Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: Pn-52/2022-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivici Mačvaninu, odvjetniku u Nuštru, protiv tuženika LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marinku Brajku, odvjetniku u Đakovu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. prosinca 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 19. siječnja 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.300,00 eura zajedno sa zateznim kamatama počev od dana 16. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 494,18 eura zajedno sa zateznim kamatama počev od dana 19. siječnja 2026. godine pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.235,45 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 19. siječnja 2026. godine pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 16. prosinca 2022. godine podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika, radi naknade štete.

U tužbi je naveo da mu je tuženik dana 23. prosinca 2017. godine u ugostiteljskom objektu, nakon verbalne prepirke, nanio više tjelesnih ozljeda, kao i teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma jagodične kosti i kosti gornje čeljusti, a radi čega je tuženik pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-395/18 od 13. studenoga 2018. godine zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom. Tužitelj zatim navodi zadobivene ozljede koje su posljedica silovitih udaraca zadobivenih od tuženika rukama i nogama u glavu i tijelo, zbog kojih je tužitelj isti dan primljen na hitni prijem, da bi dana 27. prosinca 2017. zbog pogoršanja zdravstvenog stanja ponovno bio primljen u bolnicu, kada su mu izvršena dva operativna zahvata. Iz bolnice je otpušten 3. siječnja 2018., te je s daljnjim liječenjem i rehabilitacijom nastavio u SR Njemačkoj. Tužitelj, zatim, navodi kako je prilikom ovog štetnog događaja pretrpio strah svih intenziteta, jake, srednje i lake bolove, da je uslijed zadobivenih ozljeda došlo do umanjenja njegove životne i radne sposobnosti, kao i do naruženosti zbog ožiljka na licu i iščašenja dva zuba, prvog i drugog sjekutića gornje čeljusti. Tužitelj je naveo kako se zbog iščašenja i pucanja zubi i danas liječi u SR Njemačkoj. Također, navodi da je zbog zadobivenih ozljeda trebao tuđu njegu i pomoć u razdoblju od 3. siječnja do 23. siječnja 2018., tri sata dnevno od strane nestručne osobe, u iznosu od 30,00 kn po satu. Navodi zatim da mu je prilikom fizičkog napada trajno uništena odjeća koju je imao na sebi, te da je imao materijalni trošak puta prilikom svakog odlaska na pregled u KBC Osijek, kao i prilikom liječenja i rehabilitacije u Njemačkoj.

Slijedom svega navedenog, tužitelj navodi kako za pretrpljene fizičke bolove potražuje 12.500,00 kn/1.659,03 eura, za strah 10.000,00 kn/1.327,23 eura, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 7.500,00 kn/995,42 eura te za naruženost 7.500,00 kn/995,42 eura, odnosno za neimovinsku štetu ukupno 37.500,00 kn/4.977,11 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 9. studenoga 2018. godine kao dana nastanka štete, dok za imovinsku štetu i to za putne troškove i uništenu odjeću traži paušalno 3.000,00 kn/398,17 eura te za tuđu pomoć i njegu 1.800,00 kn/238,90 eura, tj. ukupno 4.800,00 kn/637,10 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2018. godine.

Tužitelj dalje u tužbi navodi kako je nakon hospitalizacije u KBC-u Osijek sudjelovao u participaciji liječenja u ukupnom iznosu od 1.606,17 kn/213,18 eura, a da je od strane stomatološke ordinacije u SR Njemačkoj utvrđeno koje sve radnje u odnosu na čeljust i zube mora napraviti da bi se stanje donekle vratilo u ono prije štetnog događaja, za koje je liječenje i troškove napravljen izračun, međutim, kako se čeljust tužitelja do sada nije u potpunosti oporavila, to se po preporuci stomatologa nije još otpočelo s liječenjem, pa pozivom na odredbu čl. 186.b Zakona o parničnom postupku, postavlja zahtjev za naknadu daljnje imovinske štete u neutvrđenom iznosu, a kojeg će odrediti nakon provedenog liječenja čeljusti i oštećenih zubi, sukladno konačnom trošku liječenja kojeg će snositi, ili nakon provedenog medicinskog vještačenja.

2. Podneskom od 10. listopada 2025. godine, a nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev za isplatu ukupne štete u iznosu 7.700,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 9. studenoga 2018. godine (navodeći da je to dan kada je završeno liječenje), a koji iznos se odnosi na neimovinsku štetu, i to kako slijedi: za pretrpljene fizičke boli 2.400,00 eura, za pretrpljeni strah 2.000,00 eura, za umanjenje opće životne aktivnosti 1.700,00 eura, za naruženost 1.000,00 eura, te na imovinsku štetu: 400,00 eura za putne troškove, troškove liječenja i za uništenu odjeću, te 200,00 eura za tuđu pomoć i njegu. Kako je tužitelj tužbeni zahtjev s početnih 5.614,17 eura povisio na 7.700,00 eura, isto se ima cijeniti kao preinaka tužbe. Iako se tuženik preinaci protivio, sud je primjenom čl. 190. st. 3. i čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP) preinaku dopustio, jer je učinjena nakon medicinskog vještačenja, a koje je provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je potvrdio da je pravomoćno osuđen za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona te je naveo kako priznaje tužbeni zahtjev u iznosu od 14.000,00 kn/1.858,12 eura, no preko toga iznosa da tužbeni zahtjev spori. Naime, tuženik je istaknuo da je tužitelj kao oštećenik u znatnoj mjeri doprinio nastanku štete, slijedom čega je istaknuo prigovor doprinosa tužitelja nastaloj šteti. Opisivao je da je tužitelj osoba koja je duže vrijeme psihički i fizički maltretirala kako tuženika, tako i goste njegovog ugostiteljskog objekta te da je prije samog fizičkog sukoba vrijeđao i omalovažavao tuženika, pa da je (tuženik) u psihičkoj rastrojenosti i nemogućnosti da više trpi ponašanje tužitelja, tim više što je prijetila opasnost od fizičkog napada, udario tužitelja i nanio mu opisane ozljede. Tuženik drži da je imovinsko pravni zahtjev previsoko postavljen i da nije primjeren trenutnoj sudskoj praksi, slijedom čega predlaže da se tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom iznad priznatog iznosa.

4. Tužitelj je u odnosu na odgovor na tužbu isticao kako se djelomično priznanje tužbenog zahtjeva ne može valjano cijeniti jer tuženik uopće ne specificira koji dio i vid štete priznaje, a dalje je sporio navode tuženika o podijeljenoj odgovornosti, odnosno doprinosu tužitelja nastanku spornog događaja i predmetne štete.

5. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao svu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu, a koja se, prije svega, odnosi na medicinsku dokumentaciju tužitelja, pročitan je kazneni spis Općinskog suda u Osijeku broj K-395/2018, saslušane su stranke i svjedok JĆ te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. med. Dariju Lizatoviću iz Osijeka. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka NĆ jer je od tog dokaza tuženik odustao, a odbijeni su prijedlozi tuženika za saslušanjem policijskih službenika MĆ i IĆ kao svjedoka, iz razloga što je sud, nakon saslušanja stranaka, a pogotovo iskaza samog tuženika, ocijenio isto nepotrebnim te činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno radi donošenja odluke, a isti nisu bili neposredni očevici predmetnog sukoba stranaka.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

7. Naime, nesporno je da se između stranaka dogodio sukob te da je presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-395/2018-13 od 13. studenoga 2018. tuženik LĆ kao okrivljenik proglašen krivim što je dana 23. prosinca 2017. oko 19,30 sati u ugostiteljskom objektu "Oldtimer Club" u [adresa], nakon verbalne prepirke s tužiteljem ZĆ, u nakani da istog teško tjelesno ozljedi, udario više puta zatvorenom šakom po glavi i licu, uslijed čega je ZĆ pao na tlo te ga je, za vrijeme dok je ležao na tlu, nekoliko puta udario nogom u glavu, od kojih udaraca je zadobio uz više lakih tjelesnih ozljeda i prijelom jagodične kosti i kosti gornje čeljusti, koje ozljede su teške naravi, dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11), radi čega mu je izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od godine dana ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku oštećenik ZĆ je s ostvarenjem imovinskopravnog zahtjeva upućen u cijelosti na parnicu. Prvostupanjska presuda je presudom Županijskog suda u Sisku broj Kž-27/2019-8 od 3. veljače 2022. godine u cijelosti potvrđena nakon što su žalbe državnog odvjetništva i optuženika odbijene.

8. Sukladno čl. 12. st. 3. ZPP-a, sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Međutim, građanskopravna odgovornost je šira od kaznenopravne, pa je u ovom postupku, a povodom prigovora tuženika, sud imao utvrđivati postojanje eventualnog doprinosa tužitelja nastanku štete, odnosno o postojanju podijeljene odgovornosti stranaka.

9. Tužitelj je u svom iskazu navodio da je predmetnog dana u spomenuti ugostiteljski objekt došao zajedno sa NĆ, a da je prije toga popio jedno pivo. Kada su došli, NĆ je obojici naručio piće te je pitao za gazdu njegovog sina koji ih je posluživao. Stajali su za šankom te je čekao tuženika kako bi ga počastio pićem, a kada je tuženik ušao obratio se NĆ te mu rekao da zašto je došao u njegov objekt jer da mu je ranije rekao da ne dolazi pripit i da zašto je doveo "to govno od čovjeka", misleći na njega (tužitelja). To je tužitelja povrijedilo jer mu nije bilo jasno zašto mu je tuženik to rekao, radi čega je tuženiku rekao "što ti imaš sa mnom". Tužitelj je dalje opisivao da se nakon toga tuženik našao njemu iza leđa, uhvatio ga za jaknu i udario ga nekim predmetom u glavu, iznad obrve s lijeve strane, a kako ga je povukao za jaknu, odletio je na stol koji se nalazio u objektu te je taj stol pao na njega, a naknadno i na tuženika jer ih je on obojicu povukao pri padu. Prilikom pada, tužitelj je naveo da je udario desnim ramenom u zid te je nakon toga tuženik maknuo stol koji se nalazio na njemu, a zatim ga počeo udarati nogama i šakama u lice i ostatak tijela, nakon čega je izgubio svijest, a da je prije toga tuženikov sin pokušavao odvući tuženika s njega. Navodio je kako ga je tuženik prije gubitka svijesti udarao nekih tridesetak puta. Sljedeće čega se sjećao jest da se nalazio izvan lokala te da je bio mokar, budući su ga polijevali s vodom kako bi došao k sebi. Nakon nekih pet minuta, otišao je od lokala, ali se naknadno vratio kako bi dočekao policiju, a kada ga je tuženik ugledao, izašao je iz lokala (tuženik) noseći sa sobom roštilj za ražanj te sjekiru, nakon čega se on (tužitelj) maknuo te je zatim došla policija. Tužitelj je tvrdio da ni na koji način nije verbalno ni fizički provocirao tuženika, niti da ga je u ijednom trenutku udario, iz razloga što je već prilikom prvog pada ozlijedio rame i nalazio se uza zid, a tuženik je bio ispred njega pa nije imao gdje otići kako bi izbjegao nastanak sukoba. Priznao je kako je prije ulaska u lokal bio pripit, ali prije toga nije bio u lošim odnosima s tuženikom, niti da se u ijednom trenutku žalio na glazbu koja se puštala, a koju je birao NĆ, koji je tražio da se glazba pojača. U vrijeme štetnog događaja nije bio zdravstveno osiguran u Republici Hrvatskoj pa je morao sudjelovati u participaciji u liječenju. Navodio je da mu je u štetnom događaju iščašeno nekoliko prednjih zubi, zbog čega je iste morao povaditi nakon što mu je zacijelila rana, a nastala mu je šteta i na zubima na donjoj čeljusti. Navodio je da je imao troškove odlaska u bolnicu u Osijek u tri navrata, po 27,00 eura za svaki odlazak, a konačno je naveo da ne potražuje nikakve troškove za uništenu odjeću jer mu je bitnije da mu tuženik snosi neimovinsku štetu.

10. Tuženik LĆ je u svom iskazu opisivao da se nalazio iza jednog zastora koji odvaja skladište i lokal, kada je čuo da su u lokal došli tužitelj i NĆ, koje je poznavao od prije te je ranije NĆ rekao da mu ne dolazi pijan u lokal, a iz iskustva i njihova razgovora je čuo kako su obojica bili alkoholizirani. Nakon što su tužitelj i NĆ naručili drugo pivo, odlučio se doći za šank te je njegov sin tada napustio šank. Obratio se NĆ i pitao ga zašto je došao u lokal kada mu je rekao da ne dolazi pijan, a rekao mu je i da mu je već ranije rekao da ni tužitelj ne dolazi u njegov lokal jer mu je bilo poznato da su se prethodno fizički sukobili tužitelj i sam NĆ, pa iz tog razloga nije htio da tužitelj dolazi u njegov lokal. U tom trenutku mu se obratio tužitelj i pitao u nekoliko navrata što ima protiv njega, nakon čega mu je tuženik rekao da popije piće i izađe van. Kako tužitelj nije izlazio iz lokala, on (tuženik) je otvorio vrata koja se nalaze uz šank te mu rekao da izađe van, međutim, tužitelj je krenuo prema njemu, uhvatio se za vrata i povukao ih prema sebi te su vrata pala na njega zajedno s tužiteljem. Prilikom pada tužitelja zajedno s vratima, tužitelj je prvo pao na njega (tuženika), a kasnije na stol. Tuženik je zatim naveo da je tužitelj vjerojatno udario glavom prilikom pada na stol, a da su potom u pomoć priskočili njegov sin i NĆ, koji su micali vrata s njih obojice jer su vrata bila izrazito teška. Kada su se ustali, počeli su se naguravati, a prilikom izlaska na terasu, tužitelj se okliznuo, a on (tuženik) ga prije toga gurao, te je tužitelj udario u stol koji se nalazio na terasi, dakle, ponovno udario glavom, uslijed čega je izgubio svijest. Tuženik je naveo da se tada uplašio kada je vidio kako je tužitelj udario glavom, pa ga je stavio na bok zajedno sa sinom i NĆ, a kako je tužitelj brzo došao k sebi, naveo je da ga nije bilo potrebe polijevati s vodom. Sva trojica su zajedno digli tužitelja te su ga njegov sin i NĆ odveli do auta, nakon čega se tuženik vratio u lokal. Tuženik je, dalje, navodio kako je NĆ odvezao tužitelja kući te ga nazvao i rekao da se tužitelj ponovno vraća u lokal i da ima sjekiru, nakon čega je pozvao policiju, a ujedno izašao s ražnjem kako bi se obranio i zaštitio. Tuženik je tvrdio da u niti jednom trenutku nije tužitelja udario rukama, odnosno nogama iz razloga što se to sve brzo odvijalo i nije to stigao napraviti. Sve skupa je trajalo nekoliko minuta, a policiju je prvi put pozvao kada je tužitelj prvi put došao do svog auta, a kada su ga vodili njegov sin i NĆ. Na poseban upit je potvrdio da je tuženika izgurao van iz lokala prije nego što je po drugi put pao na stol.

11. Svjedok JĆ, sin tuženika, je navodio da je predmetnog dana radio za šankom u ugostiteljskom objektu svog oca, kada su u večernjim satima došli tužitelj i NĆ koji su bili vidno alkoholizirani, poslužio ih je s pivom, a popili su dva do tri piva. Za to vrijeme su stajali za šankom te se tužitelj žalio kako mu ne odgovara glazba u objektu, ali ga on (svjedok) do tada nije poznavao te je pokušavao razgovarati s NĆ. Opisivao je kako je tužitelj bio neugodan na način da se bunio, odnosno prigovarao vrsti glazbe. Otac se nalazio u skladištu koje se nalazi pored lokala, a kada je došao u lokal, obratio se NĆ da više ne dolazi pijan, a bilo mu je poznato da mu je već ranije zabranio da ne dolazi u objekt pijan. Svjedok je opisivao kako su se zatim nešto svađali, ali se on (svjedok) već nalazio u drugom dijelu objekta, nekih desetak metara od šanka, a potom izašao u skladište sa svojim laptopom, da bi nakon nekih 10 do 20 sekundi čuo krš i lom iz objekta pa se nakon toga vratio. Po povratku u objekt zatekao je ulazna vrata na tužitelju i ocu pa je priskočio kako bi zajedno s NĆ maknuo ta vrata s njih, nakon čega se tužitelj ustao kao i otac. U tom trenutku nije vidio nikakve ozljede na tužitelju, a nakon što su se ustali, tužitelj i njegov otac su se počeli naguravati te mu je otac rekao da izađe iz objekta, a izlazeći, tužitelj je pao na drveni stol koji se nalazio pored ulaza, pa pretpostavlja da su u tom trenutku tužitelju nastale ozljede na glavi, ali isto nije vidio iz razloga što je još uvijek pridržavao ulazna vrata zajedno s NĆ. Otac se u to vrijeme nalazio odmah pri ulazu, neposredno uz taj stol na koji je pao tužitelj, a nije vidio da mu je otac (tuženik) udario tužitelja rukom ili nogama jer je u tom trenutku micao ulazna vrata. Kada su NĆ i on odložili vrata, tužitelj je još uvijek ležao na stomaku te su ga njih trojica podigli, a prvo stavili na bok. Svjedok je još naveo kako je tužitelj tada izgubio svijest, a po licu mu je bilo krvi, no da krvi nije bilo po tijelu. Potvrdio je da je tužitelj u cijelosti bio mokar po licu, a zatim da su ga on i NĆ doveli do auta, kada je (tužitelj) uzeo nekakvu sjekiru koju mu je NĆ oduzeo. Svjedok je još naveo kako ni u jednom trenutku nije vidio da bi tužitelj udario njegova oca. Na poseban upit je rekao da ne zna o čemu su tužitelj i NĆ pričali za vrijeme dok su stajali za šankom, kao i da nije vidio trenutak kada su ulazna vrata pala na tužitelja i njegova oca. Konačno, potvrdio je da je njegov otac gurnuo tužitelja prilikom izlaska iz ugostiteljskog objekta, prije nego što je tužitelj pao na stol.

12. Slijedom ovakvih iskaza stranaka i svjedoka, a uvažavajući opisanu pravomoćnu kaznenu presudu, sud je utvrdio da je za nastanak predmetnog sukoba i štete isključivo odgovoran tuženik te da nema tužiteljeva doprinosa. Naime, opisano u iskazu samog tuženika postupanje tužitelja prije fizičkog sukoba, ni na koji način ne opravdava tuženika za primjenu sile i fizičkog nasrtaja na tužitelja, jer u svom iskazu tuženik uopće ne iznosi postojanje ikakve verbalne provokacije niti postojanje bilo kakve ugroze od strane tužitelja koja bi opravdavala primjenu sile i fizički sukob. Naime, tuženik je u svom iskazu naveo da mu se tužitelj tek obratio dok je on pričao s NĆ s pitanjem što ima protiv njega, na što mu je tuženik navodno rekao da popije piće i napusti lokal, a što ovaj nije učinio. Potpuno su neživotni i neuvjerljivi navodi tuženika da on u ni jednom trenutku tužitelja nije udario, da to nije "stigao", već da su tužitelju ozljede nastale od pada i udaranjem od stol, kad je s obzirom na kaznenu presudu, a i provedenim medicinskim vještačenjem, utvrđeno da su tužitelju nastale ozljede od udaraca kako zatvorenom šakom po glavi i licu, tako i udaraca nogom i možebitno drugim tupim predmetom. Uz ovo, samo priznanje tuženika kako je tužitelja izgurao van iz lokala prije nego što je po drugi put pao i udario o stol, jasno je kako je tuženik primijenio silu koja je u datim okolnostima bila potpuno neprimjerena i koja je nedopuštena, čiji intenzitet je višestruko nadmašivao eventualnu potrebu za i sprječavanje prethodnog verbalnog sukoba, a koji iz iskaza samog tuženika nije ni postojao. Sve i da je postojao verbalni sukob, primjena fizičke sile ne bi bila dopuštena jer nema riječi o tome da je postojala bilo kakva ugroza fizičkog integriteta tuženika, a nije utvrđeno ni da bi postojala provokacija tužitelja takvog inteziteta kakvoj se prosječan čovjek ne bi mogao suzdržati i oduprijeti na primjerenoj (verbalnoj) razini. S obzirom na nastale fizičke ozljede kod tužitelja, jasno je da se fizički nasrtaj tuženika, nakon što ga je prvo povukao sa barske stolice, pretvorio u prekomjernu uporabu sile i iživljavanje do te mjere da je tužitelj pretrpio više lakih i teških tjelesnih ozljeda, što je u konačnici utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem.

13. Kako ni sam tuženik ne iznosi okolnosne činjenice koje bi upućivale na ponašanje i postupanje tužitelja koje bi se mogle podvesti pod njegov doprinos nastanku predmetnog sukoba i štete, to je sud zaključio da takvog doprinosa i podijeljene odgovornosti nema, a saslušanje policijskih službenika kao svjedoka je odbijeno jer isti nisu bili neposredni očevici predmetnog događaja, a tuženik nije ni konkretizirao na koje (sporne) okolnosti bi ove svjedoke trebalo saslušati.

14. Radi utvrđivanja nastalih tjelesnih ozljeda kod tužitelja u predmetnom događaju, mehanizma nastanka istih, odnosno postojanja uzročno-posljedične veze ozljeda s predmetnim događajem, te intenzitet fizičkih bolova, straha, umanjenja životne aktivnosti, naruženosti i potrebe za tuđom pomoći i njegom, provedeno je medicinsko vještačenje, i to na prijedlog tužitelja, po vještaku kirurgu dr. med. Dariju Lizatoviću iz Osijeka.

15. U svom pisanom nalazu i mišljenju, vještak je naveo da je temeljem analize medicinske dokumentacije priložene u spisu i učinjenog kliničkog pregleda tužitelja, utvrdio da je isti po ozljeđivanju istog dana pregledan u traumatološkoj ambulanti hitnog prijema KBC-a Osijek oko 23,00 sata, pri kojem pregledu je nađeno više kontuzijskih otisaka na glavi, periorbitalni edem s izraženim otokom i krvnim podljevom oba kapka desno, kontuzijski otisak i oteklina u području lijeve zigomatične kosti, lacerokontuzna rana iznad lijevog oka, crvenilo i oteklina korijena nosa i lijeve strane brade, palpatorna bolnost desnog ramena, nemogućnost podizanja desne ruke iznad razine desnog ramena, bolno lijevo koljeno uz blažu oteklinu i oguljotinu kože. Tužitelju su zatim postavljene dijagnoze: prijelom lijeve jagodične kosti, natučenje glave, rana razderotina iznad lijevog oka, nagnječenje lijevog koljena i desnog ramena, te djelomično iščašenje prvog i drugog sjekutića gore desno, a nakon pregleda, primljen je na bolničko liječenje do 3. siječnja 2018. godine.

16. Vještak je po provedenom razgovoru s tužiteljem i učinjenom kliničkom pregledu, koje detaljno opisuje (str. 3. nalaza i mišljenja, str. 164 spisa), dao mišljenje kako je tužitelj nakon ozljeđivanja imao stalne bolove jakog intenziteta u trajanju od tri dana kao posljedicu prijeloma jagodične kosti, nagnječenja i oštećenja tkiva u području prijeloma, rane na glavi, ozljede desnog ramena i učinjenih op. zahvata, da je bolove srednjeg intenziteta trpio 20 dana zbog svježeg prijeloma i cijeljenja oštećenih mekih tkiva, kontinuirane bolove lakog intenziteta i nelagode je imao u trajanju od 45 dana zbog cijeljenja prijeloma i ozljede desnog ramena, dok je povremene bolove slabog intenziteta i nelagode trpio šest mjeseci, tri do četiri sata dnevno, uzrok kojih su bili cijeljenje prijeloma i ozljeda desnog ramena.

17. U odnosu na ocjenu pretrpljenog i budućeg straha, vještak je naveo da je primarni strah jakog intenziteta uvjetovan neposrednom opasnošću po tjelesni integritet za vrijeme samog događaja bio u trajanju od nekoliko minuta, a sekundarni strah jakog intenziteta zbog teške ozljede i proživljenog traumatskog iskustva da je trajao jedan dan, srednjeg intenziteta zbog poduzetih operacijskih zahvata i kao zabrinutost zbog mogućih posljedica ozljeda da je trajao 10 dana, a strah slabog intenziteta da je postojao kao osjećaj zabrinutosti zbog neizvjesnosti potpunog oporavka u trajanju od 30 dana. Vještak je zaključio i da pretrpljeni strah kod tužitelja nije ostavio trajne posljedice.

18. Vještak je, zatim, naveo da je zadobivena ozljeda kod tužitelja dovela do lakog smanjenja funkcionalne sposobnosti, smanjenja radne sposobnosti i pojačanog napora radi obavljanja svih potrebnih aktivnosti kao i prije ozljede. Kao posljedicu ozljede desnog ramena, tužitelj ima smanjenu pokretljivost lakog do srednjeg stupnja i povremene bolove u tom području koji se pojavljuju već kod umjerenog fizičkog opterećenja desne ruke i ramena, a ozljeda će uzrokovati i brže napredovanje degeneracijskih promjena i njihovih posljedica u području tog ramenog zgloba. Zbog svega navedenog, vještak ocjenjuje da će tužitelj u budućnosti imati poteškoće kod obavljanja aktivnosti i poslova koji zahtijevaju jače opterećenje, dugotrajnije umjereno opterećenje te podizanje desne ruke iznad glave te da će imati povremene gotovo svakodnevne bolove lakog intenziteta kod aktivnosti koje opterećuju desno rame i ruku, a preostala je i hipoestezija (smanjen osjećaj dodira) i povremeni bolovi u okolini lijevog oka. Slijedom svega navedenog, vještak zaključuje da je tužitelju smanjena životna aktivnost u visini od 10%.

19. U odnosu na naruženost, vještak je naveo da je kod tužitelja preostala naruženost lakog stupnja, koja je uočljiva trećima zbog prisustva vidljivog ožiljka iznad postraničnog dijela lijeve obrve.

20. Vještak navodi da je tužitelju bila potrebna djelomična tuđa pomoć i njega nestručne osobe radi održavanja osobne higijene, oblačenja, pripreme obroka i nabavke osnovnih potrepština kroz 15 dana, četiri sata dnevno i 30 dana po dva sata dnevno.

21. Konačno, vještak je naveo kako je mehanizam nastanka prijeloma luka lijeve jagodične kosti, rane razderotine iznad lijevog oka, krvnih podljeva oko očiju, oguljotina nosa i brade te djelomičnog iščašenja prvog i drugog sjekutića gore desno, najvjerojatnije od nekoliko udaraca zatvorenom šakom ili drugim tvrdim dijelom tijela u lice od strane druge osobe, a mehanizam nastanka ozljede desnog ramena je najvjerojatnije povlačenje za desnu ruku i izvrtanje u neprirodan položaj od strane druge osobe, a mogući mehanizam nastanka navedene ozljede je i pad na desnu ruku. Nagnječenje lijevog koljena je najvjerojatnije nastalo uslijed pada i udarca koljenom u tvrdu podlogu. Konačno, vještak je naveo da za sve ozljede postoji uzročno- posljedična veza s predmetnim događajem.

22. Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik se nije očitovao i nije iznosio primjedbe, dok je tužitelj prigovarao tome da vještak nije dao mišljenje u odnosu na oštećenje, tj. povrede čeljusti i zubi, odnosno jesu li udarci šakom ili nogom u čeljust kod tužitelja prouzročile komplikacije, zbog čega da je bilo nužno učiniti rekonstrukciju zubi na način kako je to tužitelj i napravio.

23. Na prigovor tužitelja vještak se najprije pisano očitovao te je naveo da je mišljenja kako udarci u čeljust nisu mogli prouzročiti dodate komplikacije čeljusti i zubi, zbog čega bi bilo nužno učiniti rekonstrukciju na način kako je to tužitelj napravio, već da je tužitelj zbog nesaniranog zubala od ranije, a što je vidljivo na ortopan snimci obje čeljusti te problema sa zubima koji nisu posljedica udaraca u glavu, izvršio sanaciju zubi, a da to proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije, posebno iz kontrolnog pregleda maksiofacijalnog kirurga od 5. siječnja 2018. godine, gdje se navodi da je stanje subjektivno dobro, da tužitelj klinički usta otvara uredno, intraoralno subluksirani zubi u urednom zubnom nizu, nakon vađenja katetera, usta otvara i zatvara bez smetnji cca 50 mm. Također, iz medicinske dokumentacije o kontrolnom pregledu maksiofacijalnog kirurga od 30. ožujka 2018. je utvrđeno da tužitelj navodi da zbog loših zuba od dana operacije jede uglavnom na lijevu "ozlijeđenu" stranu, da su ožiljci urednog izgleda, da klinički usta otvara i zatvara bez zapreke za cca 50 mm, okluzija vlastita, uredna i nepromijenjena. Slijedom navedenog, vještak zaključuje da ne postoji uzročno-posljedična veza poduzete sanacije zubi s predmetnim događajem.

24. Tužitelj je, naime, tijekom postupka izvršio sanaciju zubi te je predložio da se provede dodatno medicinsko vještačenje po vještaku specijalistu ortodontu, stomatologije ili maksiofacijalne kirurgije na okolnosti uzročno-posljedične veze nastalih ozljeda zubi i potrebne rekonstrukcije te je predložio da se isto provede po vještaku stomatologu TĆ iz [adresa]. Sud je prihvatio ovaj prijedlog i odredio vještačenje po predloženom vještaku, no tužitelj je podneskom od 16. svibnja 2025. povukao ovaj dokazni prijedlog te predložio da se u nastavku postupka provede dopuna medicinskog vještačenja po vještaku dr. Dariju Lizatoviću, a na okolnosti visine štete po svim osnovama iz njegovog nalaza i mišljenja, a posebno na okolnosti smanjenja životnih aktivnosti. Tužitelj je pri tome isticao kako vještak prilikom davanja nalaza nije pregledao tužitelja i da nije cijenjena sva medicinska dokumentacija o zadobivenim ozljedama. Ujedno je dostavio dokumentaciju o naknadno obavljenom liječničkom pregledu – magnetske rezonance desnog ramena od 3. ožujka 2025. godine.

25. Povodom prigovora i prijedloga tužitelja, sud je usmeno saslušao vještaka dr. Darija Lizatovića, a koji je u odnosu na dostavljeni nalaz MR desnog ramena od 3. ožujka 2025. izjavio da je isti u skladu s ranije dijagnosticiranom subtotalnom rupturom tetive mišića supraspinatusa desnog ramena, a navedena dijagnoza da je postavljena još 2019. godine na ranije učinjenom MR desnog ramena. Vještak je dalje naveo kako je navedenu ozljedu već povezao s predmetnim događajem u pisanom nalazu i mišljenju, a kojeg je izradio nakon izvršenog osobnog pregleda tužitelja, te da ne stoji navod tužitelja od 16. svibnja 2025. da nije učinjen osobni pregled. Vještak je zatim opisivao da je pri pregledu tužitelja između ostalog određivao i stupnjeve pokretljivosti desne ruke, a vezano za tvrdnje tužitelja da i dalje osjeća bolove, naveo je kako je u ocjeni pretrpljenih i budućih duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti ranije već napisao da će ozljeda uzrokovati brže napredovanje degeneracijskih promjena i njihovih posljedica u području desnog ramenog zgloba te da će tužitelj i u budućnosti imati povremene gotovo svakodnevne bolove lakog intenziteta kod aktivnosti koje opterećuju desno rame i ruke, a da su ti budući bolovi cijenjeni u okviru smanjenja životne aktivnosti. Prema medicinskoj dokumentaciji i to zadnjem nalazu ortopeda, vještak je naveo kako proizlazi da je liječenje tužitelja po zadobivenim ozljedama završeno 11. prosinca 2018. godine. Vještak je, također, odgovorio da je uzeo u obzir koje sve poteškoće tužitelj trenutno ima, a zbog kojih ne može obavljati aktivnosti koje je mogao prije ozljeđivanja, te da je smanjenje životne aktivnosti od 10% osnovano i odgovara utvrđenom opsegu smanjenja pokretljivosti desne ruke u desnom ramenom zglobu i povremenim bolovima koje ima zbog pretrpljene ozljede ramena.

26. Nakon saslušanja vještaka, tuženik nije imao prigovora, a tužitelj je stavio primjedbu u dijelu ocjene umanjenja životne aktivnosti, navodeći kako smatra da ta ocjena nije sukladna medicinskoj dokumentaciji te stanju i tegobama koje tužitelj trpi, te je predložio da se provede novo medicinsko vještačenje, s time da je ostavio sudu odluku o subspecijalnosti medicinskog vještaka.

27. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se na okolnost umanjenja opće životne aktivnosti tužitelja provede novo medicinsko vještačenje, obzirom da je po mišljenju suda vještačenje po vještaku dr. Dariju Lizatoviću provedeno stručno i potpuno, da je vještak u cijelosti odgovorio na sva pitanja i primjedbe tužitelja, a nalaz i mišljenje izradio temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije dostupne u spisu, kao i osobnog pregleda tužitelja, a ocjenu umanjena opće životne aktivnosti je jasno i potpuno obrazložio, koju tužitelj ničim konkretno ne osporava već samo paušalno navodi da je ista prenisko odmjerena.

28. Stoga je sud nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio, jer ga je ocijenio pravilnim i danim sukladno pravilima struke, a isti od strane tužitelja ničim nije doveden u pitanje. Naime, tužiteljevo paušalno neslaganje s odmjerenom visinom umanjenja opće životne aktivnosti od 10%, a da pri tome ničim obrazloženim i okolnosnim nije učinio vjerojatnim da bi ova ocjena trebala biti drugačija, ne može biti temelj za određivanje novog medicinskog vještačenja u tome dijelu. Umanjenje opće životne aktivnosti se odnosi, dakle, na smanjenu pokretljivost desne ruke u desnom ramenom zglobu i povremenim bolovima koje tužitelj ima zbog pretrpljene ozljede, a tužitelj ne navodi druge okolnosti.

29. Nalaz i mišljenje vještak je sudu poslužio kao kvalifikatorna okolnost za ocjenu visine pravične novčane naknade koja tužitelju ima pripasti zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, uz primjenu aktualnih Orijentacijskih kriterija Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i temelj za određivanje imovinske štete za potrebnu tuđu pomoć i njegu, a uzimajući u obzir također sve okolnosti predmetnog slučaja.

30. Tužitelj je nakon saslušanja vještaka specificirao tužbeni zahtjev na način da je za pretrpljene fizičke bolove potraživao iznos od 2.400,00 eura, za strah 2.000,00 eura, za umanjenje opće životne aktivnosti 1.700,00 eura te naruženost 1.000,00 eura, odnosno 5.300,00 eura na ime neimovinske štete, a za tuđu pomoć i njegu 200,00 eura te putne troškove, troškove liječenja i odjeću 400,00 eura, odnosno 600,00 eura na ime imovinske štete, tj. sve ukupno 7.700,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 9. studenoga 2018. godine, za koji datum je tužitelj naveo da je datum kada je završeno liječenje, a podredno da potražuje kamate od dana podnošenja tužbe.

31. Cijeneći po vještaku utvrđeno trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povrede i način liječenja, sud ocjenjuje da tužitelju pripada primjerena naknada u iznosu od 1.800,00 eura, a ne prekomjerno zahtijevanih 2.400,00 eura. Što se tiče pretrpljenog straha, imajući u vidu po vještaku opisanu vrstu i intenzitet straha te njegovu duljinu, sud ocjenjuje da bi za isti tužitelju pripadala primjerena naknada u iznosu od 1.000,00 eura, a ne prekomjerno zahtijevanih 2.000,00 eura. Obzirom na ocjenu umanjenja opće životne aktivnosti u visini od 10%, sud je ocijenio da bi tužitelju pripadala primjerena naknada u visini od 1.500,00 eura, a ne zahtijevanih 1.700,00 eura, dok obzirom na utvrđeni stupanj naruženosti i njenu uočljivost trećima, sud ocjenjuje primjerenom naknadu u visini od 1.000,00 eura, koliko je tužitelj za ovaj vid štete i zahtijevao.

32. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga suda, težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja, daju tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje ZOO) jer je isti pretrpio neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 5.300,00 eura. Na ovu štetu tužitelju su priznate zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe sukladno čl. 1103. ZOO-a.

33. Što se tiče imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, sud je tužitelju priznao u cijelosti zahtijevani iznos od 200,00 eura kao osnovan, obzirom je utvrđeno da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 120 sati, a što se tiče troškova liječenja i uništene odjeće, za što je tužitelj konačno zahtijevao paušalan iznos od 400,00 eura, sud je temeljem medicinske dokumentacije u spisu i iskaza tužitelja istome priznao trošak tri puta u bolnicu u Osijek, po 27,00 eura za svaki (primjenom čl. 223. ZPP-a) te trošak participacije koju je morao snositi tijekom liječenja, a koja je prema priloženim računima (str. 41 do 47 spisa) iznosila ukupno 294,18 eura. Kako tužitelj vezano za uništenu odjeću nije iznio dovoljno činjenica u smislu koju odjeću je konkretno imao na sebi i što mu je uništeno u štetnom događaju, sud ni po slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP-a u tome dijelu nije mogao donijeti odluku, a tužitelj je k tome na kraju svoga iskaza još rekao kako od tuženika ne potražuje nikakve troškove za uništenu odjeću. Stoga je, slijedom navedenog, za imovinsku štetu tužitelju ukupno priznato 494,18 eura, a ne prekomjerno zahtijevanih 600,00 eura. Na imovinsku štetu tužitelju su priznate zatezne kamate sukladno čl. 1086. u vezi s čl. 1089. st. 2. ZOO-a, od dana presuđenja.

34. Slijedom navedenog, tužitelju je pod točkama I. i II. izreke ove presude priznata neimovinska i imovinska šteta u ukupnom iznosu od 5.794,18 eura, dok je preko ovog iznosa do utuženih 7.700,00 eura, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan pod točkom III.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a. Tužitelj je, neime, u odnosu na osnovu uspio u cijelosti (100%), dok je u odnosu na visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva uspio sa 75%, pa je njegov ukupan uspjeh u ovom postupku dakle 87,5% (175%/2), a tuženikov stoga 12,5%. Prebijanjem ovih postotaka (87,5-12,5), tužitelju je slijedom navedenog valjalo priznati 75% opravdanih troškova.

36. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine” broj 138/2023., dalje Tarifa), sastava prijedloga za osiguranje u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 11.1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 6. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), zatim, sastava podneska od 17. travnja 2023. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4. Tarife), a ne u zahtijevanom iznosu od 200,00 eura jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već je uz taj podnesak tužitelj samo dostavljao daljnju medicinsku dokumentaciju. Tužitelju je dalje priznat trošak zastupanja na ročištima 18. travnja 2023. i 19. rujna 2023. u iznosu od 200,00 eura svako (Tbr. 9.1. Tarife), sastav obrazloženih podnesaka od 27. rujna 2023. i 16. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura svaki (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanja na ročištima 2. srpnja 2024. i 8. srpnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura svako (Tbr. 9.1. Tarife), zatim, sastav obrazloženog podneska od 10. listopada 2025. kojim je specificirao tužbeni zahtjev nakon vještačenja, u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te zastupanja na ročištu 9. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife). Sve navedeno ukupno iznosi 2.250,00 eura, čemu je nadodan još trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u zahtijevanom iznosu od 153,00 eura. Sve navedeno ukupno iznosi 2.403,00 eura, a 75% od navedenog, jest 1.802,25 eura. Sud je tužitelju priznao i trošak vještačenja, ali ne u prekomjerno zahtijevanom iznosu od 453,00 eura, već u uplaćenom i utrošenom iznosu od 433,20 eura, a priznat je u cijelosti, odnosno, ne razmjerno uspjehu u postupku, jer je vještačenje bilo nužno provesti u ovom postupku, bez obzira što je tuženik djelomično priznavao tužbu, a tužitelj je sam predujmljivao ovaj trošak. Slijedom navedenog, tužitelju je ukupno priznat parnični trošak u iznosu od 2.235,45 eura, stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

36. Sud je preostali dio troška iznad razmjerno priznatog valjao odbiti kao neosnovan. Dalje, sud je kao neosnovan odbio trošak za sastav podneska od 6. ožujka 2023. godine kojeg je tužitelj očitom greškom dva puta u troškovniku naveo, pa je jedan priznat, a drugi ne. Također, tužitelju nije priznat sastav podneska od 8. prosinca 2023. godine zahtijevan u iznosu od 200,00 eura, jer se ne radi o obrazloženom podnesku, niti ijednom drugom podnesku iz Tbr. 8. Tarife, već je uz isti tužitelj dostavljao tek dokaz o uplati predujma za vještačenje, te nije bilo potrebe ovaj podnesak posebno sastavljati, već dostaviti samo dokaz o uplati. Iz istog razloga nije priznat ni sastav podneska od 11. rujna 2025. godine u zahtijevanom iznosu od 50,00 eura, jer se također radilo o dostavi dokaza o uplati predujma, te nije bilo potrebe ni taj podnesak sastavljati. Dalje, nije priznat sastav podneska od 18. prosinca 2024. godine zahtijevan u iznosu od 200,00 eura, jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već o obavijesti ranijeg odvjetnika tužitelja o otkazu punomoći, a što nikako ne može ići na teret tuženika. Također, nisu priznati troškovi zahtijevani za sastav podnesaka od 19. veljače 2025. u iznosu od 50,00 eura te od 10. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, jer u spisu nema tužiteljevih podnesaka navedenih datuma. Konačno, tužitelju nije priznat trošak zahtijevan u iznosu od 400,00 eura na ime četiri autobusne karte na relaciji [adresa] za pristup ročištima, jer prije svega nije jasno zašto se uopće navodi takva relacija, kada tužitelj tijekom postupka naznačuje da ima prebivalište u [adresa], te iz spisa nije uopće razvidno da bi imao prebivalište ili boravište u [adresa], no, sve da je i imao, tužitelj nema pravo na ovaj trošak, jer se ne radi o delegiranom spisu, niti je tužitelj bio obvezan pristupiti na sva ta ročišta uz punomoćnika. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom V.

U Đakovu 19. siječnja 2026.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku