Poslovni broj: Us I-349/2025-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PEVEX d.d. Sesvete, Savska cesta 84, OIB: 73660371074, kojeg zastupa ĐN dipl. iur. zaposlenik tuženika, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Služba inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Odjel inspekcije sigurnosti državnih, županijskih i lokalnih cesta, OIB: 20509017942, radi uklanjanja reklame iz zaštitnog pojasa državne ceste DC 1, dionica 18, brze [adresa] koja je namijenjena isključivo za promet motornih vozila, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene 19. prosinca 2025., a objavljene 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Služba inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Odjel inspekcije sigurnosti državnih, županijskih i lokalnih cesta, KLASA: UP/I-340-07/24-03/159, URBROJ: 530-08-3-3-24-1 SD od 6. prosinca 2024., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženog tijela Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Odjela inspekcije sigurnosti državnih, županijskih i lokalnih cesta, KLASA: UP/I- 340-07/24-03/159, URBROJ: 530-08-3-3-24-1 SD od 6. prosinca 2024., u točci I. izreke naređeno je tvrtki PEVEX d.d. Sesvete, ovdje tužitelju, da ukloni svoju reklamu iz zaštitnog pojasa državne ceste DC 1, dionica 18, brze [adresa]. Točkom II. izreke riješeno je da je tvrtka PEVEX d.d. dužna izvršiti naloženu radnju iz točke I. u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave ovog rješenja. Točkom III. izreke riješeno je da nakon što izvrši naloženu radnju iz točke I., tvrtka PEVEX d.d. dužna je u roku od 8 (osam) dana po isteku roka iz točke II. ovog rješenja pisanim putem o tome obavijestiti ovu inspekciju.

2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da iz obrazloženja osporavanog rješenja nikako ne proizlazi utvrđenje sadržano u točki 8. Obrazloženja osporavanog rješenja kako je nedvojbeno da je tužitelj postavio reklamu u zaštitnom pojasu državne ceste DC 1, brze [adresa]

– Klis. Tužitelj ističe da iz odgovora vlasnika nekretnine na kojoj je postavljen reklamni pano na dopis Hrvatskih cesta d.o.o., a kojim je zatražio legalizaciju reklamnog panoa, jasno proizlazi kako se vlasnik nekretnine smatra i vlasnikom predmetnog reklamnog panoa i odgovornim za njegovu legalizaciju. Nadalje, da isto proizlazi i iz Ugovora o zakupu kojim je utvrđeno kako tužitelj prima u zakup reklamni pano površine 4 m[2] , a ne da ga zakupodavac ovlašćuje na postavljanje reklamnog panoa. Također, da je sklapanjem ugovora zakupodavac jamčio kako je predmetni reklamni pano postavljen u skladu sa zakonom i tehničkom dokumentacijom i da posjeduje sve potrebne dozvole. Dakle, da je tuženik utvrdio kako je tužitelj postavio predmetni reklamni pano isključivo na temelju usmenog očitovanja zakupodavca, iako da suprotno proizlazi iz pisane dokumentacije. Također navodi da ne osporava da je prema ugovoru obveza zakupnika, ovdje tužitelja, postaviti reklamu, ali ističe kako se u toj ugovornoj odredbi pod pojmom reklama misli na plakat s reklamnom porukom, a što da jasno proizlazi iz ugovora s obzirom na to da je istim utvrđeno kako je reklamni pano na koji će se takav plakat lijepiti već postavljen. Nadalje ističe kako je odredbom članka 59. stavka 1. Zakona o cestama propisano da na cesti namijenjenoj isključivo za promet motornih vozila i brzoj cesti u smislu zakona kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama te na autocesti, kao i na pripadajućem zaštitnom pojasu, nije dopušteno postavljanje reklama, osim na odmorištima, i to na način da se ne ugrožava sigurnost prometa na autocesti. Navodi da iz zakonskog teksta jasno proizlazi kako se pod pojmom reklama čije je postavljanje zabranjeno u zaštitnom pojasu brze ceste misli na reklamni pano (objekt) namijenjen postavljanju plakata s reklamnom porukom, a ne na reklamne plakate koji se postavljaju na reklamne panoe. Dakle, da je tužitelj na temelju ugovora o zakupu na već ranije postavljeni reklamni pano samo postavio svoj reklamni plakat i da time nije postupio protivno odredbi članka 59. stavka 1. Zakona o cestama pa da mu ne može ni biti naloženo uklanjanje reklamnog panoa koji nije postavio. Da je predmetni reklamni pano postavljen na nekretnini koja nije u vlasništvu tužitelja, niti da tužitelj ima pravo građenja na toj nekretnini te da nije imao ni pravnu osnovu na temelju koje bi postavio reklamni pano. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja i donese presudu kojom se usvaja tužba tužitelja PEVEX d.d., Sesvete i poništava osporavano rješenje Klasa: UP/I-340-07/24-03/159, Urbroj: 530-08-3-3-24-1 SD od 6. prosinca 2024. te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 22. travnja 2025. u cijelosti je ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložilo da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 19. prosinca 2025. tužitelj je ustrajao u navodima tužbe, nije imao daljnjih dokaznih prijedloga te je predložio zaključenje raspravljanja, dok je opunomoćenik tuženika ustrajao u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, te svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

6. Opunomoćenik tuženika je zatražio naknadu troškova upravnog spora u iznosu sudskih pristojbi za tužbu i presudu.

7. Tužba tužitelja nije osnovana.

8. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja KLASA: UP/I-340- 07/24-03/159, URBROJ: 530-08-3-3-24-1 SD od 6. prosinca 2024.

9. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito osporavanim rješenjem tvrtki PEVEX d.d. Sesvete, ovdje tužitelju, naloženo da u roku od 30 dana od dana primitka predmetnog rješenja, ukloni svoju reklamu iz zaštitnog pojasa državne ceste DC 1, dionica 18, brze ceste Solin-Klis koja je namijenjena isključivo za promet motornih vozila, a sve u skladu s odredbom čl. 59. Zakona o cestama.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj postavio reklamu na predmetnoj nekretnini bez suglasnosti Hrvatskih cesta d.o.o., kao ni činjenica da je predmetna reklama (PEVEX) postavljena na k.č.z. 222/1 k. o. [katastarska općina] (Pevex), koja se nalazi u zaštitnom pojasu ceste rezervirane za promet motornih vozila (sa posebnim upravljanjem) na zemljištu koje nije u vlasništvu tužitelja, međutim koja reklama je postavljena na temelju Ugovora o zakupu zaključenog između EN, [adresa] kao zakupodavca i tvrtke PEVEX d.d. kao zakupnika.

11. Među strankama nije sporno da je odredbom čl. 2. predmetnog Ugovora o zakupu koji je zaključen 25. veljače 2021. godine ugovoreno da su ugovorene stranke suglasne da površina zakupljenog reklamnog panoa iznosi 4 m2 (četiri metra kvadratna) na kojem će biti postavljena reklama zakupnika te da je obveza Zakupnika, ovdje tužitelja, postaviti reklamu.

12. Dakle, među strankama nije sporno da je spornu reklamu postavio upravo zakupnik tvrtka Pevex d.d., ovdje tužitelj, da se sporna reklama nalazi u zaštitnom pojasu ceste rezervirane za promet motornih vozila (s posebnim upravljanjem) te da je sporna reklama postavljena bez suglasnost Hrvatskih cesta d.o.o. za postavljanje predmetne reklame.

13. Odredbom čl. 26. istog Zakona, propisano je da će u obavljanju inspekcijskog nadzora, ako drugim propisom nije drukčije određeno, inspektor donijeti rješenje kojim će narediti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti ako utvrdi da se prijevoz u cestovnom prometu ne obavlja u skladu s međudržavnim sporazumima, zakonima i drugim propisima kojima se uređuje obavljanje prijevoza u cestovnom prometu, sigurnost prometa na cestama ili ako utvrdi nedostatke i nepravilnosti na cestama koje su u suprotnosti s propisima o cestama, te u svim slučajevima u kojima je ovlašten u člancima 13., 14., 15. i 16. ovoga Zakona.

14. Odredbom čl. 31. st. 1. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta (Narodne novine, br.: 22/14, 98/19 i 114/22) propisano je da u obavljanju poslova nadzora inspektor na temelju ovoga Zakona donosi rješenje kojim se naređuje otklanjanje nezakonitosti.

15. Odredbom čl. 57. st. 1. Zakona o cestama, propisano je da je zabranjeno poduzimati bilo kakve radove ili radnje na javnoj cesti bez suglasnosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara, dok je stavkom 2. istog članka, propisano da se u suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka određuje način i uvjeti izvođenja radova te nadzor nad obavljanjem radova.

16. Odredbom čl. 59. Zakona o cestama određeno je:

a) na cesti namijenjenoj isključivo za promet motornih vozila i brzoj cesti u smislu zakona kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama te na autocesti, kao i na pripadajućem zaštitnom pojasu, nije dopušteno postavljanje reklama osim na odmorištima, i to na način da se ne ugrožava sigurnost prometa na autocesti. b) Za postavljanje reklama uz javnu cestu iz stavka 1. ovog članka zaštitni pojas iznosi 100 m.

c) Na ostalim javnim cestama i zaštitnom pojasu uz javnu cestu nije dopušteno postavljanje reklame na mjestima na kojima bi zbog svog sadržaja, položaja te odnosa prema javnoj cesti reklama ugrožavala sigurnost prometa.

d) Suglasnost za postavljanje reklama na javnim cestama iz stavka 3. ovog članka daje pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar.

17. Temeljem članka 55. stavak 1. gore citiranog Zakona, propisano je ako se za građenje objekta ili instalacija unutar zaštitnog pojasa javne ceste izdaje lokacijska dozvola, odnosno drugi akt kojim se provode dokumenti prostornog uređenja sukladno posebnom propisu, prethodno se moraju zatražiti uvjeti Hrvatskih autocesta d.o.o. kad se radi o autocestama, Hrvatskih cesta d.o.o. kada se radi o državnim cestama i županijske uprave za ceste kad se radi o županijskoj i lokalnoj cesti.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se zaštitni pojas u smislu stavka 1. ovog članka mjeri od vanjskog ruba zemljišnog pojasa tako da je širok sa svake strane za državne ceste 25 m.

Stavkom 3., istog članka, zabranjeno je poduzimati bilo kakve radove ili radnje u zaštitnom pojasu javne ceste bez suglasnosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom ako bi ti radovi ili radnje mogli nanijeti štetu javnoj cesti, kao i ugrožavati ili ometati promet na njoj te povećati troškove održavanja javne ceste. U suglasnosti se određuju uvjeti za obavljanje tih radova ili radnji.

18. U skladu s odredbom članka 82. stavka 1. istog Zakona, državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste, društvo s ograničenom odgovornosti, sa sjedištem u [adresa].

19. Članak 137. Zakona o cestama sadrži odredbe o usklađenju postavljenih reklama s važećim propisima, pa je ako stavkom 1., propisano je da je osoba koja je na javnoj cesti odnosno zaštitnom pojasu uz javnu cestu postavila reklamu suprotno odredbi članka 59. ovoga Zakona, dužna je istu ukloniti u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da će pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar za uklonjene reklame na javnoj cesti, za koje je kod postavljanja bila unaprijed naplaćena ukupna ugovorena naknada, izvršiti razmjerni povrat dijela naknade.

20. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

21. Ovo stoga što je na temelju naprijed navedenih nespornih utvrđenja da je Odlukom o razvrstavanju javnih cesta (N.N. (N.N. 41/2022) predmetna cesta razvrstana kao državna cesta DC 1, dionica 18 ([adresa]), te da je brza cesta koja je namijenjena isključivo za promet motornih vozila, da u skladu s odredbom čl. 111. stavak 1. Zakona o cestama poslove inspekcije javnih cesta i cesta iz članka 98. stavak 1. podstavak 1. ovog Zakona, obavlja inspekcija za ceste Ministarstva u skladu s ovim Zakonom i posebnom zakonu, a nadzor provodi inspektor za ceste, te da je tvrtka PEVEX d.d., ovdje tužitelj, bez suglasnosti Hrvatskih cesta na državnoj cesti DC 1, postavila reklamu u zaštitnom cestovnom pojasu državne ceste DC 1, dionica 18, kod km 8+838, desno, brze [adresa] – [adresa], a koje utvrđenje nespornim proizlazi i iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 14. studenog 2024. kojem su priložene i fotografije s očevida, slijedom čega je pravilno postupio viši inspektor cesta kada je osporavanim rješenjem tužitelju naložio uklanjanje predmetne reklame.

22. Tužbeni navod tužitelja da je tužitelj na temelju ugovora o zakupu na već ranije postavljeni reklamni pano samo postavio svoj reklamni plakat i da time nije postupio protivno odredbi članka 59. stavka 1. Zakona o cestama pa da mu ne može ni biti naloženo uklanjanje reklamnog panoa koji nije postavio, te da je predmetni reklamni pano postavljen na nekretnini koja nije u vlasništvu tužitelja, niti da je imao pravo građenja na predmetnoj nekretnini, radi čega da mu ne može biti naloženo uklanjanje, nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

23. Ovo stoga što je stupanjem na Zakona o cestama i to kogentnom naprijed citiranom odredbom čl. 137. Zakona propisano usklađenje postavljenih reklama s važećim propisima, pa je tako propisano da je osoba koja je na javnoj cesti, odnosno na zaštitnom pojasu uz javnu cestu postavila reklamu suprotno čl. 59. Zakona o cestama, dužna istu ukloniti u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Zakona, a kako je to pravilno naveo i opunomoćenik tuženika na ročištu održanom pred ovim Sudom.

24. U odnosu na navedeno valja istaći da Ustavni sud svojim Rješenjem broj U-

I/286/212 od 13. ožujka 2018. nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 137. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14.), u obrazloženju koje odluke je, između ostalog, u bitnom naveo:

„ Ustavni sud, međutim, ocjenjuje da sigurnost prometa jest legitimni cilj, da unapređenje te sigurnosti jest u javnom interesu i predstavlja opravdan razlog za uvođenje odgovarajućih restrikcija koje će djelovati ubuduće, ali da je istodobno riječ i o važnom interesu zbog kojeg je, u okolnostima nužnog podizanja standarda sigurnosti prometa, opravdano restriktivnim mjerama djelovati i na već nastale odnose. Drugim riječima, ne samo spriječiti nastanak novih potencijalnih izvora opasnosti za sigurnost prometa, već i ukloniti postojeće, neovisno o tome što su svojedobno nastali u skladu s tada mjerodavnim propisima.

Stoga, prema ocjeni Ustavnog suda, osporeni članak 137. ZoCest-a ima dopušteno retroaktivno djelovanje i time zakonodavac nije prekoračio granice svojih ovlasti iz članka 2. stavka 4. alineje 1. u vezi s člankom 90. stavcima 4. i 5. Ustava (v. u točki 9. obrazloženja ovog rješenja).“

25. Slijedom naprijed navedenog, pored nesporne činjenice da je upravo tužitelj postavio predmetnu reklamu u zaštitnom pojasu ceste rezervirane za promet motornih vozila (s posebnim upravljanjem) te da je sporna reklama postavljena bez suglasnost Hrvatskih cesta d.o.o. za postavljanje predmetne reklame, to je pravilno postupilo tuženo tijelo kada je donijelo osporavano rješenje, a tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost naprijed navedenih nespornih utvrđenja.

26. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

27. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

28. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom II. izreke

U Splitu 19. siječnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužitelju

- tužitelja pozvati na uplatu pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura i pristojbe za presudu u iznosu od 66,36 eura, po pravom.

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

- u spis

- kal. pravomoćnosti do 20.03.2026.