnine ne bi se mogla ishoditi ni građevinska, a niti uporabna dozvola za zgradu izgrađenu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a nedvojbeno je da jest. Prema tome, otkupom stanova u zgradi izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelji su otkupili i vlasništvo, odnosno suvlasništvo i na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja nekretnina predstavlja dvorište njihove zgrade. Dakle, drugog dvorišta osim kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelji jednostavno nemaju, a što je vidljivo već iz same preslike katastarskog plana. Tužitelji se nalaze u mirnom i nesmetanom suposjedu predmetne kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] još od 1959. godine i zapravo sve do nedavno isti nisu znali za upis tuženice na istoj. Nakon saznanja, tužitelji su se obratili Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali je navedeno državno odvjetništvo dopisom broj N-DO- 267/2023 od 21. prosinca 2023. obavijestilo tužitelja kako nisu ispunjeni uvjeti da bi se zahtjevu tužitelja udovoljilo. Kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] služi za redovitu uporabu zgrade izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega su tužitelji i suvlasnici predmetne nekretnine. Unatoč navedenom napominje se da se tužitelji nalaze u kvalificiranom posjedu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko 60 godina te im nikada nitko nije osporavao suposjed i suvlasništvo predmetne nekretnine.
2. Tuženik Republika Hrvatska se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Ističe da nisu istiniti navodi tužitelja da nisu imali saznanja da je predmetna nekretnina u vlasništvu tuženice Republike Hrvatske, već da su za isto saznali u trenutku podnošenja zahtjeva za mirnim rješenjem spora tuženici odnosno 25. listopada 2023. Tuženik u privitku dostavlja preslik dopisa Ministarstva obrane, Uprave za materijalne resurse, Sektor za vojnu infrastrukturu Klasa: 940- 01/20-01/2, Ur. broj: 513-M3-020101-20-104 od 6. travnja 2020. kojim se Ministarstvo obrane očitovalo na zamolbu suvlasnika kojim su isti tražili suglasnost za ugradnju zaštitne rampe od Ministarstva obrane kao stvarnog posjednika nekretnine oznake 10094 k. o. [katastarska općina]. Iz navedenog dopisa može se zaključiti da su se suvlasnici zgrade već i ranije obraćali Ministarstvu obrane sa određenim zahtjevima. Dakle, postavlja se pitanje ukoliko su suvlasnici zgrade koja zgrada graniči s predmetnom nekretninom smatrali da predmetna nekretnina predstavlja njihovo vlasništvo, zašto su tražili odobrenje od Ministarstva obrane kako bi na istoj postavili zaštitnu rampu. Upravo iz razloga što su isti znali da predmetna nekretnina ne predstavlja niti njihov posjed niti njihovo vlasništvo. Zakonski zastupnik tuženice navodi da predmetna nekretnina predstavlja vlasništvo Republike Hrvatske, da je ista oduvijek evidentirana u posjedu Ministarstva obrane Republike Hrvatske odnosno da nikada nije bila evidentirana u posjedu fizičkih osoba, te kao dokaz istoga dostavlja povijest posjedovanja za predmetnu nekretninu iz koje je razvidno da je od 1964. ista bila evidentirana posjedom Državnog sekretarijata za narodnu obranu odnosno od 1974. Saveznog sekretarijata za narodnu obranu, a danas MORH-a. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu razvidno je da je na istoj egzistirao upis društvenog vlasništva s upisanim pravom korištenja u korist SFRJ – Savezno sekretarijata za poslove narodne obrane te da ista sada predstavlja isključivo vlasništvo Republike Hrvatske. Zakonski zastupnik tuženice također navodi da je predmetna nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] sa jedne strane omeđena nekretninom oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u suvlasništvu tužitelja) te da je sa druge strane omeđena nekretninom oznake 10099 i sa treće strane nekretninom oznake 10093 k. o. [katastarska općina], pa se također postavlja pitanje iz kojega razloga upravo tužitelji smatraju da bi predmetna nekretnina predstavljala isključivo njihovo vlasništvo i temeljem kojeg pravnog osnova?! U privitku tuženik dostavlja rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu posl. br. Rz-400/14 od 20. veljače 2017. iz kojega je razvidno da je u odnosu na nekretninu u suvlasništvu tužitelja oznake kat. čest. [katastarska čestica] u naravi zgrada i dvor površine 460 m2 dopušten upis povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa vlasništva posebnog dijela na navedenoj nekretnini što upućuje na činjenicu da predmetna nekretnina ne predstavlja dvorište zgrade u vlasništvu tužitelja.
2.1. Tuženik Republika Hrvatska dodatno u postupku navodi da su tužitelji kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini označili dosjelost, odnosno izvorni način stjecanja prava vlasništva. Tuženica ističe kako dosjelost podrazumijeva stjecanje prava vlasništva kroz zakonom određeno vrijeme i uz određene pretpostavke. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti su sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti propisane zakonom. Jedna od nužnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi je i poštenje (savjesnost) posjeda stjecatelja. Zakonski zastupnik tuženice u privitku dostavlja dokumentaciju iz koje slijedi da posjed tužitelja nije bio samostalan, kao što nije bio niti pošten, zakonit i istinit. Naime, u privitku se dostavlja dopis stanara zgrade odnosno tužitelja koji je upućen Ministarstvu obrane od 16. ožujka 2020. iz kojega slijedi da su se isti obratili Ministarstvu obrane kao vlasniku kako bi isti ishodili suglasnost za ugradnju zaštitne rampe. Nadalje, dostavlja se dopis tužitelja također upućen Ministarstvu obrane iz kojega je razvidno da stanari zgrade odnosno suvlasnici zgrade parkiraju svoja vozila na predmetnoj nekretnini uz privolu policije, te da na navedenoj nekretnini osobito ljeti svoje automobile parkiraju stranci, dok preko cijele godine i građani iz drugih dijelova grada. Također iz dopisa koji su tužitelji uputili Gradu Zadru 28. studenog 2018. radi ishođenja odobrenja za ugradnju zaštitne rampe slijedi da isti navode da je predmetna nekretnina u vlasništvu MORH-a odnosno Republike Hrvatske te da s obzirom na apartmanizaciju stanova u njihovoj zgradi imaju problem budući su svoja vozila počeli parkirati turisti, stanari okolnih zgrada te dostavna vozila koja snabdijevaju okolne dućane. Iz svega naprijed dostavljenog može se zaključiti da posjed tužitelja nije bio pošten. U situaciji kada posjed posjednika nije pošten, odnosno kada je posjednik znao ili je morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar, ne dolazi u obzir stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti, pa niti putem izvanredne dosjelosti. Dakle, kraj činjenice da je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, te kraj činjenice da tužitelji nikada nisu bili evidentirani u posjedu, kao i kraj činjenice da su tužitelji znali da predmetna nekretnina ne predstavlja njihovo vlasništvo i njihov posjed, a što je razvidno iz svih dopisa koji su isti uputili Ministarstvu obrane kao i kraj činjenice da su isti upravo od tuženice kao stvarne vlasnice predmetne nekretnine tražili odobrenje za postavljanje zaštite rampe ukazuje da posjed tužitelja nema kvalitete koja su potrebne za stjecanje prava vlasništva putem instituta dosjelosti.
3. Umješač na strani tuženika Grad Zadar je pisanom izjavom od 3. travnja 2024. stupio u parnicu na strani tuženika (l.s. 106-107). Stranke se nisu usprotivile stupanju umješača u parnicu do donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu. Prema pravnom shvaćanju ovog suda u slučaju kada nije doneseno formalno rješenje o odobrenju stupanja u parnicu umješača, a isti je poduzimao radnje u postupku čemu se stranke niti sud nisu protivili, treba smatrati kao da je sud i formalno odobrio umješaču stupanje u parnicu, tako i Vrhovni sud RH u presudi i rješenju Rev-x 628/10- 2 od 16. veljače 2011.
4. U izjavi u stupanju u parnicu umješač na strani tuženika Grad Zadar navodi da ima pravni interes da tuženica uspije u postupku, te prijavljuje miješanje na strani tuženice sukladno odredbi čl. 206. ZPP-a. Ističe da nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sukladno Odluci o komunalnom redu u naravi predstavlja javnu površnu-javno dobro u općoj upotrebi neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Upravni odjel za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, Odsjek za komunalno redarstvo Grada Zadra postupajući po službenoj dužnosti, a temeljem prijave građana, obavilo je nadzor područja [adresa] u svibnju 2023. godine te je utvrdilo da je predstavnik stanara zgrade u [adresa], u ovoj parnici tužitelj pod 15) kao predstavnik stanara protupravno postavio preklopnu rampu na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] namijenjenu zabrani parkiranja i prolaza vozila. Komunalni redar poduzeo je mjere iz svoje nadležnosti te je rješenjem naložio uklanjanje preklopne rampe s javne površine te dovođenje javne površine u prvobitno stanje. Povodom žalbe tužitelja pod 15) je Upravni odjel za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Zadarske županije donio rješenje kojim se odbija žalba. U obrazloženju rješenja drugostupanjsko upravno tijelo utvrdilo je da nekretnina oznake 10094 k. o. [katastarska općina] predstavlja javnu površinu - javni prolaz (kroz zgrade, između zgrada i drugi otvoreni prostori između zgrada). Javna površina je svaka površina javne namjene čije je korištenje namijenjeno svima i pod jednakim uvjetima. Odredbom čl. 2. Odluke o komunalnom redu („Glasnik Grada Zadra" br. 8/19, 2/20, 9/20, 12/22, 8/23) određeno je što se smatra javnim površinama te je odredbom točke 1. propisano da se javnim površinama smatraju: ulice, ceste, trgovi, pločnici, javni prolazi (kroz zgrade, između zgrada i drugi otvoreni prostori između zgrada), javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci i dr. Pored utvrđenja iz pravomoćnog i izvršenog rješenja upravnog tijela (Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Zadarske županije) i iz zahtjeva koji su suvlasnici stanova predali Gradu Zadru dana 28. studenog 2018. razvidno je da predmetna nekretnina predstavlja javnu površinu koju osim stanara koriste i ostali građani, turisti, dostavljači, dakle ista je dostupna i namijenjena svima i pod jednakim uvjetima. U sudskoj praksi je zauzeto pravno shvaćanje da određena nekretnina (ili njezin dio) može postati javno dobro u općoj uporabi ako se dugi niz godina iskorištava na takav način (kao javno dobro), odnosno ako je iskorištavanjem na taj način nekretnina faktički to postala (tako i Županijski sud u Varaždinu Gž 728/2019-2). Slijedom naprijed umješač predlaže odbiti tužitelje s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.
5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: zk. izvadak (l.s. 9-33), izvod iz katastarskog plana (l.s. 34), prijepis posjedovnog lista (l.s. 35-47), zahtjev za mirno rješenje spora od 17. listopada 2023. (l.s. 48-51), odluku Općinskog državno odvjetništva u Zadru od 21. prosinca 2023. (l.s. 52), očitovanje Ministarstva obrane na zamolbu vlasnika za davanje suglasnosti za ugradnju zaštitne rampe od 6. travnja 2020. (l.s. 63), rješenje Općinskog suda u Zadru od 20. veljače 2017. (l.s. 64-74), izvod iz katastarskog plana (l.s. 75), izvod iz posjedovnog lista (l.s. 76 i 202-205), povijest zk. upisa (l.s. 77-101, 124-173 i 180-201), povijest posjedovanja od 7. rujna 2023. (l.s. 102 i 174-179), zapisnik o izvršenom nadzoru komunalnog redara od 31. svibnja 2023. (l.s. 108-109), rješenje Grada Zadra, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, Odsjek komunalnog redarstva od 2. lipnja 2023. (110-111), rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje zaštitu okoliša i komunalne poslove od 27. lipnja 2023. (l.s. 112-113), proveden je očevid na licu mjesta dana 13. siječnja 2025. uz sudjelovanje vještaka geometra (l.s. 211-215), izvršen je uvid u skicu očevida i fotografije lica mjesta (l.s. 219-220), saslušani su svjedoci ĆĐ (l.s. 226), AĐ (l.s. 226), LĐ (l.s. 230), ZVG (l.s. 231), te su saslušani tužitelj pod 7) VV (l.s. 232) i tužitelj pod 15) CV (l.s. 232-234).
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet postupka je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su stekli vlasništvo nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], dvorište površine 458 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
7.1. Tužitelji se u činjeničnom osnovu tužbe pozivaju na to da su u kvalificiranom posjedu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko 60 godina te im nikada nitko nije osporavao suposjed i suvlasništvo predmetne nekretnine. Ističu da se radi o dvorištu njihove zgrade izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da nemaju drugi pristup do svoje zgrade osim preko predmetne nekretnine.
8. Sud je radi identifikacije prijepora proveo očevid na licu mjesta dana 13. siječnja 2025. uz sudjelovanje vještaka geometra (l.s. 211-215), izvršio uvid u skicu očevida i fotografije lica mjesta (l.s. 219-220), te je temeljem izloženih dokaza utvrđeno da je položaj sporne nekretnine na skici vještaka označen žutom bojom te likom i točkama A-B-C-D-E-F-A oznake kat. čest. [katastarska čestica]. Na predmetnoj nekretnini se nalaze dva odvojena zemljana vrta, između njih je betonirana površina koja služi kao parkiralište automobila, te dvoje kamenih stepenica, jedne stepenice su položene na krajnjem sjeveroistočnom dijelu prijepora, a druge na krajnjem sjeverozapadnom dijelu prijepora i služe za ulaz u visoko prizemlje zgrade izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok se u krajnjem južnom dijelu prijepora nalazi drvena klupa.
8.1. Iz zk. izvatka (l.s. 9-33) proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica], dvorište površine 458 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist tuženika Republike Hrvatske za cijelo, dok je čest. zem. [katastarska čestica], zgrada i dvor, površine 460 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist tužitelja kao etažnih vlasnika s neodređenim suvlasničkim omjerima. Prema prijepisu posjedovnog lista (l.s. 35-47) je posjednikom kat. čest. [katastarska čestica], dvorište 458 m2, upisano Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Uprava za graditeljstvo, Zvonimirova 4, Zagreb.
8.2. Uvidom u očitovanje Ministarstva obrane od 6. travnja 2020. koji je odgovor na zamolbu vlasnika za davanje suglasnosti za ugradnju zaštitne rampe od 6. travnja 2020. (l.s. 63) proizlazi da je za realizaciju takvog zahtjeva potrebno da stanari stambene zgrade izvrše etažiranje i da u tom postupku odrede zemljište za normalnu uporabu zgrade. Ukoliko kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bude određena kao zemljište za normalnu uporabu stambene zgrade na adresi [adresa], da nema zapreke da se tada izvrši ugradnja zaštitne rampe na ulazu u dvorište, te da je Ministarstvo obrane suglasno da putem svog upravitelja stanari zgrade pokrenu postupak etažiranja i da na ulazu u zemljište, koje u tom postupku bude određeno za njezinu normalnu uporabu, izvrše ugradnju zaštitne rampe.
8.3. Iz rješenja Općinskog suda u Zadru od 20. veljače 2017. (l.s. 64-74) proizlazi da je temeljem odredbi Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnina („Narodne novine“ br. 121/13), dopušten upis povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa vlasništva posebnog dijela na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zgrada i dvor površine 460 m2, na način da se u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz postojeće upise vlasništva posebnih dijelova nekretnine određuje upis posebnih dijelova zgrade na adresi u [adresa], povezanih sa jednakim suvlasničkim djelima cijele nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
8.4. Uvidom u povijest posjedovanja od 7. rujna 2023. (l.s. 102 i 174-179) kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema najstarijim podacima koji datiraju iz nove izmjere i revizije 1964. godine, proizlazi da su predmetne čestice evidentirane u posjedovnim listovima, i to: kat. čest. [katastarska čestica] u posjedovnom listu broj 1450, a kat. čest. [katastarska čestica] u posjedovnom listu broj 2988. Naslovnice spomenutih posjedovnih listova su priložene u povijesti posjedovanja. Potom je 1967 godine je izvršen očevid na terenu i sastavljen prijavni list broj 676/67. (prilog III) Obzirom na utvrđeno, posjednikom kat. čest. [katastarska čestica] evidentira se Državni sekretarijat za narodnu obranu, od 1974 godine to je Savezni sekretarijat za narodnu obranu. (danas je to MORH). Nadalje je 2022. do 2023. godine na temelju aktivnog zemljišno knjižnog stanja (prilog IV: ZK uložak broj [broj ZK uloška]) izvršen je upis većeg broja suposjednika kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
8.5. Iz zapisnika o izvršenom nadzoru komunalnog redara od 31. svibnja 2023. (l.s. 108-109) utvrđeno je da je komunalni redar EĐ izvršio nadzor područja [adresa] pri čemu je utvrđeno da je prisutna stranka CV (predstavnik stanara zgrade [adresa]) vlasnik protupravno postavljene preklopne rampe na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je namijenjena zabrani parkiranja i prolaza vozila.
8.6. Rješenjem Grada Zadra, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, Odsjeka komunalnog redarstva od 2. lipnja 2023. (110-111) naloženo je stranci CV (predstavnik stanara) da ukloni preklopnu rampu postavljenu bez odobrenja na dijelu javne površine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da navedenu površinu dovede u prvobitno stanje. Nadalje je rješenjem Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje zaštitu okoliša i komunalne poslove od 27. lipnja 2023. (l.s. 112-113) odbijena žalba CV izjavljena protiv rješenja komunalnog redara od 2. lipnja 2023. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da žalitelj za postavljanje preklopne rampe nema odobrenje nadležnog tijela gradske uprave, te da predmetna površina u smislu čl. 2. Odluke o komunalnom redu predstavlja javnu površinu- javni prolazi (kroz zgrade, između zgrada i drugi otvoreni prostori između zgrada).
8.7. Svjedokinja ĆĐ (l.s. 226), rođena 1959. godine, je navela da njezin otac, tužitelj pod 4) DV, još uvijek živi u stanu kuće koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ona se u dobi od dvije godine s obitelji doselila u taj stan i živjela tu do udaje a udala se u 20– oj godini. Oni su se kao djeca igrali u predmetnom dvorištu i da nije bilo tada puno auta, a auti su se tu uvijek uredno parkirali. Uglavnom su to dvorište koristili oni stanari zgrade na kat. čest. [katastarska čestica], a vjerojatno su se i stanari zgrade desno, kada se prijepor gleda licem, koristili predmetno dvorište tako što su se vjerojatno neki parkirali u tom dvorištu, a njihova djeca su se u tom dvorištu igrala s njima. To dvorište je bilo uređeno i izgledalo je još bolje nego danas. Njezin otac je pričao prije dvije godine kada je kompletno okupio stan da se to dvorište uklapa u njihovu zgradu, odnosno da pripada njihovoj zgradi. Nažalost je danas u dvorištu nered i parkiraju se treće osobe koje čak zagrade vozila stanara njihove zgrade, pa stanari moraju fizički gurati tuđa vozila kako bi se izvezli iz dvorišta. Dodaje da je njezin otac osoba koja se kreće na štakama i da on nekada ujutro ne može proći iz zgrade koliko je tuđih auta parkirano u predmetnom dvorištu. Stanari zgrade na glavni ulaz zgrade mogu jedino uči preko prijepora i to preko kamenih stepenica koje su na prijeporu smještene lijevo i desno, a stanari drugih zgrada desno i lijevo imaju svoje glavne ulaze u zgrade na drugim mjestima i ne prolaze preko prijepora za ulazak u zgradu. U očevoj zgradi ima oko 24 stana, pretpostavlja da svi stanari zgrade na čest. zem. [katastarska čestica] ne stanu na predmetni parking jer nekada viđa jedne na parkingu, a nekada druge s tim da napominje da nemaju svi stanari zgrade auto, pa tako njezin otac nema auto.
8.8. Svjedok AĐ (l.s. 226), rođen 1966. godine, navodi da je njegova supruga ŽĐ vlasnica stana u zgradi na kat. čest. [katastarska čestica], a radi se o zgradi desno od prijepora kada se licem gleda prijepor. Oni žive u stanu na prvom katu, on od 1997. godine, a supruga od 1971. godine kada je rođena, a taj stan je naslijedila od oca RĐ. Predmetnim dvorištem koji je parking su se služili stanari zgrada izgrađenih na čest. zem. [katastarska čestica], dok za stanare zgrade 10099 ne zna jesu li se služi predmetnim dvorištem. Stanari tih zgrada su se parkirali u ovom dvorištu, a nekada je tu bilo jako malo auta, bilo je oko 6 auta, što zna iz priče svog punca koji je rođen 1925. godine, a koji je davno prije i 1960-ih uselio u ovu zgradu. Punac mu je pričao, a i sada se vidi na zidiću, da su pojedini automobili na zidu imali napisane svoje reg. oznake, a vjerojatno se radilo o stanarima zgrada 10103 i 10093 koji su imali svoja označena parkirna mjesta koja su vidljiva i danas. To su sve vojne zgrade. Njihova zgrada ima ulaz nasuprot zgrade suda i oni ne moraju prolaziti preko prijepora za ulaz u svoju zgradu, a tako je i sa stanarima zgrade na kat. čest. [katastarska čestica], dok se stanari zgrade na kat. čest. [katastarska čestica] moraju služiti predmetnim dvorištem da bi fizički ušli u svoju zgradu, jer oni nemaju drugog puta u zgradu. Sada ukrasne površine travnate površine održavaju Nasadi, a ranije su to održavali stanari koji su to i posadili. Koliko on zna, otkad je zgrada sagrađena je dvorište sređeno u smislu kamenih stepenica i zidića, a to je napravljeno jer je poluotok bio srušen do temelja, vojska je dobila tu čest., izgradila zgrade i uredila dvorište. Ne zna je li Nasadi održavaju travnate površine po nalogu predstavnika suvlasnika ili samoinicijativno. Nema saznanja da bi itko ikada smetao stanare zgrada da koriste predmetno dvorište i da bi to radila država ili Grad ali napominje da uvijek ima strah da će se ta nekretnina nekome iznajmiti pa da će tu biti kafić sa sjedalicama. Dodaje da radi parkiranja imaju konstantno konflikte s trećim osobama, treće osobe konstantno parkiraju na prijeporu jer je tu parking besplatan.
8.9. Svjedokinja LĐ (l.s. 230), rođena 1974. godine, je navela da je kći tužiteljice pod 5) UV, te da je od svojega rođenja do 8 godine živjela u stanu u predmetnoj zgradi koja se nalazi iza predmetnog dvorišta, a koji stan je vlasništvo njezine bake. Kasnije je također dolazila redovno kod svoje bake tako da zna situaciju s predmetnom nekretninom. Tako joj je poznato da su predmetno dvorište koristili stanari njihove zgrade, a nije joj poznato da bi ga koristili stanari drugih okolnih zgrada. U tom dvorištu su se parkirali automobili vlasnika stanova njihove zgrade, kao i danas, tu su se igrala djeca iz njihove zgrade. Na toj nekretnini ima jedna zemljana površina za koju ne zna tko ju je stavio, odnosno tko je donio zemlju, ta zemljana površina je tu otkada ja zna za sebe, a stanari njihove zgrade su uređivali ukrasno bilje i cvijeće na toj zelenoj površini, i to najviše njezina baka i supruga tužitelja pod 15) CV. Nije uočila da bi se tko drugi bavio ovim vrtom, kao npr. Nasadi ili neke druge osobe zaposlene u gradu. Na predmetnoj nekretnini nalaze dva stubišta, i to lijevo i desno od zemljane površine, a ta stubišta su jedini prolaz do ulaza u zgradu. Nikada im bilo tko iz Ministarstva obrane, RH ili Grada Zadra nije branio da koriste predmetnu nekretninu, a niti je tko iz RH ili Grada Zadra pokrenuo postupak protiv stanara zgrade vezano za predmetnu nekretninu. Preko ljeta dogodi da se na toj nekretnini parkiraju neke treće osobe, ne zna koji su to ljudi. Nije upućena u to jesu li stanari zgrade tražili suglasnost od koga za postavljanje rampe. Zna da je rampa postavljana, te da su je morali ukloniti i pretpostavlja da je to bilo na zahtjev komunalne službe Nikad nije bilo razgovora oko toga čija je to nekretnina kada je ona bila dijete, a ona je uvijek mislila da nekretnina pripada zgradi. Bilo joj je to logično.
8.10. Svjedok ZVG (l.s. 231), rođena 1960. godine, navodi da joj je kao zaposlenici Ministarstva obrane dobro poznato da je Ministarstvo obrane dobilo na upravljanje nekretnine bivše JNA temeljem Odluke Vlade o davanju na upravljanje. Tako su dobili na upravljanje i stanove u zgradama koje se nalaze u blizini ove nekretnine, te su te stanove kasnije i prodavali ljudima koji su ostvarivali pravo na takvu kupnju. Tada su kat. čest. bile definirane pa su oni prodavali isključivo stanove na tim katastarskim česticama, dok su garaže i parkirana mjesta kao poslovni prostori bili regulirani posebnim zakonom o prodaji, ističe da na Poluotoku nisu prodavali garaže i parkirana mjesta. Kako zgrade nisu etažirane tako su se ti ugovoru o prodaji polagali u knjigu položenih ugovora o zk. Dodaje da su imali posebno upisane garaže i parkirana mjesta nekretnina koje su pripadale JNA, te su njih posebno davali na korištenje. Također su imali zajedničke površine kao što je predmetna nekretnina koja ima svoj zasebni broj, a ona ne spada ni pod garažu a niti pod parkirno mjesto već je nekretnina javne namjene, odnosno svi su je koristili koji su tu prolazili. Dodaje da oni imaju slične slučajeve kada je nekretnina koje je dvorište opkoljeno drugim zgrada u tim slučajevima je potrebno utvrditi zemljište za redovnu uporabu zgrade što je u nadležnosti Grada pa je tako potrebna suglasnost da se nekretnine javne namjene pridruži određenoj zgradi. Takav postupak se provodi u okviru etažiranja zgrade a oni nisu nikada dobili takav zahtjev za predmetnu zgradu jer se tek u takvom postupku može utvrditi potreban prolaz za ulazak u zgradu. Predmet prodaje kod prodaje stanova zgrade nije bi i predmetna nekretnina. Stanari zgrade su joj se obraćali sa zahtjevom Ministarstvo za dobivanjem suglasnost za dobivanje rampe, ali oni nisu ovlašteni dati takvu suglasnost jer se tu nalaze tri zgrade pa se ne zna kojoj bi to zgradi trebalo ići u korist. Ona ima podatak da je to javna površina temeljem njihove evidencije. Oni nisu dali suglasnost stanarima za rampu već su im odgovorili da je potrebno etažirati zgradi i odrediti zemljište potrebu za redovnu upotrebu zgrade.
8.11. Tužitelj pod 7) VV (l.s. 232), rođen 1951. godine, navodi da ima 75 godina i da je živi u zgradi koja se nalazi iza predmetne nekretnine od 15 godine, tako da živi 60 godina u toj zgradi do koje se dolazi preko prijepora, bez obzira na adresu u osobnoj iskaznici. Stanari njihove zgrade parkiraju na predmetnoj nekretnini redovito, a stanari drugih zgrada nekad parkiraju odnosno dođu i pođu. Sjeća se da su stanari njegove zgrade prije 30 godina kamionom jedne prigode dovezli zemlju za ukrasne travnate površine i cvijeće, a i prije je tu bila zemlja. To cvijeće njeguju stanari njegove zgrade. Na predmetnoj površini osim ukrasne zelene površine ima i betonirani dio te je cvijeće na rubovima nekretnine. Na predmetnoj površini se nalaze i dva stubišta koji su jedini prolaz do ulaznih vrata u njihovu zgradu i do njihovih stanova. Njima, stanarima zgrade, nitko nikada nije prigovarao što koriste parking na predmetnoj nekretnini i što tu njeguju ukrasno bilje i cvijeće. On je cijelo vrijeme bio uvjeren da je to zemljište njihove zgrade, njihovo dvorište i nitko tu drugi nije prolazio osim njih. Bočne zgrade imaju svoje ulaze i ne ulaze preko predmetnog dvorišta, a stanari njihove zgrade imaju samo jedan ulaz u zgradu koji je preko predmetnog dvorišta. Ne zna za to da bi njihova zgrada tražila suglasnost od Ministarstva i Grada za postavljanje rampe. Poznato mu je da je tu bila rampa, to je bilo kratko vrijeme. Netko je razbio rampu pa je zato uklonjena. Predmetna nekretnina je bila betonirana otkada on zna već 60 godina. Kada bi treće osobe tu parkirale on ne bi reagirao jer što će se on tući.
8.12. Tužitelj pod 15) CV (l.s. 232-234), rođ. 1947. godine, je naveo da se doselio u predmetnu zgradu 1974. godine i da je od 1980. do 1995. bio predstavnik kućnog savjeta, a od 1998. godine do danas i danas predstavnik stanara zgrada, tako da je dobro upućen u sva događanja vezano za predmetnu zgradu. Ističe da je predmetna kat. čest. [katastarska čestica] po svojoj kulturi upisano u zk knjigama i katastru dvorište. Zna da je 1980-ih Narodni odbor Općine Zadar dao saveznom sekretarijatu za narodnu obranu predmetno zemljište da bi se moglo koristiti za ovu zgradu koja je pripadala tom sekretarijatu. Potom se 1990-ih godina promijenio Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa je ukinut institut korištenja zemljišta, te je potom donesena uredba Vlade RH, 52/91, kojom je RH preuzela imovinu u vlasništvu JNA. Predmetna površina nije javna površina nego dvorište njihove zgrade, ako je neka nekretnina dvorište onda znači da pripada nekom objektu. Kada ga se pita da li stanari okolnih zgrada, i to zgrade desno i lijevo koriste predmetu površinu, odgovora da ne koriste već samo stanari njihove zgrade. Svi drugi stanari nisu koristili predmetni parking već samo stanari njihove zgrade, a niti su na bilo koji drugi način koristili predmetnu nekretninu. Dogodi se da se strani turisti parkiraju na predmetnoj nekretnini neovlašteno. Stanari zgrade desno i lijevo imaju ulaze u svoje zgrade na drugom mjestu i nemaju veze sa predmetnim dvorištem, a imaju i svoje dvorište, odnosno jedna ima, a druga zgrada ima drugi prolaz s druge strane koji je javna površina. Travnata ukrasna površina se naslanja na zgradu i tu je ranije bila zemlja, ali ilovača, pa su oni, stanari, 1980. godine donijeli humusnu zemlju i potom su supruga i on s još dvoje troje stanara zasadili ukrasno bilje cvijeće i dvije voćke, a palmu je zasadila njegova supruga. Kada ga se pita da li koje javno tijelo ili institucija njeguje predmetnu javnu površinu odgovara da ne, osim što je na njegovo traženje firma Nasadi zadnje dvije godine uređivala predmetnu travnatu površinu a to je napravljeno njemu iz usluge jer poznaje gospođu CĐ koja je zadužena u Nasadima za održavanje zelenih površina, ali ističe da Nasadima predmetna nekretnina nije u planu održavanja jer nije javna površina. Nitko nikada nije njima stanarima osporavao pravo da tu parkiraju i da njeguju njihovu ukrasnu travnatu površinu, već su se dapače svi divili kako to rade. Oni, stanari njihove zgrade, su postavili na predmetnu nekretninu drvenu klupu, a čišćenje dvorišta obavljaju isključivo oni- stanari, čistoća to ne radi jer nije javna površina. Kada ga se pita za suglasnost za rampu odgovara da su zbog upada trećih osoba tražili ponajprije od Grada suglasnost za rampu. Neki, koje uopće poznaje i nisu iz njihove zgrade su znali stavljati za svoje apartmane kod iznajmljivanja da imaju dva parkirna mjesta na predmetnoj površini, što nije istina, pa bi se stranci parkirali sa stranim registracijama. Zato su tražili suglasnosti za rampu, ali su im iz Grada Zadra rekli da moraju pitati upisanog vlasnika, pa su se potom obratili Ministarstvu, a čak i Zavodu za zaštitu spomenika kulture jer je predmetna nekretnina zaštićeno kulturno dobro.
9. Sud vjeruje svjedocima AĐ i ĆĐ, dok iskaz svjedokinje LĐ sud ocjenjuje djelomično istinitim. Navesti je da svjedok AĐ nije u posebnoj relaciji s tužiteljima jer se radi o stanaru druge zgrade, a ne zgrade koja je u suvlasništvu tužitelja, tako da nije osobno zainteresiran za ishod ovog postupka, dok su svjedoci ĆĐ i LĐ u bliskoj rodbinskoj vezi s tužiteljima, pa je tako svjedokinja ĆĐ kći tužitelja pod 4), a svjedokinja LĐ je kći tužiteljice pod 5).
9.1. Iskazi ovih svjedoka su međusobno sukladni i nisu u proturječnosti s drugim dokazima. Tako sud vjeruje svjedocima AĐ i ĆĐ kada navode da tužitelji kao stanari zgrade na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koriste prijepor za pristup pješice ulazu u zgradu, kao i za parkiranje, te da stanari zgrade na kat. čest. [katastarska čestica] nemaju drugog puta u zgradu nego samo preko prijepora, dok se stanari okolne dvije zgrade ne služe predmetnim dvorištem za ulazak u svoje zgrade jer su ulazna vrata njihovih zgrada na drugom mjestu. Iskazi svjedoka u tom dijelu su potvrđeni i zapažanjima suda na očevidu održanom na prijeporu. Također se svjedocima vjeruje kada navode da ih tuženik Republika Hrvatska i Grad Zadar nisu smetali u korištenju predmetnom nekretninom.
9.2. Tako svjedokinja ĆĐ navodi da su se oni kao djeca igrali u predmetnom dvorištu i da nije bilo tada puno auta, a auti stanara zgrade da su se tu uvijek uredno parkirali. Uglavnom su to dvorište koristili oni stanari zgrade na kat. čest. [katastarska čestica], a vjerojatno su se i stanari zgrade desno, kada se prijepor gleda licem, koristili predmetno dvorište tako što su se vjerojatno neki parkirali u tom dvorištu, a njihova djeca su se u tom dvorištu igrala s njima. Tome sukladno je i iskazivao svjedok AĐ koji navodi da živi u zgradi na kat. čest. [katastarska čestica], je naveo da njihova zgrada ima ulaz nasuprot zgrade suda i stanari te zgrade ne moraju prolaziti preko prijepora za ulaz u svoju zgradu, a tako je i sa stanarima zgrade na kat. čest. [katastarska čestica], dok se stanari zgrade na kat. čest. [katastarska čestica] moraju služiti predmetnim dvorištem da bi fizički ušli u svoju zgradu, jer oni nemaju drugog puta u zgradu. Predmetnim dvorištem koji je parking su se služili stanari zgrada izgrađenih na čest. zem. [katastarska čestica], dok za stanare zgrade 10099 ne zna jesu li se služi predmetnim dvorištem. Stanari tih zgrada su se parkirali u ovom dvorištu. Otkad je zgrada sagrađena je dvorište sređeno u smislu kamenih stepenica i zidića, vojska je izgradila zgrade i uredila dvorište.
9.3. Sud vjeruje iskazu svjedokinje LĐ kada navodi da su tužitelji koristili predmetnu nekretninu jer su se tu parkirali stanari njihove zgrade i igrala djeca iz zgrade, ali sud ne vjeruje svjedokinji kada navodi da se stanari okolnih zgrada nisu na bilo koji način koristili predmetnom nekretninom jer je to u suprotnosti s iskazima ostalih saslušanih svjedoka ĆĐ i LĐ.
9.4. Ocjenjujući iskaz svjedokinje ZVG (l.s. 231), zaposlenice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, sud nalazi da je ova svjedokinja iskazivala istinito i sukladno materijalnim dokazima u spisu. Tako iz iskaza svjedokinje ZVG proizlazi da je Ministarstvo obrane dobilo na upravljanje nekretnine bivše JNA temeljem Odluke Vlade o davanju na upravljanje. Tako su dobili na upravljanje i stanove u zgradama koje se nalaze u blizini ove nekretnine, te su te stanove kasnije i prodavali ljudima koji su ostvarivali pravo na takvu kupnju, a da su imali upisane garaže i parkirana mjesta nekretnina koje su pripadale JNA, te su njih posebno davali na korištenje. Predmet prodaje kod prodaje stanova zgrade nije bila i predmetna nekretnina. Tužitelji su joj se obraćali sa zahtjevom Ministarstvo za dobivanjem suglasnost za dobivanje rampe, ali oni nisu ovlašteni dati takvu suglasnost jer se tu nalaze tri zgrade pa se ne zna kojoj bi to zgradi trebalo ići u korist. Oni nisu dali suglasnost stanarima za rampu već su im odgovorili da je potrebno etažirati zgradu i odrediti zemljište potrebu za redovnu upotrebu zgrade.
10. Ocjenjujući stranačke iskaze, sud nalazi da je tužitelj pod 7) VV iskazivao istinito, a tužitelj pod 15) CV djelomično istinito.
10.1. Tako sud vjeruje tužitelju pod 7) VV kada navodi da stanari njihove zgrade parkiraju na predmetnoj nekretnini redovito, a nekada i stanari drugih zgrada, te da su stanari njegove zgrade prije 30 godina kamionom jedne prigode dovezli zemlju za ukrasne travnate površine i cvijeće. Na predmetnoj površini se nalaze i dva stubišta koji su jedini prolaz do ulaznih vrata u njihovu zgradu i do njihovih stanova, dok bočne zgrade imaju svoje ulaze i ne ulaze preko predmetnog dvorišta. Njima, stanarima zgrade, nitko nikada nije prigovarao što koriste parking na predmetnoj nekretnini i što tu njeguju ukrasno bilje i cvijeće.
10.2. Sud vjeruje tužitelju pod 15) CV kada navodi da stanari zgrade desno i lijevo imaju ulaze u svoje zgrade na drugom mjestu, te da tužiteljima nitko nikada nije osporavao pravo da tu parkiraju i da njeguju njihovu ukrasnu travnatu površinu i čiste navedeno dvorište, da tu površinu sada održava firma Nasadi na njegov zahtjev, a da su suglasnost za rampu tražili zbog upada trećih osoba na parkiralište, pa su se tako obratili Ministarstvu obrane. Međutim, sud ne vjeruje tužitelju pod 15) CV kada navodi da stanari okolnih zgrada ne koriste predmetnu površinu za parking jer je to u suprotnosti s iskazom tužitelja pod 5) VV i iskazima svjedoka AĐ i ĆĐ, a kojima sud vjeruje u tom dijelu.
11. Prema tome, temeljem provedenih dokaza je utvrđeno da su tužitelji kao suvlasnici zgrade sa stanovima izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] koristili predmetnu nekretninu za parkiranje svojih vozila, ali da su tu površinu za parkiranje koristili i stanari susjedne zgrade izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje je utvrđeno da tužitelji moraju proći preko dijela predmetne nekretnine za pristup ulazu u svoju zgradu i da nemaju drugog načina za pristup osim preko prijepora. Također je utvrđeno da tužitelji sami i zajedno sa gradskim komunalnim poduzećem Nasadi njeguju zelenu površinu na predmetnoj nekretnini, a da su tužitelji prije 30 godina dovozili zemlju na dijelu gdje je zemlja bila i od ranije i da su tada sadili i kasnije sadili i održavali biljke na zemljanoj površini koja je na prijeporu. Na kraju je sud utvrdio da su tužitelji od tuženika kao vlasnika zatražili postavljanje rampe 2020. godine jer su ih treće osobe uznemiravale parkiranjem na prijeporu.
12. Predmet spora se ima razriješiti primjenom odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst- dalje ZV) kojom je određeno da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe pravo vlasništva, kada se radi o nekretninama u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, protekom 40 godina, što znači dvostruko vrijeme u odnosu na vrijeme iz čl. 159. st. 2. ZV-a.
12.2. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV-a „posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed)", a poštenje (prema st. 3. istoga članka) "... ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed", s time da (prema st. 5.) „posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno", dok je odredbama čl. 72. ZOVO-a bilo propisano: (u st. 1.) „posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja" i (u st. 2.) „posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova" - a (u st. 3.) „savjesnost posjeda se pretpostavlja".
13. Ponajprije, tužitelji nisu dokazali da su kvalificirani posjednici prijepora, kako tvrde u tužbi, odnosno da raspolažu valjanom ispravom iz koje proizlazi da im prijepor pripada jer je nesporno da niti jedan od tužitelja u svom ugovoru o otkupu stana od tuženice nema navedenu oznaku predmetne nekretnine, već samo oznaku nekretnine na kojoj je njihova zgrada sagrađena, i to kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa se radi navedenog tužitelji ne mogu pozivati na stjecanje vlasništva redovnom dosjelošću u trajanju od 20 godina mirnog i nesmetanog posjeda, već se eventualno mogu pozivati na izvanrednu dosjelost u trajanju od 40 godina mirnog i nesmetanog posjeda.
14. Također, tužitelji nisu dokazali da su bili jedini i isključivi posjednici prijepora obzirom da je utvrđeno da su suvlasnici zgrade izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] također koristili prijepor za parkiranje svojih vozila, a utvrđeno je da su na prijeporu parkirale i treće osobe radi čega su tužitelji 2020. godine od vlasnika, ovdje tuženika RH (MORH-a), zatražili dopuštenje za postavljanje rampe, a koje dopuštenje nisu dobili.
14.1. Iz naprijed navedenog proizlazi da se u odnosu na vrijeme posjedovanja na strani tužitelja nisu ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer od 1991. godine, kada je Republika Hrvatska prodavala vojne stanove, koji su tek Uredbama iz listopada i prosinca 1991. godine preuzete od strane RH iz imovine JNA, jer do podnošenja tužbe 2024. godine nije protekao zakonski rok od 40 godina isključivog, mirnog i nesmetanog posjeda predmetne nekretnine. Naime, tužitelji prije 1991. godine nisu mogli imati vlasnički posjed predmetne nekretnine jer nisu bili ni vlasnici stanova koji se koriste prijeporom za ulaz u svoju zgradu.
15. Međutim, za presuđenje je odlučujuće da se na strani tuženika nisu ostvarile pretpostavke za stjecanje dosjelošću u odnosu na kakvoća posjeda. Ovo iz razloga što tužitelji nisu bili upisani posjednicima prijepora ili titulari bilo kakvog prava na prijeporu, vlasništvo svojih stanova uz prijepor su stekli od tuženice, pa su u svakom je slučaju morali znati da tu nekretninu od tuženice kao vlasnika nisu kupili ili stekli, pa sve i da su vršili posjed te nekretnine jer ne raspolažu ugovorima iz kojim bi bilo vidljivo da su kupili prijepor kao dio dvorišta svoje zgrade. Na kraju, tužitelji su se 2020. godine obratili upisanom zk. vlasniku tražeći suglasnost za ugradnju zaštitne rampe na prijeporu, pa su tako najkasnije 2020. godine saznali da im prijepor ne pripada u posjed i vlasništvo.
16. Sukladno spomenutim odredbama nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću - ni redovnom, a niti izvanrednom, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo (u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZV-a) ako postoji samostalan posjed, dakle ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed). Pošteni posjednik je onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu. Nepošten posjednik ne može steći vlasništvo prijepora bez obzira na trajanje njegovog posjeda.
17. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog suda, na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanja prava vlasništva prijeporne nekretnine ni redovnom, a niti izvanrednom dosjelošću, te je odbijen tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude.
18 Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, vrijednosti predmeta spora od 5.000,00 eur, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 i 107/25), prema VPS-u od 1.327,01 eura, obzirom da je tuženik uspio u sporu mu je priznat trošak: sastava odgovora na tužbu od 100 bodova, sastav podneska od 21. ožujka 2024. 100 bodova, za pristup na ročišta od 16. rujna 2024., 21. studenog 2024., 18. rujna 2024. i 5. studenog 2025. po 100 bodova za svako ročište, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.200,00 EUR zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.
U Zadru, 19. siječnja 2026.
Sutkinja
Maja Ivković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
- Tužiteljima po punomoćniku
- Tuženiku po zz
- Umješaču na strani tuženika osobno
