Poslovni broj: Us I-2330/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja Vigens d.o.o. Kožino, Put sv. Bartula 37, OIB: 11059217210, zastupanog po opunomoćeniku Draganu Jurjeviću, odvjetniku u Zadru, Hrvoja Vukčića Hrvatinića 8, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi ostvarivanja prava na potporu za 2018. godinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2025., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja a u odsutnosti tuženika, dana 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-034-08/22-01/535, Urbroj: 525-04/127-24-5 od 21. kolovoza 2024.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-034-08/22-01/535, Urbroj: 525-04/127-24-5 od 21. kolovoza 2024. (dalje: osporavano rješenje) odbijena je žalba tužitelja, kao korisnika, protiv Odluke o ostvarivanju prava na potporu za 2018. godinu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija za plaćanje), Klasa: 320-01/18-03/85713, Urbroj: 343-0100/01-23-012 od 10. ožujka 2023. (dalje: Odluka o ostvarivanju prava).

2.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu pobija osporavano rješenje tuženika, navodeći da je tuženik počinio bitne povrede odredaba postupka, da je pogrešno utvrdio činjenično stanje te da je pogrešno primijenio materijalno pravo. U tužbi se ističe da je Agencija za plaćanje dana 10. ožujka 2023. donijela ponovljenu odluku o ostvarivanju prava za potporu za 2018. godinu za tužitelja, kao korisnika, u kojoj da je obračunat povrat ranije isplaćenih potpora radi kršenja višegodišnje obaveze u iznosu od 39.906,76 eur, a nakon što je tuženik već jednom uvažio žalbu i vratio predmet na ponovni postupak. Protiv navedene Odluke o ostvarivanju prava tužitelj da je podnio žalbu i dopunu žalbe. Ističe se da tužitelj smatra da tuženik nije odgovorio na žalbene razloge tužitelja i da je stoga osporavano rješenje nerazumljivo. Agencija za plaćanja u poljoprivredi tužitelju da je obračunala i naplatila ranije isplaćena sredstva za Mjeru 11 – Ekološka proizvodnja zbog toga što za određene Arkod parcele za razdoblje 2016. do 2019. godine nije zatražena potpora za Mjeru 11 – Ekološka proizvodnja pa da je time smanjena obvezna površina i prekršena višegodišnja obveza provođenja ekološke proizvodnje na predmetnim Arkod tablama. Posebno se ističe da se potraživanja za kršenje višegodišnje obaveze Agencija za plaćanje teretila tužitelja i koje je obračunala i naplatila kroz jednostranu kompenzaciju sa ostvarenim potporama u 2022. godini odnose na povrate potpora isplaćenih i obračunatih za razdoblje od 2015. i 2016. godine. Nadalje se kao bitna činjenica ističe se da je nad tužiteljem dana 15. listopada 2018. otvoren stečajni postupak koji je zaključen 15. siječnja 2021. izlaskom iz stečaja te nastavkom poslovanja a u razdoblju kojeg da je održana i sačuvana cjelokupna poljoprivredna proizvodnja i poslovanje. S osnova te činjenice, ukoliko bi se i radilo o kršenju višegodišnje obaveze, Agencija za plaćanje da je sukladno članku 167. i 340. Stečajnog zakona bila dužna, kao stečajni vjerovnik, svoje potraživanje s osnove predmetnog povrata sredstava, nastalo prije otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem, prijaviti kao tražbinu u stečajnom postupku, a koji rok da je propustila. Agencija za plaćanja da nije imala i da nema osnovu za naplatu potraživanja koja se odnose na razdoblje prije otvaranja stečajnog postupka. Nadalje se u bitnome ističe da tuženik odbacuje pozivanje tužitelja na zastarni rok te da se neutemeljeno poziva na to da se radi o ponavljajućim nepravilnostima s obzirom da za dio predmetnih površina nije zatražena Mjera 11 u razdoblju 2016. -2019.godine te da se po zaključku istog može smatrati da u ovom slučaju zastarni rok teče od trenutka prestanka višegodišnje obveze. U tužbi se ukazuje na članak 3. točka 1. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ; Euroautom) br. 2988/95 te ističe da je Agencija za plaćanje Odluku donijela izvan svih rokova s obzirom na okolnosti i činjenice na koje se pozivaju kao mjerodavne za naknadni obračun kršenja višegodišnje obveze, a koje da su im bile poznate i prije otvaranja stečajnog postupka. Nadalje se navodi da se Arkod parcele ID 662301, 663046, 663903 i 2891480 odnose na zemljište prijavljeno u ugaru za koje da nije zatražena potpora za Mjeru 11 – Ekološki razvoj sukladno članku 57. stavak 14. Pravilnika , ali da jesu čitavo vrijeme u ekološkom statutu i nadzoru te da s te osnove nije došlo do smanjenja obvezne površine a čiji ekološki status da je potvrđen i od nadzornog tijela. Površine pod ugarom i iskrčeni vinograd pod ugarom da su prijavljene na jedinstvenim zahtjevima za cijelo obvezno razdoblje kao aktivno zemljište koje se održava osnovnim agrotehničkim mjerama sukladno Pravilniku te da za iste sukladno članku 57. stavku 14. Pravilnika od strane tužitelja nije zatražena potpora. Sam ugar kao obradivo poljoprivredno zemljište na kojem se ne proizvodi poljoprivredna kultura niti vrši ispaša, ali koje se održava u stanju pogodnom za ispašu ili obradu u skladu s člankom 15. Pravilnika o provedbi izravne potpore u poljoprivrede i IAKS mjera ruralnog razvoja da predstavlja i ekološki značajnu površinu. Sve površine tužitelja od ulaska u Ekološku sustav potpora da su pod nadzorom ovlaštenog kontrolnog tijela u ekološkoj proizvodnji i da za sve godine predmetnog obveznog razdoblja 2015.-2019.te da su potvrđene kao aktivne ekološke površine uključujući i ugare. Za te površine da pravično nije zatražena potpora od strane tužitelja iz Mjere 11 jer da se za održavane površine pod ugarom ne isplaćuju potpore iz Mjere 11 sukladno zakonskim odredbama (ekološka potpora) te da je iz navedenog razvidno da tužitelj nije potraživao novac od Agencije za plaćanje ali iste površine da jesu u statusu ekoloških površina s obzirom na preuzetu višegodišnju obvezu za razdoblje od najmanje pet godina u kojem nije dozvoljeno „vratiti“ površine u neekološki status tj. konvencionalnu proizvodnju. Navedeno da znači da obvezna površina koja je u ekološkom sustavu nije smanjena jer da se i sam ugar smatra aktivnoobradivom površinom i to ekološki značajnom površinom. Ističe se da su se kod tužitelja u obveznom petogodišnjem razdoblju sve površine, uključujući i ugare, nalazile u režimu aktivnih ekoloških površina, a što da znači da su navedene površine održavane strojevima (malčiranje) i strogo u režimu ekološki održive površine sukladno Pravilniku i EU direktivama bez primjene bilo kakvih neekoloških radnji i sredstava, a što da potvrđuje i Dnevnik rada kao sastavni dio obaveza tužitelja kada je u pitanju ispunjenje uvjeta i nadzora nad Arkod parcelama u ekološkoj proizvodnji i zapisnici nadzornog tijela koje da je iste potvrdio u cijelom obveznom razdoblju kao ekološke. Tuženik da u odnosu na žalbene razloge samo formalistički navodi kako je Korisnik bio dužan prijavljivati Mjeru 11 – Ekološka proizvodnja na istim površinama svake godine do isteka obveznog razdoblja, uz toleranciju jedne godine, no, tuženik da ne uzima u obzir da se radi o površinama ostavljenim na ugaru kao obradivom zemljištu koji može biti i dugoročan kao jedna od agrotehničkih mjera u poljoprivredi. Pravilnikom da je samo određeno da za zemljište na ugaru nije moguće ostvariti potporu za Mjeru 11, niti se može zatražiti potpora za Mjeru 11. Tužitelj da je predmetne površine Arkod parcela na ugaru za čitavo obvezno razdoblje od 2015. do 2019. godine zadržao u ekološkom statusu, da za iste parcele nije tražio potporu, ali da smatra da iz tog razloga nije došlo do smanjenja obvezne površine radi preuzete višegodišnje obveze. Tuženik da zaključuje da je tužitelj smanjio obveznu površinu te da polazi od toga da tužitelj za dio Akord parcela nije zatražio potporu za Mjeru 11 – Ekološka proizvodnja, zanemarujući da su predmetne Arkod parcele zadržane u ekološkom statusu kroz čitavo petogodišnje razdoblje. U odnosu na neuvažavanje argumenata više sile i otegotnih okolnosti radi neobavještavanja Agencije za plaćanje o istome sukladno članku 134. Pravilnika uz prilaganje odgovarajućih dokaza u roku od 15 dana od kad to korisnik može učiniti, ističe se da je prilažući dokaze i svu relevantnu dokumentaciju tužitelj za predmetne Arkod parcele o istome obavijestio Agenciju za plaćanje dana 30. listopada 2015.godine putem Zahtjeva za prijave na natječaj za ostvarivanje potpore unutar podmjere 5.2. – „Potpora za ulaganja u obnovu poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala narušenog elementarnim nepogodama tj. prirodnim katastrofama, nepovoljnim klimatskim prilikama i katastrofalnim događajima.“ Ističe se da se u slučaju više sile i iznimnih okolnosti sukladno članku 4. stavak 1. Delegirane uredbe komisije (EK) br. 640/2014 u slučaju višegodišnjih preuzetih obveza ne zahtijeva vraćanje potpore koja je primljena prethodnih godina te da se sukladno članku 60. stavku 19. Pravilnika u slučaju da se smanji obvezna površina za više od 10% iz stavka 4. Agencija za plaćanje će narediti povrat do tada ostvarenih sredstava osim u slučaju više sile i iznimnih okolnosti iz članka 134. Pravilnika i prijenosa gospodarstva iz stavka 15. članka kako stoji u Odluci Agencije za plaćanja. Zbog elementarnih nepogoda, suše, mraza, da je došlo do propadanja sadnica vinove loze te da shodno tome u 2016. godini za predmetne Arkod parcele nije zatražena potpora iz Mjere 11 – Ekološki uzgoj, već da su iste prijavljene kao obradive površine – Iskrčeni vinograd – ugar, a po naputku APPRR-a, čiji djelatnici da pomažu korisnicima pri prijavi potpora i popunjavanju Jedinstvenog zahtjeva. Tužitelj da je dana 02. studenog 2015. za predmetne ARKOD parcele dostavio Agenciji za plaćanja prijavu na Javni natječaj (NN 105/15) za dodjelu sredstava iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina 2014. -2018.godine za mjeru „Restruktuiranje i konverzija vinograda“, da je sukladno toj prijavi 24. svibnja 2016. obavljena i redovna kontrola na terenu za mjeru „Restruktuiranje i konverzija vinograda“ od strane kontrolora APPRR-a. Dana 16. lipnja 2016. da je donesena Odluka o odobrenju projekta „Restruktuiranje i konverzija vinograda za provedbu projekta „Zamjena sorti i premještanje vinograda:“ Zbog kontinuiranih vremenskih nepogoda te posljedično velikih otegotnih okolnosti u tržišnom poslovanju tužitelj da donosi odluku o odustajanju od navedenog projekta a samim time i već odobrenih znatnih sredstava u iznosu od 3.847.606,53 kn, a sve zbog racionalne ocjene o posljedicama povlačenja tih odobrenih sredstava s izglednošću realizacije investicije u otežanim okolnostima (ekstremna suša podizanja mladog nasada). Agencija za plaćanje da je bila upoznata sa svim otegotnim okolnostima i obaviještena dopisima o elementarnim nepogodama kao i sa opravdanim neprijavljivanjem predmetnih Arkod parcela u Mjeri 11 – Ekološki uzgoj, pa da stoga ne stoje navodi tuženika da tužitelj Agenciji za plaćanja nije prijavio višu silu i otegotne okolnosti. Ističe se da nigdje nije jasno definirano niti kroz uredbe, niti pravilnicima da stavljanje zemljišta u ugar znači smanjenje obvezne površine ukoliko se zemljište na ugaru drži u ekološkom režimu. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje poništi i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se tužbeni navodi podudaraju s navodima iz žalbe izjavljene protiv Odluke o ostvarivanju prava Agencije za plaćanja, na koje navode da se očitovao u osporavanom rješenju, te da ostaje pri svim utvrđenjima i navodima iznesenim u istom. Ukazuje na odredbu članka 146. stavak 3. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2018. godinu („Narodne novine“, broj: 19/18, 42/18, 45/18), kojom je propisano da je u slučaju više sile ili iznimnih okolnosti korisnik ili njegov ovlaštenik dužan u pisanom obliku, uz prilaganje odgovarajućih dokaza, izvijestiti Agenciju za plaćanja u roku od 15 radnih dana od trenutka kada to može učiniti. Obzirom da je u provedenom postupku utvrđeno da tužitelj nije izvijestio pisanim putem Agenciju za plaćanja o postojanju više sile ili iznimnih okolnosti, mogućnost propisana člankom 134. Pravilnika da se ne može primijeniti na tužiteljev slučaj. U odnosu na tužbene navode da je nad tužiteljem otvoren stečaj te da na temelju članka 167. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj: 71/15, 104/17, 36/22, 27/24) stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku, tuženik ističe da spisu predmeta prilaže očitovanje Agencije za plaćanja glede pravne osnove, ovlaštenja te postupanja Agencije za plaćanja kod utvrđivanja bitnih činjenica prilikom kršenja višegodišnje obveze. Tuženik smatra bitnim ukazati na to da predmet žalbenog postupka nije bila niti je mogla biti prijava i utvrđivanje tražbine u stečajnom postupku sukladno važećim zakonskim propisima te da je u tužbi osporavanom rješenju nesporno utvrdio da je došlo do smanjenja površine u spornim Arkod parcelama, a što da tužitelj u žalbenom postupku ni u tužbi ne osporava, a na temelju čega da je opravdano utvrđeno kršenje višegodišnje obveze. Tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4.Tužitelj se u podnesku od 02. travnja 2025. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu na način da osporava sve navode iz tog odgovora te u bitnome ponavlja navode iz tužbe.

5.U sporu je održavanjem rasprave te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).

6.Tuženik na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 93. stavak 1. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika.

7.Tužitelj je na raspravi ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva ustrajući u navodima da nije bilo osnova za donošenje osporavanog rješenja jer za prijavljivanje nepravilnosti tuženo tijelo saznalo još 2017. pa da je stoga prošao zakonski rok za izricanje sankcija u konkretnom slučaju. U potkrijepu tih navoda predlaže da se izvrši i uvid u spis ovog suda pod brojem UsI-2325/2024 gdje je već donesena nepravomoćna odluka u odnosu na izrečene sankcije za 2017. godine a koji predmet se nalazi trenutno po žalbi tužitelja na Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Ističe da je u tom upravnom postupku iz kojeg je proslijedio taj upravni spor da je izrečena sankcija za ostvarivanje prava na potporu za 2017. pa da nije logično da se izriče sankcija i za 2018. jer da to jedno drugo isključuje. U odnosu na podatke iz registra za tužitelja ističe da je otvaranjem stečajnog postupka i usvajanjem stečajnog plana nastala potpuno nova pravna situacija u odnosu na sve tražbine koje su postojale prije ostvarenja stečajnog postupka te da je u konkretnom slučaju Ministarstvo odnosno Agencija za plaćanje u poljoprivredi prekludirana u izricanju bilo kakvih sankcija jer da je za svoja potraživanja a kojih je bilo, znala prije otvaranja stečajnog postupka, što da znači da današnji tužitelj nakon usvajanja stečajnog plana nije pravni sljednik ranijeg Vigensa d.o.o. koji je prošao kroz stečaj a u odnosu na tražbine koje su bile predmet ispitivanja u stečajnom postupku odnosno sve tražbine koje su egzistirale prije otvaranja stečajnog postupka. U prilog svojih navoda spisu je priložio presudu ovoga suda, poslovni broj. UsI2325/2024-8 od 7. Ožujka 2025. Te žalbu na tu presudu.

8.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora, spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu, presude ovoga suda poslovni broj Us I- 2325/2024-8 od 7. ožujka 2025. te žalbe koja je izjavljena na tu presudu. Sud nije izvršio uvid u spis ovoga suda poslovni broj: UsI-235/2024, u kojem je donesena navedena presuda, obzirom da se spis nesporno dostavljen Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske na rješavanje o žalbi tužitelja. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9.Tužitelj je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika od 21. kolovoza 2024. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke o ostvarivanju prava na potporu za 2018.godinu (dalje: Odluka o ostvarivanju prava na potporu) Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija za plaćanje), Klasa: 320- 01/18-03/85713, Urbroj: 343-0100/01-23-012 od 10. ožujka 2023. Navedena Odluka o ostvarivanju prava donesena je u ponovljenom postupku u izvršenju rješenja tuženika od 01. prosinca 2022. kojim je poništena Odluka za ostvarivanje prava na potporu za 2018. Klasa: 320-01/18-03/85713, Urbroj: 343-0100-01-22-006 od 04. travnja 2022.

12.Iz navoda tužitelja u tužbi i tijekom ovoga spora, navoda tuženika iz odgovora na tužbu te obrazloženja osporavanog rješenja odnosno sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj potpisao Jedinstveni zahtjev za 2015.godinu, List A, da je prijavio Ekološki uzgoj Mjeru 11 te podmjeru M11.2 Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda; da je prijavio površinu od 756,21 ha, od čega višegodišnje nasade u površini od 279,53 ha, oranice u površini od 404,03 ha te pašnjake u površini od 72,65 ha; da je prema Listu B Jedinstvenog zahtjeva za 215. godinu tužitelj zatražio predmetnu potporu na više parcela; da je prema točkama 16., 19., i 20. Lista A Jedinstvenog zahtjeva za 2015. tužitelj podnošenjem zahtjeva izjavio da je upoznat da u slučaju zatražene potpore za mjeru Ekološki uzgoj preuzima višegodišnje obveze propisane Pravilnikom odnosno da je obvezna površina utvrđena površina prema podnesenom zahtjevu za potpore za 2015. te da je upoznat o zadržavanju iste tijekom obveznog višegodišnjeg perioda; da je u Jedinstvenom zahtjevu za 2018. godinu, List A, tužitelj izjavio da mu se plaćanja za M11.2. Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda dodijele za sve površine s Lista B, koje su priznate od strane nadzornog tijela; da tužitelj u Listu B Jedinstvenog zahtjeva za 2018. godinu nije označio Ekološki uzgoj (EKO/EKOP) Arkod parcele ID: 662301, 663046, 663903, 2891480 u ukupnoj površini od 68,65 ha.

13.Odlukom o ostvarivanju prava na potporu za 2018. godinu Agencije za plaćanja odobreno je tužitelju kao korisniku pravo na potporu za 2018. te je u tabličnom prikazu u točki II. izreke navedena tražena količina, utvrđena količina i odobreno pravo za potpore: Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda, Osnovno plaćanje, Očuvanje izvornih i zaštićenih vrsta i kultivara, Plaćanje za prijelaz na ekološke poljoprivredne prakse i metode, Plaćanja u područjima sa značajnim prirodnim ograničenjima, Plaćanja u područjima sa posebnim ograničenjima, Preraspodijeljeno plaćanje i Zeleno plaćanje. Za plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda, u stupcu tražena količina kao i u stupcu utvrđena količina navedeno je 587,12 ha, u stupcu odobreno pravo naveden je iznos od 230.417,49 eur (1.707.969,54 kn), u stupcu višegodišnja sankcija naveden je iznos od 0,00 eur a u rubrici kršenje višegodišnje obveze naveden je iznos od 39.906,76 eur (300.677,51 kn). Vezano za osnovno plaćanje u rubrici tražena količina kao i u rubrici utvrđena količina navedeno je 783,79 ha a u rubrici odobreno plaćanje naveden je iznos od 1.284.962,14 kn.

14.Tuženik svoje rješenje, kao i Agencija za plaćanja svoju Odluku, u bitnome obrazlažu navodeći da je tužitelj potpisom jedinstvenog zahtjeva za 2015.godinu preuzeo višegodišnju obvezu provođenja ekološke proizvodnje (Mjera 11, podmjera Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda) na ukupnoj površini od 756,21 ha u skladu s podnesenim zahtjevom za ulazak u sustav potpore, a koju nije ispunio jer je za 2018. godinu prijavio Ekološki uzgoj na ukupno 589,34 ha, te je zbog kršenja višegodišnje obveze primijenjena administrativna kazna koja se odnosi na vraćanje već isplaćenih iznosa u prethodnim godinama sukladno članku 139. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2018. godinu („Narodne novine“ broj. 19/18, 42/18, 45/18 – dalje Pravilnik) i članka 35. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 640/2014.

15.Tužitelj u tužbi i tijekom ovoga spora ponavlja u bitnome iste prigovore kao i u žalbi i dopuni žalbe na Odluke o ostvarivanju prava na potporu za 2018. godinu od 10. ožujka 2023. Prigovara naime pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i primjeni pravnih propisa, obračunatoj i naplaćenoj sankciji za kršenje višegodišnje obveze, da se predmetne sporne površine (Arkod parcele ID: 662301, 663046, 663903, 2891480 u ukupnoj površini od 68,65 ha) odnose na zemljište prijavljeno u ugaru te da s te osnove nije došlo do smanjenja obvezne površine, poziva se na višu silu i iznimne okolnosti, ističe prigovor zastare. Ujedno se ističe da je nad tužiteljem 15. listopada 2018. godine otvoren stečajni postupak koji je zaključen 15. siječnja 2021. te da Agencija za plaćanja svoja potraživanja sukladno članku 167. i 340. Stečajnog zakona nije prijavila u stečajnom postupku te da više nema pravne mogućnosti da Agencija izriče sankcije koje su predmet ovog spora.

16.Po ocjeni ovoga suda navedeni prigovori tužitelja nisu osnovani.

17.Naime, sukladno člancima 114. i 119. Pravilnika prilikom ulaska u sustav potpore korisnik preuzima obvezu petogodišnjeg razdoblja provođenja ekološkog uzgoja potpisivanjem jedinstvenog zahtjeva na listu A i dužan je provoditi podmjeru na istim površinama i na istom broju hektara u skladu s podnesenim zahtjevom za ulazak u sustav potpore. U skladu s člancima 115. i 120. Pravilnika tijekom trajanja obveznog razdoblja korisnik je dužan na jedinstvenom zahtjevu zatražiti potporu za M11 na listu A i prijaviti površine na listu B u skladu s propisanim rokovima podnošenja jedinstvenog zahtjeva. Prema članku 112. stavak 8. Pravilnika površine s lista B jedinstvenog zahtjeva prijavljene za plaćanja za ekološki uzgoj moraju biti priznate od strane nadzornog tijela.

18.U konkretnom slučaju je, kako je to i gore navedeno, tužitelj potpisom Jedinstvenog zahtjeva za 2015. godinu preuzeo višegodišnju obvezu provođenja ekološke proizvodnje na ukupnoj površini od 756,21 ha u skladu sa podnesenim zahtjevom za ulazak u sustav potpore, a koju nije ispunio obzirom da je za 2018. godinu prijavio Ekološki uzgoj na ukupno 589,34 ha, a što je utvrđeno nakon provedenih administrativnih i prostornih kontrola Arkod parcela.

19.Za zavesti je da je tužitelj sukladno odredbi članka 120. Pravilnika bio dužan tijekom trajanja obveznog razdoblja na jedinstvenom zahtjevu zatražiti potporu za ekološki uzgoj na listu A i prijaviti površine na listu B u skladu s propisanim rokovima podnošenja jedinstvenog zahtjeva. U Jedinstvenom zahtjevu za 2018. tužitelj za predmetne sporne parcele u ukupnoj površini od 68,65 ha nije označio za Ekološki uzgoj (EKO/EKOP). Nadalje, člankom 60. stavkom 1. Pravilnika za 2017. godinu propisano je da se u slučaju nepodnošenja zahtjeva u jednoj godini tijekom petogodišnjeg obveznog razdoblja ne primjenjuje obveza povrata te da se obvezno razdoblje produžuje na jednu godinu. U konkretnom slučaju tužitelj je već za 2016. godinu smanjio obveznu površinu, no, za tu godinu mu, obzirom na navedeni članak 60. stavak 1. Pravilnika za 2017. godinu, nije izračunata administrativna kazna za kršenje višegodišnje obveze, međutim, isti je za 2017. godinu pa do isteka obveznog razdoblja bio dužan prijavljivati površinu u skladu s podnesenim zahtjevom za ulazak u sustav ekološke potpore, a što isti nesporno nije učinio. Uzevši u obzir izloženo za rješavanje ove upravne stvari nisu od utjecaja navodi tužitelja koji se odnose na predmetne sporne parcele jer se, kako sam navodi, predmetne sporne parcele odnose na zemljište u ugaru te da za iste nije zatražena potpora iz Mjere 11 – Ekološki razvoj.

20.Nije osnovan ni prigovor zastare. Naime, činjenica je da je tužitelj sukladno odredbi članka 119. točke 3. Pravilnika preuzeo petogodišnju obvezu provođenja ekološke proizvodnje na površini od 756,21 ha. Činjenica je i to da podnošenjem Jedinstvenog zahtjeva za 2018. godinu nije zatražio istu poljoprivrednu površinu na kojoj je provodio ekološku proizvodnju u 2015. godini. Tuženik je utvrdio da tužitelj ni u jedinstvenom zahtjevu za 2019. godinu nije ispunio višegodišnju obvezu odnosno nije zatražio istu površinu za poljoprivrednu proizvodnju. Sve navedeno tužitelj ne osporava. Navedenim je tužitelj sukladno propisanom u članku 3. stavku 1. Uredbe 2988/95 ponavljao nepravilnosti. Naime, člankom 1. stavkom 1. Uredbe 2988/95 propisano je da se radi zaštite financijskih interesa Zajednice usvajaju opća pravila homogenih provjera te upravnih mjera i kazni za nepravilnosti u odnosu na pravo Zajednice. Stavkom 2. istog članka propisano je da „Nepravilnost“ znači povredu odredaba prava Zajednice koja proizlazi iz učinjene ili propuštene radnje od strane gospodarskog subjekta, a što je dovelo ili je moglo dovesti u pitanje opći proračun Zajednica ili proračune kojima Zajednice upravljaju, bilo smanjenjem ili gubitkom prihoda iz vlastitih sredstava prikupljenih izravno u ime Zajednice, ili neopravdanim izdacima. Člankom 3. stavkom 1. iste Uredbe propisano je da je rok zastare za pokretanje postupka četiri godine od dana kada je počinjena nepravilnost iz članka 1. stavka 1. Međutim, sektorskim pravilima mogu se odrediti i kraći rokovi, ali ne mogu biti kraći od tri godine. U slučaju stalnih ili ponovljenih nepravilnosti, rok zastare teče od dana prestanka nepravilnosti. U slučaju višegodišnjih programa, rok zastare teče do konačnog završetka programa. Rok zastare prekida se radnjom nadležnog tijela u kojoj obavješćuje dotičnu osobu, u vezi s istragom ili sudskim postupkom o nepravilnosti. Rok zastare ponovno teče nakon svake radnje koja uzrokuje prekid. Međutim, zastara nastupa najkasnije na dan isteka razdoblja jednakog dvostrukom roku zastare, a nadležno tijelo ne odredi kaznu, osim ako je upravni postupak suspendiran u skladu s člankom 6. stavkom 1. Uzevši u obzir sve navedeno te činjenicu da je Agencija za plaćanja pokrenula postupak povrata 2022., dakle, unutar navedenog roka od četiri godine to, kako to i tuženik pravilno zaključuje, u konkretnom slučaju nije nastupila zastara odnosno Odluka Agencije za plaćanja je donesena u zakonskom roku.

21.Nisu osnovani ni navodi tužitelj koji se odnose na nemogućnost izvršenja višegodišnjih obveza zbog elementarnih nepogoda te u svezi s tim pozivanje na višu silu. Naime, odredbom članka 146. stavak 3. Pravilnika propisano je da je o slučaju više sile ili iznimnih okolnosti korisnik ili njegov ovlaštenik dužan u pisanom obliku, uz prilaganje odgovarajućih dokaza, izvijestiti Agenciju za plaćanja u roku od 15 radnih dana od trenutka kada to može učiniti. Prema podacima u spisu tužitelj nije pisanim putem izvijestio Agenciju za plaćanje o postojanju više sile ili iznimnih okolnosti. Naime, spisu prileži očitovanje Agencije za plaćanja iz kojeg proizlazi da je Agencija za plaćanja izvršila uvid u službene baze podataka te je utvrđeno da Povjerenstvo za višu silu i iznimne okolnosti Agencije za plaćanja nije zaprimilo prijavu više sile i iznimnih okolnosti od tužitelja za 2017., 2018., i 2019. Godinu. o postojanju više sile ili iznimnih okolnosti tužitelj nije pisanim putem izvijestio Agenciju za plaćanja o postojanju više sile ili iznimnih okolnosti, a niti je tužitelj dostavio relevantne dokaze u navedenom smislu.

22.Nije osnovan ni prigovor tužitelja da je Agencija za plaćanja svoja potraživanja trebala prijaviti u stečajnom postupku te da više nema pravne mogućnosti da izriče sankcije koje su predmet ovog spora. Nije sporno, a što je razvidno i iz sadržaja spisa, da je stečajni postupak nad tužiteljem otvoren 15. listopada 2018. godine a zaključen 15. siječnja 2021. godine. Međutim, nepravilnosti vezane za korištenje potpora za eko proizvodnju u konkretnom slučaju je Agencija za plaćanja utvrdila Odlukom o ostvarivanju prava na potporu za 2018. godinu Klasa:

320-01/18-03/85713, Urbroj: 343-0100-01-22-006 od 04. travnja 2022., dakle, nakon što je stečajni postupak nad tužiteljem zaključen.

23.Uzimajući u obzir sva prednja utvrđenja ovaj sud ocjenjuje da je osporavano rješenje, pravilno i zakonito jer u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu, suprotno navodima tužitelja, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi utjecala na rješavanje ove upravne stvari te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo. Osporavano rješenje je sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u dostatnoj mjeri obrazloženo. Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

24.Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

25.Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 19. siječnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.