REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-319/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sucu Petru Grguru, u pravnoj stvari tužitelja UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ranije iz Belog Manastira, K. P. Svačića 30, sada nepoznatog prebivališta/boravišta, zastupan po privremenoj zastupnici Dubravki Glavan, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo financija, OIB: 18683136487, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. prosinca 2025., u nazočnosti privremene zastupnice tužitelja i zamjenika državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalnoj službi u Đakovu, 19. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. I. Ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-145/2020 od 06.ožujka 2020. proglašava se nedopuštenom.

II. Nalaže se tuženiku platiti troškove ovršnog postupka u iznosu od 597,25 eura/ 4.500,00 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na odnosni iznos teku od dana donošenja odluke, Gž Ovr-344/2022 od 20. prosinca 2022. godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do 31.12.2022 a od 01.01.2023 po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku 15 dana.

III. Tuženik je obvezan nadoknaditi tužitelju trošak za sastav tužbe, u iznosu od 579,00 eura, trošak za pristojbu i sve ostale eventualne troškove nužne za vođenje parnice, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo financija, OIB: 18683136487 parnični trošak u iznosu od 600,00 eura (šesto eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. veljače 2021. podnio tužbu Općinskom sudu u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, obzirom da je prvotno rješenjem Općinskog suda u Osijeku od 15. prosinca 2020., poslovni broj: Ovr-145/2020-17, upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. – dalje: OZ). Navodi kako je rješenjem o ovrsi od 6. ožujka 2020. određena ovrha na nekretnini ovršenika upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica Palača, površine 715 m2, utvrđenjem vrijednosti nekretnine ovršenika, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja (ovdje tuženika) iz novčanog iznosa dobivenog prodajom za iznos od 22.045,10 kuna/2.925,89 eura[1] , a na temelju rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Osijek, Ispostava Beli Manastir, Klasa: UP/I-415-02/04-01/86, Urbroj: 513-07-14-10/04-01 od 23. rujna 2004. Tužitelj nadalje ističe kako isprava nije podobna za donošenje rješenja ovrsi budući da je starija od 10 godina. Ukazuje da se prijedlog za ovrhu temelji na rješenju porezne uprave, a ne na uknjiženom založnom pravu te na primjenu odredbe članka 222. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 145/23. – dalje: ZOO) te članka 80.b OZ-a.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 15. listopada 2021. prvotno ukazuje kako je na većinu navoda iz tužbe ranije odgovoreno rješenjem Županijskog suda u Zadru od 29. prosinca 2020., poslovni broj: Gž Ovr-618/2020-2. Ističe da je porezno tijelo po službenoj dužnosti 20. studenog 2019., prije pokretanja ovršnog postupka pod poslovnim brojem: Ovr-145/2020, otpisalo kamate za koje je nastupila zastara potraživanja te iste nisu obuhvaćene ovršnim prijedlogom, dok je za preostalo potraživanje zasnovano založno pravo i upisano u zemljišnoj knjizi pod poslovnim brojem: Z-2161/05, a koje je zasnovano na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja poslovni broj: Ovr-2800/04 od 29. prosinca 2004. Navodi kako je prema članku 222. stavak 1. ZOO-a, propisano da i kad protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, odnosno založno je pravo po svojoj prirodi jače od zastare i moguće je namirenje i zastarjele tražbine, ali samo onog vjerovnika čije je potraživanje osigurano založnim pravom upisanim u zemljišne knjige. Dakle, i tražbina koja je zastarjela nije prestala, pa da je i nastupila apsolutna zastara, jer je potraživanje na ime poreznog duga tuženik osigurao prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini. Zaključno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Valja prvotno ukazati da je ovaj predmet ustupljen od Općinskog suda u Osijeku i to na temelju rješenja Predsjednika Županijskog suda u Osijeku od 14. lipnja 2023., broj: Su-223/2023-5.

4. Tijekom postupka stranke su ostale kod svojih navoda, s time da je tuženik dodatno isticao kako tužitelj više nema pravni interes za vođenje ove parnice u kojoj traži proglašenje ovrhe nedopuštenom, a sve iz razloga što je ovrha na nekretninama ovršenika (ovdje tužitelja) obustavljena rješenjem Općinskog suda u Osijeku od 13. srpnja 2022., poslovni broj: Ovr-145/2020-39, koje je pravomoćno 28. srpnja 2022.

5. U dokaznom postupku provedeni su svi po strankama predloženi dokazi, te je tako pročitan je zaključak Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-145/2020-17 od 15. prosinca 2020. (list 5 i 6 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 7 spisa), materijalna dokumentacija dostavljena uz odgovor na tužbu (list 14 do 42 spisa), podnesak tuženika od 3. kolovoza 2022. (list 43 do 46 spisa), podnesak tuženika od 10. veljače 2023. (list 52 do 53 spisa), podnesak tužitelja od 10. ožujka 2023. (list 54 do 64 spisa), podnesak tuženika od 18. travnja 2023. (list 65 spisa), Rješenje Županijskog suda u Osijeku broj 31-Su-223/2023-5 od 14. lipnja 2023. (list 68 do 69 spisa), pročitan je spis Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj: Ovr- 2800/2004 te preslika spisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Osijek, Službe za naplatu i ovrhu, Odjela za ovrhu za tuženika DČ.

5.1. Valja ukazati kako je sud na ročištu 18. siječnja 2023. prihvatio dokazni prijedlog za priklopom spisa Porezne uprave, Područnog ureda u Osijeku, Ispostava Beli Manastir, Klasa: UP/I-415/02/04-01/86, Urbroj: 513-07-14-10/04-01. Međutim, dopisom od 30. siječnja 2023., Klasa: 415-02/2023-01/2, Urbroj: 513-07-14-03/2023-2 (list 51 spisa) sud je obaviješten kako se navedeni spis čuvao do 31. prosinca 2010. te je izlučen i uništen Odlukom državnog arhiva 24. rujna 2012. Na ponovno traženje suda, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, Služba za naplatu i ovrhu, Odjel za ovrhu, dostavio je dopisom od 16. prosinca 2025. presliku cjelokupnog spisa poreznog obveznika, ovdje tuženika DČ.

6. Na temelju ovih materijalnih dokaza, a koje stranke nisu osporile i dovodile u pitanje, utvrđene su slijedeće činjenice:

- tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koju je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo na nekretnini ovršenika (ovdje tužitelja) i to na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Osijek, Ispostava Beli Manastir, Klasa: UP/I-415-02/04-01/86, Urbroj: 513-07-14- 01/04-01 od 23. rujna 2004., radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 22.045,10 kuna/2.925,89 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 4.934,71 kune od 18. veljače 2020., pa do isplate, na iznos od 182,85 kuna od 18. veljače 2020. pa do isplate, na iznos od 8.460,01 kuna od 18. veljače 2020. pa do isplate, na iznos od 1.396,91 kuna od 18. veljače 2020. pa do isplate i na iznos od 7.070,62 kuna od 18. veljače 2020. pa do isplate.

- zaključkom Općinskog suda u Osijeku od 15. prosinca 2020., poslovni broj: Ovr-145/2020-17, upućen je ovršenik (ovdje tužitelj) pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a.

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Osijeku od 13. srpnja 2022., poslovni broj: Ovr-145/2020-39, obustavljena ovrha na nekretninama ovršenika (ovdje tužitelja), sve slijedom činjenice što se ni na drugoj elektroničkoj javnoj dražbi nije prikupila niti jedna valjana ponuda.

7. Uzimajući u obzir ova utvrđenja, odlučujući o postojanju žalbenog razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, a radi kojega je tužitelj i upućen na ovu parnicu, sud je stava da je isti neosnovan, odnosno da nije nastupila zastara tražbine radi koje je i pokrenuta ovrha na nekretnini ovršenika (ovdje tužitelja).

8. Prije obrazlaganja naznačenog žalbenog razloga, valja se prvotno osvrnuti na istaknuti procesnopravni prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja, a koji je tuženik isticao tijekom postupka.

8.1. Naime, tuženik je više puta tijekom postupka navodio kako tužitelj više nema pravnog interesa za vođenje ove parnice u kojoj traži proglašenje ovrhe nedopuštenom, a sve slijedom činjenice što je ovrha na nekretnini ovršenika (ovdje tužitelja) pravomoćno obustavljena. Slijedom navedenog, tuženik je predlagao da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu.

8.2. Valja ukazati kako niti jednom odredbom OZ-a nije propisano da nakon provedbe ili obustave ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom postaje neosnovan, niti da je tužba postala nedopuštena. Iz odredbe članka 62. stavak 1. točka 4. OZ-a, prema kojoj nakon što je ovrha već provedena ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, među ostalim i ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe proglašena nedopuštenom, proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi nakon dovršetka ovrhe. Osim toga, sud je stava kako tužitelj koji je zaključkom ovršnog suda upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nije u toj parnici dužan dokazivati pravni interes za podnošenje tužbe.

9. Ponovno valja ukazati kako je sud od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Službe za naplatu i ovrhu zatražio spis predmeta poreznog obveznika, ovdje tužitelja, a kojem traženju je Porezna uprava udovoljila dostavom preslika predmetnog spisa.

9.1. Čitanjem predmetnog spisa sud je utvrdio kako je rješenjem Općinskog suda u Belom Manastiru od 29. prosinca 2004., poslovni broj: Ovr-2800/2004-2, na temelju ovršne isprave i to rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave Područnog ureda Osijek, Ispostave Beli Manastir od 23. rujna 2004., Klasa: UP/I-415-02/04-01/86, Urbroj: 513-07-14-01/04-1, a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, ovdje tuženika, u iznosu od 57.703,12 kuna, kamata na taj iznos od 23.922,22 kuna, odnosno sveukupno 81.625,44 kuna određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist tuženika na nekretnini tužitelja označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica Palača površine 715 m2, upisana u broj zk. uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

10. Sud je pribavio i ovršni spis Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr- 145/2020 te utvrdio kako je prijedlog za ovrhu na nekretnini radi naplate novčane tražbine podnesen na temelju ovršne isprave i to pravomoćnog i ovršnog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Osijek, Ispostava Beli Manastir od 23. rujna 2004., Klasa: UP/I-415-02/04-01/86, Urbroj: 513-07-14-01/04-01, a radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 22.045,10 kuna / 2.925,89 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 4.934,71 kune od 18. veljače 2020. pa do isplate, na iznos od 182,85 kuna od 18. veljače 2020. pa do isplate, na iznos od 8.460,01 kune od 18. veljače 2020. pa do isplate, na iznos od 1.396,91 kune od 18. veljače 2020. pa do isplate te na iznos od 7.070,62 kune od 18. veljače 2020. pa do isplate.

11. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je porezno tijelo po službenoj dužnosti 20. studenog 2019., prije pokretanja ovršnog postupka koji se vodio pod poslovnim brojem: Ovr-145/2020, otpisalo kamate za koje je nastupila zastara potraživanja te iste nisu obuhvaćene ovršnim postupkom.

11.1. Sud je predmetnu činjenicu utvrdio čitanjem dokumentacije priložene uz odgovor na tužbu na listu 24-31 spisa.

12. Naime, tužitelj je tijekom postupka navodio kako se prijedlog za ovrhu temelji na rješenju porezne uprave, a ne na uknjiženom založnom pravu, a da je tražbina koja se potražuje postupkom ovrhe prestala postojati jer je zastarjela.

13. Imajući na umu točku 9.1. i 10. obrazloženja, pravilno tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je zastarjela tražbina na ime kamata otpisana i nije obuhvaćena ovršnim postupkom, dok je za preostalo potraživanje zasnovano založno pravo na nekretnini tužitelja te upisano u zemljišnoj knjizi pod poslovnim brojem: Z-2161/2005, a koje je zasnovano na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja od 29. prosinca 2004., poslovni broj: Ovr-2800/2004. Dakle, založno se pravo temelji upravo na rješenju Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Osijek, Ispostava Beli Manastir, Klasa: UP/I-415-02/04-01/86, Urbroj: 513-07-14-10/04-01 od 23. rujna 2004.

14. Sud je shvaćanja kako je založno pravo po svojoj prirodi jače od zastare te je moguće namirenje i zastarjele tražbine, ali samo u korist onog vjerovnika čije je potraživanje osigurano založnim pravom upisanim u javne knjige te u opsegu koji isključuje zastarjela potraživanja kamata i drugih povremenih davanja. Slijedom činjenice što je potraživanje tuženika osigurano založnim pravom upisanim u zemljišne knjige i to upravo u opsegu koji isključuje zastarjela potraživanja kamata radi čega je tuženik i otpisano iste po službenoj dužnosti, odlučujući o postojanju žalbenog razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a, radi kojeg je tužitelj upućen na ovu parnicu, sud je stava da je isti neosnovan, odnosno da nije nastupila zastara tražbine radi koje je i podnesen prijedlog za ovrhu na nekretnini tužitelja i to rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Osijek, Ispostava Beli Manastir, Klasa: UP/I-415-02/04-01/86, Urbroj: 513-07-14-10/04-01 od 23. rujna 2004.

15. Slijedom navedenog, obzirom da je žalbeni razlog radi kojeg je tužitelj upućen u predmetnu parnicu neosnovan, to je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

16. Odluka o trošku pod točkom II. izreke donesena je na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka. Tuženik je zahtijevao trošak u ukupnom iznosu od 600,00 eura, a sud je ocijenio da je isti u cijelosti osnovan. Tuženiku je naime priznat trošak sastava odgovora na tužbu i trošak zastupanja na ročištima održanim 8. prosinca 2025. i 16. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eura za svaku radnju, što je sveukupno 600,00 eura.

Đakovo, 19. siječnja 2026.

Sudac

Petar Grgur

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju, putem privremenog zastupnika

2. Tuženiku, po zakonskom zastupniku