Poslovni broj: Us I-1132/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., Zagreb, OIB: 66486182714, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) ĆS, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 19. prosinca 2025. u prisutnosti opunomoćenika tuženika a u odsutnosti tužitelja, dana 19. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/25-01/67, Urbroj: 512M-02-03-25-2 od 17. travnja 2025.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 560-01/25-01/67, Urbroj:
512M-02-03-25-2 od 17. travnja 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560-01/25-01/2, Urbroj: 512M2-01-04-25-25-2 od 26. veljače 2025., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 26. kolovoza 1991. do 14. prosinca 1991., temeljem pripadnosti ONZ Kladnjice.
2.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu pobija osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, navodeći kronologiju postupanja upravnih tijela u postupku koji je prethodio ovom sporu, dijelom citira obrazloženja predmetnih rješenja te u bitnome navodi da je od tadašnjeg Sekretarijata za narodnu obranu Općine Đ raspoređen u odrede Narodne zaštite MZ Kladnjice, prema mjestu prebivališta. Ističe da je najprije lovačkom puškom a potom i automatskim naoružanjem raspoređen na prostor i položaje Razdolje- Kopačina sa zadatkom patroliranja i nadzora te sprječavanja eventualnog prodora agresora, a na kojem položaju da je ostao do dolaska 114. brigade i 141. brigade HV odnosno do uključivanja pripadnika ONZ u novoustrojene postrojbe Hrvatske vojske. Ističe i da mu je, kao pripadniku ONZ, nadležno ministarstvo izdalo iskaznicu broj [broj iskaznice] od 02. listopada 1991. Nadalje navodi da su činjenice koje su upravna tijela utvrdila proturječne, suprotstavljene dostavljenim dokazima i iskazima svjedoka te da kao takove nisu mogle poslužiti kao valjana osnova za odlučivanje o njegovom zahtjevu. U bitnome ističe da je ostalo nejasno po čijem nalogu je kao naoružana osoba držao položaje na prostoru Razdolje-Kopačina, tko mu je i na temelju koje evidencije izdao službenu iskaznicu broj [broj iskaznice], na koji način su svjedok i zapovjednik ONZ MZ Kladnjice ostvarili status hrvatskog branitelja temeljem pripadnosti ONZ MZ Kladnjice ukoliko se njegov angažman ne može smatrati kao izravna angažiranost temeljem pripadnosti borbenom sektoru – direktan otpor agresoru. Ističe da u konkretnom slučaju nije od presudnog značaja niti činjenica da nije pronađen podatak o evidenciji pripadnika ONZ MZ Kladnjice jer je prvostupanjskom tijelu predočio iskaznicu broj [broj iskaznice] od 02. listopada 1991. iz koje da se može nesumnjivo utvrditi njegov angažman i sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Smatra da neuredno i nepotpuno vođena evidencija sama po sebi ne može biti zapreka za ostvarivanje traženog prava. Tuženo i prvostupanjsko tijelo da su temeljem nepotpuno, paušalno i tendenciozno utvrđenog činjeničnog stanja donijela pogrešne zaključke o njegovom sudjelovanju u obrani suvereniteta Republike Hrvatske čime da je povrijeđen zakon na njegovu štetu. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje ponište te da mu se izda potvrda o vremenu provedenom u Domovinskom ratu u razdoblju od 26. kolovoza 1991. do 14. prosinca 1991. kao pripadniku ONZ MZ Kladnjice.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu navode tužitelja smatra neutemeljenim. Poziva se na odredbe članka 3. stavak 1. i 2. te članak 179. stavak 1.a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19 i 84/21 – dalje ZHBDR), koje odredbe i citira, te u bitnome ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja dodajući da tužitelj u tužbi također opisuje svoje aktivnosti kao zadatke patroliranja i nadzora te sprječavanja eventualnog prodora agresora do kojeg da evidentno nije došlo, te da, sve da je i nesporna pripadnost tužitelja odredima NZ u traženom razdoblju, tužitelj da nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u smislu navedenih zakonskih odredbi. Navodi i to da činjenica da je svjedoku priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju iste osnove da nije relevantna za rješavanje konkretne upravne stvari. Naime, čak da je svjedoku neutemeljeno priznat navedeni status to da može biti predmet nekog drugog postupka u kojem će se preispitati vjerodostojnost javnih isprava. U ovoj upravnoj stvari da je jasno da tužitelj nije pružao oružani otpor agresoru i djelovao u svezi s istim te da stoga nema pravne osnove za priznavanjem traženog statusa. Predlaže da se tužitelj odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom.
4.Tužitelj se nije očitovao na uredno mu dostavljeni tuženikov odgovor na tužbu.
5.U sporu je održavanjem rasprave 19. prosinca 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).
6.Tužitelj na raspravu nije pristupio iako uredno pozvan niti je svoj izostanak opravdao. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tužitelja.
7.Tuženik je po svom opunomoćeniku na raspravi ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.
8.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
9.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili ni popisali troškove ovog upravnog spora.
10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11.Iz podataka spisa je razvidno te među strankama nije sporno da je tužitelj dana 19. prosinca 2024. podnio zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u MZ Kladnjice u razdoblju od 26. kolovoza 1991. do 14. prosinca 1991.
12.Odredbom članka 3. stavak 1. ZHBDR propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. (stavak 1.).
13.Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
14.Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.
15.Tužitelj u svom gore navedenom zahtjevu navodi da je obavljao zadaće stražarenja na Kopačini te da je vršena međusobna primopredaja M-58. Zahtjevu je priložio iskaznicu koja mu je izdana od strane Štaba Teritorijalne obrane Kaštela.
16.Prema podacima u spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu tužitelj je evidentiran u bazi IS-PU, sudjelovanje u DR, kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata za razdoblje od 15. prosinca 1991. do 25. rujna 1991., od 09. ožujka 1993. do 18. travnja 1993. kao pripadnik 141. brigade te od 08. veljače 1994. do 31. ožujka 1994. kao pripadnik 114. Brigade HV, a sve temeljem pripadnosti pričuvnom sastavu, regulirao je vojni rok te je imao obvezu služenja u pričuvnom sastavu. Nadalje proizlazi da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika ONZ MZ Kladnjice.
17.Spisu prileži zapisnik od 21. siječnja 2025. o izjavi svjedoka KS iz koje proizlazi da je isti bio pripadnik ONZ Kladnjice, da su od oružja koristili lovačko naoružanje a kasnije da su zadužili puške. Naveo je i da je bio kolega tužitelja te da su dežurali na položaju Razdolje-Kopačina sve do trenutka dolaska HV.
18.Prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužitelja je odbijen uz obrazloženje, u bitnome, da aktivnosti tužitelja (stražarenje) kao i činjenica da se ne nalazi na popisu pripadnika ONZ, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
19.Tužitelj je na to rješenje izjavio žalbu a koja žalba je ovdje osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.
20.S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu gore citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
21.Naime, ovdje je sporno ne/priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika odreda Narodne zaštite MZ Kladnjice kroz razdoblje od 26. kolovoza 1991. do 14. prosinca 1991. Prema podacima u spisu tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika Narodne zaštite NZ MZ Kladnjice.
22.Iz zahtjeva tužitelja i izjave svjedoka KS, po ocjeni ovoga suda, nedvojbeno proizlazi da kroz predmetno razdoblje nije bilo borbenog djelovanja odnosno da tužitelj nije sudjelovao u borbenim aktivnostima već je stražario (dežurao) na položaju Razdolje-Kopačina sve do trenutka dolaska HV. Aktivnosti stražarenja ne mogu se smatrati borbenim aktivnostima u smislu odredbe članka 3. stavak 2. ZHBDR-a. Iskaznica broj [broj iskaznice] izdana tužitelju dana 02. listopada 1991.,a na koju se tužitelj poziva, izdana je od strane Štaba teritorijalne obrane općine Kaštela te nije dokaz da je tužitelj sudjelovao u borbenim aktivnostima kroz predmetno razdoblje. Činjenica je da tužitelj i u tužbi navodi da je vršio zadaće patroliranja i nadzora a koje aktivnosti se ne mogu smatrati borbenim aktivnostima u smislu odredbe članka 3. stavak 2. ZHBDR-a.
23.Tužbeni navodi koji se odnose na to da je pojedinim osobama koje su bile pripadnici ONZ MZ Kladnjice, pa tako i svjedoku KS, priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nisu od utjecaja za rješavanje ove upravne stvari. Naime, ukoliko je svjedoku ili nekoj drugoj osobi neutemeljeno priznat navedeni status to ne može biti predmet ovoga postupka već može biti predmet nekog drugog postupka u kojem će se preispitati vjerodostojnost javnih isprava.
24.Kako dakle iz svega izloženog proizlazi da tužitelj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nije sudjelovao kao pripadnik borbenog sektora to je jasno da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kumulativni uvjeti iz gore citiranih odredbi ZHBDR- a za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika odreda Narodne zaštite MZ Kladnjice kroz predmetno vremensko razdoblje.
25.Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, suprotno navodima tužitelja, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog propisa. Nadalje, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, su u dostatnoj mjeri obrazložena sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanih rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
26.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje Sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, a kako je osporavano rješenje zakonito, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu, 19. siječnja 2026.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
-tužitelju,
-tuženiku,
-u spis.
