Poslovni broj: Us I-5/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja TZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Zvonimiru Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, Ulica Ante Starčevića 17, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., Zagreb, OIB: 66486182714, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) AZ, radi utvrđivanja zapovjedne dužnosti tijekom Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 19. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 19. siječnja 2026,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/24-01/381, Urbroj: 512-25-24-2 od 2. prosinca 2024.

II.Poništava se rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektor za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Služba za poslove obrane, Područni odjel za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560-01/24-01/269, Urbroj: 512M2-6504-24-2 od 01. listopada 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke o trošku isplatiti tužitelju iznos od 2.000,00 eur na ime naknade troškova upravnog spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I 560-01/24-01/269, Urbroj:

512M2-6504-24-2 od 01. listopada 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560-01/24-01/269, Urbroj: 512M2-6504-24-2 od 01. listopada 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde o obnašanju dužnosti zapovjednika desetine u VP 1111 Zagreb u trenutku stradavanja/zarobljavanja dana 31. prosinca 1991.

2.Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu pobija osporavano drugostupanjsko rješenje iz svih zakonom predviđenih razloga, a osobito zbog povrede pravila postupka te pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi toga pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi se navodi da tuženik u obrazloženju pobijanog prvostupanjskog rješenja navodi kako je osnovan zaključak prvostupanjskog tijela da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje zapovjedne dužnosti tijekom Domovinskog rata, jer da iz prijave stradavanja proizlazi kako je tužitelj bio na dužnosti gardiste, a da isto to proizlazi iz očitovanja Zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske, iz kojeg proizlazi kako je tužitelj evidentiran kao pripadnik VP 1111 Zagreb, 1. brigada ZNG „A“ u razdoblju od 16.07.1991. do 31.12.1991. godine na dužnosti gardiste, a u VP 2137 Imotski 115. brigada HV „R“ u razdoblju od 27.03.1992. do 10.08.1992. godine dužnost nije evidentirana, a da provjerom platnih podataka je utvrđeno kako je tužitelj u razdoblju od 18.07.1991. do 31.12.1991. godine primao plaću po dužnosti gardiste. Tužitelj u cijelosti pobija zaključak tuženika iz obrazloženja pobijanog rješenja. U prilog svojih navoda tužitelj se poziva na Izjavu o obnašanju dužnosti, sastavljenu od strane zapovjednika voda JZ i zapovjednika obrane Hrvatske Kostajnice SZ, ovjerena od strane Javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod br. OV-619/10 dana 15.01.2010. godine te navode iz te izjave i citira. Sam tužitelj da je u svojem zahtjevu jasno obrazložio svoj ratni put, a to da je bio pripadnik 1. Gardijske brigade Tigrovi 3. bojne, u sastavu 4. satnije, kod g. UZ zaveden kao gardist, a da je na ratište poslan sa 2. satnijom pod zapovjedništvom g. SZ (ovdje davatelja izjave), a u kojoj je obnašao dužnost zapovjednika desetine pod zapovjedništvom 3. voda g. JZ (ovdje davatelja izjave), a na terenu u Hrvatskoj Kostajnici. Također, tužitelj da se za to vrijeme vodio kao pripadnik 4. satnije koja nije ni sudjelovala na ratištu u vrijeme pada Hrvatske Kostajnice, a prema kojoj je sastavljena njegova prijava stradavanja. Stoga da je očigledno da je izostavljen podatak o obnašanju dužnosti tužitelja, a za koju tužitelj raspolaže Izjavom ovjerenom od strane Javnog bilježnika, tadašnjih neposrednih očevidaca, tj. neposredno nadređenih u sporno vrijeme, kada je tužitelj obnašao dužnost za koju je tražio u upravnom postupku njezino priznavanje. Tuženik, a niti prvostupanjsko tijelo, da nisu u dovoljnoj mjeri cijenili dostavljenu Izjavu, niti navode tužitelja istaknute u ovoj pravnoj stvari, već da je izrazito formalistički i arbitrarno donijelo predmetno rješenje (kao i prvostupanjsko rješenje), odbivši zahtjev tužitelja, bez dovoljno jasnog obrazloženja. Naime, za odluku u ovoj pravnoj stvari su mjerodavne odredbe članka 159. Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP), a prema kojem stavku 6. tog članka ako stranka, na temelju dokaza kojima raspolaže, smatra da potvrda nije izdana sukladno podacima iz službene evidencije, može zahtijevati izmjenu potvrde. Tužitelj da je dostavio predmetnu Izjavu kao dokaz te dodatno argumentirao svoje navode, a temeljem kojih bi se trebali izmijeniti navodi, odnosno činjenice iz službene evidencije, radi zaštite prava i pravnih interesa tužitelja. Tužitelj se poziva i na sudsku praksu i to odluku Upravnog suda u Rijeci br. UsI-306/13-15 od 10.09.2014. godine) pri tome navodeći da su upravna tijela bila dužna, prije donošenja odluke, pozvati tužitelja radi očitovanja na dostavljene podatke iz službene evidencije te po potrebi, nakon provođenja postupka, sa svim izvedenim dokazima (posebice saslušanjem davatelja gore opisane Izjave), razmotriti zahtjev za promjenu podataka iz službene evidencije, osobito uzimajući u obzir opetovane navode tužitelja za njihovom netočnošću, a na što je isti ukazivao već od vremena izdavanja potvrde o stradavanju. Stoga da se ima smatrati kako je prvostupanjsko te pobijano rješenje doneseno preuranjeno, kao i da nisu u postupku valjano ocijenjeni dokazi, posebice ova Izjava dostavljena u spis predmeta te da nisu izvedeni svi dokazi, pa da je tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava, dok su u postupku učinjene povrede pravila upravnog postupka. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se njegova tužba usvoji, da se osporavano rješenje tuženika poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora sa pripadajućim kamatama.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da navodi tužitelja nisu utemeljeni. U bitnome ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te ističe da suprotno navodima tužitelja iz svih dokaza u spisu proizlazi da je zakonito utvrđeno da je tužitelj obnašao dužnost gardiste te da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde o obnašanju zapovjedne dužnosti zapovjednika desetine u VP 1111 Zagreb u trenutku stradavanja/zarobljavanja dana 31. prosinca 1991. Ističe i da je suprotno navodima u tužbi upravno tijelo u provedenom postupku razmotrilo sve dokaze, provjerilo sve raspoložive evidencije, postrojbe, pravnog sljednika, platne liste te razmotrilo zahtjev za promjenu podataka iz službene evidencije te da nije našlo valjanih razloga za tom promjenom. Izjave svjedoka, bez ikakvih pisanih dokaza koji bi bili u potpori tih izjava, da nisu sami po sebi vjerodostojni dokazi temeljem kojih bi se mijenjali podaci u službenim evidencijama Ministarstva obrane. S tim u vezi se poziva na odredbu članka 179. točku a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19, 84/21, 156/23 – dalje ZHBDR) te na stajalište izraženo u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023. te ističe da, s obzirom da i u ovom slučaju iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran na popisima pripadnika postrojbi OSRH kao zapovjednik desetine, već kao gardist, to da isti svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu jer da ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima koji bi dokazivali suprotno. Ističe se da niti saslušani svjedoci ne posjeduju bilo kakve dokaze koji bi išli u prilog njihovim tvrdnjama. Suprotno navodima iz tužbe činjenično stanje da je točno i potpuno utvrđeno te da je sukladno članku 159. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21 – dalje ZUP) odbilo izdavanje tražene potvrde. Tužitelj da ni u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena. Slijedom navedenog tuženik predlaže da se tužitelja odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom.

4.U sporu je održavanjem rasprave 19. prosinca 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tužitelj je na raspravi po zamjenici svog opunomoćenika ostao u cijelosti kao u tužbi, usprotivio se navodima tuženika iz odgovora na tužbu te je predložio da se saslušaju svjedoci JZ i ŽZ, kako je to predloženo i u tužbi.

6.Tuženik se po svom opunomoćeniku na istoj raspravi naveo da se protivi prijedlogu za izvođenje predloženih dokaza, ustrajao je u navodima iz odgovora na tužbu te zahtjevu da se tužitelja odbije u cijelosti.

7.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem istog kao stranke spora te saslušanjem svjedoka MZ i ŽZ, kao suvišne i nepotrebne, držeći da se pravilna i zakonita odluka o zakonitosti osporenog rješenja može donijeti na temelju podatka spisa predmeta. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

10.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja.

11.Iz podataka spisa upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno da je tužitelj dana 09. ožujka 2023. podnio zahtjev za izdavanje potvrde o dužnosti/činu za vrijeme pripadnosti djelatnom sastavu 1. gbr Zagreb. U svom zahtjevu navodi da je na ratište poslan sa 2.satnijom pod zapovjedništvom SZ u kojoj je obnašao dužnost zapovjednika desetine pod zapovjedništvom JZ – teren Hrvatska Kostajnica do pada iste kada je 12. rujna 1991. zarobljen, da navedena dužnost greškom nije evidentirana u prijavi stradavanja, da je na to ukazivao više puta, no, da nitko nije želio uočiti problem, da njegova dužnost u evidenciji nije bila vidljiva jer se vodio u 4.satniji koja nije bila na ratištu u to vrijeme te da je prema tim podacima sastavljena prijava o stradavanju. Ističe da raspolaže dokazima i to Izjavom o obnašanju dužnosti koju su potpisali tada zapovjednik voda JZ i zapovjednik obrane Hrvatske Kostajnice SZ koje izjave da su ovjerene i kod javnog bilježnika. Ispod potpisa na prijavi je naveo da je branitelj

– dragovoljac, da je 80% T te da je zatočenik logora Manjača.

12.Zahtjevu je priložio izjavu zapovjednika voda JZ i zapovjednika obrane Hrvatske Kostajnice SZ ovjerenu po javnim bilježnicima Mladenu Matošu iz Zagreba pod brojem OV-619/10 od **.**.2010. te FZ iz [adresa] pod brojem Ov-697/2023 od 05. ožujka 2023. U toj izjavi se navodi da je tužitelj dobrovoljno pristupio u 1.gardijsku brigadu Zbora narodne garde dana 16. srpnja 1991., da je aktivni sudionik borbenih zadaća na Banijskom ratištu, da je za vrijeme sudjelovanja u obrani Hrvatske Kostajnice obnašao dužnost zapovjednika desetine, da se čitavo vrijeme sudjelovanja stalno nalazio na prvoj crti obrane te bio izložen teškim topničkim, minobacačkim i pješačkim napadima te je bio izložen teškim psihofizičkim naporima te da je dana 12. rujna 1991. prilikom pada Hrvatske Kostajnice bio zatočen i odveden u Logor Manjača gdje je proživljavao teška fizička i psihofizička maltretiranja.

13.Prema podacima u spisu upravnog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu (prijava o stradavanju od 29. kolovoza 1996. te od 06. studenog 2001., očitovanje Zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske od 10. lipnja 2024.tTe potvrde od 25. rujna 2023.) tužitelj je evidentiran kao pripadnik VP 1111 Zagreb, 1.brigada ZNG „A“ u razdoblju od 16. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., na dužnost gardiste, ustrojbeni čin pozornik-razvodnik, osobni čin nije evidentiran; od 12. rujna 1991. do 09. studenog 1991. - prilikom pada Hrvatske Kostajnice bio je zarobljen te odveden u zarobljeništvo na Manjaču gdje je fizički maltretiran i zlostavljan; evidentiran je i u VP 2137 Imotski 115. brigada HV „R“ u razdoblju od 27. ožujka 1992. do 10. kolovoza 1992., no, dužnost istoga za to razdoblje nije evidentirana. Prema matičnoj evidenciji VP 2137 [adresa], koja prileži spisu upravnog tijela, tužitelj je kroz navedeno razdoblje evidentiran kao vojnik.

14.U obrazloženju prvostupanjskog rješenja od 01. listopada 2024., kojim je zahtjev tužitelja odbijen, se nabraja što proizlazi iz gore navedenih službenih evidencija; navodi se i da je od VP Karlovac elektronskim putem zatražena provjera platnih podataka za tužitelja kao DVO te da je dana 30. rujna 2024. odgovoreno kako isti u razdoblju od 18. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. primao plaću po dužnosti gardiste. Nadalje se navodi da ocjenjujući priloženu dokumentaciju i podatke službene evidencije, modula IS PU, potvrde o stradavanju, platne podatke, potvrde pravnog sljednika, koji su u potpunosti sukladni, nasuprot zahtjevu stranke kojim traži da mu se izda potvrda o obnašanju dužnosti zapovjednika desetine u VP1111 Zagreb u trenutku stradavanja temeljem Izjave koju potpisuju tadašnji zapovjednik voda JZ i zapovjednik obrane Hrvatske Kostajnice ovjerene u Javnog bilježnika, a koja može potvrditi obavljanje pojedinih zadaća imenovanog u iznimnim ratnim okolnostima za koje isti smatraju da potpadaju pod navedenu dužnost, ali da ne potvrđuju raspored imenovanog na traženu dužnost.

15.Tužitelj je na navedeno prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu koja je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 02. prosinca 2024. odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja. Tuženik se u obrazloženju svog drugostupanjskog rješenja poziva na podatke iz službene evidencije, navodi da se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je provjerom platnih podataka utvrđeno da tužitelj u razdoblju od 18. srpnja 1991.do 31. prosinca 1991. primao plaću po dužnosti gardiste te smatra osnovanim zaključak prvostupanjskog tijela da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje zapovjedne dužnosti tijekom Domovinskog rata.

16.S obzirom na podatke spisa predmeta, prema ocjeni ovog suda, osporavanim drugostupanjskim i prvostupanjskim rješenjem, uz obrazloženje koje je njima dano, povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

17.Naime, člankom 8. ZUP-a propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

18.Prema odredbi članka 9. ZUP-a službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar. Prema stavku 2. istog članka koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

19.Prema odredbi članka 47. stavak 1. ZUP-a službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari. Prema stavku 2. istog članka službena osoba pribavit će po službenoj dužnosti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javnopravno tijelo ili sud.

20.Nadalje, člankom 51. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09, 110/21 – dalje: ZUP) propisano je da se ispitni postupak provodi kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, te radi omogućivanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa. Stavkom 2. istog članka propisano je da će službena osoba odrediti izvođenje dokaza kad nađe da je to potrebno radi razjašnjenja stvari te upotpuniti činjenično stanje i izvoditi dokaze o činjenicama koje prije u postupku nisu bile iznesene ili još nisu utvrđene, a potrebne su radi utvrđivanja pravog stanja stvari.

21.Polazeći od svih prednjih utvrđenja te citiranih odredbi ZUP-a, u konkretnom slučaju, po ocjeni ovoga suda, nije proveden ispitni postupak na način da bi se utvrdile sve relevantne činjenice i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, nisu izvedeni svi potrebni dokazi, radi čega je činjenično stanje, po ocjeni ovoga suda, nepotpuno i nepravilno utvrđeno.

22.Naime, iz obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja, kao i iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja, u bitnome proizlazi da su javnopravna tijela svoje odluke donijela isključivo na temelju službenih evidencija. Pozivaju se, između ostalog, i na platne podatke navodeći da tužitelj u razdoblju od 18. srpnja 1991.do 31. prosinca 1991. primao plaću po dužnosti gardiste. Prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svog rješenja navodi da je od VP Karlovac elektronskim putem zatražena provjera platnih podataka za tužitelja kao DVO te da je dana 30. rujna 2024. odgovoreno kako isti u razdoblju od 18. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. primao plaću po dužnosti gardiste. To utvrđenje prihvaća i tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja.

23.Međutim, spisu tuženog tijela ne prileži traženje prvostupanjskog tijela VP Karlovac vezano za provjeru platnih podataka tužitelja a niti odgovor od 30. rujna 2024., na koji se poziva prvostupanjsko tijelo, da je tužitelj u razdoblju od 18. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. primao plaću po dužnosti gardiste već samo prileži pismeno od 23. srpnja 2024. prema kojim su za tužitelja traženi podaci o isplaćenoj naknadi plaće za vrijeme pripadnosti VP 2137 (115.br. HV Imotski), kroz razdoblje od 27. ožujka 92. – 10. kolovoza 1992., prema kojim podacima (arhivsko gradivo za VP 2137 [adresa] (115 brigada HV)) tužitelj nije pronađen na platnim i „radnim“ listama za navedene postrojbe.

24.Nadalje, prvostupanjsko tijelo Izjavu o obnašanju dužnosti potpisanu po zapovjedniku voda JZ i Zapovjedniku obrane [adresa] SZ, spominje samo usputno, dok se tuženik u obrazloženju drugostupanjskog rješenja na istu niti ne osvrće, iako navedena izjava upućuje na zaključak da postoje nedostaci u vođenju službenih evidencija, što u ratno vrijeme nije neuobičajeno, međutim, takvi nedostaci u vođenju službenih evidencija ne mogu ići na štetu tužitelja.

25.Osim toga tuženik u odgovoru na tužbu, između ostalog, navodi da niti saslušani svjedoci ne posjeduju bilo kakve dokaze koji bi išli u prilog njihovim tvrdnjama. Međutim, iz podataka spisa ne proizlazi da je u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja saslušan bilo koji svjedok a nije saslušan ni tužitelj.

26.Uzevši u obzir sve izloženo, ovaj sud utvrđuje da upravna tijela u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, nisu utvrdili pravo stanje stvari, na koji način su povrijedili odredbe članka 5., 8., 9., 47. i 51. ZUP-a.

27.Stoga je na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, valjalo poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, a kako je odlučeno pod točkom I. i II. izreke presude.

28.U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje svim raspoloživim dokaznim sredstvima (saslušanjem tužitelja, svjedoka JZ i SZ a po potrebi izvođenjem i drugih dokaza), te nakon tako provedenog dokaznog postupka, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja za izdavanje potvrde o obnašanju dužnosti zapovjednika desetine u trenutku zarobljavanja, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda, u skladu s odredbom članka s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

29.Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova spora za zastupanje po odvjetniku, za sastav tužbe te za zastupanje na raspravi od 19. prosinca 2025. i to za svaku radnju po 1.000,00 eur odnosno ukupno 2.000,00 eur sa pripadajućim kamatama.

30.Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

31.Odredbom članka 144. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS) propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. je određeno da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom. Stavkom 4. istog članka propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke.

32.Obzirom na postignuti uspjeh u ovom sporu tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27., 46., 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) valjalo priznati trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi od 19. prosinca 2025. u iznosu od po 1.000,00 eur za svaku radnju odnosno ukupno 2.000,00 eur sa pripadajućim kamatama. Navedenim je odlučeno kao pod točkom III. Izreke presude.

U Splitu, 19. siječnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

-tužitelju po opunomoćeniku,

-tuženiku,

-u spis.