Poslovni broj: Pp-263/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Lidiji Altarac, uz sudjelovanje Maše Smolčić, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljene pravne osobe Plitvice Đogaš d.o.o., II okrivljene odgovorne osobe JT, III okrivljene odgovorne osobe JTB i IV okrivljene odgovorne osobe OTB, zbog prekršaja iz čl. 296. st. 1 toč. 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima , („Narodne novine“ broj: 111/2021.), povodom optužnog prijedloga Hrvatskog društva skladatelja, ZAMP-stručna služba za zaštitu autorskih muzičkih prava, nakon provedenog žurnog postupka, dana 19. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. I okrivljenik: Plitvice Đogaš d.o.o..– pravna osoba, OIB: 65688097699, matični broj: [matični broj], sa sjedištem u [adresa], prekršajno kažnjavana,

II okrivljenica: JT – odgovorna osoba, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa stanom u [adresa], direktorica I okrivljene pravne osobe, prekršajno kažnjavana,

III okrivljeni: JTB odgovorna osoba, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa stanom u [adresa], direktor I okrivljene pravne osobe, prekršajno nekažnjavan,

IV okrivljena: OTB odgovorna osoba, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa stanom u [adresa], direktorica I okrivljene pravne osobe, prekršajno nekažnjavana,

krivi  su

što su 22 veljače 2024. oko 13,25 sati gostima hotela Cvita, u [adresa], a koji posluje u sastavu I. okrivljene pravne osobe, javno priopćavali autorska glazbena djela putem TV uređaja kao sredstava za mehaničku izvedbu zvuka postavljenih u hotelskim sobama, omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti, iako za takvo priopćavanje, kao isključivo pravo općenito definirano u čl.32. i detaljnije određeno u čl. 40. i 47. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, ne posjeduju zakonom propisano odobrenje Hrvatskog društva skladatelja organizacije za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela ovlaštene temeljem rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo klasa:

UP/I-034-03/2018-020/0005, urbroj: 559-07/3-18-004 i klasa: UP/I-384-10/2022- 001/0001, urbroj: 559-08/1-22-0001,

dakle, što su kao pravna i odgovorna osoba u pravnoj osobi, bez odobrenja udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava, priopćavali javnosti autorsko djelo,

čime su počinili prekršaj opisan i kažnjiv u čl.296. st. 1. toč. 16. i st.2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima,

pa im se na osnovi istih članaka istog propisa izriče

I okrivljenoj pravnoj osobi:

novčana kazna u iznosu od 800,00,00 (slovima: osamsto) eura

II okrivljenici JT:

novčana kazna u iznosu od 270,00 (slovima: dvjestosedamdeset) eura,

III okrivljeniku JTB:

novčana kazna u iznosu od 270,00 (slovima: dvjestosedamdeset) eura,

II okrivljenici OTB:

novčana kazna u iznosu od 270,00 (slovima: dvjestosedamdeset) eura

II. Temeljem odredbe članka 33.stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljeni su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a ukoliko u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

III. Novčanu kaznu ili dvotrećinsku novčanu kaznu okrivljeni su obvezni platiti u korist Državnog proračuna odabirući odgovarajuću od priloženih uplatnica, a u protivnom će se postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

IV. Temeljem odredbe članka 139.stavka 3., u vezi članka 138.stavka 3.točke 3. Prekršajnog zakona I, II, III i IV okrivljeni su obvezni, svaki, naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 (slovima: sedamdeset) eura u korist Državnog proračuna prema priloženoj uplatnici, u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152.stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Hrvatsko društvo skladatelja, ZAMP-stručna služba za zaštitu autorskih muzičkih prava pod brojem 329000-0009 podnijelo je 18. prosinca 2024. optužni prijedlog protiv okrivljenih, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. II okrivljenica je pred zamoljenim sudom u Splitu iznijela svoju obranu, dok se III okrivljeni JTB nije odazvao uredno primljeno pozivu za ispitivanje za 02. srpnja 2025., svoj izostanak nije opravdao, niti se IV okrivljena OTB odazvala uredno primljenom pozivu za ispitivanje pred zamoljenim sudom u Splitu za 02. srpnja 2025., svoj izostanak nije opravdala, a na navedeno ročište nije pristupio niti predstavnik I okrivljene pravne osobe. Svi okrivljeni su u podnesku od dana od 27. studenog 2025. godine i 12. prosinca 2025. koji je dostavljen po odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak i partneri predložili su da ih se zamolbenim putem ispita putem Općinskog prekršajnog suda u Splitu, naveli da poriču počinjenje prekršaja te ističu presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu C-541/15 kako slijedi: Priopćavanje javnosti televizijskih i radijskih emitiranja putem televizijskih i radijskih uređaja postavljenih u hotelske sobe ne ulazi u područje primjene isključivog prava organizacija za radiodifuziju iz čl.8.st.3. Direktive 2006/115. S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti da čl.8.st.3. Direktive 2006/115 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva treba tumačiti na način da priopćavanje televizijskih i radijskih emitiranja putem televizijskih uređaja postavljenih u hotelske sobe ne predstavlja priopćavanje na mjestu pristupačnom javnosti uz plaćanje ulaznice.

2.1. II okrivljenica je u svojoj obrani navela kako nije točno da se kritične prigode, točnije 22. veljače 2024. oko 13:25 sati gostima Hotela "Cvita", u [adresa] puštala glazba putem TV-a, dakle nije se puštala glazba putem TV uređaja u hotelskim sobama. Točno je da u hotelskim sobama ima televizor aparat na kojem se vrte njihove osobne reklame bez muzike da se vidi što ima u hotelu, primjerice wellness i sl., a sve bez muzike. Sobe nisu javni prostor, te je priložila presudu Europskog parlamenta broj 641/2015 i mišljenje, te presudu broj 716/2020, kao i Direktivu Europskog parlamenta. Hotel nema odobrenja Hrvatskog društva skladatelja za javno priopćavanje glazbe jer nam to ne treba, a ako bude trebalo, ima i drugih firmi primjerice Centar poslovne glazbe i dr. Također prilaže mišljenje državnog odvjetnika o tome je li hotelska soba mjesto dostupno javnosti u svrhu prava na priopćavanje javnosti. To je sve što mogu iskazati." II okrivljena JT su pred zamoljenim sudom u Splitu nazočila ispitivanju svjedoka OT.

3. U dokaznom postupku sud je kao svjedoka zamobenim putem ispitao svjedoka referenta ZAMP-a OT te izvršio uvid i pregledao zapisnik o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela broj 1007003-239000 (str. 2 spisa), izvadak iz sudskog registra za I. okrivljenu pravnu osobu te je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju za I. okrivljenu pravnu osobu i II.; III. i IV. okrivljenu odgovornu osobu, te je pročitano očitovanje tužitelja.

4. Svjedok OT je na ročištu pred zamoljenim sudom u Splitu u nazočnosti II okrivljenice JT u svom iskazu naveo da je utužene zgode 22. veljače 2024. bio u nadzoru hotela Cvita u Splitu, kojom prigodom je konstatirao da Hotel ima četiri zvjezdice, da ima TV prijemnike kao sredstva za mehaničku izvedbu zvuka postavljenim u hotelskim sobama. Naime, nije čuo da su se priopćavala autorska glazbena djela u javnosti, jer nije ni mogao ući u sobe, kontaktirao je telefonski sa vlasnicom gospođom JT, ista je navela da više ne moraju dolaziti u nadzor, odnosno u kontrolu u Hotel, sve navedeno u zapisniku o izvršenoj kontroli br. 1007003. Zapisnik nije nitko potpisao, ostavljen je jedan primjerak na recepciji. Naknadnom provjerom utvrđeno je da Hotel konkretne prigode nije posjedovao odobrenje HDS o javnom izvođenju glazbe.

4.1. Iz očitovanja tužitelja jasno je vidljivo da isti nisu kritične zgode posjedovali odobrenje za javno priopćavanje autorskih glazbenih djela, niti su isto naknadno ishodili.

4.2. Iz izvatka iz sudskog registra za I. okrivljenu pravnu osobu, proizlazi da II okrivljena JT, član uprave, kao direktor zastupa Društvo pojedinačno i samostalno, III. okrivljeni JTB, kao član uprave i direktor zastupa Društvo skupno, zajedno s drugim članom uprave i IV. okrivljena. OTB, član uprave i direktor, zastupa Društvo skupno, zajedno s drugim članom uprave.

4.3. Iz zapisnika o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela br. 1007003-239000 utvrđeno je da je 22.02.2024. u vremenu od 13,25 do 13,35 sati u hotelu Cvita koji posluje pod tvrtkom Plitvice Đogaš d.o.o. a koji je na adresi u [adresa], obavljen nadzor te je utvrđeno kako Hotel ima 4 zvjezdice, a samim tim i po kategorizaciji posjeduje TV prijamnike u sobama hotela. Kontaktirana je telefonski vlasnica JT, koja je navela da više ne moraju dolaziti u nadzor.

5. Naime, Direktiva 2006/115/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 12.12.2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva te Presuda EU suda u predmetu C- 641/15 od 16. veljače 2017. nije od utjecaja na konkretni postupak, jer se radi o srodnom pravu koje nije predmet ovog postupka. Dakle, i odredbe Direktive i Presuda na koju se poziva II okrivljenica odnose se na srodno pravo i to pravo organizacije za emitiranje na njezinim programskim signalima, konkretno isključivo pravo (organizacije za emitiranje) javnog priopćavanja svojih programskih signala emitiranih, reemitiranih, prenesenih izravnim protokom ili učinjenih dostupnim javnosti, ako je takvo priopćavanje pristupačno javnosti uz plaćanje ulaznice koje je u hrvatskom pravnom sustavu regulirano čl. 158.st.1.toč.7. i čl.269.st.61. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Slijedom toga, kako se u ovopredmetnom postupku okrivljenicima stavlja na teret počinjenje prekršaja iz čl. 296.st.1.toč.16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, odnosno povreda autorskog prava i to prava priopćavanja autorskog djela javnosti, razvidno je da navođenje odredbi Direktive i izreke Presude nije od utjecaja u ovopredmetnom postupku, jer se radi o dva potpuno različita prava različitih nositelja prava. U prilog tvrdnjama tužitelja ide i činjenica da je čak i u samoj Presudi (C-641/15) izrijekom potvrđeno da se postavljanjem TV uređaja u sobama hotela radi o činu priopćavanja javnosti:

"Valja podsjetiti da je Sud u presudi od 7.prosinca 2006. SGAE (C-306/05, EU:C. 2006:764,T.47 I 54.) utvrdio da distribucija signala koju hotel putem televizijskih uređaja omogući svojim klijentima koji su odsjeli u sobama tog hotela, neovisno o tehnici prijenosa korištenog signala, predstavlja čin priopćavanja javnosti u smislu čl.3.st.1. Direktive 2001/29 i da se privatna narav soba takvog hotela ne protivi tomu da priopćavanje djela tim putem predstavlja čin priopćavanja javnosti u smislu te odredbe. Glede Direktive 2006/115, čije se tumačenje zahtijeva, Sud je također utvrdio, u presudi od 15.ožujka 2012. Phonographic Perfomance (Ireland) (C-162/10, EU:C:2012:141:1 t.47) da upravitelj hotela koji sobe svojih klijenata opremi televizijskim i/ili radijskim uređajima kojima distribuira radiodifuzijski signal predstavlja čin priopćavanja javnosti u smislu čl. 8.st.2. te direktive".

6. Nakon provedenog postupka, analizirajući obranu II okrivljenice i provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je u ponašanju okrivljenih utvrdio sva bitna obilježja prekršaja opisanog u izreci presude te ih je za počinjeno djelo prekršaja proglasio krivima. Sud je proveo postupak i donio ovu presudu bez ispitivanja III okrivljenog JTB i IV okrivljene OTB, kao i I okrivljenika, koji se uredno primljenim pozivima nisu odazvali, svoj izostanak nisu opravdali, pa je sud i u odnosu na njih donio presudu, nalazeći da su se ispunili uvjeti propisani čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona i da njihovo ispitivanje nije neophodno potrebno i nije od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

6.1. Provedenim je dokaznim postupkom nedvojbeno utvrđeno da su I. okrivljenik kao pravna osoba i II, III i IV okrivljeni kao odgovorne osobe predmetne zgode počinili prekršaj za koji se optužuju budući da su u Hotelu Cvita, [adresa], javno priopćavali autorska glazbena djela putem TV uređaja kao sredstva za mehaničku izvedbu zvuka postavljenim u hotelskim sobama, omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti, bez odobrenja HDS- a kao Udruge za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela.

6.2. Sud nije prihvatio obranu okrivljenih koji navode da činjenica da se u sobama hotela, nalaze TV prijamnici, ne predstavlja povredu autorskih prava, jer nedostaje element javnosti koji je nužan kod ovakve vrste prekršaja, da se hotelska soba ne može smatrati javnim mjestom, jer hotelska soba ni po kojoj definiciji nije javno mjesto.

6.3. Naime, na temelju obrane okrivljene i provedenih dokaza, prvenstveno okolnosnog iskaza svjedoka OT, referenta ZAMP-a, koji je ocijenjen objektivnim, logičnim i uvjerljivim, a koji je u suglasju s predmetnim zapisnikom o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela, sud je utvrdio da su okrivljenici predmetne zgode gostima hotela Cvita u Splitu, putem TV uređaja postavljenim u hotelskim sobama, javno priopćavali autorska glazbena djela bez odobrenja Hrvatskog društva skladatelja, kao organizacije autora, te da su time počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.

6.4. Odredbama čl. 3. st. 3. i 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da javnost, po ovom Zakonu, označava veći broj osoba izvan uobičajenog užeg kruga osoba povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama, te javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koje je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu. Člankom 3. st. 1. Direktive 2001/29/EZ, a koja je ugrađena u naš sustav zaštite autorskih i srodnih prava člankom 1.a citiranog Zakona, propisano je da države članice moraju predvidjeti autorima isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane za svako priopćavanje njihovih djela javnosti, žicom ili bežičnim putem, uključujući stavljanje njihovih djela na raspolaganje javnosti tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu, što znači da je za ostvarivanje priopćavanja javnosti dosta da djelo bude dostupno na takav način koji pripadnicima javnosti omogućuje pristup djelu, a hotelski gosti čine takvu javnost, jer se u sobama nalaze TV prijamnici, što im omogućuje pristup autorskim glazbenim djelima, pri čemu nije od utjecaja je li upaljen TV prijamnik ili ne. Dakle, kako je u provedenom postupku nedvojbeno utvrđeno da su u predmetnom hotelu koji je u vrijeme nadzora radio te imao goste, sobe opremljene TV prijamnicima (a sobe su mjesto dostupno javnosti) čime je omogućeno priopćavanje autorskih glazbenih djela javnosti, nedvojbeno je da su okrivljenici ostvarili sva obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, jer im je za navedeno potrebno odgovarajuće odobrenje, koje okrivljenici nisu pribavili. Da bi se ostvarila bitna obilježja ovog prekršaja dovoljno je da je priopćavanje autorskih glazbenih djela potencijalno dostupno javnosti, bez obzira da li su u konkretnom slučaju TV uređaji u sobama bio uključeni ili ne te je li se referent ZAMP-a neposrednom kontrolom u sobama uvjerio u postojanje TV uređaja. Slijedom iznesenog sud nije prihvatio obranu okrivljenih u kojoj poriču počinjenje prekršaja pozivajući se presudu Europskog suda broj C-641/2015, te na čl. 8. st. 3. Direktive 2006/115 koje bi trebalo tumačiti na način da priopćavanje televizijskih i radijskih emitiranja putem televizijskih uređaja postavljenih u hotelske sobe ne predstavlja priopćavanje na mjestu pristupačnom javnosti uz plaćanje ulaznice, budući da se i navedena presuda i Direktiva odnose na srodno pravo organizacije za emitiranje na njezinim programskim signalima, odnosno isključivo pravo javnog priopćavanja svojih programskih signala emitiranih, reemitiranih, prenesenih izravnim protokom ili učinjenih dostupnim javnosti, ako je takvo priopćavanje pristupačno javnosti uz plaćanje ulaznica, koje je regulirano čl. 158. st. 1. t. 7. i čl. 296. st. 1. t. 61. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima

7. Stoga je sud okrivljene oglasio odgovornim i krivima te im je izrekao novčane kazne primjerene značaju i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti II,III i IV okrivljenih te društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja.

7.1. Za prekršaj iz čl. 296.st.1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je izricanje novčane kazne u iznosu od 663,61 do 6.636,14 eura za pravnu osobu, a za odgovornu osobu novčana kazna u rasponu od 265,45 do 1.327,23 eura.

8. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljenima uzete su u obzir okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, otegotnih okolnosti sud nije našao, dok je kao olakotno cijenio njihovu raniju prekršajnu neosuđivanost zbog istovrsnog prekršaja, pa je okrivljenima izrekao novčane kazne iznad zakonom propisane minimalne novčane kazne, za koje smatra da se njima može postići svrha kažnjavanja i da će one dovoljno utjecati na okrivljenike da se ubuduće klone ovakvih i sličnih djela, kao i na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti, te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

9. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako su okrivljeni proglašeni krivima, to su obvezni, svaki, naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka.

Zagreb, 19. siječnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Maša Smolčić v.r.

Lidija Altarac v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.