REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 Zagreb

Posl.br. P-2642/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iz Zagreba, Folnegovićeva 1, Zagreb, OIB: 83416546499, kojeg zastupa pun. Dražan Crnković, odvj. u Zagrebu, protiv tuženika PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa pun. Tomislav Žulj, odvj. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 08. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 19. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrvd-10422/03 od 25. kolovoza 2003.g.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadnom parničnog i ovršnog troška.

III Nalaže se tužitelju platiti tuženici parnični trošak u iznosu od 63,27 EUR EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Povodom ovršnog prijedloga tužitelja od 06. kolovoza 2003. Općinski sud u Zagrebu izdao je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrvd-10422/2003 od 25. kolovoza 2003., kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 142,78 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, uz naknadu troška ovršnog postupka.

2. Predmetno potraživanje tužitelj temelji na vjerodostojnoj ispravi - Izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a isto se odnosi na neplaćene naknade za komunalnu uslugu opskrbe vodom za nekretninu na adresi u [adresa], za razdoblje od lipnja 2002. do siječnja 2003.

3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženica je podnijela prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem ističe prigovor zastare (list 111), podneskom od 10. studenog 2023. navela da se predmetno dugovanje odnosi na njenog supruga a koje ona ne može prihvatiti, te ponovno ističe prigovor zastare, dok na ročištu od 08. prosinca 2025. ističe da ovršna isprava i prijedlog za ovrhu nisu na ime tuženice, te nije utvrđeno da bi tuženica imala ikakva dugovanja prema tužitelju.

4. Povodom prigovora tuženice, rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrvd- 10422/03-53 od 18. rujna 2023., predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, u dijelu kojim je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., u daljnjem tekstu: OZ).

5. Tužitelj u podnesku od 28. travnja 2025. u bitnome ističe kako je ovršni prijedlog sačinjen temeljem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a koji je temeljem čl. 28. st. 1. OZ-a vjerodostojna isprava, a iz kojeg nesporno proizlazi dug tuženika. Također je razvidno koji broj računa nije podmiren i u kojem iznosu. Tužitelj dostavlja utužene račune iz kojih je razvidan osnov i visina potraživanja tužitelja. Iz računa je vidljivo da glase upravo na tuženika koji je kod tužitelja, uz BS, evidentiran kao potrošač i obveznik plaćanja pod šifrom za objekt 02874210, a koja šifra odgovara onoj naznačenoj u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga. Nadalje je iz istih računa razvidno da se odnose na komunalnu uslugu isporuke vode na adresi u [adresa]. U spis dostavlja povijesni izvadak iz knjige položenih ugovora za br. [broj poduloška] / zk. uložak: [broj ZK uloška] Knjiga PU: Granešina iz kojeg je razvidno da je tuženik vlasnik nekretnine na kojoj je evidentiran kao korisnik usluga tužitelja, odnosno da je upravo tuženik u ovdje utuženom razdoblju bio suvlasnik predmetne nekretnine. Ističe se i da iz Uvjerenja o prebivalištu koje je dostavljeno uz podnesak tužitelja od dan 28.01.2011.g. jasno proizlazi da je tuženik na predmetnoj adresi imao prijavljeno prebivalište u ovdje utuženom razdoblju, i to od 14.10.1977.g. Vezano uz istaknuti prigovor zastare tuženika u odnosu na utuženo potraživanje, ističe se da je isti djelomično osnovan i to za prvi utuženi račun datuma dospijeća 01.08.2002.g. u iznosu od 19,95 EUR/150,30 kn, a za koji iznos tužitelj umanjuje svoje potraživanje. Tužitelj ostaje kod potraživanja iznosa od 122,83 EUR na ime glavnice sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose, troškova izdavanja rješenja o ovrsi, kao i troškova parničnog postupka.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao Izvadak iz poslovnih ovjerovljenih poslovnih knjiga od 01. kolovoza 2003. (list 8), prijepise utuženih računa (list 161-168), knjigovodstveno stanje obveznika (list 169-172), povijesni prikaz izvatka iz knjige položenih ugovora broj [broj poduloška] / zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 173-175), Odluku o načinu plaćanja komunalnih usluga (list 176-177), Smjernice za dobavu vode iz javnog vodovoda „Vodovoda Grada Zagreba“ drugo izdanje (list 178- 198).

7. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Sukladno navedenom zakonskom propisu sud je analizirao odredbe Odluke o načinu plaćanja komunalnih usluga od 11. veljače 2003. godine (Službeni glasnik GZ 4/03, dalje: Odluke) i Smjernice za dobavu vode iz javnog vodovoda (dalje: Smjernica). Točkom 2.5-1. Smjernica za dobavu vode iz javnog vodovoda određeno je da se potrošak vode mjeri vodomjerom, a uvidom u čl. 4 Odluke utvrđeno je da se količina komunalne usluge opskrbe vodom, utvrđene vodomjerom, raspoređuje na pojedine korisnike prema broju osoba, zatim da broj osoba utvrđuje davatelj usluge na temelju podataka koje mu daje korisnik, odnosno tijelo koje upravlja zgradom, te da je korisnik komunalne usluge opskrbe vodom dužan davatelju usluge dati podatke o broju osoba.

9. Kako je tuženica u utuženom razdoblju imala prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine, što je vidljivo iz ispisa Jedinstvenog registra osoba koji prileže spisu, to je ista bila korisnik prostora, pa u odnosu na nju proizlazi pravni osnov tužbenog zahtjeva. Isto tako iz povijesnog prikaza izvatka iz knjige položenih ugovora broj [broj poduloška] / zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženica bila upisana kao suvlasnik predmetne ne nekretnine.

10. Vezano za prigovor zastare ističe se da je odredbom čl. 378. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 - dalje u tekstu ZOO) propisan je jednogodišnji rok zastare za tražbinu naknade za isporučenu vodu, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Nadalje, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se ista prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom da je tužitelj podnio ovršni prijedlog dana 06. kolovoza 2003., a najstarije potraživanje dospijeva u rujnu 2002., s obzirom je tužitelj račun koji dospijeva u kolovozu 2002. povukao, to utuženi računi nisu obuhvaćeni zastarom.

11. Međutim, u pogledu visine tužbenog zahtjeva valja istaknuti da je tužitelj za istu obvezu te za isto obračunsko razdoblje podnio ovršni prijedlog protiv dvoje ovršenika BS i PS, pri čemu ovršenik BS rješenje o ovrsi Ovrvd-10422/2003 od 25. kolovoza 2003. nije pobijao prigovorom, pa je isto u odnosu na njega postalo pravomoćno te je ovršni postupak nastavljen, što je i tužitelj istaknuo na ročištu od 08. prosinca 2025.

12. Ovršenica PS zaprimila je rješenje o ovrsi tek 03. studenog 2023., dakle, 20 godina nakon što je to rješenje doneseno i nakon što je ovršni postupak protiv drugog dužnika BS već bio u tijeku. Tužitelj je u odnosu na istu postavio svoj zahtjev podneskom od 28. travnja 2025. potražujući od PS čitavu tražbinu, odnosno u cijelosti onu istu koja mu je ranije bila dosuđena u postupku protiv dužnika BS.

13. Odredbom čl. 412. ZOO-a propisano je da je obveza djeljiva ako se može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela činidba, a kada u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije drukčija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio duga. Nadalje, odredbom čl. 413. istog zakona propisano je da više dužnika iz neke djeljive obveze odgovaraju vjerovniku solidarno samo ako se radi o obvezi nastaloj trgovačkim ugovorom.

14. S obzirom da se u ovom predmetu ne radi o obvezi iz trgovačkog ugovora, a tužitelj za istu djeljivu obvezu već ima pravomoćni i ovršni naslov protiv drugog dužnika BS, to od tuženice može potraživati samo polovicu od onoga što je utužio, slijedom čega bi njegov tužbeni zahtjev mogao biti osnovan samo za ½ dijela koji otpada na PS, a nikako za sve ono što je ponovno tražio.

15. Međutim, s obzirom da je tuženica tokom postupka navela da prema tužitelju nema nepodmirenih potraživanja, odnosno da se dugovanje odnosi na njezinog bivšeg supruga BS, to je primjenom čl. 219. i 221 a ZPP-a na tužitelju bilo da svoj zahtjev po visini u odnosu na nju i dokaže. Navedeno znači da je tužitelj trebao dostaviti u spis knjigovodstveno stanje obveznika iz kojeg bi se moglo nedvojbeno utvrditi da postoji nepodmireno potraživanje za utuženo razdoblje te u kojem je ono iznosu, odnosno dostaviti sudu dokaz koliko je od navedene obveze naplatio u ovršnom postupku od drugog dužnika BS.

16. Tužitelj navedeno nije učinio već je neosnovano i nedokazano ustrajao na potraživanju čitave obveze od tuženice, a jedino na čemu temelji visinu svog zahtjeva jest izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga koji je star više od 20 godina, te knjigovodstvenog stanja obveznika a koje glasi na BS. Na temelju takvog dokaznog materijala ne može se zaključiti da postoji obveza tuženicee spram tužitelja, odnosno da ta obveza nije u cijelosti ili u određenom dijelu već podmirena, pa je sud tužbeni zahtjev našao neosnovanim primjenom pravnih pravila o teretu dokazivanja.

17. Nadalje, po mišljenju suda u konkretnim okolnostima, tj. kada je prošlo 20 godina od izdavanja rješenja o ovrsi do podnošenja prigovora, od tuženice doista nije niti razumno očekivati da bi u periodu od dva desetljeća imala uopće mogućnost dokazivati svoju tvrdnju da potraživanje tužitelja ne postoji, odnosno da kroz to razdoblje čuva dokaze o plaćanju za koje smatra da je davno nastupila zastara, već naprotiv visinu treba dokazati tužitelj. Oduzimanjem adekvatnog procesnog oružja kojim može osporiti tvrdnje tužitelja, tuženici je oduzeta i mogućnost da raspravlja pred sudom, a što predstavlja i povredu njezinog ustavnog prava na pravično suđenje.

18. Sudska odluka nije utemeljena na objektivnoj primjeni materijalnog prava ako razlozi za primjenu toga prava ne počivaju na argumentu razumnog ponašanja.

19. Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-357/2016 od 01. veljače 2018. godine ukazuje da svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici, jer bi u protivnom moglo proizvesti apsurdne učinke u odnosu na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava. Takva primjena mjerodavnog prava ne bi bila objektivna nego arbitrarna.

20. Kako je tužena stavljena u poziciju da se dokazima ne može oduprijeti tvrdnji tužitelja o postojanju potraživanja, jer joj je rješenje o ovrsi dostavljeno tek nakon 20 godina, a istovremeno je ovršni postupak godinama vođen protiv drugog dužnika (i to za ukupnu tražbinu), to sud smatra nelogičnim i nepravičnim tuženici nametnuti obvezu plaćanja duga za koji nije znala da postoji (tako i ŽS u Osijeku, Gž-68/2019 od 26.02.2019.).

21. Slijedom navedenog sukladno čl. 451 st. 3 ZPP-a ukinut je u cijelosti platni nalog u dijelu kojim je tuženoj naloženo platiti tužitelju utuženi dug na ime dospjelih računa u ukupnom iznosu od 142,74 EUR, te na ime kamata iznos od 16,30 EUR te je tužbeni zahtjev odbijen kao u točki I izreke.

22. Sud u odluci kojom odlučuje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi nije odlučivao o trošku ovršnog postupka, već je o istom odlučio zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku. Naime, prema Zaključku broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda RH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 02. lipnja 2017. pod točkom 3.1. navedeno je: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, i to zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude" (objavljeno na mrežnoj stranici VSRH Su-IV-204/17).

23. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a, uzimajući u obzir da je tužitelj s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom odbijen u cijelosti, to je valjalo odbiti i njegov zahtjev za naknadom parničnog troška. Pritom je sud cijenio i činjenicu da se većina podnesaka iz tužiteljevog troškovnika odnosi na radnje koje je tužitelj poduzimao radi naplate predmetne tražbine od ČS, pa doista nema osnova ponovno ih potraživati i od tužene, čak i kada bi tužbeni zahtjev u odnosu na istu u dijelu našao osnovanim.

24. Tuženici je temeljem gore navedenog a s obzirom na vrijednost predmeta spora određen trošak zastupanja na ročište od 08. prosinca 2025. (Tbr. 9.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23.) 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 50,00 EUR. Tuženici je priznat i trošak sudske pristojbe na prigovor na rješenje o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR, pa je valjalo tužiteljici odrediti trošak u ukupnom iznosu od 63,27 EUR.

U Zagrebu 19. siječnja 2026.

Sudac:

Borna Pešek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženiica po pun.