REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ovr Ob-63/2025-13

U I M E R E P U B L I JK E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Luciji Arelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Viktoru Pisanskom, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe i proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, dana 19. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj poslovni broj P2-448/14 od 5. studenoga 2014.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj poslovni broj P2-448/14 od 5. studenoga 2014., iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 22. rujna 2025. podnio prijedlog za odgodu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj poslovni broj P2-448/14 od 5. studenoga 2014. kao i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate. U istome navodi da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P2-448/14 od 05.11.2014. utvrđena obveza tužitelja da za uzdržavanje tužene plaća mjesečno iznos od 1.100,00 kuna počevši od 5. studenoga 2014. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, ovrhovoditeljica da je putem svoje majke kao zakonske zastupnice NE (ranije: JE) na FINU predala zahtjev za izravnu naplatu te da se s računa ovršenika skidaju dospjele rate za uzdržavanje ovrhovoditeljice, te mu je zadnje skinut iznos za svibanj 2020., a što je razvidno iz očevidnika svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate. Na predmetni način u trenutku izdavanja očevidnika s računa ovršenika naplaćen iznos od 11.537,79 eura. Iz očevidnika je također razvidno da je kao preostali nenaplaćeni iznos duga naznačen iznos od 10.634,08 eura. Za cijelo to vrijeme ovršenik je sukladno presudi broj gornji dobrovoljno uplaćivao dospjele iznose za uzdržavanje na račun zakonske zastupnice ovrhovoditeljice te je na taj način uplatio iznos od 13.927,33 eura. Navedeno je razvidno iz pregleda naloga uplata alimentacije po računu NE od 5.11.2014. do 12.08.2025. U međuvremenu ovršenik je podnio tužbu radi prestanka uzdržavanja, a s obzirom da je ovrhovoditeljica postala punoljetna, ne školuje se, a uz to se i zaposlila, temeljem čega je prestala zakonska obveza ovršenika za uzdržavanje. Ovrhovoditeljica je već do danas stekla nepripadajući iznos od najmanje 6.339,76 eura, a koji iznos predstavlja razliku između onoga što je, s jedne strane, prisilnim putem naplaćeno preko FINA-e (11.537,79 eura) i onoga što je ovršenik dobrovoljno uplatio (13.927,33 eura) te, s druge strane, onoga na što bi ovrhovoditeljica temeljem zakona i presude imala pravo (19.125,00 eur, odnosno 144.100,00 kn = 131 mjesec po 1.100,00 kn), i to ukoliko bismo kao dan prestanka obveze računali dan podnošenja tužbe radi prestanka uzdržavanja. No, ako bismo kao dan prestanka prava na uzdržavanja uzeli dan punoljetnosti ovrhovoditeljice, s obzirom da je redovito školovanje završila prije navršene 18. godine života, onda bi iznos nepripadne koristi premašivao 10.000 eura. S obzirom da svoje činjenične tvrdnje dokazuje ispravama koje je izdala Financijska agencija kao pravna osoba s javnim ovlastima te poslovna banka kao kreditna institucija koja posluje temeljem odobrenja HNB kao pravne osobe s javnim ovlastima, ovršenik smatra da je sud ovlašten sam, bez pomoći sudskog vještaka, utvrditi relevantne činjenice za donošenje odluke u ovome predmetu. Naime, samo da utvrdi da je za 1 euro preplaćena obveza uzdržavanja, sud bi bio ovlašten i dužan zabraniti daljnju naplatu po predmetnoj osnovi za plaćanje, a kamoli kada iznos preplate iznosi više tisuća eura.

2. Prijedlog ovršenika je dostavljen ovrhovoditelju na očitovanje temeljem odredbe čl. 52. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 – dalje OZ) međutim, do dana donošenja ovog zaključka, isti se nije očitovao na prijedlog ovršenika.

3. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovoga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, stavkom 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

4. Ovršenik naime u prijedlogu navodi da je zadnje skinut iznos u postupku izravne naplate za svibanj 2020. te da je on uplaćivao i putem banke alimentaciju za korist ovrhovoditelja, a što da proizlazi iz pregleda naloga uplata alimentacije po računu NE za period od 5. studenoga 2014. do 31. prosinca 2018. i prometa po računu za datum od 1. siječnja 2019. do 12. kolovoza 2025.

5. U odnosu na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik se poziva na žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, odnosno, da je tražbina ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluke, te s obzirom na neispunjenost pretpostavki iz odredbe čl. 52. st. 4. OZ-a, to je primjenom odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a sud odlučio kao u izreci ovog zaključka.

6. Naime, pregled prometa po računu nije niti javna isprava niti javno ovjerovljena javna isprava, a činjenicu da se ovrhovoditelj više redovito ne školuje nakon punoljetnosti ovršenik niti nije dokazao u ovom postupku.

7. Prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika nije osnovan.

8. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. do 11. navedenog članka OZ-a. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u odredbi čl. 65. st. 1. toč. 1. do 11. OZ-a.

9. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu sukladno odredbi čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a. U pogledu tog istog uvjeta (prijedloga za proglašenje) sud je zaključkom ovršenika uputio u parnicu kako je to obrazloženo u točki 5. i 6. ove odluke.

10. U odnosu na drugi uvjet za odgodu, i to nastanak nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, ovršenik prema ocjeni ovog suda, uvodno opisanim navodima, nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Naime, pokretanje postupka izravne naplate i sama provedba ovrhe ne može se smatrati razlogom nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, niti je ovršenik učinio vjerojatnim da provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

11. Ovršenik, osim što predlaže odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, nije priložio nikakve dokaze koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

12. Za odgodu izravne naplate ne traži se postojanje bilo kakve štete, već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Dakle, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti nadoknaditi štetu te da bi iz toga proizlazila vjerojatnost nemogućnosti nadoknade štete. Ovršenik samo paušalno predlaže odgodu ovrhe, ne iznoseći uopće tvrdnje da bi provedbom ovrhe istome nastala šteta, i to takva koja bi bila teško nadoknadiva.

13. Također, ovršenik navodi da je pokrenuo postupak radi utvrđenja prestanka obveze uzdržavanja, a u kojem postupku još nije donesena meritorna odluka, slijedom čega, ovaj sud niti ne može prejudicirati osnovanost tužbenog zahtjeva u navedenom postupku. Također, ukoliko ovršenik smatra da je pretplatio svoju obvezu uzdržavanja ovrhovoditelja, istome su na raspolaganju pravna sredstva iz čl. 62. do 64. OZ.

14. Slijedom navedenog, a s obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, dok ispunjenje uvjeta propisanog odredbom čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a nije dostatno za odgodu ovrhe, te je sud odbio prijedlog ovršenika kao neosnovan i odlučio kao u rješenju.

U Zagrebu, 19. siječnja 2026.

Sutkinja:

Lucija Arelić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ovoga rješenja. Protiv zaključka nije dopuštena žalba.

DNA:

1. Ovrhovoditelju

2. Ovršeniku po pun.

3. Financijskoj agenciji