REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 11

Povrv-502/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasminki Gadža, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice-specijalista FRŽ, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u OD Zec & partneri d.o.o. u Osijeku, Ulica kardinala Alojzija Stepinca 4, protiv tuženika BK MONTAŽA d.o.o., Zagreb, Medarska ulica 69, OIB: 80580557122, kojeg zastupa punomoćnik Marko Vukelić, odvjetnik u OD Jajaš & Vukelić d.o.o. u Rijeci, Trg 128. brigade hrvatske vojske 4, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 4. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te je 19. siječnja 2026. objavio i

p r e s u d i o

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zorana Jelavića iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 36, poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 477/2022 od 11. srpnja 2022..

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.075,42 €, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30. siječnja 2021. do isplate po kamatnoj  stopi  koja  se  određuje,  za  svako  polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima  izračunate  za  referentno  razdoblje  koje  prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, zajedno sa odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 190,79 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.375,00 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, 19. siječnja 2026., pa do isplate.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 125,00 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, 19. siječnja 2026., pa do isplate, te u dijelu kojim se nalaže isplata zakonskih zateznih kamata na iznos parničnog troška od 2.375,00 eura po stopi iznad tri postotna poena tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, 19. siječnja 2026., pa do isplate.

Obrazloženje

1.Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari proveden je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (izvatka iz poslovnih knjiga) javnog bilježnika Zorana Jelavića iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 36, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-477/2022 od 11. srpnja 2022., a radi naplate tužiteljeve novčane tražbine prema tuženiku u iznosu od 3.075,42 eura. Tužitelj potražuje i pripadajuće zatezne kamate te troškove postupka.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor kojim isto pobija u cijelosti, navodeći da utuženo potraživanje ne postoji niti da je vidljivo postojanje ikakvog poslovnog odnosa tuženika s tužiteljem. Pojašnjava da zbog događaja nastalih u vezi sa izgradnjom projekta "Spojna cesta Zabok-Krapina, 2. dionica od km 6+040 do km 10+870" tuženik potraživanje tužitelja ocjenjuje neosnovanim i neutemeljenim. Naime, da je prilikom izvođenja radova na gradilištu došlo do oštećenja TK kabela u naselju Lepajci i to 27. svibnja 2020., te da je odmah nakon oštećenja kontaktiran tužitelj koji da nije dostavio na gradilište na uvid Uporabnu dozvolu za oštećene kablove, kao i da instalacija tužitelja nije ucrtana u katastru vodova, niti je tužitelj dao posebne uvjete građenja. Zbog navedenoga, da je kod tuženika došlo do dodatnog troška te je ugrožen planirani završetak radova, a tuženik je morao promijeniti tehnologiju izrade i montaže, pojačati opremu na gradilištu, radne strojeve i ljudstvo, sve kako ne bi ugrozio planirani datum prespoja međunarodnog plinskog opskrbnog lanca. Tuženik ističe i prigovor na vjerodostojnu ispravu tužitelja sukladno odredbi čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona, na kojem prigovoru ustraje i kasnije kroz postupak ističući da nije riječ o ugovornom odnosu između stranaka, već da tužitelj potražuje utuženi iznos temeljem izvanugovornog odnosa, sa osnove naknade štete.

3. Rješenjem poslovni broj Povrv-2229/2022-2 od 3. listopada 2022. Općinski građanski sud u Zagrebu je po prigovoru tuženika pobijano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje određeno da će se postupak nastaviti kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. U podnesku od 25. listopada 2022. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz prigovora, navodeći da se tuženik bavi stručnim poslovima prostornog uređenja, a da mu je osnovna djelatnost projektiranje, građenje, uporaba i uklanjanje građevina. Da je tako tuženik 27. svibnja 2020., prilikom vršenja radova na iskopu kanala radi premještanja magistralnog plinovoda u sklopu projekta izgradnje „Spojna cesta Zabok-Krapina“, presjekao više svjetlosnih i bakrenih kablova tužitelja kao i PVC cijevi, a da je do oštećenja uistinu došlo i to upravo krivnjom tuženika, da proizlazi i iz dopisa MUP-a od 14. prosinca 2020.. Kako bi što prije otklonio nastale smetnje te pravovremeno osigurao svojim korisnicima pružanje ugovorenih telekomunikacijskih usluga, da je tužitelj angažirao društvo TMT Mobiliti d.o.o. – Ericsson, radi sanacije nastale štete, te da je sukladno radnim nalozima br. 11022060, br.11000585 i br. 11160565 izvršena sanacija nastale štete i da je o izvedenim radovima sastavljeno izvješće iz kojega je vidljiva cjelokupna rekapitulacija radova te materijala po izvršenoj usluzi. Da ukupan trošak izvedene sanacije odnosno obavljenih radova iznosi 24.471,73 kn, sukladno čemu da je tuženiku izdan račun broj 383-1003-0005 na navedeni iznos.

5. Tuženik se podneskom od 15. svibnja 2023. očitovao na navode tužitelja te je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti sukladno odredbi čl. 34.b.st.1.t.1. ZPP-a, kao i prigovor zastare. Naveo je da je izvodio dio radova u sklopu projekta na izgradnji ,,Spojna cesta Zabok – Krapina, 2. dionica od km 6+040 do km 10+870'' te je preuzeo Građevinske projekte na izmještanju i zaštiti postojećih vodovoda i plinovoda. Sukladno preuzetoj dokumentaciji te posebnim uvjetima iz građevinskog projekta ,,Glavni projekt zaštite postojećih plinova 08-213PL-02 T.D. 01/12-10 P M-projekt d.o.o. Dubrovnik'', da je izvođač radova obavijestio prije početka radova sve vlasnike instalacija koji su dali Posebne uvjete građenja. Među vlasnicima instalacija da nije bilo navedeno da tužitelj ima svoje kablove u trasi izmještanja instalacija, te isti nije dao posebne uvjete gradnje, te samim tim i nije kontaktiran. Da TK kabel tužitelja uopće nije niti bio ucrtan u katastru vodova, a da je prilikom izvođenja radova na gradilištu došlo do oštećenja TK kabela u naselju Lepajci 27. svibnja 2020.. Da je odmah nakon oštećenja kontaktiran gosp. FR, djelatnik tužitelja, a da tužitelj nije dostavio (sve do današnjeg dana) na gradilište na uvid uporabnu dozvolu za oštećene kabele. Štoviše, samim pojavljivanjem TK kabela u novoprojektiranoj osi plinovoda da je došlo do prisilne i neplanirane izmjene tehnologije rada prilikom montaže i zavarivanja radne cijevi DN500, te je izvođaču radova stvorilo dodatne troškove i ugrozilo planirani završetak radova na prespoju magistralnog plinovoda Rogatec-Zabok (RH-Slovenija), što da je sve opisano u Zapisniku sa gradilišnog sastanka br. 26 od 4. lipnja 2020. u točki 4.1. Nadalje, da je sve troškove za koje tužitelj neosnovano tereti tuženika, dužan snositi upravo tužitelj, i to sukladno odredbi čl. 26. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17, dalje: ZEK), te sukladno odredbi čl. 6. st. 5. Pravilnika o načinu i uvjetima određivanja zone elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, zaštitne zone i radijskog koridora te obvezama investitora radova i građevine (NN 75/13, dalje: Pravilnik), te da je st. 9. istog članka određeno kako je infrastrukturni operator obvezan u slučaju potrebe ili zaštite postojeće elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme (EKI), u odgovoru na zahtjev investitora priložiti uporabnu dozvolu za predmetnu EKI ukoliko je ista izdana. Slijedom navedenoga, a budući da tužitelj nije dokazao legalnost za svoju EKI/EKV (elektroničkog komunikacijskog voda) u zoni zahvata projekta, da je nedvojbeno da je obveza snašanja troška na strani tužitelja, a da o svemu postoji i praksa Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (dalje: HAKOM) kao javnopravnog tijela, te sudska praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koji stav da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske detaljno obrazložio u presudi posl. br. UsII-95/22-6 od 15. rujna 2022., kojom je odbijen tužbeni zahtjev HT d.d. u postupku radi utvrđivanja tko je obvezan snositi troškove zaštite i/ili izmještanja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme vođenom na temelju zahtjeva investitora IZVOR PLOČE d.o.o., a gdje je utvrđeno, „S obzirom da iz priložene dokumentacije spisa predmeta neprijeporno proizlazi, a što tužitelj tužbenim navodima ne spori, da nije dostavio uporabnu dozvolu to je pravilan zaključak tuženika da je u smislu citiranih odredbi mjerodavnog prava, tužitelj u ovom slučaju kao infrastrukturni operator, obvezan osigurati zaštitu ili izmještanje svoje EKI u zoni zahvata projekta, o svom trošku.“

6. Podneskom od 7. ožujka 2024. tužitelj se očitovao na navode tuženika ocijenivši prigovor zastare neosnovanim, jer se štetni događaj dogodio 27. svibnja 2020., a prijedlog za ovrhu je podnesen 16. ožujka 2022., iz čega da jasno proizlazi kako zastara nije nastupila. Nadalje, da tuženik u bitnom ističe kako kabel tužitelja uopće nije bio ucrtan u katastru vodova, te da tužitelj nije dostavio na uvid uporabnu dozvolu za oštećene kablove i da tuženik niti izvođač radova nisu znali za postojanje istih, te da stoga tužitelj uopće nije bio kontaktiran prije početka predmetnih radova, kao i da je zbog pojavljivanja TK kabela u novoprojektiranoj osi plinovoda došlo do prisilne i neplanirane izmjene tehnologije rada, a što je izvođaču radova stvorilo dodatne troškove. U pogledu tih navoda tuženika, tužitelj ističe kako su za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu (EKI) na predmetnom području, vezano za projekt „Spojna cesta Zabok D24 – Krapina D1, faza 2.-1. 2. Dionica od km 6+040 do km 10+870“ izdani sljedeći dokumenti: 19. studenoga 2014. - Izjava o položaju EKI od tužitelja kao temelj za posebne uvjete građenja; izdana na zahtjev projektanta INVENTIVA PROJEKTI d.o.o.; 25. studenoga 2014. - Potvrda o usklađenosti glavnog projekta od HAKOM-a (s napomenom da se investitor mora prije početka radova obratiti operatoru koji posjeduje EKI u zoni zahvata radi iskolčenja trase EKI jer u protivnom sve eventualno nastale štete snosi investitor) izdana Trafficonu d.o.o.; 24. prosinca 2014. - Pozitivno mišljenje tužitelja na projekt zaštite i izmještanja postojećih instalacija, izdano na zahtjev projektanta INVENTIVA PROJEKTI d.o.o.; 20. ožujka 2019. - Izjava o položaju EKI od tužitelja kao temelj za posebne uvjete građenja HAKOM-a (ponovno izdana zbog proteka vremena), izdana na zahtjev HAKOM-a; 21. ožujka 2019.

- Potvrda o usklađenosti glavnog projekta od HAKOM-a (s napomenom da se investitor mora prije početka radova obratiti operatoru koji posjeduje EKI u zoni zahvata radi iskolčenja trase EKI) izdana na zahtjev projektanta INVENTIVA PROJEKTI d.o.o.. Također, tužitelj napominje da je predmetna EKI u cijelom razdoblju bila upisana u katastar infrastrukture te su stoga netočne tvrdnje tuženika da ista nije upisana u predmetni katastar. Dakle, da prema ranije istaknutim dokumentima, jasno proizlazi da su investitor, projektant i izvođač imali saznanje o postojanju predmetne infrastrukture budući da su u više navrata dobili službene dokumente tužitelja i HAKOM-a o istoj. Nadalje, tužitelj je istaknuo da je odredbom čl. 6. Pravilnika o načinu i uvjetima određivanja zone elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, zaštitne zone i radijskog koridora te obveze investitora radova ili građevine (dalje: Pravilnik), na koju se tuženik poziva, propisana obveza investitora odnosno infrastrukturnog operatora u izradi projekta ili tehničkog rješenja za zaštitu EKI te financiranju svih troškova izrade tehničkog rješenja zaštite, materijala, radova, stručnog nadzora i ostalog nužnog za realizaciju tehničkog rješenja, ovisno o tome da li je za predmetnu EKI izdana uporabna dozvola. Međutim, da navedeni Pravilnik propisuje samo obvezu financiranja zaštite/izmještanja EKI, a Zakon o gradnji propisuje obveze investitora u postupku ishođenja dozvola za izvođenje radova (ishođenje posebnih uvjeta građenja i potvrde glavnog projekta kojom se potvrđuje da je glavni projekt izrađen sukladno posebnim uvjetima građenja. Prema tome, da je društvo Hrvatske ceste d.o.o. kao investitor imalo obvezu pribaviti navedene dokumente, a što je i ispunilo sukladno gore navedenoj dokumentaciji. Stoga, da su Hrvatske ceste d.o.o. kao investitor i tuženik kao izvođač imali nedvojbeno saznanje o položenoj EKI u prostoru obuhvata i nisu postupili sukladno zadnjoj Potvrdi o usklađenosti glavnog projekta od HAKOM-a 21. ožujka 2019., te se nisu prije početka radova obratili HT-u radi iskolčenja trase EKI, a što su bili dužni. Iz navedenog da proizlazi da je tuženikov navod vezan za uporabnu dozvolu bespredmetan budući da bi činjenica postojanja uporabne dozvole bila relevantna jedino u trenutku da su se tuženik kao izvođač ili društvo Hrvatske ceste d.o.o. kao investitor javili tužitelju prije izvođenja radova pa bi se u tom slučaju rješavalo pitanje financiranja zaštite/izmještanja EKI. Međutim, da navedeno nikako ne utječe na tuženikovu obvezu da se sukladno čl. 8. Zakona o obveznim odnosima suzdrži od postupka da se drugome prouzroči šteta. Prema tome, da je tuženik izvođenjem radova bez da je ranije obaviješten tužitelj o istima (a kako bi dogovorili izmještanje/zaštitu EKI i financiranje istog), iako je znao odnosno morao znati za postojanje EKI u prostoru obuhvata, prouzročio predmetnu štetu u utuženom iznosu koju je tužitelj s obzirom na djelatnost i potrebu neprekidnog pružanja usluga elektroničkih komunikacija morao bez odgode sanirati. Dodatno, tužitelj navodi da sukladno odredbi čl.1108. Zakona o obveznim odnosima naručitelj/investitor Hrvatske ceste d.o.o. i izvođač BK Montaža d.o.o., ovdje tuženik, solidarno odgovaraju tužitelju za štetu koja mu je nastala izvođenjem radova. Također, s obzirom na sve navedeno da tužitelj nije i ne može biti odgovoran za eventualni nastanak dodatnih troškova za koje tuženik tvrdi da su nastali.

7. Rješenjem poslovni broj Povrv-2229/2022-8 od 15. ožujka 2024. Općinski građanski sud u Zagrebu se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odredio da će se predmet po pravomoćnosti navedenoga rješenja ustupiti stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.

8. Tuženik je u podnesku od 8. siječnja 2025. ostao kod ranije istaknutih prigovora i navoda te predloženih dokaza, ostao je kod osporavanja vjerodostojne isprave temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi te je istaknuo da se kod pravnog instituta naknade štete uopće ne mogu izdavati računi jer je riječ o izvanugovornom, a ne ugovornom odnosu, a da tužitelj upravo s osnove naknade štete potražuje utuženu tražbinu od tuženika. Da tužitelj u podnesku od 25. listopada 2022. pod točkom 3. navodi da je do oštećenja kabela i PVC cijevi došlo krivnjom tuženika, a to da proizlazi iz dopisa MUP-a od 14. prosinca 2020., čime da (zlo)namjerno izvrće teze pozivajući se na ispravu koju dostavlja, a u kojoj se ne navodi nikakva krivnja tuženika, već se spominje u kontekstu oštećenja kablova da je do toga došlo nenamjerno od strane djelatnika tuženika. Tuženik pritom ističe da u njegovom postupanju kao izvođača radova na predmetnoj dionici, niti u postupanjima njegovih djelatnika, nije postojao nikakav element protupravnosti. Da je on obavljao radove na spornoj dionici ceste Zabok – Krapina prema projektu firme M-projekt d.o.o,. u kojem nije naznačeno da tužitelj tamo gdje je vršio aktivnosti na iskopu kanala radi premještanja magistralnog plinovoda ima postavljene ikakve instalacije. Dakle, u onom dijelu projekta koji se odnosi na izmještanje plinovoda (i vodovoda), odnosno na te trase nisu bili ucrtani nikakvi i ničiji kablovi. Da tužitelj u podnesku od 7. ožujka 2024. navodi da je predmetna EKI bila upisana u katastar infrastrukture, te da su netočne tvrdnje tuženika da ista nije upisana u predmetni katastar, no, da takve navode tužitelj ničim nije potkrijepio. Nadalje, da je iznimno zanimljiv sadržaj mail-a predstavnika investitora od **.**.2021. RR, djelatnika Hrvatskih cesta, upućen između ostalog i predstavnicima tužitelja, FR i DR, u kojem se u najbitnijem jasno ističe da Hrvatske ceste uvijek kad otvaraju građevinske radove kao i u ovom slučaju izgradnje spojne ceste Zabok – Krapina, odmah na početku sazovu sastanak svih vlasnika instalacija koji su ujedno davali uvjete, a kasnije i suglasnost na projektnu dokumentaciju (da postoje zapisnici gdje su i predstavnici tužitelja bili prisutni) i da potonji ukažu u stilu dobrog gospodara na eventualne i moguće promjene koje se odnose na pozicije instalacija, a koje bi se možda dogodile u vremenu između izdavanja građevinske dozvole ili čak od davanja Uvjeta na projektnu dokumentaciju, a da predstavnici HT (dakle tužitelja) nisu imali nikakvih primjedbi, pa je izvođač radova (dakle tuženik) računao da stvarno stanje na terenu odgovara projektnoj dokumentaciji, te je tuženik svoje radove u potpunosti obavljao prema projektnoj dokumentaciji kojom je raspolagao i koja mu je bila predana. Instalacije tužitelja na trasi plinovoda gdje je tuženik izvodio radove nisu mogle biti iskolčene jer nisu bile niti ucrtane u projekt, a da projekt nije izrađen od strane tuženika, već je tuženik prema njemu postupao pouzdajući se u njegovu točnost, odnosno ispravnost sadržaja. Na temelju svega navedenoga, predlaže ukinuti platni nalog i u cijelosti odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Tužitelj u podnesku od 19. veljače 2025. ponavlja kako u konkretnom slučaju od investitora/izvođača radova nije primio zahtjev za označavanje EKI, niti je napravljen projekt zaštite/izmicanja EKI i dostavlja Potvrdu o preuzimanju elborata izdanu od RH, Krapinsko-zagorske županije, Ureda za katastarsko- geodetske poslove Krapina, klasa: 936-02/95-01/13, urboj: 2140-05-95-2 od 2. listopada 1995. za predmetnu trasu telefonske mreže Lepajci, te ističe kako su na jedinstvenoj informacijskoj točki - Sustavu katastra infrastrukture Državne geodetske uprave: https://ski.dgu.hr/ predmetne trase vidljive i javno dostupne. Ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

10. U podnesku od 22. travnja 2025. tuženik je ostao kod svih prigovora i navoda, te je, u bitnome, naveo da iz Potvrde o preuzimanju elaborata od 2. listopada 1995. nigdje ne proizlazi, a niti je to vidljivo, da je na trasi plinovoda gdje je tuženik izvodio radove bio ucrtan TK kabel tužitelja, niti da je TK kabel tužitelja na spornom mjestu bio ucrtan u katastru vodova.

11. U dokaznom postupku, sud je na sporne činjenice izveo dokaz uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 10 spisa), neslužbeni izvadak iz Sudskog registra za tuženika (list 32-36 spisa), dopis RH, MUP, PU krapinsko-zagorska, PP Krapina od 14. prosinca 2020. broj 511-17-08/3-37-134/2020 (list 37 spisa), Izvješća o izvedenim radovima (list 38-49 spisa), račun broj 383-1003-0005 od 14. siječnja 2021. (list 50 spisa), projektnu dokumentaciju, MAPA 8.2 Glavni projekt zaštite postojećih plinovoda (list 55-62 spisa), Potvrdu RH, MUP, PU krapinsko-zagorska, PP Krapina od 2. veljače 2021. broj 511-17-08/3-37- 134/2020 (list 63 spisa), rješenje HAKOM-a Klasa: UP/I-344-08/22-04/03,

URBROJ: 376-05-3-22-11 od 12. travnja 2022. (list 64-69 spisa), presudu Visokog upravnog suda RH broj UsII-95/22-6 od 15. rujna 2022. (list 70-74 spisa), Izjavu o položaju EKI od 19. studenoga 2014. (list 78-79 spisa), Potvrdu HAKOM-a od 25. studenoga 2014. (list 80 spisa), dopis tužitelja od 24. prosinca 2014. (list 81 spisa), Izjavu o položaju EKI od 20. ožujka 2019. (list 82-83 spisa), Potvrdu HAKOM-a od 21. ožujka 2019. (list 84 spisa), dopis Porezne uprave od 8. kolovoza 2024. s prilogom (list 107-108 spisa), e-mail komunikaciju (list 115-117 spisa), potpisnu listu sudionika od 14. studenoga 2019. (list 118-119 spisa), Zapisnik s gradilišnog sastanka broj 13 od 14. studenoga 2019. (list 120- 127 spisa), Potvrdu o preuzimanju elaborata od 4. rujna 1995. (list 129 spisa), Glavni projekt zaštite postojećih plinovoda iz siječnja 2019. (list 154-231 spisa).

12. Sud je tijekom postupka sukladno prijedlogu tužitelja, a u skladu s odredbom čl. 221.b. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) od Ministarstva financija RH, Porezne uprave zatražio podatak je li tuženik račun tužitelja broj 383-1003- 0005 od 14. siječnja 2021. proveo u svojim poslovnim knjigama i po istome iskoristio pravo na odbitak pretporeza, na što je nadležna Porezna uprava odgovorila da tuženik u svojim poslovnim knjigama nema evidentiran račun tužitelja.

13. Sud je tijekom postupka proveo dokaz saslušanjem svjedoka RR, ŽR i GR. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka MR jer je isto ocijenio nepotrebnim. Naime, predloženi svjedok uredno je pozvan na ročišta za njegova saslušanja dva puta, kojim pozivima se nije odazvao niti je svoja odsustva ispričao, a budući je riječ o svjedoku koji je bio tehničar telekomunikacija koji je bio na terenu zajedno sa GR prilikom nastanka štetnog događaja, koji (GR) je tijekom postupka uredno saslušan, sud je mišljenja da svjedok ne bi imao nekih novih saznanja koja bi značajno mogla utjecati na ishod spora, osobito s obzirom na cjelokupno provedeni dokazni postupak i dostupnu materijalnu dokumentaciju u spisu.

14. U svom iskazu je svjedok RR naveo kako su mu predmetni radovi i štetni događaj poznati budući je bio predstavnik investitora, Hrvatske ceste. Da su Hrvatske ceste nakon raspisanog natječaja za gradnju ceste Zabok- Krapina odabrale izvođače, misli da je nositelj projekta bilo ZAGORJE GRADNJA, a da je kooperant bio BK MONTAŽA, ali da ne zna na koji su oni točno način bili povezani, ili ugovorni podizvođač ili ugovorni partner, no zna da su bili u ugovoru o gradnji predmetne ceste. Ističe kako se u gradnju išlo nakon što su dobivene potrebne građevinske dozvole. Da prije nego što započne gradnja HC pozove sve zainteresirane koji imaju svoju infrastrukturu na tom području da se jave ako u međuvremenu imaju nešto novo izgrađeno, od dobivanja građevinske dozvole do početka radova, budući to traje određeni vremenski period odnosno ne započinje se odmah sa gradnjom nakon dobivanja građevinske dozvole. Ako netko po pozivu ima prigovore javi se i ta se infrastruktura jasno označi (geodeti) i iskolči. Na poseban upit suda je li netko ili ovdje tužitelj podnio takav prigovor, svjedok je odgovorio da se nitko od strane tužitelja nije javio niti je u građevinskoj dozvoli bilo vidljivo da bi tužitelj imao svoju infrastrukturu na tom dijelu ceste. Prema saznanjima svjedoka da nitko od strane HT-a nije prijavio da bi tamo imao svoje kablove, s time da ističe kako se u takvim slučajevima uvijek reagira i da svakako nije intencija nanijeti bilo kakvu štetu bez obzira da li ta infrastruktura ima uporabnu dozvolu. Svjedok je naveo kako je tuženik na toj dionici izvodio radove iskopa i postavljanja plinskih cijevi, da se sjeća da je u naravi bila riječ o livadi i da je pritom došlo do oštećenja kabela tužitelja, a za kojeg je s obzirom da je riječ o livadi i položaj bilo i neobično da se tamo našao, ali da HC i tuženik nisu znali za postojanje tog kabla. Istaknuo je kako kabel nije bio vidljiv u građevinskoj dozvoli, a kako prilikom izdavanja građevinske dozvole, dakle prije nego što je ona izdana, svi projekti za koji se ista traži idu na uvid strankama u postupku i zainteresiranim stranama (voda, plin, struja, kanalizacija, telekomunikacije) na davanje suglasnosti, te da u konkretnom slučaju nije bila zabilježena nikakva infrastruktura tužitelja, odnosno tužitelj nije imao primjedbu na projekt jer se inače ne bi izdala građevinska dozvola. Na poseban upit tužitelja svjedoku je li mu poznat proces izdavanja građevinske dozvole i stavljanja na znanje projekta, odnosno kako zna da je tužitelj bio obaviješten o projektu, svjedok je odgovorio da mu je proces poznat i da se nakon izrade projekta od ovlaštene osobe u Ministarstvu graditeljstva održi sastanak i pozove sve zainteresirane osobe da imaju uvid u taj projekt i da daju ili ne daju suglasnost. Svjedok pojašnjava kako projektant Hrvatskih cesta, kada uopće započinje projekt šalje obavijest o projektu zainteresiranim stranama HEP, HAKOM, HT, i slično, tako da vjeruje da je i o ovom projektu tužitelj bio uredno obaviješten. Na poseban upit tužitelja zna li tko je bio projektant na predmetnom projektu, svjedok je odgovorio da mi misli da je to bio TRAFICON. Na daljnji upit tužitelja je li mu poznato da je tužitelj i HAKOM dostavio projektantu pet dokumenata o postojanju infrastrukture tužitelja na predmetnoj trasi, svjedok je odgovorio da mu to nije poznato, da ne zna što su projektanti i tužitelj ispregovarali, da nije sporno da je tužitelj imao infrastrukturu na ukupnoj dionici na kojoj su se izvodili radovi, ali da oštećeni kabel nije bio ucrtan niti označen. Pojasnio je i kako na kraju projekta vlasnik infrastrukture daje ili ne daje suglasnost na projekt, a da je u konkretnom slučaju tužitelj dao suglasnost na projekt te da se izdala građevinska dozvola. Tužitelj je prigovorio istinitosti iskaza svjedoka u dijelu koji je suprotan materijalnoj dokumentaciji u spisu, a koja se odnosi na izjavu tužitelja i HAKOM-a o postojanju i položaju EKI, a što da je dostavljeno projektantu INVENTIVA PROJEKT. Sud je prigovor tužitelja dijelu iskaza svjedoka ocijenio neosnovanim i poklonio vjeru iskazu navedenoga svjedoka jer smatra da je isti životan i logičan i da je u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu.

15. U svom iskazu svjedok ŽR je naveo kako mu je navedeni projekt vrlo dobro poznat jer je on bio ing. gradilišta za strojarske radove na navedenom gradilištu, te da je u konkretnom slučaju na pet mjesta bilo potrebno izmjestiti plinsku cijev. Dakle, da je kod izvođenja takvih radova izvođač dužan u roku od 24 sata na svih pet mjesta, koja su međusobno udaljena i po 10 km, istodobno izvoditi radove izmještanja cijevi jer se u tom periodu obustavlja dostava plina kupcima PLINA CRO-a i dalje i prema Europi. Na poseban upit suda pojasnio je kako je u predmetno vrijeme bio zaposlenik tuženika. Naveo je kako je na konkretnoj lokaciji, koju su oni nazivali Cipra Lepajci, trebala biti izmještena plinovodna cijev koja je izrazito velika te da je tuženik odlučio da će tu cijev u dužini od cca 250 m položiti u komadu u rov, gdje ju je trebalo prespojiti na postojeću. Kada se pristupilo kopanju dijela gdje je ta cijev trebala biti položena, a dubina je trebala biti od oko 2 m, tuženik je osjetio da je presječen neki kabel, za koji se kasnije ispostavilo kako je riječ o infrastrukturi tužitelja koja nije bila ucrtana niti je tuženik imao saznanja da se ista tamo nalazi, a da je tuženik imao saznanja o tome, da bi promijenio tehnologiju rada te da do oštećenja ne bi došlo. Istaknuo je kako je u naravi bila riječ o oranici pa da nije niti očekivao infrastrukturu tužitelja. Naveo je kako je na mjesto štetnog događaja pozvana policija koja je obavila očevid. Na poseban upit tuženika je li tužitelj dao suglasnost na projekt, svjedok je odgovorio potvrdno, a na daljnji upit je li u tom projektu bila ucrtana infrastruktura koja je oštećena, svjedok je odgovorio da nije. Na poseban upit tuženika da li je on potpisnik i sastavljač građevinskog dnevnika koji je dostavljen uz podnesak tuženika od 15. svibnja 2023., stranice 9 i 11, a koji se u spisu predmeta nalazi na listu 56 i 57 spisa, te koji su svjedoku neposredno predočeni, svjedok je odgovorio da je on sastavljač i potpisnik istih. Prema Zakonu o gradnji da je on kao odgovorna osoba dužan svaki dan napisati i voditi građevinski dnevnik što je i učinio. Na poseban upit tužitelja je li mu poznato da je na ukupnoj trasi na kojoj su se vršili radovi, odnosno u projektu postojala infrastruktura tužitelja, svjedok odgovara da mu je poznato da je na ukupnoj dionici postojala infrastruktura tužitelja, ali da na konkretnom mjestu nije bila ucrtana. Tužitelj je prigovorio istinitosti iskaza svjedoka u dijelu suprotnom materijalnoj dokumentaciji u spisu, a koji se odnosi na izjavu tužitelja i HAKOM-a o postojanju i položaju EKI, što da je dostavljeno projektantu INVENTIVA PROJEKT. Sud je prigovor tužitelja dijelu iskaza svjedoka ocijenio neosnovanim i poklonio vjeru iskazu navedenoga svjedoka jer smatra da je isti životan i logičan i da je u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu.

16. U svom iskazu svjedok GR je naveo kako je on tehničar telekomunikacija i da je tada bio zaposlenik ENT Servisa koji je održavao telekomunikacijske kablove na području krapinsko-zagorske županije, u konkretnom slučaju za tužitelja. Naveo je kako je njegov poslodavac na dojavu tužitelja pristupio na mikro lokaciju, odnosno u Lepajcima. Kada su došli na teren da su vidjeli da su u tijeku građevinski radovi te su odmah fizički našli gdje je došlo do oštećenja kablova, kao i da je utvrđeno da je došlo do oštećenja optičkog kabla i mrežnog bakrenog kabla. Svjedok je naveo kako je bilo jasno vidljivo a budući je bager kopao duboki rov, da je do oštećenja došlo uslijed građevinskih radova i kopanja. Da mu nije poznato tko je vršio radove ali je radi oštećenja na mjesto događaja pozvana policija kako bi bio izrađen zapisnik o istom štetnom događaju. Da nisu odmah mogli ići u sanaciju jer se pokraj rova nalazila cijev koja se morala postaviti u rov pa kablovi za tužitelja nisu mogli biti postavljeni ispod cijevi nego iznad nje. Naveo je i da je nakon postavljanja cijevi izvršen popravak kablova kako bi se uspostavio sustav, te da se na popravak čekalo više sati, misli oko 6, a pritom objašnjava kako su navedeni popravci hitni jer se mora ponovno uspostaviti usluga i to za optički kabel u roku od maksimalno 8 sati, a koji kabel je u konkretnom slučaju bio oštećen. Na poseban upit tužitelja svjedoku je li mu bilo poznato gdje na navedenom području prolazi trasa tužitelja, odgovorio je da mu je bilo poznato gdje trasa prolazi i da bi ona trebala biti poznata i izvođaču radova jer je uobičajeno da se prije radova utvrde trase i iskolče upravo kako ne bi došlo do oštećenja, ali na konkretnom mjestu nije bilo iskolčene trase. Svjedok je pojasnio kako bi uobičajeno upravo njegov poslodavac radio iskolčenja na zahtjev stranke što ovdje nije bio slučaj. Također navodi kako je na gradilištu bila osoba za koju je on smatrao da je poslovođa izvođača radova, ali da on nije bio suradljiv, te da misli da je isti u shemi imao ucrtanu trasu tužitelja, no da to ne može sa sigurnošću tvrditi. Na poseban upit tužitelja jesu li takve trase, konkretno ovdje tužitelja, negdje javno dostupne na uvid, odgovorio je da koliko je njemu poznato nisu, ali da su ih oni u ENT Servisu imali u sustavu, odnosu da su imali pristup toj dokumentaciji. Navodi kako je mjesto štetnog događaja pristupio s kolegom MR, a kada su utvrdili štetu su pozvani i kooperanti TMT koji su pristupili na lokaciju i kasnije s njima sanirali kvar. Na poseban upit tuženika je li u projektu bila ucrtana trasa HT-a, svjedok odgovara kao i ranije, da je u shemi koju mu je na mjestu događaja pokazivao, misli poslovođa izvođača radova, bila crvena crta odnosno označena trasa HT-a, ali da to ne može sa sigurnošću tvrditi dok mu cijeli projekt koji su stranke imale među sobom nije poznat. Na poseban upit tuženika je li HT za navedenu trasu imao uporabnu dozvolu, svjedok odgovara da mu to nije poznato, kao da mu nije poznato niti je li HT dao suglasnost na projekt jer je on bio zaposlenik vanjskog suradnika tužitelja. Tuženik je prigovorio iskazu svjedoka u dijelu u kojem isti navodi da bi izvođač imao blok shemu u kojoj bi bila crvenom bojom, na spornom području, označena EKI tužitelja, a da je tome tako, da jasno proizlazi iz činjenice da tužitelj do današnjeg dana u spis nije dostavio dokaz da je u projektu na spornom području bila ucrtana EKI tužitelja. Sud je cijenio prigovor tuženika na iskaz navedenoga svjedoka, te mu u tom dijelu nije poklonio vjeru. Naime, svjedok sam navodi kako mu nije bio poznat projekt prema kojem je izvođač radio, kao i da "misli" da je infrastruktura tužitelja bila označena crvenom crtom, ali dakle niti on sam to ne navodi sa sigurnošću, a budući tijekom postupka sud takve navode nije našao osnovanima s obzirom na provedeni dokazni postupak i materijalnu dokumentaciju u spisu, citiranom dijelu iskaza svjedoka nije poklonio vjeru. Osim toga, svjedok je naveo i kako je njemu postojanje telekomunikacijske mreže tužitelja na spornoj dionici bilo poznato temeljem interne dokumentacije za koju misli da nije javno dostupna.

17. Sud je tijekom postupka od društva M-PROJEKT 2000 d.o.o. iz Dubrovnika pribavio projektnu dokumentaciju za izvođenje projekta spojne ceste Zabok- Krapina, II dionica od km 6+040 do km 10+870. Na navedenu dokumentaciju tuženik se očitovao podneskom od 11. studenoga 2025., navodeći da iz iste nedvojbeno proizlazi ono što tuženik tvrdi kroz cijeli postupak, a to je činjenica da u projektnoj dokumentaciji na trasi plinovoda gdje je tuženik izvodio radove nije bio ucrtan TK kabel tužitelja, dok tužitelj nije prigovarao valjanosti pribavljene projektne dokumentacije.

18. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

19. Predmet ovog spora je isplata iznosa od 3.075,42 eura koji tužitelj potražuje s osnove naknade štete za štetni događaj od 27. svibnja 2020., kada je prilikom izvođenja radova na iskopu kanala radi premještanja magistralnog plinovoda u sklopu projekta izgradnje „Spojna cesta Zabok-Krapina“, tuženik presjekao više svjetlosnih i bakrenih kablova tužitelja kao i PVC cijevi. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, ali je sporna krivnja odnosno odgovornost tuženika za isti, a s obzirom na navedeno sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, zastara utuženog potraživanja te vjerodostojna isprava temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi.

20. U odnosu na prigovor vjerodostojnoj ispravi ovaj sud navodi da je nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi bespredmetno raspravljati o podobnosti ovršnog prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi te o podobnosti rješenja o ovrsi za provedbu ovrhe, s obzirom da sud u predmetnoj parnici odlučuje isključivo o održavanju na snazi ili ukidanju platnog naloga koji je sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi (čl. 58. st. 3. OZ-a u vezi čl. 451. st. 3. ZPP-a). Konkretno, u ovom slučaju sud je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, budući je tijekom postupka, 1. siječnja 2023., euro postao službena valuta Republike Hrvatske (točka I izreke ove presude), te je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučivao kao po tužbi.

21. Sud navodi kako tužitelj svoje potraživanje temelji na naknadi štete iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23; dalje ZOO) prema kojoj odredbi "tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje", dok je prema čl. 1046. ZOO-a "šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta)", pa je ovdje konkretno riječ o imovinskoj šteti.

22. U odnosu na prigovor zastare, sud isti s obzirom na odredbu čl. 230. ZOO- a ocjenjuje neosnovanim, budući je do štetnog događaja došlo 27. svibnja 2020., a prijedlog za ovrhu podnesen je javnom bilježniku 16. ožujka 2022..

23. U odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, sud je mišljenja kako je u predmetnom slučaju krucijalno utvrditi je li postojala odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja ili ne, odnosno je li tuženik znao ili mogao znati, ili nije da je na mjestu štetnog dođaja telekomunikacijska mreža tužitelja.

24. Iako tužitelj tijekom postupka ističe kako je tuženik znao i morao znati za postojanje mreže tužitelja na mjestu štetnog događaja, sud takve tvrdnje nije našao osnovanima. Naime, tužitelj ističe kako krivnja tuženika proizlazi i iz Potvrda policije, no, uvidom u takve potvrde u spisu sud to nije zaključio. Na potvrdi koju je dostavio tužitelj (list 37 spisa) jasno je utvrđeno da na terenu za oštećenje telefonskih kablova telefonske mreže u vlasništvu tužitelja nisu utvrđeni elementi kaznenog djela i prekršaja, pa da zbog toga nije izvršen očevid na mjestu događaja, kao i da je utvrđeno da je do oštećenja kablova došlo nenamjerno od strane djelatnika poduzeća BK Montaža d.o.o., Zagreb, prilikom vršenja radova na iskopu kanala poradi premještanja magistralnog plinovoda u svrhu izgradnje brze ceste Zabok-Krapina. Dakle, nema govora o krivnji. Sama policija navodi termin "nenamjerno". Nadalje, na Potvrdi policije na listu 63 spisa ide se još korak dalje, i tamo je navedeno da je štetni događaj od 27. svibnja 2020., oštećenje optičkih kablova HT-a prijavio GR, djelatnik servisa TK infrastructure "ERICSSON NIKOLA TESLA" iz Zagreba, u kojoj prijavi da je prijavitelj naveo da su djelatnici poduzeća na izgradnji brze ceste Krapina-Zabok u Lepajcima, prilikom iskopa trase ceste oštetili optičke kablove HT-a, a da je policijskim postupanjem utvrđeno da je prilikom izvođenja radova radnim strojem od strane poduzeća "BK Montaža", došlo do nenamjernog presjecanja optičkog kabela HT-a, budući isti nije bio označen niti ucrtan u glavni građevinski projekt. Dakle, iz navedenih policijskih potvrda proizlazi upravo suprotno od tvrdnji tužitelja, odnosno, da je navedenog nadnevka uistinu došlo do štetnog događaja, ali ne krivnjom tuženika, budući je izričito navedeno da je do oštećenja došlo nenamjerno, dapače, u drugoj potvrdi je čak navedeno da kablovi tužitelja nisu bili označeni niti ucrtani u glavni projekt.

25. Nadalje, uvidom u Građevinske dnevnike na listu 56 i 57 spisa utvrđeno je da je štetni događaj zaveden u iste, kao i da je navedeno da oštećena infrastruktura tužitelja nije bila ucrtana niti zavedena u projektu uz napomenu da su navedeni dnevnici ovjereni i od strane Nadzora, različitog od tuženika.

26. Sukladno navedenome, osobito kad se uzmu u obzir iskazi svjedoka ŽR i RR, koji su u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, sud nije našao osnovanima navode tužitelja da je tuženiku bilo poznato da na navedenoj trasi postoji telekomunikacijska mreža tužitelja pa da sukladno navedenome postoji i njegova krivnja.

27. Sudu nije logično da bi tužitelj raspolagao dokumentacijom iz koje bi bilo jasno vidljivo da je njegova mreža bila ucrtana na navedenom području, odnosno registrirana u Registru vodova, a da je tužitelj ne bi dostavio i na nju se pozvao. Osobito što navodi da ju je dostavio investitoru (Hrvatske ceste) prilikom ocjene projekta. Ispada da nije sporno da je tužitelj prihvatio projekt, ali da je bilo potrebno iskolčenje s obzirom na postojanje telekomunikacijske mreže, no, sud to iz dostupne dokumentacije u spisu i provedeni dokazni postupak u cjelini nije utvrdio. Naime, elaborat sa lista 129 spisa je gotovo nečitljiv i uopće nije razvidno da se odnosi na mjesto štetnog događaja, a u odnosu na Katastar vodova tužitelj upućuje sud (podnesak od 19. veljače 2025.-list 128 spisa) da sam izvrši uvid u spornu trasu jer da su predmetne trase vidljive i javno dostupne. Iako je sud mišljenja da je u interesu tužitelja da dostavi takvu dokumentaciju koja je bitna za predmet spora i njegovo rješavanje, sud je pokušao samostalno izvršiti uvid i prilikom "posjete" stranice Državne geodetske uprave https://ski.dgu.hr/ nije uspio samostalno izvršiti uvid jer je za pregled iste stranice potrebna i prijava. Također, pitanje je i bi li sud samostalno tako jednostavno našao spornu trasu budući ne raspolaže posebnim stručnim znanjem da nužno točno može izdvojiti dio određene dionice.

28. Sukladno svemu navedenome, sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije ispunjena pretpostavka odgovornosti za štetu tuženika, odnosno da tuženik nije znao za postojanje mreže tužitelja na mjestu nastanka štetnog događaja, zbog čega nije niti kriv za nastanak istoga. Iako je teret dokaza da krivnja ne postoji na tuženiku, sud je mišljenja da je tužitelj ipak trebao dostaviti dokumentaciju u korist svojih navoda, koja bi takve navode i činjenično potkrijepila, osobito što je tuženik osporio dostavljenu dokumentaciju i elaborat koji uistinu nije čitljiv, a što tužitelj prema mišljenju suda nije učinio, pa je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

29. Odluka o parničnom trošku iz točke III i IV izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. ZPP-a, te je tuženiku s obzirom na uspjeh u postupku i visinu tužbenog zahtjeva priznat trošak: sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi - 100 bodova odnosno 200,00 eura prema Tbr.11.t.1. u vezi s Tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine“ broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa), sastava podneska od 15.5.2023.- 100 bodova odnosno 200,00 eura po Tbr.8.t.1. u vezi s Tbr.7.t.1. Tarife, pristupa na ročište 15.3.2024. - 50 bodova odnosno 100,00 eura prema Tbr.9.t.2. u vezi s Tbr.7.t.1. Tarife, sastava podneska od 8.1.2025. - 100 bodova odnosno 200,00 eura prema Tbr.8.t.1. u vezi s Tbr.7.t.1. Tarife, pristupa na ročište 5.3.2025.- 100 bodova odnosno 200,00 eura prema Tbr.9.t.1. u vezi s Tbr.7.t.1. Tarife, sastava podneska od 22.4.2025. - 100 bodova odnosno 200,00 eura prema Tbr.8.t.1. u vezi s Tbr.7.t.1. Tarife, pristupa na ročište 21.5.2025.- 100 bodova odnosno 200,00 eura prema Tbr.9.t.1. u vezi s Tbr.7.t.1. Tarife, pristupa na ročište 18.9.2025. - 100 bodova odnosno 200,00 eura prema Tbr.9.t.1. u vezi s Tbr.7.t.1. Tarife, sastav podneska od 11.11.2025.- 100 bodova odnosno 200,00 eura prema Tbr.8.t.1. u vezi s Tbr.7.t.1. Tarife, te pristupa na ročište 4.12.2025. - 100 bodova odnosno 200,00 eura prema Tbr.9.t.1. u vezi s Tbr.7.t.1. Tarife, dakle, ukupno 1.900,00 eura uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 475,00 eura sukladno Tbr. 46. Tarife, odnosno sveukupno 2.375,00 eura pa je odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.

30. O kamatama na troškove parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (točka III izreke presude), a stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, uvažavajući činjenicu da se glavno potraživanje odnosi na izvanugovorni odnos naknade štete, a ne ugovorni odnos pa je tako određena i kamatna stopa.

31. Tuženiku nije priznat trošak sudskih pristojbi budući isti nije zatražen određeno, nije naznačeno o kojim pristojbama je riječ, a u skladu s čl. 155. ZPP-a. Tuženiku nije priznat niti trošak pristupa na ročište 15.3.2023. iznad priznatih 50 bodova do zatraženih 100 bodova, dakle, 50 bodova odnosno 100,00 eura, uvećano za 25% PDV-a prema Tbr.46 Tarife u iznosu što iznosi 25,00 eura (ukupno 125,00 eura) budući nije bila riječ o ročištu iz Tbr.9.t.1 Tarife, već o ročištu iz Tbr.9.t.2.Tarife, pa je odlučeno kao pod točkom IV izreke ove presude.

32. Tužitelj, s obzirom na uspjeh u sporu, nema pravo na naknadu troškova postupka u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a,

U Zagrebu 19. siječnja 2026.

SUDAC:

Jasminka Gadža

Nacrt odluke izradila

viša sudska savjetnica-specijalist:

FRŽ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 eura) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- tužitelju: Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u OD Zec & partneri d.o.o. u Osijeku, Ulica kardinala Alojzija Stepinca 4, uz nalog za sudsku pristojbu na presudu od 77,21 eura

- tuženiku: BK MONTAŽA d.o.o., Zagreb, Medarska ulica 69, OIB: 80580557122, po punomoćniku Marku Vukeliću, odvjetniku u OD Jajaš & Vukelić d.o.o. u Rijeci, Trg 128. brigade hrvatske vojske 4

- kal. 30 dana