REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-202/2021-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mirjane Kovačić-Kavaj kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog CG, zbog kaznenog djela iz članka 274. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (sada Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj K-DO-772/2019 od 29. listopada 2019., nakon održane javne rasprave 28. listopada 2025. i 19. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice OKDO Zagreb TG, optuženog, te branitelja po službenoj dužnosti optuženog, odvjetnika Šime Bogovića, dana 22. siječnja 2026. objavio je, a 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP)

optuženi CG, zvani " C", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i PG rođene P, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, sa završenom SSS, trgovac, nezaposlen, suvlasnik kuće u [adresa], oženjen, otac dvoje djece od kojih je jedno malodobno, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan,

oslobađa se od optužbe

da bi

- dana 12. siječnja 2019. oko 13,28 sati, u Zagrebu, Hrgovići 77, u trgovini Konzum prodavaonice broj 41, nakon što je prethodno od NN osobe neutvrđenog dana dobio neoriginalnu novčanicu u apoenu od 1.000,00 kuna, serijskog broja A9968858E datuma izdavanja 31. listopada 1993., nacionalnog indikativa HRHRK1000L-206, svjestan da se radi o neoriginalnoj novčanici, iskoristivši gužvu na blagajni, predao takvu novčanicu djelatnici na blagajni prilikom plaćanja računa broj 5426/0041/2 u iznosu od 45,46 kuna, a djelatnica ne posumnjavši u vjerodostojnost novčanice te zbog gužve nije izvršila provjeru iste, već mu uzvratila gotovinski novčani iznos od 954,00 kuna, pa kad je poslije posumnjala u vjerodostojnost iste, provedeno je vještačenje novčanice, kojim je utvrđeno da je krivotvorena, oštetivši time trgovačko društvo Konzum plus d.o.o. Zagreb za iznos od 1.000,00 kuna,

- d a k l e, lažni novac pribavio s ciljem stavljanja u optjecaj kao pravi i stavio ga u optjecaj kao pravi,

- pa da bi time počinio kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenje novca – opisano i kažnjivo po članku 274. stavku 1. KZ-a.

II. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci optuženog i nužni izdaci i nagrada branitelja po službenoj dužnosti padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog, zbog kaznenog djela iz članka 274. stavak 1. KZ-a.

1.1. Stranke su se na raspravi 28. listopada 2025. suglasile da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac sukladno članku 19.b ZKP-a.

2. Optuženi pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka ispitan je vještak Zvonimir Čorić te je pročitano i razgledano uz suglasnost stranaka: račun br. 5426/0041/2 trgovačkog društva Konzum d.d. (list 4 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01140340 za sumnjivu novčanicu od 1.000,00 kuna (list 6 spisa), izvještaj o vještačenju novčanice Hrvatske narodne banke (list 10 spisa), zapisnik o prepoznavanju osobe (list 14-15 spisa), fotodokumentacija o prepoznavanju osobe (list 21-23 spisa), izvještaj o vještačenju novčanice sa tehničkim podacima o krivotvorini (list 26-29 spisa), iskazi svjedoka ĆG (Ć) i VG s raspravnog zapisnika od 7. rujna 2022. (list 165-167 spisa), te iskazi svjedoka DG i PG s raspravnog zapisnika od 17. studenog 2022. (list 175-176 spisa), a na kraju dokaznog postupka, prije iznesene obrane, pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 188- 193 spisa).

3.1. Odbijen je dokazni prijedlog obrane za pribavljanjem od oštećenog društva Konzum d.o.o. podatka da li je inkriminiranog dana bilo još novčanica u apoenu od 1.000,00 kuna i to temeljem 421. stavak 1. točka 4. ZKP-a, odnosno kao odugovlačeći dokazni prijedlog, a iz razloga jer je isto utvrđeno i potvrđeno iskazom svjedokinje ĆG (ranije Ć), a što će biti analizirano u nastavku presude.

4. U svojoj obrani, koju je iznio na kraju dokaznog postupka, optuženi CG naveo je kako je šogorica otišla u Irsku te je supruzi i njemu ostavila neki namještaj, koji je željela prodati. Supruga je stavila oglas na mobitel da prodaje šest barskih stolica i to svaku za 250,00 kuna. Nakon nekog vremena suprugu su zvali neki dečki te je supruga rekla da mogu doći te stolice pogledati kada on bude kod kuće. Došli su dečki, misli iz Velike Gorice, te su rekli da trebaju četiri stolice te su dogovorili cijenu za iste u iznosu od 1.000,00 kuna. Tada je zaprimio od njih jednu novčanicu od 1.000,00 kuna te je istu spremio. Nakon nekoliko dana je s istom u lokalnom dućanu platio gablec, s time da i dalje ne zna da li se radi upravo o toj novčanici koju je primio od tih dečki. Nakon par dana kod njega doma je došla policija te je supruga čak nudila da im pokaže taj oglas koji je objavila, a policija je i pregledavala da li ima kod kuće neki pisač, s time da je napomenuo da nije informatički pismen.

4.1. Na posebno pitanje branitelja odgovorio je da kad je zaprimio tu novčanicu od dečki je naravno smatrao da se radi o vjerodostojnoj novčanici te je upravo u Konzumu s tom novčanicom platio gablec inkriminiranog dana. U trenutku kada je u Konzumu plaćao gablec mislio je da se radi o vjerodostojnoj novčanici od 1.000,00 kuna. I prije ovog događaja je kupovao u tom Konzumu, kao i nakon ovog događaja. Na posebno pitanje zastupnice optužbe rekao je da je ranije u životu možda jednom godišnje imao u rukama novčanicu od 1.000,00 kuna, a da se ne sjeća točno kojoj osobi na blagajni je predao novčanicu. Odgovorio je da ne zna i ne sjeća se koliko u predmetnoj trgovini ima blagajna. Niti s jednom od djelatnica predmetnog Konzuma nije bio u nekom poznanstvu niti se sjeća kako su izgledale blagajnice koje su radile u predmetnom Konzumu i da li je bio red na blagajni kada je plaćao s predmetnom novčanicom. Na poseban upit suda rekao je da supruzi nije pokazao tu novčanicu od 1.000,00 kuna.

5. Nakon analize svih izvedenih dokaza u postupku i povezujući iste jedne s drugima te s obranom optuženog ovaj sud smatra da nije utvrđeno da bi optuženi pribavio lažnu novčanicu od 1.000,00 kuna s namjerom da ju stavi u optjecaj i da je inkriminiranog dana istom platio kao pravom te ju tako s namjerom stavio u optjecaj pa ga je sud oslobodio od optužbe.

6. U predmetnom postupku nije sporno da je inkriminiranog dana optuženi kupovao u predmetnoj trgovini i da je robu ukupne vrijednosti 45,46 kuna platio novčanicom od 1.000,00 kuna, obzirom isto proizlazi kako iz materijalne dokumentacije, iskaza svjedoka, tako i iz obrane samog optuženog. Ono što je sporno jest da li je prilikom te kupnje iskoristio gužvu na blagajni i predao lažnu novčanicu od 1.000,00 kuna s ciljem stavljanja takve novčanice u promet kao prave, a koju je ranije pribavio kako bi ju iskoristio kao pravu.

7. Naime, svjedokinja VG navela je da je u to vrijeme radila kao studentica u maloj trgovini Konzum u Hrgovićima, misli Hrgovići 79. Optuženi je bio redoviti kupac u toj trgovini te je dolazio gotovo svakodnevno. Ne sjeća se točnog datuma, no negdje pred kraj smjene tog dana, zna da je to bilo prije korone, optuženi je bio u trgovini te je kupio neke namirnice, misli da se radilo o vrijednosti oko 200-tinjak kuna, ali nije sigurna, koje je platio novčanicom od 1.000,00 kuna. Uzela je tu novčanicu i nije na nju previše tada obraćala pozornost jer je bila velika gužva u trgovini, a optuženi je bio i njihov redovan kupac te mu je vratila ostatak novca. Na kraju smjene, voditeljici trgovine je predala novac iz blagajne, a među njim je bila i ta novčanica od 1.000,00 kuna, a sjeća se da se radilo o jednoj novčanici od 1.000,00 kuna, te su tada šefica i ona posumnjale da se radi o krivotvorini. Sutradan su pozvali djelatnike policije koji su došli u trgovinu i sjeća se točno da odmah kada su vidjeli tu novčanicu su im rekli da se radi o krivotvorini.

7.1. Na posebno pitanje tužitelja na temelju čega su voditeljica trgovine i ona posumnjale da se radi o krivotvorenoj novčanici navela je da se sjeća da je papir bio malo deblji, nego je to uobičajeno kod novčanica. U to vrijeme nisu mali aparat za provjeru novčanica, međutim kada bi se predavale novčanice u apoenima od 500,00 ili 1.000,00 kuna, u pravilu je vršila provjeru na način da novčanicu usmjeri prema svjetlosti i vidi da li se radi o krivotvorini, no u ovom slučaju to nije radila iz razloga jer je bila gužva i poznavala je optuženog kao njihovog kupca. Sjeća da je optuženi tu kupovnu vršio u poslijepodnevnim satima, nije to bilo pred kraj radnog vremena, već je pred kraj radnog vremena predala tu novčanicu voditeljici trgovine kada se vršio obračun. U to vrijeme kada je radila u toj trgovini, rijetko se plaćalo novčanicom u apoenu od 1.000,00 kuna, možda jednom dnevno. Ponovila je da je optuženi bio njihov redovni kupac, a nije primijetila da bi se taj dan nešto drugačije ponašao u toj kupovini nego inače. Na posebno pitanje branitelja odgovorila je da se sjeća da je tada bila gužva u trgovini, sjeća se da je u smjeni na blagajni imala oko 350-400 ljudi, zna da je bio i red na blagajni, ne zna točno koliki, no bila je velika gužva. Inače, takva gužva je bila uobičajena u trgovini i uobičajeno bi se u popodnevnoj smjeni izdavalo tih 350-400 računa. Voditeljica trgovine Ć je posumnjala da se radi o krivotvorini kada joj je predala taj novac na kraju smjene. Nakon tog događaja optuženi nije dolazio u trgovinu u vrijeme kada je bila u smjeni, a misli da je kod kolegice u drugoj smjeni bio u nekoliko navrata. Radila je u toj trgovini Konzuma sve do lipnja 2020. Optuženog je poznavala kao redovnog kupca te bi ga prepoznala na ulici. Sjeća se da je bila pozvana na prepoznavanje u PP Trešnjevka. Tamo je bila dovedena u posebnu prostoriju u kojoj je bila staklena površina iza koje se nalazilo nekoliko muškaraca te je bila pozvana da prepozna osobu koja joj je predala tu novčanicu. Djelatnik policije joj nije dao nikakva upozorenja prije radnje prepoznavanja kao što ih je dobila danas na sudu, samo joj je rekao da vidi osobe, da one nju ne vide i neka kaže ako vidi osobu koja joj predala tu novčanicu. Prije radnje prepoznavanja zadnji puta je vidjela optuženog taj dan kada joj je predao tu novčanicu. Sigurna je da jedina novčanica koja joj je taj dan u trgovini predana je bila ta novčanica od 1.000,00 kuna, dok druge novčanice nisu bile u tim apoenima. Na posebno pitanje suca navela je da prilikom te radnje prepoznavanja nije ju se tražilo prethodno da opiše tu osobu koja joj je predala tu novčanicu, već su joj samo bile pokazane osobe. Ne sjeća se da li je potpisivala nekakav dokument kada je bila na radnji prepoznavanja. Sjeća se da je bio samo jedan djelatnik policije tada prisutan, ne sjeća se da li je bilo zapisničara. Kada joj je predočen zapisnik o prepoznavanju s lista 14-15 navela je da se na istom nalazi njen potpis pod naznakom svjedoka VG te je pročitala taj zapisnik prije nego ga je potpisala. Koliko se sjeća nije taj dan opisivala tu osobu, a vidi da sad to stoji u tom zapisniku. Prepoznaje ovdje prisutnog optuženog kao osobu koja joj je prilikom plaćanja u trgovini Konzum tog dana predala spornu novčanicu. U to vrijeme je već sigurno godinu dana radila kao prodavačica u toj trgovini Konzum. Bila je s kolegicom Ć kada je ona primila tu novčanicu i posumnjala da se radi o krivotvorini, te i ona, tada kada ju je drugi put vidjela, je primijetila da djeluje drugačije, dakle osim što je papir te novčanice bio deblji nego je to papir na kojem su originalne novčanice, boje su bile drugačije, nijansa plave boje je bila drugačija, a kada su novčanicu okrenule prema svjetlu, vidjele su da nema tih zaštitnih markera pa su posumnjale da se doista radi o krivotvorini. Na dodatno pitanje branitelja odgovorila je da je prije nego je novčanicu predala voditeljici trgovine je ponovno uzela u ruke. Negdje mjesec dana prije prepoznavanja bila je pozvana u PP i tom prilikom su joj djelatnici policije pokazali čitav niz fotografija i pitali ju da li među tim fotografijama prepoznaje fotografiju osobe koja joj je predala tu novčanicu i tada na jednoj od fotografija prepoznala optuženog.

8. Svjedokinja ĆG (ranije Ć) navela je da je u to vrijeme radila kao voditeljica trgovine Konzum, Zagreb, Hrgovići 77. Ne sjeća se više datuma, no zna da je to bila subota, negdje pred kraj prve smjene između 12 i 13 sati, kada je na blagajni neka osoba platila robu novčanicom od 1.000,00 kuna. Negdje oko 13,30 preuzima novac od kolegica koje rade pa joj je kolegica VG donijela i tu novčanicu. Isprva nije odmah posumnjala, no kada je tu novčanicu primila u ruku, činilo joj se da je nekako drugačija pa je odmah komentirala da se ne radi o pravoj novčanici. Nije odmah zvala policiju, već se sjeća da su sutradan pitale susjeda koji je kupac, a radi u policiji, da li se po njemu radi o krivotvorenoj novčanici, na što im je on, nakon što je pogledao novčanicu, rekao da to treba prijaviti policiji pa su pozvali djelatnike policije koji su dalje postupali s tom novčanicom.

8.1. Na posebno pitanje tužitelja da opiše na temelju čega joj je bila ta novčanica sumnjiva kao što tvrdi, navela je da kada ju je primila u ruke jednostavno je primijetila da se radi o drugačijoj novčanici jer je bila ravna i glatka, papir je bio drugačiji. Ovisno o prometu u trgovini, znaju primati te novčanice od 1.000,00 kuna, a ne može točno reći koliko se često plaća tim novčanicama. Zadatak blagajnice je da kada prime takvu novčanicu u apoenu od 1.000,00 kuna izvrše provjeru i to žiga i niti koje trebaju biti na toj novčanici. Ne sjeća se kakav je bio promet u to vrijeme kada je novčanica predana u trgovini. Optuženog je i ona znala od prije kao osobu koja je kao kupac dolazila u tu trgovinu. Taj dan kada je plaćano tom novčanicom, pogledala je i snimku video nadzora trgovine te je na toj snimci jasno vidjela da je upravo osoba koja danas sjedi u sudnici iza nje osoba koja je robu platila tom novčanicom od 1.000,00 kuna. Sjeća se da je u to vrijeme to bila jedina novčanica od 1.000,00 kuna kojom je taj dan plaćano u trgovini. Na posebno pitanje branitelja navela je da joj je to bio prvi susret s krivotvorenom novčanicom te je kada je posumnjala odmah mislila zvati policiju, a onda je taj susjed koji radi u policiji kada ga je pitala joj potvrdio da treba odmah zvati policiju. Taj susjed je tu novčanicu uzeo u ruke u nedjelju ujutro, dakle dan iza toga i tada joj je to rekao. Do te nedjelje se ta novčanica nalazila u trezoru gdje stoji promet trgovine, time da je bila izdvojena od ostalih novčanica. Osobno je predala tu spornu novčanicu djelatnicima policije u nedjelju kada su po dojavi došli u trgovinu, o čemu je sačinjen i zapisnik. Sjeća se da su u trgovinu došla dva djelatnika policije u civilu. Ne sjeća se da li je i u nedjelju bilo plaćano novčanicama od 1.000,00 kuna. Međutim, ta novčanica predana u subotu je bila izdvojena i nije bila u doticaju s drugim novčanicama koje su bile predane u nedjelju, jer to nije niti mogla biti jer se obračun prometa od nedjelje radi poslije radnog vremena u nedjelju. Poznaje optuženog kao kupca koji je dolazio prije toga u trgovinu te nikada s njime prethodno nisu imali bilo kakav problem. Nije provjeravala karticu kojom je on nekoliko dana prije predaje te sporne novčanice plaćao robu u trgovini. Na posebno pitanje optuženog odgovorila je da je točno da su vršili provjeru kartice kojom je on htio platiti robu jednom prilikom jer je kartica glasila na ime ženske osobe, no to je bilo nakon ovog događaja kada je on predao tu spornu novčanicu od 1.000,00 kuna. Čak joj se čini da je to bilo u tom tjednu nakon tog spornog plaćanja pa su kada je robu plaćao karticom koja je glasila na ime ženske osobe vršili provjeru čija je ta kartica. Na daljnje pitanje branitelja navela je da svaki dan kada se vrši predaja utrška trgovine se vrši popis po apoenima svih novčanica koje su taj dan predane, time da je taj dan upisala sve druge novčanice, a tu je predala djelatnicima policije jer je bila sporna, o čemu je sačinjen zapisnik, koji je pravdao taj manjak od 1.000,00 kuna. Prijavila je taj manjak od 1.000,00 kuna od te subote taj dan kada je predana ta sporna novčanica. Na posebno pitanje suca navela je da je u to vrijeme radila kao trgovac već sigurno više od deset godina. Ta sporna novčanica bila je izrađena na običnom papiru u boji time da su te boje na novčanici bile nekako drugačije. Ta novčanica joj je odmah na prvi pogled djelovala kao krivotvorena, no nije bila sigurna zbog čega je onda pitala tog susjeda koji radi na policiji, koji joj je potvrdio da to treba prijaviti.

9. Svjedok DG naveo je da je djelatnik VII PP PUZ-a te je kao policijski službenik vršio dokaznu radnju prepoznavanja u konkretnom slučaju. Tu dokaznu radnju vrše u standardiziranom postupku koji je u skladu sa ZKP-om, dakle postupanje je takvo da se osoba koja će vršiti radnju prepoznavanja pozove, prvo je se traži da dade osobni opis osobe za koju tvrdi da ju može prepoznati kao počinitelja kaznenog djela. U konkretnom slučaju, misli da se radilo o kaznenom djelu krivotvorenja novca pa je ta osoba bila osoba iz trgovine koja je vidjela osobu koja je predala krivotvorenu novčanicu. Nakon što je bio dan osobni opis počinitelja, išli su u posebnu prostoriju gdje se nalazi specijalno ogledalo putem kojeg se vrši prepoznavanje osoba. U drugoj prostoriji su smještene osobe koje se prepoznaju, pri čemu su te osobe označene s rednim brojevima i onda se osobu koja vrši radnju prepoznavanja poziva da ako prepoznaje počinitelja kaznenog djela navede njegov redni broj. Isto tako, ako nikoga ne prepoznaje, to se konstatira. U konkretnom slučaju sjeća se da je osoba koja je vršila radnju prepoznavanja prepoznala osobu, ne sjeća se koji je broj nosila, no prepoznala je počinitelja kaznenog djela. Nakon što je izvršena radnja prepoznavanja, printa se zapisnik i daje se osobi koja je vršila radnju prepoznavanja na potpis.

9.1. Na posebno pitanje branitelja naveo je da se taj zapisnik piše taj isti dan kada dođe stranka koja vrši radnju prepoznavanja. Zapisnik je pisan kada je stranka bila prisutna, dakle ona prvo daje osobni opis te osobe pa se to upisuje u zapisnik, a potom se ovi ostali detalji upisuju i daje se stranci da potpiše taj zapisnik. Točno se ne sjeća detalja obzirom na protek vremena pa tako niti da li je ta osoba koja je vršila prepoznavanje davala opis osobe koju prepoznaje, misli da jest, jer je to njihov standardizirani način postupanja. Svjedoka koji će vršiti radnju prepoznavanja općenito su upoznali sa radnjom prepoznavanja, a također kao što je navedeno u samom zapisniku njemu su dana upozorenja iz ZKP koja su mu pročitana. Dakle, kao i kod dokazne radnje ispitivanja svjedoka, svjedoka se upozorava na obvezu govorenja istine i ostale njegove obveze prema ZKP-u. Nakon primjedbe branitelja pojasnio je da se stranci koja vrši radnju prepoznavanja ne printaju nikakva upozorenja, već se pročitaju iz zapisnika sva upozorenja koja su na zapisniku i navedena prije nego se vrši radnja prepoznavanja. Jednaki postupak je i kod ispitivanja svjedoka i kod zaprimanja kaznene prijave. Na daljnje pitanje branitelja naveo je da se zapisnik sačinjava pred strankom u toj jednoj prostoriji, dakle u uredu gdje sjedi se piše zapisnik, daju se svjedoku sva upozorenja, sve se to upisuje, a onda se sa svjedokom odlazi u tu posebnu prostoriju s tim ogledalom gdje se vrši sama radnja i gdje on navede da li je prepoznao osobu ili nije, a onda se vraća u tu prostoriju gdje je pisan zapisnik te se nastavlja s upisom te činjenice koju je svjedok prepoznavanja naveo o tome da li je neku od osoba prepoznao. Nakon toga zapisnik se printa i potpisuje. Ukoliko ih ima, svjedok radnje prepoznavanja tu može unijeti primjedbe. Dakle, nakon što se vrate u prostoriju osim što se navede pod kojim rednim brojem je prepoznata osoba, također stranka prepoznavanja navede i opće karakteristike na temelju kojih je prepoznala tu osobu i to se također sve upisuje u zapisnik.

10. Svjedok PG, supruga optuženog, navela je da se ne sjeća više točno kada je to bilo, zna da su kupili stan krajem 2018., a u to vrijeme njena sestra je odlazila raditi u Irsku pa ju je zamolila da uzme ili proda namještaj iz njezinog stana. Stoga je oglasila prodaju njenog namještaja putem aplikacija Njuškalo i drugih za prodaju. Sjeća se da im se na oglas za prodaju barskih stolica javila neka gospođa pa je s njom dogovarala kada da njeni sinovi dođu vidjeti te barske stolice, te je svom suprugu, ovdje optuženom, rekla da im ih pokaže. Ne sjeća se više točno kada je to bilo, no oni su došli i kupili četiri barske stolice te njenom suprugu predali tu spornu novčanicu od 1.000,00 kuna. Ne zna koliko je vremena prošlo kada su ih kontaktirali djelatnici policije i tada su obaviješteni da je njen suprug novčanicu stavio u optjecaj, a da se radilo o krivotvorini. U to je vrijeme još uvijek posjedovala i broj telefona osobe koja je kupila barske stolice kao i poruke koje je s njom razmjenjivala, te je isto pokazivala djelatnicima policije koji su došli kod njih, no njih to nije zanimalo. Vidi da je sada greška što nije pohranila te poruke i kontakte, a nije mislila da će doći do ovoga jer je bilo jasno da njen suprug nije namjerno stavio u optjecaj tu spornu novčanicu.

10.1. Na posebno pitanje branitelja navela je da je suprug u to vrijeme često odlazio u tu trgovinu Konzum, jer je u to vrijeme radio u blizini. Barske stolice prodane su po njenom sjećanju negdje 2019., zna da je bila zima, u stan koji su kupili ušli su krajem 2018. pa po tome zaključuje da je to bilo početkom 2019. kada je za te barske stolice predana ta sporna novčanica. I inače je suprug obavljao kupovinu u toj trgovini u to vrijeme, i u siječnju, a potom i u veljači i ožujku, te nadalje. Suprug nije ništa sumnjao kada je primio tu novčanicu od 1.000,00 kuna, zna samo da joj je rekao da je dobio krupnu novčanicu. Novčanicu nije držala u ruci niti ju je vidjela, općenito može reći da ne zna kada je prethodno vidjela novčanicu u apoenu od 1.000,00 kuna jer sve veće transakcije plaća putem bankovne kartice. Na posebno pitanje optužbe navela je da kada kaže da joj je suprug rekao da je dobio krupnu novčanicu, rekao joj je da je to novčanica od 1.000,00 kuna, zna da je toliko bila negdje i cijena te četiri barske stolice, a tada joj to nije bilo bitno pa nije uopće tražila da joj pokaže da pogleda novčanicu koju je dobio.

11. Iz računa broj 5426/0041/2 od 12. siječnja 2019. trgovačkog društva Konzum d.d. proizlazi da je taj račun, koji je iznosio 45,46 kuna, plaćen gotovinom od 1.000,00 kuna i da je vraćen iznos od 954,54 kune.

12. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 01140340 proizlazi da je 13. siječnja 2019. VII PP PUZ-a od VG oduzela jednu sumnjivu novčanicu od 1.000,00 kuna serijskog broja A9968858E.

13. Iz zapisnika o prepoznavanju osoba proizlazi da je VG izvršila prepoznavanje i sa sigurnošću prepoznala optuženog kao osobu koja joj je prilikom plaćanja predala predmetnu novčanicu od 1.000,00 kuna, i to po crtama lica i fizičkoj konstrukciji.

14. Iz provedenog vještačenja sporne novčanice od 1.000,00 HRK broja A9968858E utvrđeno je da je sporna novčanica krivotvorina te da je krivotvorina loša, jer je boja papira različita od originalnog, ispis je izvršen tonerom, papir gladak uz vanjske rubove oštećen, što odaje dojam pohabane novčanice, da nema IR zaštite, a crtež lica te naličje krivotvorine da je vidljiv u potpunosti pod IR kamerom.

15. Sudski vještak Zvonimir Čorić na raspravi naveo je kako u cijelosti ostaje kod pisanog izrađenog nalaza i mišljenja.

15.1 Na poseban upit obrane vještak je odgovorio da iz detaljnog izvješća detaljnom analizom je utvrđeno da se radi o lošem tipu krivotvorine ispisane laserskim pisačem u boji i bez dodatne dorade imitacije zaštitnih obilježja. Obzirom na navedeno ista je svrstana u loš tip krivotvorina, koju bi prosječna osoba u RH mogla prepoznati kao krivotvorinu, no da bi istu morala prepoznati kao krivotvorenu ovisi o okolnostima primanja ili predaje. Da li bi prosječna osoba prepoznala novčanicu kao krivotvorinu prvenstveno ovisi o dužnoj pažnji koju ta osoba posvećuje prilikom primanja ili davanja te novčanice te zaštitnih obilježja. Moguće je da prosječna osoba ne bi na prvi tren zaključila da se radi o krivotvorenoj novčanici. Na upit suda da li dodatnim gledanjem i proučavanjem novčanice se povećava mogućnost uočavanja da se radi o krivotvorini navodi da se povećava vjerojatnost u ispravnost novčanice, odnosno povećava se vjerojatnost da istu prepoznamo kao krivotvorenu, što prvenstveno ovisi o našem znanju i zaštiti novčanice od 1.000,00 kuna. Ova novčanica je svrstana u loš tip krivotvorine zato što je izrađena na komercijalnom papiru koji je glađi u odnosu na zaštitni papir originalne novčanice. Zatim papir na kojem je napravljena ova krivotvorena novčanice ne sadrži imitirani vodeni znak i zaštitnu nit, a što su zaštitna obilježja na novčanicama poznata prosječnom građaninu. Originalna novčanica je izrađena na zaštićenom 90 gramskom papiru čija je površinska struktura hrapava dok je krivotvorena novčanica ispisana na komercijalnom 80 gramskom papiru s glatkom površinom i bez svojstva šuškavosti. Prosječni građanin bi mogao posumnjati da se radi o krivotvorenoj novčanici dodirom iste, ali ne i morao. Moguće je da osoba koja je dobila takvu novčanicu pa je nakon toga uporabi može smatrati da se radi o ispravnoj novčanici, ukoliko istu dodatno posebno ne provjerava.

16. Prema svemu izloženom proizlazi da je inkriminiranog dana optuženi kao redovni kupac došao u predmetnu trgovinu Konzum, u kojoj je i ranije i poslije kupovao, te da je odabranu robu u ukupnom iznosu od 45,46 kuna platio novčanicom od 1.000,00 kuna, a koju je blagajnica primila, ne provjerivši istu zbog gužve na blagajni i vratila mu ostatak novca. Jednako tako nesporno je utvrđeno prema iskazu svjedokinje ĆG (ranije Ć) da je optuženi taj dan jedini platio novčanicom od 1.000,00 kuna, kao i da je ta novčanica bila posebno izdvojena do predaje policije. Nadalje, proizlazi da je svjedokinja VG tek nakon predaje kolegici Ć te kada ju je primila u ruku primijetila da ta novčanica djeluje nekako drugačije, no niti tada nije zvana policija, već je svjedokinja ĆG jer nije bila sigurna da li se radi o krivotvorini, sutradan istu pokazala susjedu policajcu, a nakon čega je ista predana policiji te je onda vještačenjem utvrđeno da se radi o krivotvorenoj novčanici. Svjedokinja ĆG je prilikom davanja iskaza navela kako je zadatak blagajnice da novčanicu u apoenu od 1.000,00 kuna provjeri i to u pogledu žiga i niti koje trebaju biti na toj novčanici. Nesporno je da blagajnica VG to nije učinila, no i nakon što je novčanicu donijela i predala po završetku smjene kolegici ĆG, svjedokinja ĆG je navela kako isprva nje odmah posumnjala, već tek kada je istu primila u ruku da joj se činila nekako drugačija. Ono što je ključno u ovom postupku razjasnio je vještak navodeći, iako se radi o lošoj krivotvorini novčanice, kako prosječni građanin bi mogao posumnjati da se radi o krivotvorenoj novčanici dodirom iste, ali ne bi i morao, odnosno da je moguće da osoba koja je dobila takvu novčanicu pa je nakon toga uporabi može smatrati da se radi o ispravnoj novčanici, ukoliko istu dodatno posebno ne provjerava. Dodatno valja napomenuti kako je novčanica od 1.000,00 kuna bila rijetka u svakodnevnoj uporabi, a što su potvrdile i svjedokinje djelatnice Konzuma navodeći kako je inkriminiranog dana samo optuženi platio s novčanicom od 1.000,00 kuna, a i sam optuženi je naveo kako je možda jednom godišnje takvu novčanicu imao u rukama. Nameće se stoga da većina nije upoznata sa specijalnim karakteristikama koje bi novčanica od 1.000,00 kuna trebala imati, a što su potvrdile i svjedokinje, kada su navele na što su trebale obratiti pažnju (žig i nit) jer usprkos tome nisu bile sigurne da li se radi o krivotvorini.

17. Uzimajući u obzir sve navedeno, po ocjeni ovog suda nije na nedvojben način utvrđeno da bi predmetnog dana optuženi s namjerom stavio lažnu novčanicu u optjecaj, a još manje da je istu pribavio s ciljem stavljanja u optjecaj. Prema članku 455. stavak 1. ZKP-a presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim sud će izreći samo ako nedvojbeno utvrdi da je optuženi počinio kazneno djelo za koje je optužen. Taj najviši dokazni standard označava potrebu da okrivljenikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i da ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak ni tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Takav najviši dokazni standard je sasvim razumljiv jer osuda u kaznenom postupku ima za posljedicu i ograničenje ustavnih prava neke osobe, a i obveze koje mogu slijediti. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno, upućuju na jedini mogući zaključak (izvan svake razumne sumnje) da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Kako u konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, nije na nedvojben način dokazano da bi optuženi počinio predmetno kazneno djelo onako kako mu se to stavlja na teret činjeničnim opisom, ovaj sud ga je temeljem članka 453. točka 3. ZKP-a oslobodio od optužbe.

18. Obrana optuženog je tako prihvaćena kao istinita, životna i logična. Naime, ista je dana određeno i uvjerljivo i to od samog početka, te je suglasna iskazu ispitane supruge, odnosno proizlazi da je prodao barske stolice za koje mu je plaćeno 1.000,00 kuna krivotvorenom novčanicom, a s kojom je onda nakon par dana platio robu u trgovini.

19. Iskaze svjedokinja VG i ĆG (ranije Ć), sud je također ocijenio kao istinite, uvjerljive i logične. Tako su obje svjedokinje potvrdile da je optuženi bio redoviti kupac, da je dolazio gotovo svakodnevno u trgovinu, a svjedokinja VG je još i navela kako nije primijetila da bi se inkriminiranog dana optuženi ponašao drugačije nego inače prilikom dolaska i obavljanja kupovine. Upravo iz tog razloga je navela i kako, obzirom se radilo o redovitom kupcu te radi gužve na blagajni, i nije provjerila novčanicu, iako je inače u pravilu vršila provjere novčanica. Ovom sudu je navedeno vrlo bitno jer je malo vjerojatno da bi netko tko ima krivotvorenu novčanicu htio istu upotrijebiti u dućanu gdje je redovan kupac i gdje ga poznaju, obzirom je puno vjerojatnije da bi isto napravio negdje gdje ranije nije kupovao i gdje je nepoznat. Valja ponoviti kako i blagajnica VG, koja je svakodnevno bila u kontaktu s različitim novčanicama pa i onima od 1.000,00 kuna, primivši istu u ruku nije shvatila da se radi o krivotvorini, kao što niti svjedokinja ĆG isprva nije posumnjala da se radi o krivotvorini, već je tek naknadno posumnjala, no kako niti tada nije bila sigurna pozvala je susjeda policajca da provjeri da li bi se moglo raditi o krivotvorini, jer bi u protivnom odmah obavijestile policiju, a ne bi čekale idući dan i tražile potvrdu od treće osobe.

20. Iskaz PG sud je također cijenio istinitim i životnim, iako se radi o supruzi optuženog, koja kao takva naravno može biti pristrani svjedok, no ista je potvrdila obranu optuženog u potpunosti, a kada se isto dovedeno u vezu s ostalim provedenim dokazima, tada njezin iskaz dodatno govori u prilog tome da nema dokaza da bi optuženi počinio terećeno kazneno djelo.

21. Nalaz i mišljenje vještaka kao i iskaz istog u cijelosti su prihvaćeni kao istiniti, obzirom su dani od strane stručnih osoba, nezainteresiranih za ishod kaznenog postupka, kao i iskaz svjedoka DG, budući da se radi o policijskom službeniku koji je radio svoj svakodnevni posao, odnosno sudjelovao u dokaznoj radnji prepoznavanja osobe po svjedokinji, te koji također nije zainteresiran za ishod ovog postupka.

22. U potpunosti je prihvaćena i materijalna dokumentacija pročitana i razgledana tijekom dokaznog postupka, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

23. Obzirom je optuženi dakle oslobođen od optužbe temeljem članka 149. stavka 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci optuženog i branitelja po službenoj dužnosti padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu 19. siječnja 2026.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj K-DO-772/2019

2. optuženom ČG – putem Kaznionice u Lepoglavi

3. branitelju po službenoj dužnosti optuženog, odvjetniku Šimi Bogoviću

4. oštećenom Konzum plus d.o.o., Zagreb, M. Čavića 1a