Poslovni broj: P-4740/25-73

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Hećimoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe podneskom tužitelja od 07. veljače 2023. godine.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-3912916 od dana 8. veljače 2007., sklopljenog između tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužitelja ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF 22.769,56 po srednjem tečaju tuženika kao kreditora na dan korištenja kredita, a način otplate kredita mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika kao kreditora na dan dospijeća (članak 1. i članak 7. Ugovora o kreditu), te u dijelu u kojem je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora (članak 2. Ugovora o kreditu).

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da isplati tužitelju ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi preplaćenih kamata iznos od 1.265,02 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 10,42 eura od 01. prosinca 2007.,

- 10,78 eura od 01. siječnja 2008.,

- 10,62 eura od 01. veljače 2008.,

- 10,72 eura od 01. ožujka 2008.,

- 11,21 eura od 01. travnja 2008.,

- 10,16 eura od 01. svibnja 2008.,

- 15,61 eura od 01. lipnja 2008.,

- 15,70 eura od 01. srpnja 2008.,

- 15,30 eura od 01. kolovoza 2008.,

- 15,20 eura od 01. rujna 2008.,

- 15,25 eura od 01. listopada 2008.,

- 16,36 eura od 01. studenog 2008.,

- 15,42 eura od 01. prosinca 2008.,

- 16,32 eura od 01. siječnja 2009.,

- 16,34 eura od 01. veljače 2009.,

- 16,28 eura od 01. ožujka 2009.,

- 26,05 eura od 01. travnja 2009.,

- 25,89 eura od 01. svibnja 2009.,

- 25,20 eura od 01. lipnja 2009.,

- 24,63 eura od 01. srpnja 2009.,

- 24,51 eura od 01. kolovoza 2009.,

- 24,46 eura od 01. rujna 2009.,

- 24,22 eura od 01. listopada 2009.,

- 23,82 eura od 01. studenog 2009.,

- 23,91 eura od 01. prosinca 2009.,

- 23,93 eura od 01. siječnja 2010.,

- 24,07 eura od 01. veljače 2010.,

- 23,70 eura od 01. ožujka 2010.,

- 23,92 eura od 01. travnja 2010.,

- 24,20 eura od 01. svibnja 2010.,

- 23,91 eura od 01. lipnja 2010.,

- 24,79 eura od 01. srpnja 2010.,

- 24,20 eura od 01. kolovoza 2010.,

- 24,85 eura od 01. rujna 2010.,

- 24,23 eura od 01. listopada 2010.,

- 23,43 eura od 01. studenog 2010.,

- 24,54 eura od 01. prosinca 2010.,

- 25,19 eura od 01. siječnja 2011.,

- 23,93 eura od 01. veljače 2011.,

- 23,92 eura od 01. ožujka 2011.,

- 23,19 eura od 01. travnja 2011.,

- 23,47 eura od 01. svibnja 2011.,

- 24,25 eura od 01. lipnja 2011.,

- 24,05 eura od 01. srpnja 2011.,

- 22,66 eura od 01. kolovoza 2011.,

- 21,69 eura od 01. rujna 2011.,

- 20,67 eura od 01. listopada 2011.,

- 13,95 eura od 01. studenog 2011.,

- 13,66 eura od 01. prosinca 2011.,

- 13,71 eura od 01. siječnja 2012.,

- 13,55 eura od 01. veljače 2012.,

- 13,18 eura od 01. ožujka 2012.,

- 12,91 eura od 01. travnja 2012.,

- 12,80 eura od 01. svibnja 2012.,

- 12,49 eura od 01. lipnja 2012.,

- 12,17 eura od 01. srpnja 2012.,

- 11,92 eura od 01. kolovoza 2012.,

- 11,37 eura od 01. rujna 2012.,

- 11,17 eura od 01. listopada 2012.,

- 11,03 eura od 01. studenog 2012.,

- 10,81 eura od 01. prosinca 2012.,

- 10,49 eura od 01. siječnja 2013.,

- 10,06 eura od 01. veljače 2013.,

- 9,85 eura od 01. ožujka 2013.,

- 9,64 eura od 01. travnja 2013.,

- 9,05 eura od 01. svibnja 2013.,

- 8,77 eura od 01. lipnja 2013.,

- 8,48 eura od 01. srpnja 2013.,

- 8,21 eura od 01. kolovoza 2013.,

- 7,97 eura od 01. rujna 2013.,

- 7,73 eura od 01. listopada 2013.,

- 7,41 eura od 01. studenog 2013.,

- 7,16 eura od 01. prosinca 2013.,

- 6,78 eura od 01. siječnja 2014.,

- 6,53 eura od 01. veljače 2014.,

- 5,00 eura od 01. ožujka 2014.,

do isplate, po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da isplati tužitelju ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF iznos od 4.101,89 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 0,76 eura od 01. travnja 2007.,

- 2,37 eura od 01. siječnja 2008.,

- 1,01 eura od 01. veljače 2008.,

- 3,65 eura od 01. ožujka 2008.,

- 12,26 eura od 01. travnja 2008.,

- 11,24 eura od 01. studenog 2008.,

- 2,73 eura od 01. prosinca 2008.,

- 13,57 eura od 01. siječnja 2009.,

- 15,25 eura od 01. veljače 2009.,

- 16,02 eura od 01. ožujka 2009.,

- 13,70 eura od 01. travnja 2009.,

- 14,11 eura od 01. svibnja 2009.,

- 10,99 eura od 01. lipnja 2009.,

- 8,70 eura od 01. srpnja 2009.,

- 9,33 eura od 01. kolovoza 2009.,

- 10,56 eura od 01. rujna 2009.,

- 10,47 eura od 01. listopada 2009.,

- 9,25 eura od 01. studenog 2009.,

- 11,58 eura od 01. prosinca 2009.,

- 13,47 eura od 01. siječnja 2010.,

- 16,15 eura od 01. veljače 2010.,

- 15,36 eura od 01. ožujka 2010.,

- 18,84 eura od 01. travnja 2010.,

- 22,87 eura od 01. svibnja 2010.,

- 22,69 eura od 01. lipnja 2010.,

- 31,57 eura od 01. srpnja 2010.,

- 29,22 eura od 01. kolovoza 2010.,

- 36,61 eura od 01. rujna 2010.,

- 34,12 eura od 01. listopada 2010.,

- 30,08 eura od 01. studenog 2010.,

- 41,72 eura od 01. prosinca 2010.,

- 49,85 eura od 01. siječnja 2011.,

- 42,12 eura od 01. veljače 2011.,

- 44,93 eura od 01. ožujka 2011.,

- 41,51 eura od 01. travnja 2011.,

- 46,98 eura od 01. svibnja 2011.,

- 57,16 eura od 01. lipnja 2011.,

- 58,71 eura od 01. srpnja 2011.,

- 71,48 eura od 01. kolovoza 2011.,

- 65,15 eura od 01. rujna 2011.,

- 58,19 eura od 01. listopada 2011.,

- 57,95 eura od 01. studenog 2011.,

- 57,46 eura od 01. prosinca 2011.,

- 62,30 eura od 01. siječnja 2012.,

- 64,07 eura od 01. veljače 2012.,

- 62,11 eura od 01. ožujka 2012.,

- 62,19 eura od 01. travnja 2012.,

- 65,08 eura od 01. svibnja 2012.,

- 64,41 eura od 01. lipnja 2012.,

- 63,42 eura od 01. srpnja 2012.,

- 63,92 eura od 01. kolovoza 2012.,

- 58,45 eura od 01. rujna 2012.,

- 60,25 eura od 01. listopada 2012.,

- 63,11 eura od 01. studenog 2012.,

- 64,53 eura od 01. prosinca 2012.,

- 63,67 eura od 01. siječnja 2013.,

- 60,55 eura od 01. veljače 2013.,

- 62,53 eura od 01. ožujka 2013.,

- 64,42 eura od 01. travnja 2013.,

- 57,20 eura od 01. svibnja 2013.,

- 57,58 eura od 01. lipnja 2013.,

- 57,66 eura od 01. srpnja 2013.,

- 58,43 eura od 01. kolovoza 2013.,

- 60,09 eura od 01. rujna 2013.,

- 62,30 eura od 01. listopada 2013.,

- 62,19 eura od 01. studenog 2013.,

- 64,13 eura od 01. prosinca 2013.,

- 62,27 eura od 01. siječnja 2014.,

- 64,82 eura od 01. veljače 2014.,

- 1.348,47 eura od 25. veljače 2014.,

do isplate, po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.890,45 eura sa zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu broj 528-50-3912916 dana 08. veljače 2007. s promjenjivom kamatnom stopom od 5,20% godišnje u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, a kojim odredbama se nije posebno pregovaralo, te nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni stope, odnosno kamatna stopa je mijenjana temeljem nepoštenih ugovornih odredbi. Poziva se na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine, Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž- 7129/13 od dana 13. lipnja 2014. I Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 09.04.2015. godine, kao i odluku Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj: Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. Navodi da je tuženik tijekom trajanja ugovora jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu. Gornjim presudama sud je utvrdio da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne. Tužitelj predlaže sudu utvrditi ništetnim odredbe čl. 1, 2 i 7 Ugovora o kreditu broj 528-50- 3912916 od dana 8. veljače 2007., sklopljenog između tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužitelja ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te potražuje od tuženika po osnovi preplaćenih kamata isplatu iznosa od 1.265,02 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF potražuje iznos od 4.101,89 eura uz naknadu parničnog troška tužitelju sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu istu osporava. Navodi kako se spomenute presude Visokog trgovačkog suda ne primjenjuju na predmetni Ugovor o kreditu, te smatra da tužitelj u ovom postupku mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredbi. U odnosu na valutnu klauzulu u CHF ističe da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, te da se o istoj pojedinačno pregovaralo te nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. U odnosu na dio ugovora koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu navodi kako je ta odredba bila tužitelju lako uočljiva, jasna i razumljiva. Smatra da tužitelj treba dokazati da promjene kamatne stope učinjene od strane tuženika nisu bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da je tužitelju nastala šteta. Obzirom da stranke nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom, tužitelj ne može zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je sklopljen ugovor s fiksnom kamatnom stopom. Osporava visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u presliku Ugovora o kreditu broj 528-50- 3912916 od 08. veljače 2007. (list 8-12), presliku Informativnog izračuna efektivne kamatne stope (list 13), presliku otplatne tablice (list 14-16), u dopis tužitelja tuženiku (list 45-46 spisa), u dopis tuženika tužitelju (list 47 spisa), presliku Zahtjeva za kredit od 07. veljače 2007. (list 48), presliku Promotivnih uvjeta za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 01. veljače 2007. do 31. ožujka 2007. (list 49-50), u presliku Općih uvjeta poslovanja sa stanovništvom tuženika (list 51-53), presliku Informacija za klijente tuženika (list 54-55), presliku Pravilnika o obračunu kamata i naknada (list 56-107), presliku Tržišnih parametara za auto kredit s valutnom klauzulom u CHF – prosječne veličine za kvartal (list 108), presliku često postavljenih pitanja i odgovora iz područja zaštite potrošača i tržišnog natjecanja (list 109-110), presliku prijepisa knjigovodstvene kartice (list 209-214), presliku otplatnog plana (list 215-226). Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 264- 276), kao i dokaz saslušanjem tužitelja (list 327-328).

4. Prije svega je potrebno napomenuti kako je tužitelj tijekom postupka preinačio tužbeni zahtjev vezano uz visinu potraživanja, i to podneskom od dana 07.02.2023. godine. Sud smatra kako je takva preinaka dopuštena. Naime, čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) navodi da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. No, st. 2. istog članka navodi kako iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a o kojoj situaciji sud smatra da se radi u ovom postupku obzirom je tužitelju tek po provedenom vještačenju postalo moguće odrediti visinu štete. Iako su se tuženici protivili preinaci tužbe, sud smatra kako je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, te je istu dopustio sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a i odlučio kao u izreci rješenja.

5. U ovom predmetu sud je dana 03. siječnja 2025. godine donio presudu, a koja je ukinuta presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1575/25 od 03.06.2025. godine.

6. Među strankama nije sporno da su parnične stranke dana 8. veljače 2007.godine sklopile Ugovor o kreditu broj 528-50-3912916 na kreditni iznos od 22.769,56 CHF u protuvrijednosti u kuna (valutna klauzula u CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita) s promjenjivom kamatnom stopom koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,20% godišnje na rok otplate od 84 mjeseci, a radi kupnje vozila.

7. Sporno je da li su u konkretnom slučaju odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredba o valutnoj klauzuli ništetne, sporno je da li je nastupila zastara potraživanje, te je sporna visina tužbenog zahtjeva.

8. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je u podnesku od 04.05.2021. konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

9. Među strankama nije sporno da je presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.godine, a koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 16. srpnja 2014. godine, te presudom Vrhovnog suda RH pod brojem Revt-249/14 od 09. travnja 2015.godine, pravomoćno odlučeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 01.travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

10. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao 4-tuženik) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14- 2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

12. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14- 2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

13. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

14. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

15. Dakle ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora saslušaju svjedoci i stranke, a iz kojeg razloga je sud proveo dokaz saslušanjem tužiteljice. Kako je tuženik tijekom postupka odustao od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka ČD i ZD, to sud nije proveo dokaz njihovim saslušanjem. Sud je odbio dokazni prijedlog da se sasluša javni bilježnik koji je solemnizirao ugovor uzimajući u obzir praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom se prihvatljivom ocijenila praksa niže stupanjskih sudova po kojoj se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru ( odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021., U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. etc.).

16. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj sklopio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s tuženikom radi kupnje osobnog vozila. Navodi da nije pregovarao o pojedinim odredbama ugovora već mu je takav ugovor ponuđen. Nitko iz banke nije mu objasnio zašto mjesečne rate rastu. Nije mu bilo ponuđeno sklapanje ugovora u drugoj valutu. Prije potpisivanja ugovora isti je pročitao. Također navodi da prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije bio svjestan da se radi o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom obzirom da je laik, te da nije znao što znači pojam valutne klauzule.

17. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, jer ga ocjenjuje istinitim i uvjerljivim te na temelju njega nalazi utvrđenim da tužitelj nije dobio potpunu informaciju o parametrima koji utječu na povećanje kamatne stope, kao i rizicima ugovaranja kredita vezanih uz valutu CHF. Kako, dakle, tuženik nije dokazao da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

18. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

19. Neosnovan je prigovor zastare, jer je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje otplate kredita od prosinca 2007 do ožujka 2014. godine. U odnosu na prvo (najstarije) potraživanje došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na preplaćenu kamatu iznova počinje teći 14. lipnja 2014. (zbog toga što je 13. lipnja 2014. donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, a koja odluka obvezuje sud u ovom sporu), dok u odnosu na preplaćeni tečaj CHF zastara iznova počinje teći 4. listopada 2017. (zbog toga što je 3. listopada 2017. donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, a koja odluka obvezuje sud u ovom sporu). Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tužitelj je tužbu podnio 07. ožujka 2019. iz čega slijedi da prigovor zastare nije osnovan.

20. Ovdje također valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela dana 20. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje kako slijedi; "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

21. U odnosu na prigovor zastare tuženika za iznos za koji je tužitelj povećao tužbeni zahtjev nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka, valja napomenuti da sukladno pravnom shvaćanju zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (2/24) održane dana 27. svibnja 2024. u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Stoga je sud prigovor zastare tuženika ocijenio neosnovanim.

22. Uvidom u Ugovor o kreditu, plan otplate, a poglavito iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije Darfin d.o.o., a koji dokaz je sud prihvatio jer je dan stručno, sažeto i jasno, te uzimajući u obzir činjenicu da stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještva, sud je utvrdio da je tuženik za trajanja kredita u više navrata mijenjao stopu ugovorne kamate pa da je tako ona tijekom otplate kredita postupno narasla s početnih 5,20 % godišnje sve do stope od 7,75% godišnje, dok se tečaj mijenjao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita , te je utvrđeno da je tužitelj počeo s otplatom kredita odnosno da je prvi anuitet kredita dospio 31.03.2007., a da je posljednji utuženi anuitet dospijeva 24.02.2014. godine. Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.

23. Na okolnost visine utuženog potraživanja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem te je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Darfin d.o.o. i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđeno da razlika između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu i iznosa računatih temeljem promijenjene kamate koje su tužitelju naplaćene za predmetno razdoblje iznosi 1.265,02 eura, a s osnova valutne klauzule ta razlika iznosi 4.101,89 eura. Sud nije oduzimao od ukupnog iznosa iznose koje je tužitelj plaćao u manjem od početnog iznosa obzirom na pad tečaja CHF u određenom razdoblju, budući je predmet spora zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa za mjesece kada je kamatna stopa bila viša od početno ugovorene te tečaj CHF viši od tečaja u trenutku isplate kredita što znači da se manje plaćeni iznosi (za mjesece kada je tečaj bio niži) ne oduzimaju od preplaćenog iznosa, prvenstveno iz razloga što tuženik nije istaknuo prigovor prijeboja.

24. Također, člankom 323. stavak 2. ZOO-a propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora je odgovoran suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Tuženik nije pregovarao s tužiteljem niti ga je informirao o odlučnim okolnostima vezanim za rizičnost promjene kamatne stope, tako da je krivnja za ništavosti ugovornih odredbi na strani tuženika. Dakle, nije tužitelj kao stranka ugovora odgovorna za ništavosti navedenih odredbi već je, upravo suprotno, tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Isto tako tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost promjene kamatne stope i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, obračun po eventualnoj manjoj kamatnoj stopi je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tuženik nije potrošač te nema pretpostavki da se zaštita pružena korisnicima kredita u kolektivnom sporu primjenjuje i na tuženika. Stoga je sud odbio takav prigovor tuženika.

25. Tuženik je prigovorio ovakvom nalazu i mišljenju vještaka, no izričito navodeći kako nema nikakvih prigovora matematičke prirode, te stoga nije pozvao vještaka na usmeno očitovanje i to iz razloga što sud samu visinu tužbenog zahtjeva nakon vještva smatra nespornom, dok sud ne utvrđuje nesporne činjenice među strankama.

26. Slijedom navedenog, sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a.

27. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.

28. Prigovor tuženika kako stranke nisu ugovorile fiksnu, nego promjenjivu kamatnu stopu ne utječe na odluku u ovoj stvari obzirom je nakon utvrđenja da je dio ugovorne odredbe kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništav, kao valjani dio ugovora preostao samo dio te odredbe iz kojeg je razvidna visina stope ugovorne kamate u trenutku sklapanja ugovora pa se temeljem čl. 105. ZOO-a ima primijeniti preostali dio navedene ugovorne odredbe prema kojem je početna visina ugovorne kamate iznosila 5,20 % godišnje.

29. Kako je tužitelj tuženiku anuitete u odnosu na koje traži predmetnu isplatu plaćao u kunama, to tužitelj ima pravo na povrate plaćenih iznosa u kunama, odnosno sada u eurima sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj sa pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

30. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a rema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; sastav tužbe od 07. ožujka 2019. prema Tbr 7.1. 100 bodova, za sastav podnesaka od 13. svibnja 2019. Prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište od 16. studenog 2021.prema Tbr 9/1 100 bodova, za sastav podnesaka od 20 prosinca 2021. Prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište od 04. listopada 2022. prema Tbr 9/1 100 bodova, za sastav podnesaka od 07. veljače 2023. prema Tbr 8/1 100 bodova, za sastav podneska od 19. lipnja 2023., prema Tbr 8/1 100 bodova, za sastav podneska od 11. ožujka 2024. prema Tbr. 8.1. 100 bodova, trošak pristupa na ročište od 03. lipnja 2024 prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište od 26. studenog 2024. prema Tbr. 9/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište od 03.01.2025. prema Tbr 9/3 50 bodova, trošak pristupa na ročište od 09.12.2025 prema Tbr 9/1 100 bodova, , što ukupno iznosi 1050 bodova odnosno 2.100,00 eura što uvećano za 25% PDV-a čini iznosi 2.625,00 eura. Sud je tužitelju priznao i trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u ukupnom iznosu od 265,45 eura, pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.890,45 eura.

31. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadom troška za sastav podnesaka od 21. siječnja 2020.godine obzirom sud smatra da je tužitelj sve navode iz tog podnska mogao iznijeti u podnesku od 13. svibnja 2019., a za koji podnesak je tužitelju dosuđena naknada, zatim podneska od 27. prosinca 2021. obzirom sud smatra da je tužitelj sve navode iz tog podneska mogao iznijeti u podnesku od 20.12.2021., a za koji podnesak je tužitelju dosuđena naknada.

32. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 19. siječnja 2026. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužiteljica po punomoćniku

tuženik po punomoćniku