Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-370/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužiteljice LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 13. siječnja 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 19. siječnja 2026., objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51404627-5102457690 sklopljenog na temelju kreditnog zahtjeva broj 5044000492 i odluke banke broj 240505044000044, zaključenog dana 8. lipnja 2005. između [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Jadranski Trg 3 A, 51 000 Rijeka, OIB: 23057039320, kao kreditora, a kojima je ugovorena primjena valutne klauzule u švicarskim francima i iznos otplate kredita vezan uz srednji tečaj Kreditora za CHF, važeći na dan plaćanja anuiteta, pa stoga ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, da isplati tužiteljici LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.956,54 eur (tri tisuće devetsto pedeset šest eura i pedeset četiri centa) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a koja od 1.1.2008 pa do 30.6.2011. teče po stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. pa do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to
- 13.01.12. na iznos od 189,09 €
- 15.02.12. na iznos od 80,39 €
- 15.03.12. na iznos od 80,39 €
- 13.04.12. na iznos od 80,39 €
- 15.05.12. na iznos od 80,39 €
- 14.06.12. na iznos od 80,39 €
- 13.07.12. na iznos od 88,73 €
- 14.08.12. na iznos od 88,73 €
- 14.09.12. na iznos od 88,73 €
- 15.10.12. na iznos od 138,48 €
- 14.11.12. na iznos od 86,72 €
- 14.12.12. na iznos od 88,73 €
- 15.01.13. na iznos od 88,73 €
- 14.02.13. na iznos od 88,73 €
- 29.03.13. na iznos od 41,55 €
- 15.04.13. na iznos od 41,55 €
- 18.04.13. na iznos od 76,98 €
- 14.05.13. na iznos od 41,55 €
- 13.06.13. na iznos od 87,52 €
- 17.06.13. na iznos od 26,81 €
- 12.07.13. na iznos od 51,68 €
- 14.08.13. na iznos od 51,68 €
- 12.09.13. na iznos od 139,00 €
- 14.10.13. na iznos od 54,53 €
- 13.11.13. na iznos od 54,53 €
- 13.12.13. na iznos od 103,38 €
- 20.12.13. na iznos od 71,15 €
- 14.01.14. na iznos od 54,53 €
- 18.02.14. na iznos od 25,62 €
- 24.02.14. na iznos od 55,91 €
- 12.03.14. na iznos od 89,99 €
- 14.04.14. na iznos od 87,33 €
- 13.05.14. na iznos od 87,33 €
- 12.06.14. na iznos od 25,62 €
- 14.07.14. na iznos od 25,62 €
- 30.07.14. na iznos od 37,16 €
- 13.08.14. na iznos od 110,58 €
- 29.08.14. na iznos od 65,04 €
- 12.09.14. na iznos od 25,64 €
- 14.10.14. na iznosi od 25,64 €
- 12.11.14. na iznos od 159,69 €
- 28.11.14. na iznos od 26,55 €
- 12.12.14. na iznos od 68,11 €
- 24.12.14. na iznos od 68,53 €
- 13.01.15. na iznos od 96,98 €
- 12.02.15. na iznos od 14,03 €
- 12.03.15. na iznos od 29,30 €
- 14.04.15. na iznos od 29,30 €
- 13.05.15. na iznos od 29,30 €
- 12.06.15. na iznos od 254,93 €
- 14.07.15. na iznos od 143,84 €
- 12.08.15. na iznos od 97,81 €
- 14.09.15. na iznos od 31,63 €
u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja u iznosu od 1.692,10 eur.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati troškove ovog postupka u iznosu od 1.400,00 eur (tisuću četiristo eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe od 2. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je pokojni suprug tužiteljice VL u svojstvu korisnika kredita dana 8. lipnja 2005. zaključio s tuženikom Erste&Steiermaerkische bank d.d. kao kreditorom Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627-5102457690 na temelju kreditnog zahtjeva broj 5044000492 i odluke banke broj 240505044000044, a temeljem kojeg Ugovora je tuženik plasirao korisniku kredita kredit u iznosu od 38.855,27 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke kreditora za CHF važećem na dan korištenja kredita uz redovnu kamatnu stopu od 7,99 % godišnje, promjenjivu, na rok otplate kredita od 12 godina (144 mjeseci), u jednakom mjesečnim anuitetima u visini od 420,38 CHF po srednjem tečaju za CHF, na dan dospijeća iz tečajne liste kreditora , da je korisniku kredita dana 9. lipnja 2005. isplaćen kredit po tečaju 1 CHF= 4,7523 kn te mu je naplaćena naknada u visini 2,5% od kredita, CHF 971,38, odnosno kuna 4.616,30 kn, da je 18. siječnja 2016. korisnik kredita s tuženikom sklopio Dodatak- Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102457690 (novi broj partije kredita - 5114139662) radi provedbe postupka konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u EUR, da je korisnik kredita preminuo dana **.**.2017., a njegovim nasljednikom na temelju zakona i danih nasljedničkih izjava je proglašena supruga, ovdje tužiteljica, da su odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredba o valutnoj klauzuli te načinu promjene iste, sadržane u predmetnom potrošačkom Ugovoru o namjenskom kreditu, ništetne i nemaju učinak na obvezno pravni odnos stranaka , tužbenim zahtjevom potražuje samo isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime otplate kredita vezane uz valutnu klauzulu, odnosno isplatu s osnove razlike uzrokovane promjenom tečaja valute, isplaćenih anuiteta od dana plasmana kredita pa do konverzije, dana 30. rujna 2015., uz uračunavanje pretplate, da korisnik kredita i tuženik u konkretnom slučaju nisu posebno pregovaral i niti razgovarali o pojedinim odredbama ugovora, da je sklopljen tzv. tipski ugovor, unaprijed sastavljen od strane tuženika te korisnik nije imao nikakvog utjecaja na promjene sadržaja pojedinih odredbi ugovora, da tuženik ni na koji način nije informirao korisnika kredita o valuti CHF te rizicima ugovaranja kredita u toj valuti, kao i da tuženik nije postupao po načelu savjesnosti i poštenja u odnosu na korisnika kredita kao potrošača, jer je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac, korisnika kredita kao potrošača, u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana, da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite korisnika kredita kao potrošača jer Dodatkom od 1. veljače 2016. nije uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka, da sklapanjem Dodataka ugovoru o kreditu nije došlo do konvalidacije sukladno čl. 326 ZOO jer je za konvalidaciju trebala postojati suglasna volja obiju stranaka, što ovdje nije slučaj te je korisnik kredita i nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu konverzijom u valutu EUR također oštećen, samo ne toliko koliko je prvotno oštećenje u valuti CHF, kao i da se korisnik kredita sklapanjem Dodatka nije odrekao prava na punu restituciju te nije dao, a niti je mogao, slobodan i informativan pristanak na to, te se dodatkom (aneksom) o konverziji nije odrekao svojih prava na obeštećenje, niti je takvo odricanje u istom sadržano, niti je pristao na isto, a čak i da je i dao takav pristanak ne bi se radilo o slobodnom i informativnom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja aneksa o konverziji valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom te tužitelj nije bio informiran niti je mogao znati čime bi se takvim odricanjem odrekao, pri čemu se tužiteljica poziva i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.
2. Podneskom od 2. prosinca 2025., a po provedenom knjigovodstveno- financijskom vještačenju, tužiteljica je preinačila tužbu na način da je povećala tužbeni zahtjev na ukupni iznos od 3.956,54 eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a kojoj se preinaci tužbe tuženik protivio na ročištu održanom dana 13. siječnja 2026., te u odnosu na istu istaknuo prigovor zastare. Temeljem čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89./14., 70/19.; u daljnjem tekstu: ZPP), a vodeći se zaključkom usvojenim na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021., sud je odlučio kao u izreci gornjeg rješenja, te prihvatio preinaku tužbe sadržanu u podnesku tužiteljice od 2. prosinca 2025., a kojom je ista povećala tužbeni zahtjev, a s obzirom da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla postaviti konačni tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, te je konačni zahtjev postavila nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja po određenju ovoga suda. Ujedno, valja napomenuti da je podneskom od 2. prosinca 2025. tužiteljica isključivo povisila svoj tužbeni zahtjev, te nije istaknula novi tužbeni zahtjev uz već postojeći, a s obzirom da je već u tužbi utužila preplatu s osnova ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF za razdoblje od sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu do 30. rujna 2015. kao dana konverzije ugovora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome ističe prigovor aktivne legitimacije iz razloga što prava i obveze iz Ugovora o kreditu nisu navedena kao ostavina iza pokojnog, pa da time tužiteljica nije u mogućnosti naslijediti navedena prava i obveze, osporava tužiteljičin status potrošača, ističe prigovor zastare, ističe prigovor radi prebijanja u iznosu od 397,33 eur s osnova negativnih tečajnih razlika i u iznosu od 1.294,77 eur s osnova preplate priznate konverzijom, te navodi da Aneks ugovora o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je, da je Aneksom ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika stvorena je nova pravna osnova koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca, da tužitelj kao korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove, da je tužitelj prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Aneksa pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa, te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora, a sve iz razloga što se kolektivni spor odnosi samo na CHF korisnike kredita, da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u predmetnom ugovoru odraz dispozitivne zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, te je stoga sukladno mišljenju Suda EU izraženom u odlukama C-81/19 i C-243/20 isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, kao i da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, čak i ako se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, pri čemu osporava i tijek zakonskih zateznih kamata.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 10-13 spisa), otplatni plan (list 14-17 spisa), pregled prometa po kreditu (list 18-38 spisa), Aneks (list 39-42 spisa), obavijest s prilozima (list 43-66 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 67-69 spisa), obavijest (list 70-73 spisa), otplatni plan (list 74 spisa), obavijest (list 75-90 spisa), potvrdu (list 114 spisa), dopis (list 116-118 spisa), potvrdu (list 125 spisa), priopćenje (list 126-136 spisa), Anex (list 137-140 spisa), pregled prometa po kreditu (list 141-157 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 158-160 spisa), ugovor o kreditu (list 161-164 spisa), obavijest s prilozima (list 186-209 spisa), obrazac (list 236-237 spisa), promotivni materijal (list 238-244 spisa), iskaz (list 245-246 spisa), obavijest (list 247-267 spisa), promotivni materijal (list 306-310 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa (list 451-476 spisa), te su saslušane tužiteljica i svjedokinja ČL.
5. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice s osnova utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627-5102457690 od 8. lipnja 2005. sklopljenog između pok. VL kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojima je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, te s osnova stjecanja bez osnove u iznosu od 3.956,54 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji je novčani iznos prešao u imovinu tuženika ispunjenjem odredbe čl. čl. 7. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu, a koju odredbu tužiteljica ocjenjuje nepoštenom u smislu čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP), a posljedično tome i ništetnom sukladno čl. 87. st. 1. ZZP, pri čemu se tužiteljica poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 1401/12 od 4. srpnja 2013., djelomično potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
7. Između stranaka nije sporno, te isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu, i to :
- da su pok. VL kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 8. lipnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627-5102457690 (dalje: Ugovor o kreditu),
- da je čl. 2. Ugovora o kreditu tuženik odobrio i stavio na raspolaganje pok. VL kredit u kunskoj protuvrijednosti od 38.855,27 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj,
- da je namjena kredita zatvaranje obveza,
- da je čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u 144 mjesečnih anuiteta u iznosu od 420,38 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan odobrenja,
- da su stranke 18. siječnja 2016. sklopile Aneks broj 1 Ugovoru o kreditu kojim su utvrdile preplatu na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 9.755,47 kn, kao i da je predmetni kredit denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR s utvrđenom nedospjelom glavnicom u iznosu od 6.063,30 eur, te ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom vezanom uz 6M EURIBOR i valutnom klauzulom u valuti EUR za preostalo razdoblje otplate predmetnog kredita.
8. Između stranaka je sporno je li odredba čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, odnosno ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima izraženim u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan odobrenja, ništetna u smislu čl. 81., 82. i 87. ZZP, a posljedično tome potražuje li osnovano tužiteljica od tuženika iznose koji su mu plaćeni temeljem navedene ugovorne odredbe, sporan je učinak konverzije predmetnog kredita, pri čemu tuženik osporava tužiteljičino pozivanje na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., osporava nepoštenost te ništetnost sporne odredbe Ugovora o kreditu, pri čemu ističe i prigovor zastare, prigovor aktivne legitimacije, te prigovara tijeku zateznih kamata.
9. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
10. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
11. Sukladno čl. 326. st. 1. ZOO ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane.
12. Sukladno čl. 148. st. 1. ZOO obnova je bez učinka ako je prijašnja obveza bila ništetna ili već ugašena.
13. Sukladno čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
14. Sukladno čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
15. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82., 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
16. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time ovdje tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
17. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
18. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
19. Polazeći od čl. 502.c ZPP sud je prvenstveno uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, te u iskaz tužiteljice i svjedokinje ČL, utvrdio da je pok. VL isti sklopio u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi pok. VL Ugovor o kreditu sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u rješenju broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača jest na tuženiku koji takav prigovor ističe), a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu čl. 3. st. 2. ZZP sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje djelatnosti. Sud je nadalje utvrdio da je predmetni Ugovor sklopljen dana 8. lipnja 2005., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P -1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i da je čl. 7. Ugovora o kreditu ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, odnosno otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan odobrenja, a na koje se ugovorne odredbe odnosi utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je temeljem čl. 502.c ZPP vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. o nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se odnosi na valutnu klauzulu u valuti CHF, odnosno otplatu u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan odobrenja. Valja napomenuti da u ovome postupku tužiteljica ne potražuje naknadu štete, već zahtjeva povrat stečenog bez osnove zbog utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi, no da je odredbu čl. 502.c ZPP potrebno tumačiti teleološki, a s obzirom da se zaštita kolektivnih interesa ne može učinkovito ostvariti isključivo gramatičkim tumačenjem čl. 502.c ZPP i njegovom primjenom isključivo u parnicama za naknadu štete (sudska praksa - rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž- 63/18 od 27. kolovoza 2018.). Slijedom navedenog, sud nalazi neosnovanim tuženikovo osporavanje učinaka presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u ovome sporu , a u odnosu na navode tuženika da je sklapanjem Dodatka predmetni Ugovor o kreditu prestao postojati, valja uputiti na odredbu čl. 328. ZOO sukladno kojoj se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
20. U odnosu na prigovor aktivne legitimacije, valja napomenuti da je sud uvidom u rješenje o nasljeđivanju ovoga suda broj O-1254/2017 od 21. rujna 2017., pravomoćno od 21. rujna 2017., utvrdio da je jedinim nasljednikom iza pok. VL proglašena ovdje tužiteljica, pri čemu iz spisa premeta ne proizlazi da bi isti uz ovdje tužiteljicu imao kakve druge nasljednike, a slijedom čega se temeljem čl. 5. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019) prigovor promašene aktivne legitimacije ukazuje neosnovanim.
21. S obzirom da je sud u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a slijedom toga nije obvezan provoditi dokazni postupak radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi odluka o nepoštenosti i ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu, konkretno činjenice nerazumljivosti osporenih ugovornih odredaba pok. VL kao prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke, nemogućnosti pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju, te posljedično tome i postojanja znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (sudska praksa – presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.), sud nije našao potrebnim niti ekonomičnim posebno analizirati dostavljenu dokumentaciju, i to Ugovor o kreditu (list 10-13 spisa), otplatni plan (list 14-17 spisa), pregled prometa po kreditu (list 18-38 spisa), Aneks (list 39-42 spisa), obavijest s prilozima (list 43-66 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 67-69 spisa), obavijest (list 70-73 spisa), otplatni plan (list 74 spisa), obavijest (list 75-90 spisa), potvrdu (list 114 spisa), dopis (list 116- 118 spisa), potvrdu (list 125 spisa), priopćenje (list 126-136 spisa), Anex (list 137-140 spisa), pregled prometa po kreditu (list 141-157 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 158-160 spisa), ugovor o kreditu (list 161-164 spisa), obavijest s prilozima (list 186- 209 spisa), obrazac (list 236-237 spisa), promotivni materijal (list 238-244 spisa), iskaz (list 245-246 spisa), obavijest (list 247-267 spisa), te promotivni materijal (list 306-310 spisa). U odnosu na dokazni prijedlog za saslušanjem tužiteljice i svjedokinje ČL predložen na okolnost informiranja pok. VL o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima neposredno od strane zaposlenika tuženika, valja napomenuti da svjedokinja ČL nema saznanja o upozorenjima vezanima uz valutnu klauzulu koja bi pok. VL eventualno dobio od djelatnika tuženika, dok tužiteljica u svojem iskazu u bitnome navodi da od strane djelatnika tuženika pok. VL nije bio upozoren na specifične rizike zaduživanja u valuti CHF, da mu nije bilo rečeno da je valuta CHF valuta "utočišta", te da HNB ne štiti tečaj HRK prema CHF kao što štiti tečaj HRK prema EUR, a koji iskaz sud prihvaća, a s obzirom da nije proturječan dokumentaciji predanoj u spis, niti je tuženik kakvim dokazom pobio iskaz tužiteljice, a slijedom čega je sud stava da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno po svojim djelatnicima informirao pok. VL o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima.
22. Slijedom svega gore navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojima je sud vezan u ovom postupku, te činjenice da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno informirao pok. VL o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, sud je ocijenio spornu odredbu čl. 7. Ugovora o kreditu nepoštenom, a time i ništetnom, a posljedično tome ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice s osnova stjecanja bez osnove, a s obzirom da je tužiteljica sukladno čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. st. 1. ZOO, a kao nasljednica iza pok. VL, stekla pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora.
23. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225. ZOO sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a slijedom čega se prigovor zastare tuženika ukazuje neosnovanim u cijelosti, a s obzirom da je u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF počela teći 15. lipnja 2018., dok je predmetna tužba podnesena prije isteka općeg zastarnog roka dana 5. lipnja 2023. Također, valja napomenuti da je prigovor zastare neosnovan i u odnosu na potraživanje tužiteljice utuženo preinakom tužbe od 2. prosinca 2025., a s obzirom na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024.
24. Odluku o visini tužiteljičinog potraživanja sud temelji na nalazu stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa od 28. srpnja 2025. iz kojeg proizlazi da je tuženiku zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja, do 30. rujna 2015. kao dana konverzije, preplaćeno ukupno 35.422,91 kn/4.701,43 eur, da je izvršen prijeboj između pozitivnih (35.666,22 kn) i negativnih tečajnih razlika (-243,31 kn), da je konverzija izvršena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015), da su preplatom iz konverzije zatvorene obračunate zatezne kamate i dio glavnice, a da preostala preplata iznosi 3.956,54 eur, sve uz jasnu naznaku metode izračuna preplate, kao i datuma i iznosa svake pojedine uplate. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa, a s obzirom da je izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, a sudu jasno i razumljivo prikazuje izračun preplaćenog iznosa. Valja napomenuti da stranke nisu imale prigovor na matematički izračun vještakinje, te da na ročištu održanom dana 13. siječnja 2026. stranke navode da ne traže saslušanje vještakinje. Zaključno, sud ističe da je vještakinja nalaz izradila sukladno uputi iz ovosudnog rješenja kojim joj je vještačenje povjereno, pri čemu je izračun izrađen primjenom tečaja CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita tijekom cijelog razdoblja otplate ispravan izračun, a sukladno utvrđenjima iz točke 22. ovog obrazloženja. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. I. izreke ove presude, odnosno naložio tuženiku platež preplaćenog iznosa kako je utvrđen nalazom stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa.
25. U odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja preplate priznate konverzijom u iznosu od 1.294,77 eur i negativnih tečajnih razlika u iznosu od 397,33 eur, valja istaknuti da je sud u toč. III. izreke ove presude utvrdio da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja u ukupnom iznosu od 1.692,10 eur, a s obzirom da je sud odluku o visini potraživanja tužitelja utemeljio na nalazu vještakinje Vlaste Santo-Olđa od 28. srpnja 2025. u kojem je ista navedene iznose uračunala u ukupni iznos preplate, a kako je to obrazloženo u toč. 24. obrazloženja ove presude.
26. U odnosu na učinak Aneks predmetnom Ugovoru o kreditu od 18. siječnja 2016. valja prvenstveno napomenuti da je isti sastavljen sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015; dalje: ZID ZPK), kao i da je konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK. Imajući u vidu navedeno, sud iskaz tužiteljice u dijelu u kojem ista navodi da pok. VL s tuženikom nije mogao pregovarati o iznosu preplate i uvjetima konverzije, da je dobio gotov tekst Aneksa, da mu nisu bili objašnjeni učinci potpisivanja Aneksa, a da im je bilo isključivo važno da smanje iznos rate kako bi preživjeli, jer im je u to vrijeme kuća došla na ovrhu, da u trenutku sklapanja Aneksa nije znao koliki je stvarni iznos preplate, te da u banci nije dao nikakvu izjavu kojom bi se odrekao preplate preko iznosa preplate utvrđenog Aneksom, odnosno potpunog obeštećenja, iako prihvaća, no ujedno i ocjenjuje irelevantnim, sve s obzirom da je predmetni Aneks sastavljen, odnosno izračun konverzije izrađen sukladno odredbama ZID ZPK, te ne predstavlja ugovor formuliran isključivom voljom tuženika, već ugovor čiji je sadržaj određen prisilnim propisom (ZID ZPK). Nadalje, valja istaknuti da su pok. VL i tuženik sklapanjem Dodatka od 18. siječnja 2016. uredili svoj obvezni odnos na način da su za preostalo razdoblje otplate kredita ugovoril i promjenjivu kamatnu stopu vezanu uz 6M EURIBOR, te valutnu klauzulu u EUR, a pok. VL, kao i tužiteljicu kao njegovu nasljednicu, su kao potrošača utvrđivanjem i uračunavanjem preplate stavili u financijskom smislu u položaj jednak položaju u kojem bi bio da je od početka ugovornog odnosa koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, no predmetnim Aneksom sukladno čl. 326. st. 1. ZOO predmetni Ugovor o kreditu nije konvalidiran, niti je sukladno čl. 148. st. 1. ZOO izvršena obnova predmetnog Ugovora o kreditu, niti se sklapanjem Aneksa od 18. siječnja 2016. ili na neki drugi način pok. VL odrekao svog prava na potpunu restituciju u smislu čl. 323. st. 1. ZOO, pri čemu ni ZID ZPK ne propisuje takav učinak provedene konverzije (sudska praksa presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-480/2021-2 od 16. listopada 2024.).
27. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, te na čl. 1115. ZOO, a slijedom čega je, s obzirom da se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, valjalo istome naložiti isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana njihove uplate, a kako je to i utvrđeno nalazom stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa.
28. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a sukladno kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
29. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužitelj ici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanima dana 11. ožujka 2025. i 13. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava podnesaka od 26. veljače 2025. i 1. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaki podnesak po tbr. 8. toč. 1. Tarife, a koje iznose valja uvećati za za trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eur, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 eur.
30. Sud tužitelju kao potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP nije priznao trošak zastupanja po punomoćnici na ročištu za objavu, a s obzirom da navedeni trošak nije potreban za vođenje ovog parničnog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, to imajući u vidu da se ročište za objavu presude sukladno čl. 335. st. 6. ZPP održava neov isno o tome jesu li stranke na njega uredno pozvane, odnosno jesu li pristupile, a na istom stranke ne poduzimanju nikakve procesne radnje, već im se isključivo uručuje ovjereni prijepis presude.
31. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate
32. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.
U Varaždinu 19. siječnja 2016.
Sutkinja
Tamara Turek
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1/ tužitelj, po punomoćnici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici iz Varaždina 2/ tuženik, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba
