REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1496/2023-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sutkinji Marini Kapikul kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Apfenthaler, u kaznenom predmetu protiv optužene AB zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-1026/2023 od 11. kolovoza 2023., nakon provedene javne rasprave održane 21. listopada 2025. i 15. siječnja 2026., a zaključene 15. siječnja 2026. u prisutnosti savjetnice OKDO u Zagrebu OB, optužene AB i branitelja optuženice, odvjetnika Dragutina Rendelija, 19. siječnja 2026. objavio je, a 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Optužena AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći A i O, rođ. M, rođena **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] gdje i boravi, državljanka Republike Hrvatske, po zvanju kemijski tehničar, nezaposlena - nije prijavljena na HZZ, bez mjesečnih primanja - uzdržavana po izvanbračnom suprugu MB, zaposlen, primanja oko 1.400,00 €, neudana, bez djece, bez imovine, završila srednju školu, kazneno neosuđivana, prekršajno nekažnjavana

k r i v a  j e

što je

23. svibnja 2023., oko 11,00 sati, u [adresa], NB, u nakani da ju ustraši, rekla da će ju ubiti te potom, u nakani razbijanja tuđe stvari i u nakani da ustraši ŠB, udarala čekićem po zidu, a kada joj je ŠB prišao kako bi ju smirio, zamahnula čekićem prema njemu i rekla: "Ubit ću te, sad ću te ubit, ubit ću ti obitelj, ubit ću ti djecu, samo mi je žao što je ovo najveći čekić koji sam našla“, uslijed čega su se NB i ŠB ustrašili za svoje živote, a na kući nastala šteta u iznosu od 100,00 eura,

dakle, drugome ozbiljno prijetila da će ga usmrtiti te oštetila tuđu stvar,

čime je počinila dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo u članku 139. stavku 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) te kazneno djelo protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari, opisano i kažnjivo u članku 235. stavku 1. KZ/11., a sve u vezi članka 51. KZ/11.

II/ Za svako kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo u članku 139. stavku 2. KZ/11. optuženoj AB se na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11.

utvrđuje

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI,

dok se za kazneno djelo protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari, opisano i kažnjivo u članku 235. stavku 1. KZ/11., optuženoj AB na temelju članka 235. stavka 1. KZ/11.

utvrđuje

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI,

pa se na temelju članka 51. KZ/11. optužena AB

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 10 (DESET) MJESECI.

III/ Na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. optuženici se izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci na koju je optuženica osuđena neće izvršiti ukoliko optuženica u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine od izvršnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV/ Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 optužena AB oslobađa se obveze plaćanja troškova psihijatrijskog vještačenja iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08., dok se optuženici nalaže u roku od 15 (petnaest) dana od izvršnosti presude platiti paušalni iznos iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu 80,00 eura.

Obrazloženje

1.Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je uvodno citiranu optužnicu protiv optužene AB stavljajući joj na teret počinjenje dva kaznena djela, i to kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano i kažnjivo u članku 139. stavku 2. KZ/11. te kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari opisano i kažnjivo u članku 235. stavku 1. KZ/11. Na raspravi 15. siječnja 2026. zastupnica optužbe je promijenila zakonski opis i pravnu kvalifikaciju kaznenih djela koja se optuženici stavljaju na teret, a kako proizlazi iz neizmijenjenog činjeničnog opisa optužnice, na način da se optuženici sada stavlja na teret počinjenje dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11. te kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11.

1.1. Na raspravi su oštećenici izjavili da ne postavljaju imovinskopravni zahtjev vezano uz kazneno djelo oštećenja tuđe stvari.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe optužena AB izjavila je da se ne smatra krivom za kaznena djela koja joj se stavljaju na teret, što je ponovila i nakon izmjene optužnice na raspravi 15. siječnja 2026.

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su i pregledani dio službene zabilješke o dojavi od 23. svibnja 2023. u PP Sesvete, te pripadajuće izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju (list 8 i 9 spisa), osim i to 2. odlomak u cijelosti, te odlomak 3., 3. red iza riječi izjavila do kraja odlomka, izvješće o uhićenju i dovođenju uz pouku o pravima uhićenika (list 3 do 7), službena zabilješka o zaprimljenoj prijavi o događaju zaprimljena 23. svibnja 2023. u PP Sesvete, prijedlog za progon po JB (list 10) i po NB (list 13), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj], te pripadajuća snimka DVD medija s fotografijama i snimkama događaja od 23. svibnja 2023. (list 15 i 15/a spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (list 16 spisa),zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 25), medicinska dokumentacija za optuženu (list 26), psihijatrijsko vještačenje optužene na okolnost njezine ubrojivosti tempore criminis, te raspravne sposobnosti na dane prvog ispitivanja te nadalje u postupku (nalaz i mišljenje od 19. veljače 2025.) listovi 192-214 spisa. Pročitan je i izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženicu te je optuženica ispitana na raspravi.

3.1. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. i 8. ZKP/08. pročitani su zapisnik o ispitivanju svjedoka MB (list 235-237 spisa) i zapisnik o ispitivanju svjedokinje HB (list 234-235 spisa) dok su na raspravi neposredno ispitani u svojstvu svjedoka oštećenici ŠB i NB.

4. Optužena AB u svojoj obrani danoj na kraju dokaznog postupka (listovi 275-276 spisa) kazala je kako je sa susjedima JB i NB uvijek bila u dobrim odnosima i međusobno su si pomagali. Međutim to je bilo onda kada su oni htjeli da budu u dobrim odnosima. ŠB je radio na policiji i policija bi uvijek dolazila po njegovom pozivu. Optuženičina majka je imala karcinom dojke, ona je bila očajna i plakala je, molila je tetu NB da ode na sud kako bi se riješila situacija s kućom. Pri tome su se optuženičina majka i teta NB nalazile svaka u svojem dvorištu. Napomenula je da Marijev sin N nije bio kod kuće, dok je Š bila na balkonu i uzvikivala ružne riječi njezinoj majci, na što sam joj je optuženica rekla kako možeš tako govoriti starijima od sebe. Kada joj je sud predočio činjenični opis kaznenih djela koja joj se stavljaju na teret i inkriminirane riječi koje je navodno uputila oštećenicima, navela je kako je to sve laž i da im nikada takvo nešto nije rekla. Međutim vezano za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari može reći kako je JB htjela pokazati čiji je to zid pa je uzela jedan mali čekić kojim pribija čavle u zid, te tri puta na svojem dijelu zida lagano udarila u zid pa je nastao mali ožiljak. ŠB ju je snimao i govorio što ćeš uraditi i približavao joj se, a ona se se udaljavala i odgovorila mu "ja te se bojim, prestani me snimati". Kada joj je predočen dio iskaza u prethodnom postupku gdje je navela "miči se od mene jer imam čekić u ruci" navela je da je točno što je tada iskazivala i doista je to rekla, zato što se bojala oštećenika, ali nije mu željela zlo niti je prijetila da će ubiti njega i obitelj. Na posebno pitanje branitelja gdje sada živi i dolazi li ponovno u [adresa] gdje je živjela ranije, odgovorila je da sada živi u [adresa] i da povremeno dođe po poštu kod susjede, ali više čak ni to ne, jer po poštu pretežito odlazi njezina sestra. Upitana od čega živi i kakve su joj materijalne prilike navela je da nema nikakvih prihoda već 3 godine, živi jako teško, a osim toga i sestra joj se razboljela od karcinoma pluća. Optuženica je navela da su joj oštećenici uništili život, da ona ne bi mrava zgazila, ona ne ubija niti paukove kada čisti prašinu. Prije bi naudila sebi, stoga se i pokušala objesiti.

5. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje HB, sestre optuženice (listovi 234 - 235 spisa) proizlazi kako zna da je pozvana u svojstvu svjedoka u postupku koji se protiv njene sestre vodi pred ovim sudom, te da bi NB i EB navodno prijetila, što je, po njenom sjećanju, bilo u lipnju prošle godine dok su oni prodavali kuću. Na posebno pitanje suca kada su prodali kuću, odgovara (nakon razmišljanja) da je očito pomiješala vrijeme, jer su kuću prodali u lipnju prošle godine, a to je bilo tada u lipnju pretprošle. Ona nije bila nazočna događaju kada bi navodno njena sestra izgovorila prijeteće riječi NB i EB. Vezano uz taj događaj, može reći da je zajedno sa sestrom istodobno izašla na terasu, bila s njom cijelo vrijeme na terasi i potom zajedno s njom ušla u kuću. Za vrijeme dok su se nalazile na terasi, njena sestra bila je izuzetno ogorčena, jer su NB i njezina unuka napali njihovu majku narušenog zdravstvenog stanja, a i ona je bila ogorčena. Željela bi reći da NB ni u jednom trenutku nije bila nazočna događaju, već je na terasi bio samo ŠB. Na daljnje pitanje suca da li se njena sestra tog dana nalazila na dvorištu odgovara da se toga ne sjeća. Njena sestra komunicirala je s EB tako da mu je pokazivala cigle, jer su zaključile da su oni prešli na njihovu parcelu i da ne žele suvlasničku diobu, što je bio uvjet za prodaju kuće i samo mu je rekla: „evo sada ću ti dokazati“, pokazujući mu te cigle, „da ste gradili na našem“. On se krenuo približavati prema njoj, dok je svjedokinja stajala uz sestru i uplašila se, pokušavajući nazvati 911, jer je izgledalo da će preskočiti ogradu i napasti ih, a tada je AB samo rekla da ima čekić i da neka ne prilazi. AB je prije te komunikacije s JB s njihove strane zida lupala čekićem po zidu. Na daljnje pitanje suca odgovara da nije čula da bi sestra nakon lupanja po zidu i razgovora s ŠB rekla da će ubiti njega i obitelj. Zna da se sestra liječi od anksioznosti i depresije i liječila se protiv alkoholizma. Na daljnje pitanje suca odgovara da sestra tog događaja nije bila pod utjecajem alkohola. Na posebno pitanje branitelja odgovara da su uspjeli prodati kuću bez da je završen postupak diobe suvlasničke zajednice. Na daljnje pitanje branitelja odgovara da na adresi na kojoj se događaj dogodio danas nitko ne živi niti je posjećuju. Na daljnje pitanje branitelja odgovara da je netočno da bi sestra lupanjem čekićem oštetila dio njihove kuće. Na posebno pitanje optužbe odgovara da su sestra, ona i majka taj dan do tog događaja s ŠB bili zajedno cijelo vrijeme, jer su čekali da ih pozovu da odu kod bilježnika, te da je kad je sestra udarala čekićem po zidu i obraćala se JB na balkonu, bila uz nju.

6. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka MB, izvanbračnog supruga optuženice (listovi 235-237 spisa) proizlazi kako je svjedok s optuženicom u izvanbračnoj zajednici sedam godina te da mu je poznato kako se protiv nje vodi kazneni postupak pred ovim sudom. Poznato mu je da je policija dolazila te da joj je tom prilikom oduzet mobitel. Koliko se sjeća, događaj se zbio prije otprilike godinu i pol dana. Samom događaju nije bio nazočan. Navodi da se toga dana u jutarnjim satima telefonski čuo sa suprugom, koja se nalazila kod kuće zajedno sa svojom majkom i sestrom. Riječ je o kući koju su već više godina pokušavali prodati, pri čemu su imali imovinskopravne nesuglasice s JB i NB u vezi podjele imovine. Supruga mu je rekla da čekaju odlazak kod javnog bilježnika radi potpisivanja izjave o rješavanju imovinskopravnih odnosa sa NB i ŠB, no nakon nekog vremena ponovno ga je nazvala i rekla da su ŠB i NB opet odbili potpisati, što je, prema njezinim riječima, bio barem četvrti put da su promijenili mišljenje. Ovaj put su, kako mu je prenijela, postavili uvjet da se ona, njezina sestra i njihova majka moraju za nešto ispričati, pri čemu nije bilo precizirano za što bi se trebale ispričati. Svjedok navodi da je suprugu pokušavao smiriti putem telefona te joj savjetovao da se spor riješi sudskim putem, budući da mu je rekla kako su svi uzrujani i da njezina majka plače. Nakon otprilike 15 minuta ponovno ju je nazvao kako bi provjerio situaciju. Tada mu je supruga rekla da je uzela čekić te da je sa svoje strane zida udarala po zidu kako bi pokazala da je taj dio kuće sagrađen na njihovoj čestici. Također mu je rekla da je nakon toga ŠB pozvao policiju tvrdeći da je ona preskočila ogradu na vrhu kuće, odnosno na drugom katu. Svjedok navodi da smatra nemogućim da bi ona preskočila ogradu, jer se radi o ogradi od daščica visine oko 70 cm, pri čemu balkoni nisu razdvojeni. Daljnju komunikaciju sa suprugom nije mogao ostvariti jer je policija došla i oduzela joj mobitel. Ističe da je ŠB bivši policajac te smatra da je ta činjenica mogla imati utjecaja na pokretanje postupka protiv njegove supruge.

6.1. Navodi da je supruga nakon događaja odvedena na Oranice, gdje je zadržana te puštena sljedeći dan. Dva tjedna nakon toga konzumirala je alkohol jer mu je rekla da se ne može nositi s cijelom situacijom, nakon čega su razgovarali o njihovom odnosu te od tada, prema njegovim riječima, više ne pije i uzima terapiju za liječenje od alkoholizma. Svjedok navodi da je otprilike sat vremena nakon razgovora sa suprugom došao u Zagreb. Nakon događaja, do njezina puštanja na slobodu, vidio ju je u policijskoj postaji gdje je došao radi informacija o njezinu stanju. Vidio ju je uplakanu u ćeliji, ali s njom nije razgovarao. Također navodi da su mu prije davanja informacija o supruzi ponudili na potpisivanje dokument o kažnjavanju zbog remećenja javnog reda i mira na njegovo ime, uz obrazloženje da je napadao JB u dvorištu. Navodi da je, kada je došao, JB i njegovoj majci rekao kako ih nije sram zbog odnosa prema obitelji te da su svi iz istog mjesta i da će drugima reći o njihovom, kako je naveo, nekorektnom ponašanju. Na posebno pitanje branitelja odgovara da je rupa, prema njegovoj procjeni, bila promjera oko 3 do 4 cm te da je fotografija koja mu je predočena snimljena tada. Na daljnje pitanje branitelja odgovara da, prema njegovim saznanjima, AB nema nikakve kontakte s oštećenicima te da mu nikada nije rekla da bi im prijetila.

7. Iz iskaza oštećenog EB danog na raspravi 15. siječnja 2026. (listovi 272- 274 spisa) proizlazi kako svjedok upitan o povijesti odnosa s optuženom AB te o inkriminaciji koja joj se stavlja na teret, iskazuje da su on i optuženica daljnji rođaci, pri čemu su njihovi očevi bratići. Navodi da ranije nije imao nikakvih problema s optuženicom, kao ni njegova majka. Ističe da je optuženica imala psihičkih problema, da je više puta pokušala samoubojstvo te da se liječila od alkoholizma, a da ju je on osobno u više navrata vozio u psihijatrijsku bolnicu svojim automobilom. Navodi da su njihove kuće odvojene, svaka sa svojim kućnim brojem, ali da se radi o dvojnom objektu. Problem je, prema njegovim riječima, nastao kada su optuženica i njezina majka odlučile prodati svoju kuću, što su i učinile, te sada u toj kući žive novi vlasnici.

7.1. Inkriminiranog dana svjedok se nalazio na trećem katu svoje kuće gdje je radio od kuće, dok je njegova majka bila u prizemlju. Navodi da je izašao nakon što je čuo viku i galamu. Čuo je optuženicu kako viče i ponaša se nekontrolirano te izgovara riječi: „Sve ću vas pobiti, djecu ću vam pobiti.“ U tom trenutku nije znao da je prijetila i njegovoj majci, zbog čega su pozvali policiju. Navodi da je optuženica više puta zamahnula čekićem prema njemu, da se on izmaknuo te potom ponovno nazvao policiju tražeći da dođu što prije. Od udaraca čekićem nastala je rupa u zidu njegove kuće. Na upit suda svjedok navodi da odustaje od imovinskopravnog zahtjeva koji je postavio u prethodnom postupku, ali da ostaje kod prijedloga za progon za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari. Upitan o riječima koje je optuženica uputila njegovoj majci, oštećenoj NB, navodi da bi o tome trebalo pitati njegovu majku jer nije neposredno čuo što joj je točno rekla. Nakon što mu je predočen njegov iskaz dan 20. srpnja 2023. u IX policijskoj postaji Zagreb, u dijelu u kojem navodi da je čuo riječi upućene njegovoj majci, potvrđuje da je tada iskazao istinu te da je optuženica više puta toga dana prijetila njegovoj majci. Na posebno pitanje optužbe kako se osjećao kada mu je optuženica uputila inkriminirane riječi, navodi da je bio uplašen za svoju djecu te da ga je bilo strah, ističući da bi se svaki normalan čovjek u takvoj situaciji osjećao isto. Opisuje događaj kao sveopći kaos te navodi da se optuženica nastavila ponašati agresivno i po dolasku policije.

7.2. Na upit savjetnice u kojem dijelu zida je optuženica udarila čekićem, navodi da se radilo o zajedničkom zidu koji dijeli njihove dvije kuće. Na posebno pitanje branitelja optuženice navodi da on nije vlasnik kuće, već je vlasnica njegova majka, dok on u toj kući živi kao njezin sin. Na pitanje koji je dio zida oštećen i u čijem je vlasništvu taj dio, navodi da se radi o zajedničkom zidu koji dijeli dvije kuće, slijedom čega je šteta nastala i na njihovom i na njezinom dijelu zida. Na dodatno pitanje branitelja na temelju čega zaključuje da je šteta nastala i na njegovom dijelu zida, odgovara da je to logično jer je rupa nastala na sredini zajedničkog zida. Na daljnje pitanje branitelja o tome je li se bojao da će ga optuženica ubiti, sud zabranjuje odgovor uz obrazloženje da je na to pitanje već odgovorio. Na pitanje o kakvom se čekiću radilo, svjedok navodi da je riječ o kućnom čekiću srednje veličine kakav se nalazi u svakom domaćinstvu, te dodaje da je optuženica tom prilikom izrazila žaljenje što kod sebe nije imala veći čekić. Također navodi da više nije u kontaktu s optuženicom i njezinom obitelji, budući da su se odselili. Na posebno pitanje optuženice u kakvom su rodbinskom odnosu, navodi da su njihovi očevi bratići. Na posebno pitanje optuženice kada ju je točno vozio u bolnicu i u koju bolnicu, svjedok navodi da ju je tri puta vozio u KBC Rebro, u dežurnu psihijatrijsku polikliniku. Na daljnje pitanje optuženice zašto bi joj dopuštao da čuva njegova sina ako ju je smatrao nestabilnom osobom, svjedok odgovara da ona nikada nije čuvala njegovog sina. Na pitanje optuženice je li ju snimao i zašto ju je snimao tempore criminis, svjedok navodi da je uopće nije snimao.

8. Iz iskaza oštećene NB danog na raspravi 15. siječnja 2026. (listovi 274 - 275 spisa) proizlazi kako je svjedokinja, upitana o svom odnosu s optuženom AB i o inkriminiranom događaju, iskazala da je optuženica bila susjeda njezinoj obitelji te da između njih dvije ranije nije bilo nikakvih sukoba. Navodi da se inkriminiranog dana nalazila u kuhinji kada su do nje došle majka i sestra optuženice te joj upućivale uvredljive riječi, govoreći: „Ti si kravetina, kujetina, kurvetina, treba vas zatući, da J da krepala u najtežim mukama.“ Prema njezinim riječima, majka i sestra optuženice ostale su u prizemlju, dok je optuženica otišla na kat. Ubrzo je do nje došla njezina tada 13-godišnja unuka, uplakana i uzrujana, te joj rekla: „Bako, odi gore, AB prijeti tati da će nas sve ubiti.“ Svjedokinja navodi da je potom otišla na kat gdje je vidjela da je dio zajedničkog zida, koji dijeli njihove dvije kuće, razbijen. Ističe da nije vidjela sam trenutak kada je optuženica zamahnula čekićem, ali je vidjela svog sina koji je bio vidno uplašen. Po njihovom pozivu na mjesto događaja došla je policija. Navodi da je optuženica bila ljuta jer su ona i njezina majka prodale svoju kuću po niskoj cijeni te su željele da i oni prodaju svoj dio i odu u podstanare kako bi se na tom mjestu mogla graditi ekskluzivna zgrada. Ističe da je majka optuženice kuću u konačnici prodala pretprošle godine. Također navodi da ju je optuženica jednom prilikom prijavila policiji zbog navodnog rezanja ruža u vrtu, nakon čega je policija izašla na teren i, prema njezinim riječima, smijala se zbog razloga poziva. Dodaje da su optuženica i njezina majka rezale živicu, a da ona nije prigovarala kako bi izbjegla sukob. Na upit suda navodi da ne postavlja imovinskopravni zahtjev niti traži naknadu štete za oštećenje zida jer su štetu sami sanirali i riješili s novim vlasnicima susjedne kuće. Ističe da, kada je došla na kat i vidjela da joj je sin uplašen jer mu je optuženica prijetila, optuženica više nije izgovarala prijetnje te stoga nije čula točne riječi koje je uputila njezinu sinu. Navodi da je njezin sin pozvao policiju, koja je potom odvela optuženicu. U potkrovlju su tom prilikom bili prisutni optuženica, njezin sin i njezina tada 13-godišnja unuka.

8.1. Na posebno pitanje zastupnice optužbe je li joj optuženica ikada izravno prijetila ubojstvom, svjedokinja navodi da joj je prijetila da će je „zatući“ te da ju je bilo strah jer optuženicu smatra vrlo agresivnom osobom. Dodaje da je njezina unuka tom prilikom jako plakala. Navodi da ne potražuje imovinskopravni zahtjev, ali ostaje kod prijedloga za kazneni progon zbog kaznenog djela prijetnje i kaznenog djela oštećenja tuđe stvari. Na posebno pitanje branitelja optuženice navodi da nakon što su se optuženica i njezina majka odselile nema nikakav kontakt s njima te da ne zna gdje sada stanuju.

9. Iza nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka prim.dr.sc. Željka Marinića proizlazi da je optuženica tempore criminis bila smanjeno ubrojiva, ali ne bitno te da je kod iste dijagnosticiran poremećaj ličnosti koji odgovara emocionalno nestabilnoj ličnosti, zatim da je uslijed dugogodišnje konzumacije alkohola kod iste došlo do oštećenja središnjeg živčanog sustava. Nije nađeno elemenata za izricanje sigurnosnih mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i obveznog liječenja od ovisnosti, ali je preporučeno izricanje mjere obveznog psihosocijalnog tretmana.

10. Glede ocjene izvedenih dokaza, za istaknuti je da je sud svu pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio vjerodostojnom (budući da stranke nisu osporavale vjerodostojnost iste te su se suglasile s izvođenjem svih dokaza). Istinitim su cijenjeni i iskazi oštećenika NB i EB koji su životni i logični te u bitnome podudarni jedan drugome, a djelomično i obrani optuženice.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje.

11.1. Tijekom postupka bilo je nesporno da su odnosi optuženice i oštećenika tempore criminis bili poremećeni uslijed neriješene situacije s kućom, odnosno imovinskih odnosa te da je 23. svibnja 2023. došlo do sukoba između optuženice i NB i RB pri čemu je optuženica imala čekić u rukama. Nadalje, prilikom iznošenja obrane na raspravi optuženica je učinila nespornim i ostvarenje objektivnih obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. budući da je suštinski priznala počinjenje tog djela, što proizlazi i iz iskaza oboje oštećenika, a posredno i iskaza svjedoka MB i HB.

11.2. S druge strane, tijekom postupka bilo je sporno, a s obzirom na optuženičinu obranu, izvedene dokaze na raspravi te činjenični opis kaznenih djela je li optuženica postupala na način kako joj se to optužnicom stavlja na teret i time ostvarila sva zakonska obilježja kaznenih djela, prvenstveno je li RB i NB rekla da će ih ubiti.

12. Sud je svoju odluku o dokazanosti optužbe temeljio primarno na analizi i dovođenju u međusobnu vezu iskaza optuženika, oboje oštećenika i svjedoka HB i MB, materijalne dokumentacije, ali i psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je optuženica bila smanjeno ubrojiva, ali ne bitno.

13. Pritom je sud iskaze oštećenika ocijenio istinitima i vjerodostojnima, zaključujući da isti reflektiraju stvarne događaje i da nisu posljedica neosnovanog terećenja optuženice dok je obrana optuženice pak ocijenjena istinitom isključivo o nespornim činjenicama, a o spornim činjenicama neistinitom i usmjerenom na otklanjanje kaznene odgovornosti.

13.1. Naime, u prilog vjerodostojnosti iskaza oštećenika je i činjenica da je oštećenica VB ispričala kako nije čula točne riječi koje je optuženica izgovorila njezinom sinu, oštećenom EB (list 275 spisa) jer kada je ona došla gore AB je već završila s onim što je govorila. Također, niti oštećeni ŠB nije čuo točne riječi prijetnje koje je optuženica uputila njegovoj majci, a kada mu je predočen njegov iskaz kod IX PP Zagreb od 20. srpnja 2023. kada je izjavio da je čuo optuženicu kako galami na njegovu majku riječima: ,,vi ste kurve, vi ćete mene uništiti, vi ste luđaci, vi ste monstrumi'' svjedok je naveo da je točno to što je tada iskazao, i da je optuženica više puta toga dana prijetila njegovoj majci. Prema tome, iskazi oštećenika su dosljedni i logični jer su se oni prilikom susreta s optuženicom inkriminiranog dana nalazili u različitim dijelovima kuće, ŠB na gornjem katu, a NB u prizemlju.

13.2. Nadalje, iz obrane same optuženice proizlazi da je doista oštećenom EB rekla da se makne od nje jer ima čekić u ruci, iako optuženica opovrgava da je prijetila da će ubiti njega i njegovu obitelj navodeći da to nije rekla jer im nije željela zlo. Osim toga, da je optuženica tempore criminis imala čekić u rukama proizlazi ne samo iz iskaza oštećenika nego i iz iskaza njezine sestre, HB koja je i sama potvrdila da se optuženica obraćala RB iako nije čula da bi mu uputila prijeteće riječi kao i iskaza MB, izvanbračnog supruga optuženice kojem je optuženica rekla da ide pokazati JB da je to njihovo uslijed čega je sa svoje strane zida udarala čekićem.

14. S obzirom da je optuženica na raspravi priznala da je imala čekić u rukama kojim je napravila ''mali ožiljak'' u zidu (fotografija na listu 168 spisa) evidentno je da je optuženica ostvarila objektivna obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. iako optuženica svoje radnje minorizira i umanjuje pokušavajući ublažiti svoju kaznenopravnu odgovornost za to djelo. Kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. čini onaj tko ošteti, uništi, izobliči ili učini neuporabljivom tuđu stvar. S obzirom da je rupom u zidu koju je napravila čekićem , optuženica doista oštetila tuđu stvar, odnosno zid koji je dijelio tada njezinu kuću (odnosno kuću njezine majke) i kuću oštećene NB pri čemu je NB nastala štetu, nije od utjecaja obrana optuženice da je njezina namjera bila usmjerena na to da šteta nastane na njezinom dijelu zida kada se ima u vidu da je šteta nastala na zajedničkom zidu koji dijeli njihove kuće, pa je logično oštećen i dio zida oštećenika, pri čemu visina prouzročene štete nije odlučna za ostvarenje bića toga kaznenog djela. Pored navedenog, optuženica je postupajući tempore criminis u stanju smanjene ubrojivosti u ljutnji ''želeći pokazati RB čiji je to zid'' (kako je i sama navela) zapravo postupala u izravnoj namjeri da ošteti tuđu stvar što je i učinila, a kako proizlazi iz njezine vlastite obrane, fotografija u spisu i iskaza oštećenika. Prema tome, optuženica je osim objektivnih ostvarila i subjektivna obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11.

15.Nadalje, da nije uvjerljiva obrana optuženice u kojoj ista navodi kako nije izgovorila inkriminirane riječi oštećenicima NB i RB govori i činjenica da je optuženica u prethodnom postupku negirala počinjenje oba kaznena djela koja joj se stavljaju na teret, dok je na raspravi suštinski priznala da je počinila kazneno djelo oštećenja tuđe stvari napravivši rupu u zidu čekićem iako ista osporava da se radi o zidu kao tuđoj stvari.

15.1. Naime, optuženica je inkriminiranog dana postupala u stanju smanjene ubrojivosti uslijed dugogodišnje konzumacije alkohola praćeno napadajima anksioznosti i panike te dubokom poremećaju ličnosti uslijed čega očigledno nije bila u stanju kontrolirati svoje ponašanje i riječi koje izgovara, što je prethodno uzrokovano neriješenim imovinskim odnosima sa susjedima RB, odnosno problemima vezano uz kuću. Slijedom navedenog, kako je optuženica i sama priznala da je imala čekić u rukama jer je oštećenom RB ''željela pokazati čiji je to zid'' ovaj sud izvan svake dvojbe nalazi utvrđenim da je optuženica izgovarajući inkriminirane riječi oštećenoj NB i oštećenoj RB, odnosno prijeteći oboma da će ih ubiti i da joj je žao što je ovo najveći čekić koji je našla, takvim ozbiljnim prijetnjama kod oboje oštećenika izazvala osjećaj straha za vlastiti život. Posljedično prethodno navedenom sud nalazi dokazanim da su se u inkriminiranom postupanju optuženice ostvarila objektivna obilježja kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. počinjenih na štetu JB i NB.

16. Glede subjektivne komponente kaznenih djela koja se optuženici stavljaju na teret, optuženica je tempore criminis bila ubrojiva (iako smanjeno) jer njezina ubrojivost niti jednim od izvedenih dokaza nije dovedena u sumnju, bila je svjesna da je njezino postupanje zabranjeno, pri čemu ne postoji nijedan ispričavajući razlog, zbog čega sud smatra da je postupala u sferi izravne namjere. Time je po ocjeni ovoga suda optuženica osim objektivnih ostvarila i subjektivne elemente kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. te dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. za koja je i proglašena krivim.

17. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je pristupio i razmatranju vrste i mjere kazne pri tome se rukovodeći kriterijima koje propisuje KZ/11, dakle svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te općim pravilom o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11. Pritom valja napomenuti kako je na optuženicu primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznen ih djela, jer zakonske izmjene koje su stupile na snagu nakon počinjenja djela ne propisuju blaže kažnjavanje i nisu blaže za počinitelja.

17.1. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

17.2. Na strani oboje optuženice sud je kao olakotno cijenio činjenicu da nikada ranije nije kazneno osuđivana niti prekršajno kažnjavana, što sudu ukazuje da je njezin dosadašnji život, u svemu bio u skladu sa zakonom i pozitivnim propisima. Otegotnih okolnosti sud nije našao.

17.3. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i visinu kazne zapriječene za kazneno djela prijetnje i oštećenja tuđe stvari, sud nalazi da je u konkretnom slučaju svrsishodno optuženici u odnosu na svako od kaznenih djela izreći pojedinačnu kaznu zatvora od šest mjeseci (koja kazna je ipak bliža donjem zakonskom minimumu od tri mjeseca nego li maksimumu) te ju osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci uz primjenu pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju, gdje se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora.

17.4. Potom sud ocjenjuje kako se svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora, odnosno izricanjem uvjetne osude optuženici kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u zakonskom vremenu provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo pri čemu je sud osobito imao na umu njezin raniji uzoran život koji je do počinjenja ovog kaznenog djela bio u potpunosti u skladu sa zakonom. Naime, sud smatra da je ovo vrijeme provjeravanja primjereno i dostatno za ispunjenje svoje svrhe. U tom vremenu provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne optuženici će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na nju doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te da je shvatila neprimjerenost takvog načina postupanja.

17.4.1. Konačno, sud smatra da će se upravo ovakvom kaznom osim specijalne postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na optuženike te ih odvratiti da ubuduće ne čine kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

18. Također, s obzirom da se radi o dosada neosuđivanoj osobi te da u konkretnom slučaju više ne postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženica ponovila isto ili slično kazneno djelo s obilježjem nasilja s obzirom da se odselila i više ne živi blizu oštećenika, ovaj sud smatra da nije ispunjena pretpostavka za eventualno izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11. kako to sugerira vještak psihijatar. Naime, svrha sigurnosnih mjera je otklanjanje opasnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje ovog kaznenog djela, a u konkretnom slučaju su se te okolnosti ticale vlasništva nad kućom i nerazriješenih imovinskih odnosa s oštećenicima kao i činjenicom da je optuženica prva susjeda oštećenika koje okolnosti više ne egzistiraju pa nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za izricanje navedene sigurnosne mjere.

19. Glede odluke o troškovima postupka, optuženica je na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08. oslobođena obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 7. ZKP/08. odnosno troškova psihijatrijskog vještačenja jer je nezaposlena i bez imovine pa bi podmirenjem istih bila ugrožena njezina egzistencija. Međutim, obvezana je da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude plati trošak paušalne svote iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu 80,00 eura što je po ocjeni suda primjereno složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka.

20. Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. siječnja 2026.

SUTKINJA

Marina Kapikul

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb

2. Optužena AB

3. Branitelj optuženice, odvjetnik Dragutin Rendeli

4. Oštećeni ŠB

5. Oštećena NB