Republika Hrvatska

P-392/2025-9

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matko Pavičić, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tužene Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, koju zastupaju punomoćnici Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. Zagreb, Ulica Radoslava Lopašića 6, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 4. prosinca 2025. u nazočnosti tužiteljevog punomoćnika i zamjenice punomoćnika tužene, na ročištu za objavu presude 19. siječnja 2026., primjenom čl. 335 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP)

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju OF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 207,27 EUR (slovima: dvjestosedameuraidvadeset sedamcenti) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 23. rujna 2005. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu radi isplate iznosa od 270,27 EUR. U tužbi tvrdi da je na temelju odredbe čl. 2. st. 5. ugovora o kreditu broj 7102774625 od 22. rujna 2005. tužena tužitelju 23. rujna 2005. naplatila iznos od 1.561,64 kn, tj. 207,27 EUR. Tom ugovornom odredbom ugovorena je obveza plaćanja naknade za obradu kredita, a presudom Općinskog suda u Virovitici broj P-568/2024-7 od 21. veljače 2025. ta ugovorna odredba utvrđena je ništetnom. Presuda je postala pravomoćna 11. ožujka 2025.. Stoga tužitelj smatra da mu je tužena dužna vratiti plaćeni iznos tzv. ulazne naknade od 207,27 EUR pa predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev i da tuženoj naloži plaćanje parničnih troškova.

2. Tužena u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i smatra da tužitelj nije dokazao svoje svojstvo potrošača i da je sredstva kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe, da je ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita jasna, razumljiva i lako uočljiva pa se ne može smatrati nepoštenom i ništetnom, da je tužitelj bio upoznat sa svojom obvezom plaćanja ulazne naknade i o svrsi te naknade, da ugovorna odredba nije uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, da je tužiteljeva tražbina zastarjela jer je naknada naplaćena 23. rujna 2005. i da je tužiteljev zahtjev u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata neosnovan. Predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev odbiju kao neosnovani i potražuje naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 22. rujna 2005., presude od 21. veljače 2025. s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, potvrde tužene od 1. prosinca 2021. i upute tužene službenicima za odobravanje kredita građanima.

Nisu izvedeni dokazi saslušanjem tužitelja i knjigovodstveno-financijskim vještačenjem jer to nije bilo potrebno za utvrđenje odlučnih činjenica s obzirom na nespornu okolnost da je tužitelj tuženoj prilikom sklapanja ugovora o kreditu platio naknadu u iznosu od 207,27 EUR.

4. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor 22. rujna 2005. sklopili su ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu, a člankom 2. st. 5. toga ugovora određeno je da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor.

Među strankama je sporno treba li tužena tužitelju vratiti iznos od 207,27 EUR koji joj je tužitelj temeljem navedene ugovorne odredbe platio 23. rujna 2005..

7. Presudom Općinskog suda u Virovitici broj P-568/2024-7 od 21. veljače 2025. utvrđeno je da je ništetna i da ne proizvodi pravni učinak odredba čl. 2. st. 5. ugovora o kreditu broj 7102774625 od 22. rujna 2005. koji su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor, a koja glasi: "korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor" kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za obradu kredita (toč. I. izreke presude) i tuženoj je naloženo tužitelju platiti parnične troškove (toč. II. izreke presude). Ta presuda postala je pravomoćna i ovršna 11. ožujka 2025., a iz obrazloženja presude vidljivo je da je sporna ugovorna odredba utvrđena ništetnom jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu potrošača uzrokuje znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega je nepoštena, sve na temelju čl. 81. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003).

Stoga prigovori tužene kojima se tvrdi da tužitelj nije dokazao svoje svojstvo potrošača i da je sredstva kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe, da je ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita jasna, razumljiva i lako uočljiva pa se ne može smatrati nepoštenom i ništetnom, da je tužitelj bio upoznat sa svojom obvezom plaćanja ulazne naknade i o svrsi te naknade i da ugovorna odredba nije uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka nisu osnovani i ne mogu biti predmet ispitivanja u ovoj parnici jer je te prigovore tužena mogla istaknuti, odnosno ti prigovori bili su predmet analize u parničnom postupku provedenom prije donošenja presude Općinskog suda u Virovitici broj P-568/2024-7 od 21. veljače 2025..

8. Čitanjem potvrde tužene od 1. prosinca 2021. sud utvrđuje da je tužitelj tuženoj 23. rujna 2005. platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1.561,64 kn.

9. Čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i dr.) propisuje da je stjecatelj dužan vratiti ili naknaditi vrijednost postignute koristi kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom drugom pravnom poslu, odluci suda, druge nadležne vlasti ili zakona. Sukladno čl. 1115. istoga zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Presudom Općinskog suda u Virovitici broj P-568/2024-7 od 21. veljače 2025. utvrđeno je da je ništetna odredba ugovora o kreditu od 22. rujna 2005. na temelju koje je tužitelj tuženoj platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 207,27 EUR. Na taj način naknadno je u smislu čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima otpala osnova na temelju koje je tužena primila navedeni iznos. Budući da je tužena taj iznos stekla bez osnove, a stjecanje je bilo nepošteno, tužena je tužitelju dužna platiti iznos od 207,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. rujna 2005. do isplate budući da je tužitelj tuženoj spornu naknadu platio toga dana.

Tužena je tužitelju zakonske zatezne kamate dužna platiti po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima na način opisan u toč. I. izreke.

Tužiteljeva tražbina prema tuženoj za isplatu iznosa od 207,27 EUR nije zastarjela jer tražbine stečene bez osnove zastarijevaju sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima u općem roku zastare tražbina od pet godina, a taj rok počinje teći pravomoćnošću odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe, tj. pravomoćnošću presude Općinskog suda u Virovitici broj P-568/2024-7 od 21. veljače 2025.. Ta presuda pravomoćna je 11. ožujka 2025..

Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u toč. I. izreke.

10. Odluka o parničnim troškovima iz toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Tužena je tužiteljici dužna naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 187,50 EUR koji se odnose na sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR, zastupanje punomoćnika na ročištu 4. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 EUR, sastav podneska od 28. srpnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR i PDV u iznosu od 37,50 EUR. Navedeni troškovi bili su potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema važećoj Odvjetničkoj tarifi. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudskih pristojbi za tužbu i za presudu u iznosu od 26,54 EUR jer je tužitelj kao hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi temeljem čl. 11. st. 5. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23). Odluka o naknadi troškova za zastupanje tužitelja na ročištu za objavu i uručenje presude uslijedit će nakon što se to ročište održi.

11. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 19. siječnja 2026.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.