Republika Hrvatska
Trgovački sud u Zadru
Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35
Poslovni broj: Povrv-63/2024-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Ani Markač, na prijedlog više sudske savjetnice Anamarije Kovačić Milković, u pravnoj stvari tužitelja ZLOIĆ d.o.o., Zagreb, Gračanska cesta 127, OIB: 02542624475, kojeg zastupa ju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Cesarec Skerlev d.o.o., Zagreb, Miramarska 24, protiv tuženika OLIVE GARDEN d.o.o., Šibenik, Jadrija 69, OIB: 73913209191, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d., Zagreb, Ulica kneza Domagoja 4, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 9. prosinca 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, njegovog punomoćnika Edija Suljića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Cesarec Skerlev d.o.o., Zagreb, i zakonskog zastupnika tuženika, njegovog punomoćnika Mihovila Lucića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d., Zagreb te nakon objave presude, 19. siječnja 2026. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Šibeniku, Šibenik, Stjepana Radića 81 , poslovni broj: Ovrv-308/2024 od 16. travnja 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženiku OLIVE GARDEN d.o.o., Šibenik, Jadrija 69, OIB: 73913209191, da tužitelju ZLOIĆ d.o.o., Zagreb, Gračanska cesta 127, OIB: 02542624475, isplati tražbinu u iznosu od 45.000,00 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje na navedi iznos teku od 18. studenog 2023. pa do isplate, po stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se ta prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na znazi na dan 1. srpnja te godine, a koje zatezne kamate teku od 16. travnja 2024. pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Šibeniku, Šibenik, Stjepana Radića 81, poslovni broj: Ovrv- 308/2024 od 16. travnja 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 505,00 EUR sa zateznim kamatama; i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,
i
r i j e š i o j e
I. Na temelju odredbe čl. 501. a Zakona o parničnom postupku, a temeljem nepravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Ovrv-308/2024 od 16. travnja 2024., a radi osiguranja novčane tražbine tužitelja - predlagatelja osiguranja društva ZLOIĆ d.o.o., Zagreb, Gračanska Cesta 127, OIB: 02542624475 prema tuženiku - protivniku osiguranja društvu OLIVE GARDEN d.o.o., Šibenik, Jadrija 69, OIB 73913209191, u iznosu od 45.000,00 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 18. studenog 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, kao i radi osiguranja troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. travnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine određuje se
p r e t h o d n a m j e r a
1. Nalaže se Financijskoj agenciji da izda nalog o zabrani raspolaganja novčanim sredstvima po računima i oročenim novčanim sredstvima svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju tuženika - protivnika osiguranja, bez njegove suglasnosti, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun protivnika osiguranja prema podacima iz Jedinstvenog registra računa, a zatim na oročenim novčanim sredstvima kod svih banaka kod kojih tuženik - protivnik osiguranja ima oročena novčana sredstva, u visini novčanog iznosa određenog rješenjem o osiguranju za vrijeme od dana donošenja rješenja o prethodnoj mjeri do uključujući 15 -tog dana od dana stjecanja uvjeta za ovrhu na predmetnoj tražbini.
2. Dostavom Financijskoj agenciji ovog rješenja o osiguranju, tužitelj - predlagatelj stječe založno pravo na tražbini tuženika - protivnika osiguranja prema banci za isplatu novčanih sredstava na računu.
3. Dok postoji založno pravo tužitelja - predlagatelja osiguranja, banka sa računa tuženika - protivnika osiguranja ne smije ništa plaćati na temelju drugog naloga koji je primila kasnije, a ni na temelju onih koje je primila prije, ako vjerovnici na temelju tih naloga nisu stekli založno pravo na tražbini tuženika - protivnika osiguranja.
II. U preostalom dijelu za iznos od 505,00 EUR na ime ovršnog troška, sve sa pripadajućima zateznim kamatama; odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja – predlagatelja osiguranja za određivanjem prethodne mjere.
III. Nalaže se tuženiku OLIVE GARDEN d.o.o., Šibenik, Jadrija 69, OIB: 73913209191 naknaditi tužitelju ZLOIĆ d.o.o., Zagreb, Gračanska cesta 127, OIB: 02542624475 parnične troškove u iznosu od 6.375,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 24. siječnja 2024. podnio protiv tuženika (kao ovršenika) Općinskom sudu u Šibeniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa (list spisa 5), a radi isplate iznosa od 45.000,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, a povodom kojega je Općinski sud u Šibeniku 16. travnja 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-308/2024.
2. Protiv tog rješenja tuženik (tada u svojstvu ovršenika) pravovremeno je podnio prigovor pobijajući isto po osnovi i visini navodeći da tuženik nema nikakvih dugovanja prema tužitelju. Predmetna vjerodostojna isprava – račun br. 2313-1-1 od 7. studenog 2023. temelji se na Ugovoru od 26. lipnja 2017., a koji Ugovor je u cijelosti ništetan, a podredno tome, isti je raskinut dopisom tuženika od 14. veljače 2023. te stoga isti ne proizvodi nikakve pravne učinke pa je slijedom toga i predmetni račun neosnovan odnosno tražbina tužitelja u cijelosti je neosnovana. Tuženik navodi kako je i visina tražbine sasvim neosnovana obzirom da je tužitelj sasvim neosnovano zaračunao iznos svoje tražbine od 46.000,00 EUR. Naime, društvo Gebetsroither International GmbH nije isplatilo tuženiku iznos od 900.000,00 EUR temeljem četvrte, pete i šeste rate kako to neosnovano tvrdi tužitelj. Uz to, tužitelj sasvim neosnovano obračunava PDV na iznos od 4%. Kako tužitelj i tuženik već vode parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Zadru, Stalnom službom u Šibeniku pod poslovnim broj: P - 115/2023, u kojem postupku ovdje tuženik traži da se utvrdi ništetnost predmetnog Ugovora, a podredno tome da se utvrdi kako je Ugovor raskinut, tuženik predlaže prekid ovog postupka do donošenja odluke u parničnom postupku poslovni broj: P- 115/2023 Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, obzirom da navedena odluka predstavlja prethodno pitanje, sve sukladno čl. 213. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
3. Općinski sud u Šibeniku se rješenjem poslovni broj: Ovrv-308/2024-8 od 14. svibnja 2024. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i nakon pravomoćnosti istoga dostavio predmetni spis ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.
4. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Povrv-63/2024-5 od 28. kolovoza 2024. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
5. U postupku nastavljenom nakon pravomoćnosti naprijed navedenog rješenja ovog suda, dakle u parnici, tužitelj je naveo da su tužitelj i tuženik 26. lipnja 2017. sklopili Ugovor o poslovnom savjetovanju i posredovanju pri zakupu (dalje: Ugovor) kojim su utvrdili da su još od 2011. godine u intenzivnim poslovnim odnosima u cilju realizacije projekta naziva "Olive Garden" kao i turističkog projekta unutar šireg obuhvata urbanih zona Jadrija-Šibenik i Srima-Vodice (dalje: Projekt) budući da je tuženik vlasnik niza nekretnina na kojima se može ostvariti taj Projekt, dok tužitelj raspolaže svim znanjem i poslovnim vezama kako bi se taj Projekt realizirao. Kao rezultat suradnje 20. lipnja 2017., da je sklopljen Predugovor s društvom Gebetsroither International GmbH, Austrija, Weißenbach bei Liezen, Gebetsroitherweg 1, OIB 23834057689 (dalje: Predugovor) kojim se regulirao poslovni odnos na nekretninama tuženika te unutar kojeg je bilo izvjesno da će biti sklopljeni i drugi razni pravni poslovi (kupoprodaja, zakup, pravo građenja i sl.) između tuženika kao vlasnika nekretnina i društva Gebetsroither International GmbH kao investitora. Temeljnim Ugovorom da je ugovoreno da će tužitelj kao izvršitelj usluga i dalje pružati tuženiku usluge savjetovanja (consultinga) te su u čl. 2. Ugovora propisane njegove obveze kao izvršitelja usluga, a jedna od bitnih obveza da je bila naći i dovesti u vezu s tuženikom (kao vlasnikom zemljišta) osobe koje bi s tuženikom pregovarale o najmu ili kupnji nekretnina ili sklapanju nekog drugog pravnog posla u pogledu tuženikovih nekretnina. U tom smislu tužitelj da je poduzimao niz radnji sukladno sklopljenom Ugovoru koje su uključivale ne samo posredovanje između tuženika i trećih osoba, već i brojne druge konzultantske i projektantske aktivnosti i usluge koje su izvršavane kako paralelno s Ugovorom tako i prethodno Ugovoru te su zapravo i evoluirale u Ugovor te omogućile razvoj Projekta. Ove aktivnosti da su prvenstveno vidljive iz činjenice da je poljoprivredno zemljište (u naravi maslinik) tuženika autorskom idejom direktora tužitelja o izgradnji hibridnog turističkog resorta te inicijativom tužitelja da se provede izmjena prostornog plana, učinjeno atraktivnim za turističko tržište i ulaganje. Tužitelj da je ovaj Projekt prezentirao brojnim potencijalnim ulagačima i bankama te da su se njegove aktivnosti konkretizirale kasnijom poslovnom suradnjom tuženika i društva Gebetsroither International GmbH s kojim je tužitelj povezao tuženika. Tako je tužitelj, između ostalog, vodio pregovore te ponudio Projekt i Rewe-DER Touristik i TUI-u kao zainteresiranim stranama. Uzevši u obzir da su sve prethodno nabrojane aktivnosti tužitelja teško materijalno procjenjive, tuženik i tužitelj da su odlučili naknadu tužitelja vezati uz cijenu prihoda iz zakupa zemljišta te su se iz tog razloga suglasili oko izračuna nagrade u visini od 4% od postignute cijene , a ovo iz razloga jer su smatrali da se na ovaj način može lako izračunati vrijednost usluge i pratiti njihova vrijednost kroz budući period od 25 godina. Iz navedenog da proizlazi da je poslovna suradnja tuženika i društva Gebetsroither International GmbH isključivo plod i posljedica projekta kojeg je osmislio direktor tužitelja te da je zasnivanje prava gradnje na nekretninama tuženika samo jedna od posljedica pruženih usluga. Direktor tužitelja tako da je prisustvovao na više od 100 (sto) sastanaka, uglavnom povezanih s putovanjima u Šibenik ili u inozemstvo radi sastanka s potencijalnim investitorima, zajedno sa svojim suradnicima uložio više od 1500 radnih sati te proveo gotovo 7 godina kontinuiranih aktivnosti u svrhu realizacije predmetnog projekta, a bez kojim ne bi bilo moguće realizirati Projekt niti poslovnu suradnju između tuženika i društva Gebetsroither International GmbH, što je razvidno iz korespondencije direktora tužitelja sa direktorom tuženika i ostalim osobama koje su sudjelovale u Projektu. Kao rezultat posredovanja i pronalaska zainteresiranih investitora, a u okviru Predugovora, tužitelj da je doveo u vezu tuženika i društvo Gebetsroither International GmbH, uslijed čega je sklopljen Ugovor o osnivanju prava građenja 30. ožujka 2018. (dalje: Ugovor o pravu građenja). Tim Ugovorom o pravu građenja da se osnovalo pravo građenja na nekretninama tuženika, a u korist društva Gebetsroither International GmbH kao nositelja prava građenja, a na temelju kojeg je to društvo imalo u planu izgraditi turističke-resort s kompletnim pratećim sadržajem sukladno Projektu i postojećim prostornim planovima. Čl. 3. Ugovora o pravu građenja da je ugovoreno da tuženik kao vlasnik nekretnina, ima pravo na naknadu za pravo građenja, a prema kojem za prvu godinu prava građenja tuženik ima pravo na naknadu u visini od 195.000,00 EUR, za drugu godinu 250.000,00 EUR, za treću godinu 285.000,00 EUR i sl. Sve prethodno navedene činjenice da su već utvrđene pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj: Povrv-153/2020 od 17. lipnja 2021., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-3738/2021 od 8. srpnja 2023., kao i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revd 4454/2022 od 22. ožujka 2023. te da bi bilo kakva odluka suda koja bi išla u bilo kojem drugom smjeru od već postojećih sudskih odluka bila negacija pravomoćno presuđene stvari (res judicate). Predmet ovog sudskog postupka su naknade po osnovi provizije od 4% i to za godine 2021., 2022. i 2023., a koje ukupno iznose 45.000,00 EUR, a sve sukladno utuženom računu, a budući da ga je tuženik odbio podmiriti. Na ime naknade za pravo građenja društvo Gebetsroither International GmbH da je tuženiku isplatilo na ime četvrte (2021.), pete (2022.) i šeste (2023.) svake godine iznos od 285.000,00 EUR, a što ukupno da iznosi 900.000,00 EUR te da je time tužitelj kao posrednik prilikom sklapanja Ugovora o pravu građenja stekao pravo na isplatu provizije u iznosu od 4% od uplaćene prve rate. Tužitelj da je stoga izdao utuženi račun br. 2313-1-1 od 7. studenog 2023. na kojem je iskazana provizija u iznosu od 45.000,00 (s PDV-om), a što da predstavlja proviziju od 4% na četvrtu, petu i šestu ratu naknade za pravo građenja. Tužitelj da ima pravo obračunati proviziju u visini od 4% od postignute cijene nekog posla, a da će se provizija isplatiti po primitku pojedine uplate, a sve sukladno članku 4. Ugovora. Kako je tužitelj posredovao u sklapanju Ugovora o pravu građenja između tuženika i društva Gebetsroither International Gmbh te kako je to društvo tuženiku isplatilo prethodno navedene rate naknade za pravo građenja, tužitelj da je stekao pravo na naplatu provizije te su u tom smislu izdani računi u cijelosti osnovani. Nadalje, tužitelj ističe kako Ugovor kojeg su sklopili tuženik i tužitelji nije ništetan, niti je protivan prisilnim propisima na način da bi posljedica toga bila ništetnost tog Ugovora, sa sve iz razloga jer su sudovi Republike Hrvatske u pravomoćnim presudama utvrdili da je Ugovor pravno valjan, jer je direktor tuženika na sudskoj raspravi jasno izjavio da je Ugovor na snazi te da do mogućih kršenja Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje, Zakona o odvjetništvu te Zakona o posredovanju u prometa nekretninama u konkretnom slučaju nije niti došlo, a i da su takva kršenja počinjena, da ista nemaju za posljedicu ništetnost ugovora, već eventualno prekršajnu odgovornost, ali da do koje u ovom konkretnom slučaju nije niti došlo. Također, tužitelj ističe kako Ugovor nikada nije raskinut, odnosno da dopisom tuženika od 14. veljače 2023. nije zakonito raskinut Ugovor budući da za to nisu postojali valjani razlozi.
6. Tuženik u nastavku postupka ustraje kod ranijih prigovornih navoda kako nema dugovanja prema tužitelju kao i kod prijedloga da se ovaj parnični postupak prekine do donošenja odluke u parničnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru, Stalnom službom u Šibeniku pod poslovnim brojem: P-115/2023, obzirom da navedena odluka predstavlja prethodno pitanje. Cjelokupno potraživanje tužitelja da se temelji na navedenom Ugovoru stoga da je od presudne važnosti i za ovaj predmet da sud prvo utvrdi je li navedeni Ugovor ništetan odnosno je li isti raskinut. Pozivanje tužitelja na ranije sudske presude da je sasvim irelevantno za ovaj postupak obzirom da je ranija presuda Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj: Povrv- 153/2020 donesena u vremenu dok Ugovor nije bio raskinut. Do raskida Ugovora da je došlo tek kasnije dopisom tuženika od 14. veljače 2023. Netočna je i iskonstruirana tvrdnja tužitelja kako je sud pravomoćno utvrdio da je tužitelj izvršio sve svoje obveze, kao i kako je tuženik nadalje dužan plaćati tužitelju proviziju od 4%, obzirom da sudovi tako nešto nisu niti utvrđivali. U svakom slučaju, tuženik da smatra kako je predmetni Ugovor ništetan te kako tužitelj nije ispunio svoje obveze iz istoga. Tuženik pojašnjava da je TZ (zakonski zastupnik tuženika) prije više od deset godina došao na ideju da na području urbanih zona Jadrija (Šibenik) i Srima (Vodice) napravi turistički projekt u obliku turističkog kampa te da je u tu svrhu stekao vlasništvo nad nizom nekretnina na navedenom području kao i osnovao društvo OLIVE GARDEN d.o.o., ovdje tuženika. S tim u vezi, da je pregovarao s nizom posrednika i potencijalnih investitora pa je tako negdje oko 2010. godine došao u vezu i s UZ, zakonskim zastupnikom tužitelja. Tuženik da je istoga upoznao sa svojim planovima i projektima, ali da među njima nije nastao bilo kakav konkretan pravni odnos. Nakon toga, stranke nekoliko godina da nisu bile ni u kakvom kontaktu (ili vrlo slabom kontaktu) do trenutka kada su TZ i OLIVE GARDEN d.o.o., kao nalogodavci, s ciljem pronalaska investitora i realizacije gore spomenutog turističkog projekta, s UZ (direktorom tužitelja) kao izvršiteljem, dana 26. lipnja 2017. sklopili gore navedeni Ugovor. Stranka toga ugovora da je gospodin UZ osobno, a ne tužitelj pa tuženik prigovara aktivnoj legitimaciji. Sukladno navedenom Ugovoru, obveze UZ kao izvršitelja da su se sastojale prvenstveno u tome da dovede u vezu tuženika s osobama koje bi pregovarale o zakupu ili kupnji nekretnina koje su u njegovom vlasništvu, kao i da formulira urbanističke i arhitektonske prijedloge, pruža pravnu i tehničku podršku, komunicira sa potencijalnim investitorima i sl. Međutim, predmetni Ugovor da je u cijelosti ništetan, a tužitelj, kao ni UZ, da nisu nikada izvršili svoje ugovorne obveze ni u kojem dijelu. U članku 1. Ugovora da je navedeno kako su ugovorne strane još od 2011. godine u intenzivnim poslovnim odnosima u cilju realizacije predmetnog turističkog projekta, što nije točno. Stranke da su tada došle u kontakt, no sve do 2017. godine da nije bilo nikakvog poslovnog odnosa među njima niti suradnje u cilju realizacije predmetnog turističkog projekta. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza g. UZ, koji je pred naslovnim sudom prilikom saslušanja od dana 19. ožujka 2021. godine naveo sljedeće: „Upoznao sam zz tuženika prije otprilike 10 godina, s tim da sam intenzivnije s njim surađivao od 2016. godine, kada je gospodin TZ formirao tvrtku i tražio nove partnere pretežito u inozemstvu radi ostvarivanja projekta kampa odnosno hotela“. Tuženik navodi da je ono što je najbitnije je da tužitelj (odnosno UZ) nije doveo investitora - društvo Gebetsroither International GmbH, Austrija, Weiβenbach bei Liezen, Gebetsroitherweg 1, OIB: 23834057689, u vezu s tuženikom već da je investitora pronašao zakonski zastupnik tuženika putem g. MZ, međunarodno priznatog stručnjaka za kamp turizam i bivšeg predsjednika udruge kamping saveza Hrvatske, a o čemu da postoji i pisani trag u e-mailovima i dopisima, poslanima od strane g. MZ kao i zakonskog zastupnika društva Gebetsroither International GmbH. Društvo Gebetsroither International GmbH da se obratilo zakonskom zastupniku tuženika svojim dopisom od 3. srpnja 2012., s otvorenom ponudom za suradnju i partnerstvo, stoga da je nesporno jasno kako nije tužitelj navedenog investitora doveo u vezu s tuženikom. Navedena činjenica da je razvidna i iz e-mail korespondencije vođene između zakonskog zastupnika tuženika, g. MZ i predstavnika društva Gebetsroither. Do realizacije projekta tuženika uistinu da je došlo i to putem gore navedenog investitora Gebetsroither International GmbH, na način da su tuženik i društvo Gebetsroither International GmbH dana 30. ožujka 2018. sklopili Ugovor o osnivanju prava građenja. Navedeno pravo građenja da je preneseno s društva Gebetsroither International GmbH na novoosnovano društvo u Republici Hrvatskoj, Gebetsroither 3E Resorts d.o.o., Pula, Mletačka 12, OIB: 38751034034, temeljem Ugovora o prijenosu prava građenja od 24. srpnja 2018. Da tužitelj nije radio u interesu tuženika odnosno da je isti grubo kršio obveze iz Ugovora da je razvidno već iz činjenice što su osnivači navedenog društva Gebetsroither 3E Resorts d.o.o. (koje društvo je postalo nositelj prava građanja) bili društvo Gebetsroither International GmbH i društvo 3E Turizam d.o.o., Slunj, Nikole Turkalja 5, OIB: 74857810344, kojeg društva da je jedini vlasnik bio upravo tužitelj, a zakonski zastupnik istoga bio je g. UZ. Drugim riječima, tužitelj, odnosno g. UZ osobno, da su bili Izvršitelji gore navedenog Ugovora prema kojem da su trebali zastupati isključivo interese tuženika na način da pronađu investitora/kupca i pružaju tuženiku cjelokupnu podršku u navedenom projektu, a istovremeno da su bili članovi društva odnosno zakonski zastupnici društva 3E Turizam d.o.o. koje društvo da je sudjelovalo u vlasničkoj strukturi društva Gebetsroither 3E Resorts d.o.o. – investitora i nositelja prava građenja. Sasvim da je jasno da poslovni interesi tuženika i društva Gebetsroither 3E Resorts d.o.o. nisu i ne mogu biti isti obzirom na notornu činjenicu kako u bilo kojem poslovnom odnosno poduzetničkom pothvatu svaka strana želi ostvariti što veću dob it. U navedenom odnosu tuženik da je htio ostvariti što veću naknadu za predmetno pravo građenja, dok je društvo Gebetsroither 3E Resorts d.o.o. htjelo platiti što manju naknadu. Sasvim da je jasno da tužitelj nije mogao istovremeno raditi u interesu tuženika kao i u interesu društva Gebetsroither 3E Resorts d.o.o . U prilog tvrdnji kako tužitelj nije ni na koji način izvršio obveze iz Ugovora da ide i činjenica kako se predmetni Ugovor tiče poslovnog savjetovanja i posredovanja pri zakupu, dok je tuženik s investitorom sklopio ugovor o osnivanju prava građenja. S tim u vezi, da se cjelokupan ugovor i obveze iz istoga tiču zakupa ili najma, pa da se tako sukladno čl. 4. Ugovora i naknada Izvršitelju isplaćuje po zaključenju ugovora zakupa nekretnina, a kakav ugovor da nikada nije sklopljen. Nadalje, tuženik navodi da je sasvim netočan navod tužitelja kako tuženik prima godišnju naknadu u iznosu od 285.000,00 EUR temeljem osnovanog prava građenja na nekretninama u njegovom vlasništvu obzirom da je došlo do kasnijih izmjena Ugovora stoga da tuženik prima iznos od 235.000,00 EUR. 4% od navedene naknade da iznosi 9.400,00 EUR, u koji iznos da je već uključen PDV. Sukladno aktualnoj sudskoj praksi, tužitelj da nema pravo naplatiti PDV povrh iznosa od 4% već PDV mora biti uključen u dogovoreni iznos. Stoga, sve i da je tužiteljevo potraživanje osnovano, a što nije, tužitelj da ni u kojem slučaju nema pravo potraživati od tuženika iznos od 45.000,00 EUR za 2021., 2022. i 2023. godinu već maksimalno iznos od 28.200,00 EUR.
7. Očitujući se na prednje navode tuženika tužitelj je istakao kako se protivi prijedlogu tuženika da se ovaj sudski postupak prekine iz razloga jer se između stranaka već vodi parnični postupak pod poslovnim brojem: P-115/2023, u kojem postupku tuženik traži da se utvrdi ništetnost predmetnog Ugovora o poslovnom savjetovanju i posredovanju pri zakupu (dalje: Ugovor), a podredno tome da se utvrdi kako je Ugovor raskinut. Tužitelj smatra da je tuženik pokrenuo predmetni sudski postupak te da je poduzeo radnju nezakonitog raskida Ugovora uslijed nedostatka valjane pravne argumentacije zašto ne vrši plaćanja provizija po predmetnom Ugovoru. Tužitelj ističe da Ugovor nije ništetan jer ne postoje razlozi na kojima bi se temeljila ništetnost Ugovora, a s druge strane Ugovor nije niti zakonito raskinut jer je Ugovor u cijelosti uredno ispunjen od strane tužitelja te da je isti i dalje na snazi. Tužitelj pojašnjava da Ugovor ne predstavlja obični ugovor o posredovanju u prometu nekretninama, već predstavlja složeni pravni posao o djelu (ugovor o consultingu), a što su sudovi jasno utvrdili u već citiranim pravomoćnim presudama. Dakle, na taj Ugovor da se ne primjenjuje Zakon o posredovanju u prometa nekretninama, već da je ugovorena provizija od 4% od postignute cijene bila protučinidba za cjelokupni angažman tužitelja na tom projektu, a koji da obuhvaća i usluge savjetovanja, i usluge upoznavanja tuženika i društva Gebetsroither International GmbH te sve druge usluge koje su navedene u Ugovoru. Tužitelj da je u cijelosti ispunio sve svoje obveze iz Ugovora, a što je jasno potvrđuju sklopljeni Ugovor o osnivanju prava građenja te sudske presude citirane u ovom podnesku kao i email korespondencija. Tužitelj da je u tom smislu poduzimao niz radnji sukladno sklopljenom Ugovoru koje da su uključivale ne samo posredovanje između tuženika i trećih osoba, već i brojne druge konzultantske i projektantske aktivnosti i usluge koje da su izvršavane kako paralelno s Ugovorom tako i prethodno Ugovoru te da su takve aktivnosti tužitelja zapravo i evoluirale u Ugovor te omogućile razvoj Projekta. Ove aktivnosti da su prvenstveno vidljive iz činjenice da je poljoprivredno zemljište (u naravi maslinik) tuženika, autorskom idejom direktora tužitelja o izgradnji hibridnog turističkog resorta te inicijativom tužitelja da se provede izmjena prostornog plana, učinjeno atraktivnim za turističko tržište i ulaganje. U konkretnom slučaju da je riječ o konzaltingu u jednom kompleksnom urbanističkom i turističkom projektu. Rezultat angažmana tužitelja da je nedvojbena korist za tuženika jer da se po završetku sklopljenog Ugovora o pravu građenja sva zemljišta i nekretnine vraćaju tuženiku s višestruko uvećanom vrijednosti od barem 20 milijuna eura, u odnosu na cca 1,0 milijun eura tržišne vrijednosti maslinika prije začetka projekta. Upravo da je ta uvećana vrijednost te provizije koje tuženik svake godine dobiva radi osnovanog prava građenja isključiva zasluga angažmana tužitelja jer da je zemljište prije toga bio običan maslinik bez ikakve građevinske i turističke vrijednosti. Tužitelj ističe kako na njegovo potraživanje nema utjecaj činjenica da je tuženik umanjio ugovorenu naknadu budući da se provizija tužitelja obračunava na one iznose koji su ugovoreni prvotnim Ugovorom. U odnosu na tumačenje odredbe o PDV-u, tužitelj ističe da je u Ugovoru samo određeno da će se obračunavati iznos od 4% od ostvarenog nekog posla. Budući da je tuženik obračunavao PDV u svom poslu prema društvu Gebetsroither, tužitelj da je obračunao PDV i prema tuženiku.
8. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je izveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu, i to računa br. 2313-1-1 od 7. studenog 2023. (l.s. 5, 9), dopisa tuženika od 14. veljače 2023. (l.s. 16, 99-101, 305- 308), dopisa tuženika od 14. veljače 2023. (l.s. 17), tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj: P- 115/2023 od 20. lipnja 2023. (l.s. 18-22), Predugovora o zakupu nekretnina od 20. lipnja 2017. (l.s. 39-35), presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-3738/2021-3 od 8. srpnja 2022. (l.s. 46-55), presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj: Povrv- 125/2020-21 od 17. lipnja 2021. (l.s.56-69), Ugovora o poslovnom savjetovanju i posredovanju pri zakupu od 26. lipnja 2017. (l.s. 70-72), zapisnika Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj: Povrv-153/2020-12 od 19. ožujka 2021. (l.s. 73-78, 223-224, 313- 318), rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revd-4454/2022-2 od 22. ožujka 2023. (l.s. 79-81), dopisa tužitelja od 27. veljače 2023. (l.s. 83-86, 309-312),
zapisnika s Glavne skupštine društva Gebetsroither 3E Resorts d.o.o. od 10. lipnja 2020. (l.s. 87-98), Ugovora o osnivanju prava građenja od 30. ožujka 2018. (l.s. 103- 122, 254-270), email korespondencije (l.s. 123-207), dopisa Gebetsroither International Gmbh od 3. srpnja 2012. (l.s. 225-227), email korespondencije (l.s. 228- 242), djelomičnog izvatka iz sudskog registra za 3Eturizam d.o.o., Zagreb od 27. lipnja 2023. (l.s. 243-244), Društvenog ugovora o osnivanju društva Gebetsroither 3E Resorts d.o.o. od 6. studenog 2017. (l.s. 245-251), djelomičnog izvatka iz sudskog registra za Gebetsroither 3E Resorts d.o.o. od 27. lipnja 2023. (l.s. 252-253), Ugovora o prijenosu prava građenja od 27. srpnja 2018. (l.s.271-281), Aneksa 1. Ugovora o osnivanju prava građenja od dana 30. ožujka 2018. (l.s. 282 -289), kartice konta iz 2021. (l.s. 290), kartice konta iz 2022. (l.s. 291), kartice konta iz 2023. (l.s. 292), Ugovora o ustupanju potraživanja (cesiji) od 2. svibnja 2018. (l.s. 319), presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj: P-115/2023 od 26. lipnja 2025. (l.s. 322-340), žalbe tuženika u predmetu Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj: P-115/2023 od 10. srpnja 2025. (l.s. 346-353), rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-1404/2024-2 od 18. rujna 2024. (l.s. 356-360), uvida u spis Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj: Povrv- 153/2020, uvida u spis Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, poslovni broj: P-115/2023 te saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja UZ (l.s. 385- 387) i zakonskog zastupnika tuženika TZ (l.s. 387-388).
9. Sud je odbio kao nepotreban prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka ŽZ i AZ te prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza salušanjem svjedoka EZ, NZ, MZ i ČZ. Naime, sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene su ocjenom isprava sadržanih u spisu. Stoga, kako izvođenje tih dokaza ne bi dovelo do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari, a dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka, uvažavajući načelo ekonomičnosti postupka, sud je te dokazne prijedloge odbio kao nepotrebne.
10. Naime, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dok iz st. 2. istog članka proizlazi da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
11. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 45.000,00 EUR s osnova isplate naknade za 2021., 2022. i 2023. godinu na temelju Ugovora o poslovnom savjetovanju i posredovanju pri zakupu od 26. lipnja 2017. (dalje: Ugovor), a prema dospjelom i neplaćenom računu br. 2313-1-1 od 7. studenog 2023.
12. Rješenjem od 9. prosinca 2025. sud je odbio prijedlog tuženika da se ovaj parnični postupak prekine do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru, Stalnom službom u Šibeniku pod poslovnim brojem:
P-115/2023 iz razloga jer je navedeni prijedlog po ocjeni ovog suda usmjeren isključivo na izbjegavanje plaćanja daljnjih naknada po osnovi provizije od 4% temeljem Ugovora te da je iz tog razloga tuženik i pokrenuo navedeni parnični postupak kojim traži utvrđenje ništetnosti Ugovora, podredno tome da se utvrdi kako je Ugovor raskinut. Tijekom ovog postupka Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku je donio presudu poslovni broj: P-115/2023 od 26. lipnja 2025. kojom je odbio tužbeni zahtjev ovdje tuženika da se utvrdi ništetnost predmetnog Ugovora, a podredno tome da se utvrdi kako je Ugovor raskinut.
13. Tuženik je prigovorio aktivnoj legitimaciji tužitelja ističući kako tužitelj nije aktivno legitimiran, već fizička osoba UZ. Sud istaknuti prigovor ocjenjuje neosnovanim iz razloga jer je tuženik u svom dopisu od 14. veljače 2023. naveo da upravo tužitelja smatra nositeljem prava iz Ugovora i što je i sam zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu naveo da je Ugovor sklopio upravo sa tužiteljem , a iz čega jasno proizlazi da je upravo tužitelj bio u poslovnom odnosu sa tuženikom, a u kojem odnosu je djelovao UZ kao zakonski zastupnik tužitelja.
14. Iz Ugovora o poslovnom savjetovanju i posredovanju pri zakupu od 26. lipnja 2017. proizlazi da je sklopljen između TZ kao naručitelja projekta te vlasnika dijela zemljišta i poslovnih udjela i tuženika zastupanog po direktoru TZ kao nalogodavcu te UZ kao priznatog stručnjaka za turističke projekte i poslovnog savjetnika i posrednika u realizaciji projekta kao izvršitelja. Odredbom čl. 1. stranke potvrđuju da su još od 2011. u intenzivnim poslovnim odnosima u cilju realizacije projekta radnog naziva „Olive Garden“ kao i turističkog projekta unutar šireg obuhvata urbanih zona Jadrija – Šibenik i Srima –Vodice, da je kao rezultat te suradnje dana 20. lipnja 2017. sklopljen Predugovor sa tvrtkom Gebetsroiter International kojim se regulira poslovni odnos na nekretninama u vlasništvu Olive Garden d.o.o. te da je postalo vrlo izgledno da se unutar višesmjerno pokrenutih poslovnih kontakata realiziraju i razni drugi poslovni odnosi na preostalim nekretninama iz sveukupne zone obuhvata kao i da će izvršitelj UZ i nadalje pružati usluge poslovnog savjetovanja (konzaltinga) te intenzivno pratiti sve korake do konačne realizacije projekta, pri čemu se naročito misli na: formulaciju urbanističkih i arhitektonskih prijedloga i mogućnosti gradnje, komunikaciju i provjeru svih zainteresiranih investitora ili partnera, pravnu i tehničku (uredsku) podršku pri održavanju sastanaka i sklapanju ugovora, komunikaciji sa nadležnim službama Ministarstva, Županije i Grada te nastojati naći i dovesti u vezu s nalogodavcima osobe (kupce) koje bi s njima pregovarale o najmu ili kupnji nekretnina. Izvršitelju sukladno čl. 4. tog Ugovora za obavljanje usluga savjetovanja i posredovanja pripada nagrada u visini od 4 % od postignute cijene nekog posla, pri čemu konačnu cijenu predstavlja ukupno ugovoreni iznos – sveukupni zbroj godišnjih najamnina. Naknada se isplaćuje po zaključenju ugovora zakupa nekretnina, po svakoj uplati zakupoprimca. Izvršitelj ostvaruje pravo na ugovorenu nagradu u cijelosti samo u slučaju sklopljenog ugovora i isplaćene dogovorene cijene u cijelosti, po dinamici iz Ugovora o zakupu na račun nalogodavca ili neke druge osobe koju nalogodavci za to ovlaste, a o čemu će nalogodavci sastaviti posebnu pisanu potvrdu. Izvršitelj po ovom ugovoru ima pravo sudjelovati u svim pregovorima između nalogodavca i kupca, upoznavati sve strane o svim elementima ugovora, sudjelovati u sastavljanju ugovora i pomagati u svim poslovima pregovaranja koji mogu dovesti do ispunjenja ciljeva iz ovog ugovora.
15. Pregledom spisa Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj: Povrv -153/2020 proizlazi da je predmet istoga bio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 240.351,30 kn s osnova isplate naknade za 2018., 2019., i 2020. godinu na temelju Ugovora. U tom postupku pravomoćno je utvrđeno da su stranke u poslovnom odnosu temeljem Ugovora, da je tužitelj izvršio sve svoje obveze iz Ugovora, da je sklopljen Ugovor o pravu građenja kao rezultat tih poslovnih aktivnosti te da je tuženik dužan plaćati proviziju od 4% od svake zaprimljene uplate po Ugovoru o pravu građenja. Također, pravomoćno je utvrđeno da su stranke zasnovale obveznopravni odnos koji po svojoj pravnoj prirodi ima elemente ugovora o posredovanju i ugovora o djelu (ugovora o savjetovanju).
16. Pregledom spisa Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj: P-115/2023 proizlazi da je presudom od 25. lipnja 2025. sud odbio kao neosnovan zahtjev ovdje tuženika da se utvrdi ništetnost predmetnog Ugovora, a podredno tome da se utvrdi kako je Ugovor raskinut. Iz obrazloženja presude proizlazi da je sud tako odlučio obzirom da nije našao niti jedan razlog za proglašenje predmetnog Ugovora ništetnim temeljem čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) , kao i što je utvrdio da se nisu ostvarili uvjeti za raskid istoga temeljem čl. 360-363. ZOO-a. Ovo stoga što je tijekom postupka utvrđeno da je ovdje tužitelj ispunio ugovorne obveze, naročito kad se uzme u obzir da je ovdje tuženik temeljem aktivnosti ovdje tužitelja sklopio Predugovor o građenju i Ugovor o pravu građenja sa Gebetsroiter International GmbH.
17. Iz računa br. 2313-1-1 od 7. studenog 2023. (l.s. 9) proizlazi da ga je izdao tužitelj na temelju Ugovora od 26. lipnja 2017. za obavljene usluge savjetovanja i posredovanja, a nakon isplate četvrte, pete i šeste rate zakupoprimca Gebetsroither International GmbH u iznosu od 900.000,00 EUR te da tuženiku zaračunava naknadu u iznosu od 4% (45.000,00 EUR) za izvršene usluge.
18. Tužitelj UZ u svom stranačkom iskazu navodi da je tuženika upoznao krajem 2011. godine na jednom simpoziju kamping turizma i da su ga tada posjetili na Jadriji gdje je im je on pokazao svoju imovinu koju ima (gospodarstvo sa maslinikom i sa nekoliko kamp kućica, mobilnih kućica) i za koju je mislio da je pogodna za razvijanje kamping turizma. Kako to sve skupa nije bilo u skladu sa prostornim planom da su tuženiku ponudili izraditi projekt uređenja kampa sukladno zakonskim regulativama. Tuženiku da je to bilo preskupo i da nije prihvatio njihovu ponudu. To je bilo 2012. godine i nakon toga da su se povremeno viđali. 2015. da se intenzivirao njihov poslovni kontakt. Te godine njegova tvrtka 3E TURIZAM d.o.o. koja se bavi projektiranjem i konzaltingom u turizmu da je bila ugovorni partner dva velika svjetska koncerna TUI i DER TURISTIK te se u to doba pojavila mogućnost da se na zemljištu gospodina TZ i to na masliniku formira T3 ZONA uz ispunjenje određenih preduvjeta. Da bi se ti preduvjeti ispunili da je trebala inicijativa investitora te da je istu gospodin TZ i pokrenuo s tim da je dio određenih preduvjeta trebao ispuniti Grad Šibenik, Grad Vodice i Županija Šibensko-Kninska. Nakon usvajanja detaljnog plana uređenja koji je donio Grad Šibenik da je bilo moguće formalizirati ugovorni odnos između tužitelja i tuženika. Nakon toga da su se pojavili i određeni investitori, neki od njih preko tuženika, neki preko određenih agencija, a neki preko njega. Do investitora T da su došli putem njegove tvrtke 3E TURIZAM d.o.o. Također i gdin. TZ da je došao do gdin. ŠZ i to tako da ga je s istim upoznao gdin. MZ. Tada da je bilo bitno da postoji projekt i zakonska osnova da se taj projekt realizira. Projekt koji je izradila njegova tvrtka da je bio prihvatljiv i investitoru i vlasniku zemljišta - gospodinu TZ te da su sastavni dio projekta arhitektonsko rješenje, urbanističko rješenje, studija utjecaja na okoliš i pravni odnos između vlasnika zemljišta i investitora, a sve to da je izradila njegova tvrtka o svom trošku. Taj projekt da je sastavni dio Ugovora o pravu građenja koje je sklopila tvrtka tuženika i austrijska tvrtka Gebetsroither. Nakon što je taj ugovor sklopljen da je on smatrao da je njegova obveza u tom dijelu obuhvata poslovne suradnje obavljena i da mu pripada pravo na honorar. 2017. da su tuženik i on sklopili Ugovor o poslovnom savjetovanju i posredovanju pri zakupu prema kojem da je njegova obveza bio konzalting u svrhu ekonomskog iskorištavanja zemljišta u vlasništvu tuženika koji se odnosio i odnosi se još uvijek na širu zonu Jadrije i Srime. U potpunosti da je ispunio svoju obvezu prema predmetnom Ugovoru i da je prema istome njemu trebalo pripasti 4 posto prema ostvarenom prihodu, a isplata da je bila dogovorena nakon što tuženik zaprimi uplatu od strane investitora prema Ugovoru o pravu građenja. Predmetni Ugovor po njemu da je i dalje na snazi i da traje koliko i Ugovor o pravu građenja koji je sklopljen na 25 godina s tim da je napomenuo da taj ugovor obuhvaća i čestice zemlje na kojima nije još uvijek realiziran projekt gradnje. To zemljište sa 3 kamp kućice i tisuću stabala maslina u početku da je vrijedilo milijun eura, a da će sada nakon izgradnje infrastrukture koja ostaje u vlasništvu tuženika vrijediti preko 20 milijuna eura.
19. Tuženik TZ u svom stranačkom iskazu navodi da je tužitelja upoznao 2011. godine u kampu Šimuni kojom prilikom da mu je rekao da ima zemlju na Jadriji koja da je u visoko komercijalnoj turističkoj zoni. Tužitelj da mu je tada rekao da on poznaje neke europske investitore, ali da od tih investitora nije bilo ništa. Gospodina ŠZ - investitora da poznaje nekih 35 godina, a da ih je upoznao gdin. MZ koji da je bio predsjednik udruženja europskih kampova. Tuženik da je u to vrijeme odnosno 2014. godine u svom vlasništvu već imao kamp sa 10 jedinica i da mu tužitelj nije bio potreban za ništa. Ugovor s tužiteljem da je sklopio iz razloga jer je investitor T imao želju izgraditi kamp resort po uzoru na njegovom. Obveza tužitelja prema Ugovoru da je bila da mu daje savjete i da mu pomaže u realizaciji projekta, ali da isti ništa od toga nije učinio. Tužitelj da je s investitorom U osnovao firmu GEBETSROITHER 3E TURIZAM d.o.o., a što da njemu nije smetalo. Prilikom sklapanja Ugovora o pravu građenja između njega i ŠZ da je sudjelovao i tužitelj obzirom da je isti bio suvlasnik tvrtke GEBETSROITHER 3E TURIZAM d.o.o. Po tom ugovoru da je T isplatio svoje obveze i to godišnje 230.000,00 eura i da misli da je sada 3, 4 ili 5 godina da mu isplaćuju taj iznos. Sastavni dio Ugovora o pravu građenja da nije projekt koji je izradio tužitelj. Tužitelj da ga ni na koji način, nije obavještavao o poduzetim radnjama u cilju realizacije sklapanja predmetnog ugovora. Tuženik da je tužitelja isplatio za prve 3, 4 godine predmetnog Ugovora i da radilo o prisilnoj naplati. Od ŠZ da je zaprimio naknadu za 2021., 2022. i 2023. godinu, a sve prema Ugovoru o pravu građenja i to u iznosu od 230.000,00 eura godišnje. Prema ugovoru da je taj iznos bio veći, odnosno da je iznosio 280.000,00 eura, ali da je on pristao da se isti smanji na iznos od 230.000,00 eura odnosno za veličinu čestica zemlje koje nisu podobne za gradnju. Ugovor s tužiteljem da je raskinuo jer nije dobio ono što je trebao dobiti prema Ugovoru.
20. Imajući u vidu ovako suprotstavljene iskaze parničnih stranaka sud je poklonio vjeru iskazu zakonskog zastupnika tužitelja ZZ, budući da je isti i suglasnosti sa ostalim u postupku izvedenim dokazima.
21. Odredbom čl. 15. Zakona o posredovanju u prometu nekretninama ("Narodne novine" broj: 107/07, 144/12 i 14/14, dalje u tekstu: ZPPN) propisano je da se Ugovorom o posredovanju u prometu nekretninama obvezuje posrednik da će nastojati dovesti u vezu s nalogodavcem osobu radi pregovaranja i sklapanja određenog pravnog posla o prijenosu ili osnivanju određenog prava na nekretnini, a nalogodavac se obvezuje da će mu isplatiti određenu posredničku naknadu ako taj pravni posao bude sklopljen.
22. Odredbom čl. 590. ZOO-a propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.
23. Sukladno čl. 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
24. Tuženik je osporio da bi tužitelj tuženiku pružio uslugu čiju naknadu potražuje utuženim računom.
25. Pregledom svih u postupku izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženiku pružena predmetna usluga budući da su same stranke potvrdile u Ugovoru da je upravo rezultat njihove suradnje sklapanje Predugovora tuženika s društvom Gebetsroither International GmbH 20. lipnja 2017., a nakon toga i Ugovora o osnivanju prava građenja 30. ožujka 2018., čiji sastavni dio su projekti, autorski rad UZ, zakonskog zastupnika tužitelja. Upravo zbog niza radnji koje je poduzimao tužitelj sukladno Ugovoru, a koje su uključivale ne samo posredovanje između tuženika i trećih osoba, već i brojne druge konzultantske i projektantske aktivnosti i usluge tužitelja te drugih stručnih osoba koje je tužitelj angažirao za realizaciju navedenih projekata, tuženik je sklopio navedene ugovore s Gebetsroitherom International GmbH, a koji mu i dalje isplaćuje naknadu po tim ugovorima.
26. Da je usluga pružena i primljena proizlazi također iz dostavljene e-mail korespondencije te projektne dokumentacije koja je sastavni dio Ugovora o osnivanju prava građenja, ali i iskaza samih stranaka. Zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu učinio je nespornom visinu isplaćene mu naknade te je naveo "od ŠZ zaprimio sam naknadu za 2021., 2022. i 2023. godinu, a sve prema Ugovoru o pravu građenja i to u iznosu od 230.000,00 eura godišnje".
27. Visinu tužbenog zahtjeva tužitelj je dokazao dostavljajući svu relevantnu dokumentaciju, a kako je tuženik tijekom postupka učinio nespornim visinu isplaćene mu naknade sud je tužiteljev zahtjev prihvatio (točka I. Izreke presude) ocjenjujući da je iznos naknade pravilno obračunat.
28. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultatu cijelog provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj ispunio svoju obvezu iz Ugovora i da mu je tuženik stoga dužan platiti naknadu od 4 % s osnova isplate naknade za 2021., 2022. i 2023. godinu odnosno isplate četvrte, pete i šeste rate zakupoprimca Gebetsroither International GmbH. Slijedom navedenog, sud je održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a) u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 45.000,00 EUR kao iznos dugovane glavnice, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos glavnice od prvog dana dospijeća pa do isplate, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i presudio kao u točki I. izreke presude.
29. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a. Naime, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO- a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Visina kamatne stope određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
30. U odnosu na dio platnog naloga kojim je tuženiku naloženo podmiriti tužitelju trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 1.755,00 EUR kao osnovan tužitelju se priznaje trošak na ime sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 500 bodova, sukladno Tbr. 7. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarifa), s tim da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, sukladno Tbr. 53. 4. Tarife, uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife: odnosno ukupno 1.250,00 EUR. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak na ime predujma naknade iz čl. 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/21, 18/22 i 154/22 - dalje Pravilnik) koji uvećan za PDV iznosi 12,50 EUR te ostatak iznosa naknade koji uvećan za iznos PDV-a iznosi 492,50 EUR, sukladno čl. 5. Pravilnika obzirom da u spisu predmeta ne prileži dokaz da je naprijed navedeno plaćeno, pa po stavu suda taj trošak za tužitelja nije nastao: odnosno ukupno 505,00 EUR. Slijedom navedenoga, presuđeno je kao u toč I. i II. izreke presude.
31. Odluka o prethodnoj mjeri temelji se na odredbi čl. 501.a ZPP -a čije je donošenje tužitelj zatražio u podnesku od 21. ožujka 2025.
32. Prema odredbi čl. 501.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
33. U konkretnom slučaju nije sporno da su se ispunile pretpostavke za podnošenje prijedloga za određivanje prethodne mjere na temelju odredbe čl. 501.a ZPP-a jer je tuženik protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Šibeniku podnio prigovor, a da bi sud odredio navedenu mjeru osiguranja potrebno je da iz navoda prigovora i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Iz činjenice da je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja jasno je kako iz navoda u prigovoru i isprava u spisu ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u ovom sporu, a iz čega proizlazi da su ostvarene pretpostavke za određivanje prethodne mjere propisane odredbom čl. 501.a ZPP -a, pa je u odnosu na glavno potraživanje i dio ovršnog troška odlučeno kao u točki I. izreke rješenja, dok je u odnosu na dio ovršnog troška zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka II. izreke rješenja).
34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: trošak sastava podneska od 16. rujna 2024. u iznosu od 500 bodova, sukladno Tbr. 8.1. Tarife (vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, sukladno Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podneska od 21. ožujka 2025. u iznosu od 500 bodova, sukladno Tbr. 8.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 30. rujna 2025. u iznosu od 500 bodova, sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 12. studenog 2025. u iznosu od 500 bodova, sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 9. prosinca 2025. u iznosu od 500 bodova, sukladno Tbr. 9.1. Tarife te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude održanom 19. siječnja 2026. u iznosu od 50 bodova, sukladno Tbr. 9.3. Tarife, sve uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife; što sveukupno iznosi 6.375,00 EUR. Slijedom navedenoga, riješeno je kao u točki III. izreke rješenja.
35. Na odmjereni parnični trošak naloženo je tuženiku platiti i zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a (čl.151. st. 3. ZPP-a).
36. Rok za ispunjenje činidbe određen je sukladno odredbi čl. 328. st. 2. ZPP- a.
U Zadru 19. siječnja 2026.
Viša sudska savjetnica
Sutkinja
Anamarija Kovačić Milković
Ana Markač
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke dopuštena je žalba.
Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Rok za žalbu je 15 dana.
Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po punomoćnicima,
- tuženiku po punomoćniku,
- u spis.
