REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-223/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović iz Rijeke, protiv tuženika LOVAČKA UDRUGA „ŠLJUKA“ BELEJ, Belej, Belej 5, OIB: 50104586939, kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Krpan & partneri d.o.o. iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, Pisarnica Rijeka, radi isplate 1.929,92 EUR s kamatama, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, zamjenice punomoćnika tuženika, i punomoćnika umješača na strani tuženika, 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 1.929,92 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. listopada 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 2.373,51 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se sudjelovanje EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, u ovoj parnici u svojstvu umješača na strani tuženika.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi regresne naknade štete od 1.929,92 EUR s kamatama. Dana 11.6.2021. oko 02,30 sati, na cesti D100/2, općina Mali Lošinj, na 26 km + 600 m, došlo je do prometne nezgode, kada se navedenom cestom osobnim vozilom marke Opel Astra, reg. oznake i broja [registarska oznaka] kretala JČ iz [adresa], te je dolaskom na navedenu lokaciju, došlo do naleta jelenske divljači na prednji lijevi dio vozila, koja divljač je skočila na kolnik s lijeve strane ceste, iz smjera zapada u smjeru istoka, gledajući u smjeru kretanja vozila. Područje mjesta događaja je pod nadležnosti tuženika Lovačke udruge „Šljuka“ Belej, te je o prometnoj nezgodi obaviješten predstavnik udruge NČ, koji je preuzeo daljnju brigu o ozlijeđenoj divljači, dok vozačica vozila nije bila pod utjecajem alkohola, niti je počinila bilo kakav prekršaj u prometu, slijedom čega protiv iste od strane policije nisu poduzimane nikakve službene radnje. Vozačica JČ upravljala je osobnim vozilom marke Opel Astra reg. oznake i broja [registarska oznaka] koje je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. 011419677535 s ugovorenim osiguranjem djelomičnog automobilskog kaska (sudar s životinjama) s valjanošću osiguranja od 7.2.2021. do 7.2.2022.. Tužitelj je na temelju izvida i procjene štete na vozilu (totalna šteta) u mirnom postupku izvršio isplatu štete vlasniku vozila. Isplata totalne štete od 14.541,00 kn/1.929,92 EUR izvršena je 11.10.2021. . Lovištem iz kojeg je jelenska divljač izašla na cestu gospodari Lovačka udruga „ŠLJUKA“ BELEJ no tuženik niti njegov osiguravatelj Euroherc osiguranje d.d., u izvansudskom regresnom postupku nisu refundirali tužitelju isplaćenu štetu/osigurninu. Tužitelj posebno naglašava da se za štetu nastalu od divljači odgovara po objektivnoj odgovornosti, a u svezi s odredbom iz čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima prema kojemu za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Naime, divljač na javnoj cesti neprijeporno predstavlja opasnu stvar. Isplatom štete na tužitelja su prešla osiguranikova prava. Kako tuženik nije isplatio regresnu naknadu štete tužitelju to je tužitelj podnio tužbu. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. U vrijeme štetnog događaja tuženik je imao ugovoreno osiguranje od izvanugovorne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na motorna vozila, u sklopu tzv. kolektivne police osiguranja koje je Hrvatski lovački savez ugovorio s Euroherc osiguranje d.d. i temeljem koje su od navedene odgovornosti bili osigurani svi lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj, među njima i tuženik. Tužitelj ničim nije dokazao da se ovdje radi o divljači kao i da divljač potječe iz lovišta tuženika. Nadalje, u konkretnom je slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač uređeno odredbom članka 50. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 , 110/19), kojom je propisano da se „za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje.“ S time u vezi, za nastanak izvanugovornog odnosa prouzročenja štete potrebno je da se ostvare pretpostavke koje su propisane Zakonom o obveznim odnosima. Da bi tužitelj stekao pravo na naknadu štete mora dokazati štetnu radnju štetnika, štetu, uzročnu vezu između štetne radnje i štete, te protupravnost radnje štetnika. Tužitelj u postavljenom tužbenom zahtjevu nije dokazao niti jednu od navedenih pretpostavki. Smatra da vozač nije prilagodio brzinu vožnje osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima, može predvidjeti. Tuženik ističe prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti vozača za štetni događaj. U vrijeme nastanka štetnog događaja tuženik u svome lovištu nije provodio bilo kakve aktivnosti (npr. skupni lov), a koje aktivnosti bi eventualno prouzročile izlijetanje divljači na cestu. Tuženik prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva obzirom da tužitelj za svoje navode o visini štete nije priložio odgovarajuće dokaze. Predložio je da se o parnici obavijesti Euroherc osiguranje d.d. Zagreb. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Ovdje se radi o trgovačkom sporu male vrijednosti u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu (1.929,92 EUR) koje ne prelazi svotu od 6.636,14 EUR, te u kojem su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu (čl. 461.a st. 2. i 3., a u svezi s čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07–Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.).

4. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu naknade štete od 1.929,92 EUR s kamatama za štetu nastalu na vozilu registarske oznake [registarska oznaka], u prometnoj nezgodi od 11.6.2021. uslijed izlijetanja jelenske divljači.

5. Među strankama nije sporno da se 11.6.2021. dogodila prometna nezgoda na cesti D100/2, Općina Mali Lošinj, te da je oštećeno vozilo osiguranika tužitelja registarskih oznaka [registarska oznaka]. Te činjenice proizlaze i iz Zapisnika o očevidu od 11.6.2021. (str. 85-87 spisa).

6. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, visina, odgovornost tuženika, pasivna legitimacija tuženika, radi li se o divljači, radi li se o lovištu tuženika.

7. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, saslušanjem zamolbenim putem kod Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju: zakonskog zastupnika tuženika PČ (list 134 spisa), svjedoka JČ (vozačica, list 132-133 spisa) i NČ (iz Lovačke udruge, list 133-134 spisa), i vještačenje po vještaku prometne struke ČČ iz [adresa], na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode i visine štete.

8. Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno, te je na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka (uvid u Zapisnik o očevidu na str. 85-87 spisa, saslušanje zakonskog zastupnika tuženika PČ na str. 134 spisa, svjedoka JČ na str. 132-133 spisa, NČ na str. 133-134 spisa) sud je zaključio da je do prometne nezgode došlo 11.6.2021. oko 02,30 sati na cesti D100/2, Općina Mali Lošinj, na 26 km + 600 m, kada se navedenom cestom osobnim vozilom marke Opel Astra reg. oznake i broja [registarska oznaka] kretala JČ iz [adresa], te je dolaskom na navedenu lokaciju, došlo do naleta jelenske divljači na prednji lijevi dio vozila.

10. Da se radi o jelenskoj divljači sud je zaključio iz Prijava štete i odštetni zahtjev iz osiguranja automobilskog kaska (str. 18) koju je vozačica vozila ispunila na isti dan kada se prometna nezgoda dogodila; iz iskaza svjedoka – vozačice JČ (str. 132) i iz Zapisnika o očevidu (str. 87 spisa) jer je pronađena ozlijeđena divljač. Stoga za ovaj sud nema dvojbe da je tužitelj dokazao da se radi o jelenskoj divljači.

11. Da je divljač došla iz lovišta kojim gospodari tuženik proizlazi iz Podataka o lovoovlaštenicima Ministarstva poljoprivrede od 23.2.2024. (str. 95 spisa) te iz iskaza svjedoka NČ koji je lovnik i lovočuvar tuženika (str. 133 spisa) i PČ koji je predsjednik lovačke udruge tuženika (str. 134 spisa). Kako nema dokaza koji upućuju na suprotno, zaključak je suda da je tužitelj dokazao da je divljač došla iz lovišta kojim gospodari tuženik.

12. Radi utvrđivanja dinamike prometne nezgode sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke ČČ iz [adresa] koji je pisani nalaz i mišljenje podnio na str. 145-151 spisa, a usmeno ga obrazložio na ročištu 10. prosinca 2025..

13. Zaključak vještaka na temelju provedene analize je slijedeći. Vozačica osobnog vozila osiguranika tužitelja kretala se u noćnim uvjetima vožnje kroz nenaseljeno područje desnom voznom trakom državne ceste od Malog Lošinja prema [adresa], kada joj je s lijeve strane naišla jelenja divljač, na koju je osobno vozilo naletjelo prednjim krajnje lijevim dijelom. Prema nastalim oštećenjima brzina naleta vozila na divljač nije prelazila 40 km/h, a za iskazanu brzinu od 70 km/h, pa bi osiguranica tužitelja prije nesreće morala reagirati kočenjem, kao što je i iskazala. Kočenje bi poduzela oko 34,4 m ispred mjesta naleta ili oko 2,0 s prije naleta, što je u području dosega dugog svjetla, kakvo je svjetlo osiguranica tužitelja imala upaljeno prema iskazu. Iz iskaza osiguranice tužitelja proizlazi da je jelenja divljač naišla s lijeve strane, a vidjela ju je kada je bila na kolniku, što je objektivno moguće jer se s lijeve strane kolnika gledano smjerom kretanja osobnog vozila nalazi uža bankina do koje je suhozid i travnata površina s grmljem, pa je bočno rasprostiranje svjetlosnog snopa ograničeno do zapreka. Osiguranica tužitelja bi dakle reagirala kočenjem kada je jelenja divljač ušla u doseg preglednosti putnog svjetla, što je vremenski za iskazanu brzinu bilo oko 2,0 s prije naleta, za koje je vrijeme onda jelenja divljač boravila na kolniku, te prelaskom lijeve vozne trake i ušla u putanju osobnog vozila na desnoj voznoj traci. Osiguranica tužitelja bi izbjegla nesreću da se kretala brzinom do 61 km/h, što bi bila prilagođena brzina kretanja u slučaju da je mjesto događaja bilo obuhvaćeno znakom opasnosti „divljač na cesti“, dok je na mjestu nesreće brzina inače ograničena na 70 km/h. Na vozilu osiguranice tužitelja Opel Astra 1.7 CDTI/07, [registarska oznaka], nastala je totalna šteta u visini od: 14.541,00 kn (1.929,92 EUR).

14. Vještak je nalaz i mišljenje usmeno obrazložio na ročištu 10.12.2025. te je odgovorio na sve primjedbe i pitanja stranaka.

15. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio jer je vještak isti obrazložio, te je isti iznio objektivno i stručno i u skladu s drugom dokumentacijom u spisu (zapisnik o očevidu, fotografije oštećenog vozila, iskaz svjedoka - vozačice).

16. Glede odgovornosti valja navesti slijedeće. Tuženik je lovoovlaštenik u smislu odredbe čl. 7. toč. 12. Zakon o lovstvu (dalje: ZL, "Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20.). Prema odredbi čl. 76. ZL-a lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužni su poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini (st. 1.). U pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije (st. 2.).

17. U odnosu na odgovornost tuženika, valja istaknuti da tuženik odgovara za štetu od divljači jer gospodari lovištem na području gdje se dogodila prometna nezgoda i to prema odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18). Citiranom odredbom propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Istom odredbom je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Zbog navedenog, mišljenje je ovog suda da je upravo tuženik u skladu s citiranom odredbom čl. 1063. ZOO-a, kao osoba koja upravlja i gospodari lovištem u predjelu gdje se dogodila prometna nezgoda odgovoran za štetu jer se divljač na cesti (jelen) smatra opasnom stvari pa njezin imatelj odgovara oštećeniku po načelu objektivne odgovornosti. Osnovna namjena ceste je kretanje vozila po istoj, a ne i divljači pa je u eventualnoj konkurenciji dviju opasnih stvari ipak opasnija divljač koja izlijeće na prometnicu po kojoj se kreću vozila. Odredbom čl. 1067. ZOO-a propisani su slučajevi oslobođenja od odgovornosti pa je tako u stavku 3. istog propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

18. Prema mišljenju suda vozač vozila nije doprinio prometnoj nezgodi jer je naletna brzina na divljač prema nastalim oštećenjima bila 40 km/h. Prema izmjerima vještaka nesreća bi se izbjegla da se vozačica kretala brzinom do 61 km/h, što bi bila prilagođena brzina kretanja u slučaju da je mjesto događaja bilo obuhvaćeno znakom opasnosti „divljač na cesti“, dok je na mjestu nesreće brzina inače ograničena na 70 km/h. Dakle, zaključak je suda da se vozačica kretala dopuštenom brzinom od 70 km/h. Koja je brzina primjerena, prema mišljenju ovog suda može se zaključiti tek nakon nastanka prometne nezgode ovisno o tome odakle je divljač izašla. Stoga se vozaču ne može staviti na teret da se kretao brzinom unutar ograničene prometnim znakom.

19. Što se tiče postojanja prometnog znaka upozorenja „divljač na cesti“ koji bi vrijedio na mjestu nastanka prometne nezgode iz iskaza JČ proizlazi da takvog znaka koji bi pokrivao samo lice mjesta prometne nezgode nije bilo jer je zajedno s policijskim službenikom to kontrolirala, dok iz iskaza svjedoka VČ (lovočuvar) proizlazi da isti dozvoljava mogućnost da u vrijeme prometne nezgode takvog znaka nije bilo jer da su neodgovorni građani taj znak znali uklanjati, nakon čega bi se znak ponovno postavljao. Sam tuženik je postavljanje znaka zatražio sukladno dokumentaciji koju je taj svjedok predao na ročištu a nalazi se na str. 135- 141 spisa.

20. Visinu štete je vještak procijenio u utuženom iznosu od 1.929,92 EUR, a radi se i o šteti koju je tužitelj profesionalno procijenio pa i isplatio osiguraniku. Stranke nisu imale posebne primjedbe na visinu štete iz vještačkog nalaza.

21. Tužitelj je dokazao da je isplatio štetu svom osiguraniku (str. 31-32 spisa), te da su na istog temeljem odredbe čl. 963. st .1. ZOO-a po samom zakonu do visine isplaćene naknade prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

22. Zaključak je suda da je tuženik odgovoran tužitelju za isplaćenu štetu jer je jelenska divljač izletjela na cestu iz područja lovišta kojim gospodari tuženik, da je vozačica vozila brzinom koja ne prelazi ograničenje te da na samom mjestu nezgode nije bio postavljeni znak upozorenja „divljač na cesti“ jer je postojanje znaka kontrolirano od strane vozačice i policijskog službenika a u Zapisniku o očevidu nema podataka da je bio postavljen znak dok je sam lovočuvar VČ dozvolio mogućnost da znaka u vrijeme prometne nezgode nije bilo, iako je tuženik postavljanje znaka zatražio sukladno dokumentaciji koju je taj svjedok predao na ročištu a nalazi se na str. 135-141 spisa.

23. Slijedom navedenog, sud je pozivom na odredbu čl. 1063. i čl. 963. st. 1. ZOO-a, prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da tužitelju naknadi štetu od 1.929,92 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

24. Na dosuđeni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od 12.10.2021. jer je isplatu izvršio 11.10.2021. Stoga mu je sud pozivom na odredbu čl. 1086., a u svezi sa odredbom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a dosudio zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima jer se u utuženom slučaju ne radi o odnosima iz trgovačkih ugovora, već o izvan ugovornoj odgovornosti za štetu.

25. Euroherc osiguranje d.d. je podneskom od 9.1.2024. (list 48-49 spisa) obavijestio sud da stupa u parnicu kao umješač na strani tuženika jer ima pravni interes da tuženik uspije u sporu jer je tuženikov osiguratelj po polici osiguranja. Sud je ocijenio da umješač ima pravni interes sudjelovati u postupku na strani tuženika jer kao tuženikov osiguratelj ima interes da tuženik uspije u sporu, te je pozivom na odredbu čl. 211. ZPP-a prihvatio sudjelovanje Euroherc osiguranje d.d. u postupku u svojstvu umješača na strani tuženika, te je donio odluku sukladno izreci rješenja.

26. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) za slijedeće radnje u postupku:

- sastav obrazloženog podneska od 23.1.2024., i 24.10.2025. od 200,00 EUR za svako (Tbr. 8. t. 1.), ukupno 400,00 EUR;

- pristup na ročišta 13.11.2024., 9.6.2025., i 10.12.2025. od 200,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 600,00 EUR;

- za PDV (25%) 250,00 EUR (Tbr. 42.), odnosno ukupno 1.250,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak za prometno vještačenje od 990,79 EUR.

Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu od 66,36 EUR i presudu od 66,36 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

27. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 2.373,51 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

28. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 19. siječnja 2026.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).