Poslovni broj: Us I-2256/2023-21

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Taraš, u upravnom sporu tužitelja ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Jeličić&Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon javne rasprave zaključene 28. studenoga 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja Mije Jeličića odvjetnika u OD Jeličić&Partneri d.o.o., te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 19. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/23-26/109, URBROJ: 531-07-1-3-2/1-23-4 od 11. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-26/109, URBROJ: 531-07-1-3-2/1-23-4 od 11. srpnja 2023., u postupku po žalbi ŽM, ovdje tužitelja, pod točkom 1. odbijen je zahtjev tužitelja za prekidom drugostupanjskog postupka, zaprimljenog kod tog tijela 8. svibnja 2023. Pod točkom 2. poništeno je rješenje Splitsko - dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I- 361-03/13-04/5420, URBROJ: 2181-1-10-3/25-23-6 od 10. veljače 2023. o odbijanju zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju (prvostupanjsko rješenje). Pod točkom 3. odbijen je zahtjev tužitelja za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu jednostavnu zgradu stambene namjene izgrađene na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] (dio bivše k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]).

2. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 20. rujna 2023., kao i u podnesku od 24. veljače 2025., tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika kao nezakonito. U bitnom ističe kako nije razvidno na koji način je tuženik utvrdio položaj predmetne nekretnine, odnosno da se ista nalazi u obuhvatu PŠ-Park šume Marjan. Nadalje, ističe kako se tuženik nije očitovao na sve prigovore tužitelja iznesene u žalbi, a koji su bitni za odluku u ovoj upravnoj stvari, pa smatra kako u upravnom postupku nije imao pravično odlučivanje, te da je u tom postupku došlo do povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih člankom 6. stavak 1. - pravo na pošteno suđenje (odlučivanje) i člankom 13. - pravo na djelotvoran pravni lijek, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno odredbama članka 29. stavak 1. i članka 18. Ustava Republike Hrvatske. Nadalje, ističe kako tuženik nije utvrđivao činjenice je li predmetni objekt izgrađen sukladno prostornom planu i unutar tradicijske naseobine, već se samo pozvao na stanje prvostupanjskog spisa, pa je činjenično stanje u tom dijelu nepotpuno. Ističe kako k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], nove oznake k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], nije u sastavu Park šume Marjan, te pojašnjava kako je riječ o poljoprivrednom zemljištu koje se kao takvo i koristi duže od 80 godina, a kao što se koriste i preostale nekretnine koje graniče sa predmetnom nekretninom, te je u katastarskom operatu kao kultura upisano oranica. Navedeno područje kako predstavlja tzv. Splitsko polje koje se koristi za proizvodnju raznih poljoprivrednih kultura više od stoljeća, a objekti koji su izgrađeni na nekretninama u tom području koriste se upravo u svrhu poljoprivredne djelatnosti. Predmetni objekt kako je površinom manji od 30 m2, te se na tom mjestu nalazi 70 godina, međutim, isti kako se ne vidi na snimci iz 1968., iz kojeg razloga je i pokrenut postupak legalizacije. Nadalje, iznosi kronologiju kategorizacije Marjana kao park šume, te ističe kako se prema Zakonu o zaštiti prirode prirodne vrijednosti proglašene zaštićenim ranijim zakonima smatraju zaštićenim dijelovima prirode u smislu tog Zakona, kojim je Park- šuma(članak 119.) definirana kao prirodna ili sađena šuma, veće bioraznolikosti i/ili krajobrazne vrijednosti, a koja je namijenjena i odmoru i rekreaciji, u kojoj su dopušteni zahvati i djelatnosti koje ne narušavaju obilježba zbog kojih je proglašena. Stoga, te s obzirom da predmetna nekretnina predstavlja poljoprivredno zemljište (nesporno, a izlaskom na očevid kako bi upravno tijelo to i utvrdilo), da ista niti ne može ući u obuhvat Park šume Marjan. Napominje kako je Državna geodetska uprava zauzela stav kako rješenje o utvrđivanju poluotoka Marjana sa Sustipanom u Splitu zaštićenim objektom prirode od 16. prosinca 1964., rješenje o izmjeni tog rješenja od 29. prosinca 1988., kao i dostavljena dopuna dokumentacije, ne predstavljaju odgovarajuće akte za upis posebnog pravnog režima, te je rješenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split od 31. kolovoza 2020. odbijen zahtjev Upravnog odjela za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša za evidentiranje posebnog pravog režima „park šume“ u katastarskom operatu. Tužitelj dalje ističe kako je osporeno rješenje u cijelosti kontradiktorno, kao i da je tuženik postupio protivno odredbi članka 115. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP), te je neosnovano odlučio o prijedlogu tužitelja za prekid postupka, odnosno nije uopće ispitao taj prijedlog niti izvršio uvid u spis navedenog upravnog postupka, već je samo donio odluku karakterizirajući takav prijedlog tužitelja kao nevažan, bez bilo kakvog obrazloženja za takvo stajalište. Nadalje, a imajući u vidu kako u upravnom postupku nisu ispitane sve činjenične pretpostavke iz odredbe članka 6. stavak 1. podstavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, mišljenja je kako je u konkretnom slučaju bilo osnovano provesti test razmjernosti javnog i privatnog interesa kroz davanje odgovora na pitanje postoji li pretežiti javni interes za odbijanje zahtjeva za legalizaciju u odnosu na privatni interes za ozakonjenje ili u najmanju ruku za prekid postupka do usklađenja granica zaštite sa Zakonom o zaštiti prirode, u situaciji kada je: objekt na terenu više od 80 godina, a vjerojatno i više od 100 godina; činjenica da na terenu postoji niz takvih objekata; činjenica da je to tužitelju sada dom; činjenica da se objekt ne nalazi u šumi niti na području koje je po Zakonu o šumama definirano kao šumsko područje, a osobito činjenica da granica zaštite prirode nije usklađena sa Zakonom o zaštiti prirode; te činjenica da je u tijeku postupak usklađenja granice sa Zakonom o zaštiti prirode. Navodi kako bi u situaciji kada bi se donijela odluka o prekidu postupka do okončanja postupka usklađenja granica zaštite sa Zakonom o zaštiti prirode, stvar bila potpuno jasna jer bi se tada znalo ulaze li poljoprivredna zemljišta u zaštićeno šumsko područje, što nije realno očekivati jer se ne radi o šumi, ili ne ulazi. Tužitelj dalje ističe kako u upravnom postupku uopće nije ispitivano kada je predmetni objekt izgrađen. Pri tome ističe kako u situaciji ako je isti izgrađen prije usvajanja Generalnog urbanističkog plana Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita, broj 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14, 55/14 – pročišćeni tekst, dalje: GUP), odnosno Prostornog plana uređenja Grada Splita (Službeni glasnik grada Splita Grada Splita broj 31/05, 38/20 i 46/20 – pročišćeni tekst, dalje: PPU Grada Splita), odnosno prije 2006., da je u upravnom aktu retroaktivno primijenjen propis, a što je zabranjeno, te koja činjenica je dostatna za zaključak da je osporeno rješenje nezakonito. Zaključno, tužitelj u spis prilaže: dio snimka broj 3027 iz 1944., PR 04/25 iz veljače 2025., a iz koje proizlazi kako je predmetni objekt na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] vidljiv još od 1944., te građevinsku dozvolu Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam, KLASA: UP/I-361- 03/23-01/000176 od 24. travnja 2024., iz koje kako proizlazi da je u zaštićenom području moguća gradnja. Nadalje, ističe kako su pred Ministarstvom poljoprivrede Republike Hrvatske u tijeku postupci donošenja prethodnog mišljenja na Odluku o mjerama zaštite i očuvanja Park šume Marjan Klasa: 011-02/24-01/18 i Klasa: 352- 02/24-08/02, a pred Ministarstvom zaštite okoliša i zelene tranzicije kako se vodi postupak vezan za prethodnu suglasnost za plan upravljanja Park šumom Marjan u predmetu KLASA: 352-02/24-06/2. Navodi kako je Odbor za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskog sabora inicirao postupak pred Ministarstvom zaštite okoliša i zelene tranzicije, pred Splitsko-dalmatinskom županijom i Gradom Splitom radi provedbe postupaka usklađenja granice Park šume Marjan sa Zakonom o šumama i Zakonom o zaštiti prirode. Također, Udruga vlasnici zemljišta na Marjanu kako je pred Ustavim sudom Republike Hrvatske, temeljem odredbe članka 105. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, podnijela prijedlog radi provođenja nadzora nad donošenjem propisa za izvršenje Ustava, zakona i drugih propisa, a koji postupak je bitan za ovaj konkretni prijedlog s obzirom da je nesporno da granice Park šume Marjan nisu usklađene s pozitivnim propisima, pa se ni odluka u postupcima pojedinačne zaštite ne može temeljiti na neustavnim i nezakonitim podzakonskim aktima (odluka o granicama). Predlaže da sud prekine ovaj upravni spor do okončanja postupka usklađenja granica Park šume Marjan sa Zakonom o šumama i Zakonom o zaštiti prirode. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.

Ujedno, potražuje trošak upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Za istaći je kako je u sporu 21. ožujka 2024. zaprimljen podnesak Javne ustanove za upravljanje Park šumom Marjan, kojim je zatražila da je sud uključi u spor u svojstvu zainteresirane osobe, koji zahtjev je odbijen rješenjem ovog suda pod gornjim poslovnim brojem od 4. listopada 2024., budući da Javna ustanova za upravljanje Park šumom Marjan nije stranka u smislu odredbe članka 17. stavak 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, odnosno nije stranka, niti nositelj drugih stvarnih prava na čestici na kojoj se nalazi nezakonito izgrađena zgrada niti čestice zemljišta koja neposredno graniči s česticom zemljišta na kojoj se nalazi nezakonito izgrađena zgrada, već navedena ustanova samo štiti, održava i promiče izvornost prirode Marjana. Stoga je sud ocijenio kako ne postoji aktivna legitimacija navedene ustanove da u smislu odredbe članka 20. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS) sudjeluje kao zainteresirana osoba u ovom sporu.

5. U sporu je održana rasprava 26. ožujka 2024., 27. veljače 2025. i 28. studenoga 2025., kada je i zaključena, čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima, koja su predmet ovog upravnog spora, na koje nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana bez prisutnosti tuženika. Na raspravi održanoj 27. veljače 2025. sud je pregledao spis ovog suda pod poslovnim brojem Us I-3374/2024, a na raspravi održanoj 28. studenoga 2025. opunomoćenik tužitelja je opetovano ukazao na odredbu članka 9. stavak 1. točka 53. Zakona o zaštiti prirode, prema kojoj zaštićeni dio prirode, a time i park šume, je isključivo onaj dio proglašen zaštićenim u skladu s tim zakonom. Navedeni zakon kako je stupio na snagu 6. srpnja 2013., a s kojim danom kako je nastala obveza usklađenja zone zaštite s pozitivnim propisima, te su prestali važiti svi raniji propisi pa tako i oni propisi na temelju kojih su donesene odluke iz 1964. i 1988. Stoga je opunomoćenik tužitelja istaknuo kako sporno područje nije Park-šuma u smislu Zakona o zaštiti prirode, pa ni GUP-a Grada Splita. Ujedno je istaknuo i prigovor na zakonitost GUP-a, oko kojeg kako je u tijeku postupak ocjene zakonitosti po prijedlogu Udruge vlasnici zemljišta na Marjanu od 24. listopada 2025., koji je priložen u spis.

6. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/24 dalje Tarifa) na ime sastava tužbe, sastava podneska od 24. veljače 2025., te zastupanja na raspravama od 26. ožujka 2024., 27. veljače 2025. i 28. studenoga 2025., svaka radnja po 500 bodova, ukupno 2500 bodova, odnosno 5.000,00 eura, uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

7. Prema odredbi članka 104. stavak 1. ZUS-a kad odluka suda u sporu ovisi o pravnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a o kojem drugi sud ili nadležno javnopravno tijelo nije odlučilo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje, ako zakonom nije drukčije propisano, ili prekinuti spor do donošenja odluke o prethodnom pitanju.

8. Prema odredbi članka 105. stavak 1. ZUS-a sud će rješenjem prekinuti spor: 1. do pravomoćnosti presude donesene u oglednom sporu, 2. kad tužitelj umre ili prestane postojati, a spor se s obzirom na narav upravne stvari može nastaviti, 3. kad je to propisano zakonom. Prema stavku 2. navedene zakonske odredbe sud rješenjem može prekinuti spor: 1. dok se ne odluči o prethodnom pitanju ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom kao i kad sud odluči podnijeti zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije ili o valjanosti akta koje su donijele institucije Europske unije, 2. dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.

9. Imajući u vidu kako prema praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske zakonitost prostorno planskih uvjeta, njihove izmjene i granice nisu od utjecaja kod ocjene zakonitosti osporenog rješenja, jer jedinice lokalne samouprave svojim općim aktima samostalno odlučuju o prostornom uređenju područja svoje nadležnosti, sud nije našao osnovanim prijedlog tužitelja za prekidom spora do okončanja postupa usklađenja granica Park šume Marjan sa Zakonom o šumama i Zakonom o zaštiti prirode, pa je raspravnim rješenjem od 28. studenoga 2025. prijedlog tužitelja odbijen.

10. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka pregledana je i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Također, sud je pregledao i spis ovog suda pod poslovnim brojem Us I-337/2024.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja, pri čemu je među strankama sporno nalazi li se predmetna nekretnina u zoni javnih zelenih površina PŠ-Park šume Marjan za koju vrijede odredbe članka 15. GUP-a Grada Splita.

13. Navedenom podzakonskom odredbom je određeno kako je Park-šuma Marjan (PŠ) šuma posebne namjene čije su funkcionalno oblikovane karakteristike određene prirodnim obilježjima. Park-šuma se oblikuje kao parkovna površina, a gospodarenjem se zadržava njihova izvanredna struktura šume, uz mogućnost opremanja samo onim sadržajima koji će od opće korisnih funkcija šume imati naglašenu rekreativnu funkciju. Površina park- šume koja će se uređivati i razinu opremanja određuje tijelo nadležno za upravljanje park-šumom i za zaštitu posebno vrijednih i zaštićenih dijelova prirode na području grada. Moguće intervencije na prostoru gradske Park-šume Marjan određene su Programom gospodarenja Park-šumom Marjan, propisanim prostornim planom područja posebnih obilježja, provedbenim dokumentima prostornog uređenja i urbanim pravilima iz te odluke. Na rubnim dijelovima u Park-šumu su uključene šumske i zelene površine koje nisu u funkcionalnom režimu zaštite, ali s Park-šumom čine funkcionalnu cjelinu.

14. Iz spisa predmeta proizlazi kako je osporeno rješenje tuženika (točka III. izreke) doneseno u primjeni odredbe članka 6. stavak 1. alineja 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19), kojom je propisano kako se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površine izvan građevinskog područja u nacionalnom parku, parku prirode, regionalnom parku, parkšumi, strogom rezervatu, posebnom rezervatu, spomeniku prirode i spomeniku parkovne arhitekture, osim zgrade izgrađene u skladu s prostornim planom i zgrade izgrađene unutar tradicijske naseobine određene prostornim planom područja posebnih obilježja ili drugim prostornim planom.

15. Tuženik je u osporenom rješenju utvrdio kako se zgrada, koja je izgrađena na k. č. [katastarska čestica] (ranije 9188), K. O. [katastarska općina], te u odnosu na koju je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanu, prema GUP-a Grada Splita, nalazi izvan građevinskog područja, unutar područja Park šume Marjan, kao i da se radi o zgradi koja nije izgrađena u skladu s prostornim planom i o zgradi koja nije izgrađena unutar tradicijske naseobine određene prostornim planom područja posebnih obilježja ili drugom prostornim planom, pa je za predmetnu zgradu ispunjen eliminacijski kriterij iz članka 6. stavak 1. alineja 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a s kojim stajalištem je suglasan i ovaj sud.

16. Naime, iz stanja spisa tuženika koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu nespornim proizlazi:

‑ kako je uvidom u digitalnu ortofoto karte u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. utvrđeno da je stambena zgrada za koju je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju vidljiva,

‑ kako je uvidom u priloženu dokumentaciju i važeću prostorno plansku dokumentaciju, o čemu u spisu prileži službena bilješka, utvrđeno kako se predmetna građevina za koju je podnesen zahtjev za legalizaciju, nalazi u granicama obuhvata GUP-a Grada Splita, izvan građevinskog područja, u zoni javnih zelenih površina, PŠ - Park-šumaMarjan, unutar kojeg područja se nalazila i u vrijeme stupanja na snagu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (2012.), u vrijeme podnošenja zahtjeva (2013.), te u vrijeme donošenja prvostupanjskog i osporenog rješenja tuženika (2023.);

‑ kako se radi o zgradi koja nije izgrađena u skladu s prostornim planom područja i o zgradi koja nije izgrađena unutar tradicijske naseobine određene prostornim planom područja posebnih obilježja ili drugim prostornim planom, budući da prostorni plan područja s posebnim obilježjima za predmetnu lokaciju nije uopće donesen;

‑ kako je ranija k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] cijepana, pa se sada predmetna zgrada nalazi na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

17. Nadalje, činjenica da se zgrada prema odrednicama GUP-a Grada Splita nalazi unutar područja PŠ Marjan, označenog zelenom bojom, proizlazi iz Iskaza površina i obračunske veličine zgrade za nezakonito izgrađenu zgradu, broj: T.D. 72/13 od lipnja 2013., i baš iz Arhitektonskog opisa zgrade, općih podataka o lokaciji zgrade, koju je izradio ovlašteni arhitekt ĐM, dipl.ing.arh. (A 1697) iz Morović d.o.o. Split, te koji je tužitelj predao uz zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju.

18. Slijedom iznijetog, te posebno cijeneći činjenicu da je područje Park-šume Marjan površina zaštićene prirodne vrijednosti već prema rješenju iz 1964., to se tužbeni navodi tužitelja u cijelosti ocjenjuju neosnovanim.

19. Nadalje, činjenica je li neko područje određeno kao tradicijska naseobina može se dokazivati isključivo prostornim planom, dok u konkretnom slučaju nema naznake da bi predmetno područje (Park-šuma Marjan) bilo označeno kao područje tradicijskih naseobina, pa ni navodi tužitelja u tom smjeru nisu relevantni, kao ni činjenica što u provedenom upravnom postupku nije obavljen očevid na licu mjesta.

20. Utvrđenje da predmetna zgrada za koju tužitelj traži izdavanje rješenja o izvedenom stanju, nije izgrađena u skladu s prostornim planom, nespornim proizlazi iz činjenice da je tužitelj želi ozakoniti, jer u protivnom takav zahtjev ne bi ni podnosio, te iz činjenice da GUP Grada Splita (i to verzije GUP-a važeće na sva tri prethodno navedena relevantna datuma) sadrži odredbu članka 47. koja, između ostalog, propisuje kako se izgrađene građevine nakon 1968. godine i bez građevne dozvole, kao i sva odstupanja od građevne dozvole ili naknadne nelegalne dogradnje i nadogradnje moraju uklanjati.

21. Slijedom iznijetog, ocjena je ovog suda kako osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je njime dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda.

22. Naime, navodi tužitelja kako se predmetni objekt ne bi nalazio u obuhvatu Park šume Marjan nemaju uporište u GUP-u Grada Splita, dok ovaj sud nije ovlašten ispitivati navode tužitelja u pogledu toga je li predmetno područje pogrešno uvršteno u područje Park-šume Marjan.

23. U pogledu prigovora tužitelja kako upravna tijela nisu utvrđivala vrijeme gradnje predmetnog objekta, za istaći je kako je upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetni objekt (jednostavnu građevinu), stambene namjene, a prema mjerodavnim odredbama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, dakle, prema Zakonu kojim se uređuju uvjeti, postupak i pravne posljedice uključivanja u pravni sustav nezakonito izgrađenih zgrada. Pri tome je u odredbi članka 2. tog Zakona pojašnjeno koja zgrada se smatra nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona, te koju činjenicu upravno tijelo utvrđuje u upravnom postupku. Spisu prileži službena bilješka o izvršenom uvidu u digitalnu ortofoto karte u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. kako je stambena zgrada za koju je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju vidljiva na DOF5/2011.

24. Nadalje, neosnovano tužitelj smatra kako je odluka povodom zahtjeva Udruge Vlasnika zemljišta na Marjanu od 3. listopada 2023. za usklađenje granice Park šume Marjan s važećim propisima Republike Hrvatske, predstavljala prethodno pitanje za rješenje ovog upravnog spora, budući da prostorno planski uvjeti, njihove izmjene i granice nisu od utjecaja kod ocjene zakonitosti ovdje osporavanog rješenja, jer jedinice lokalne samouprave svojim općim aktima samostalno odlučuju o prostornom uređenju područja svoje nadležnosti, čija se zakonitost može ispitivati samo pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske. Također, pregledom spisa ovog suda pod poslovnim brojem Us I-3374/2023 sud je utvrdio kako je rješenjem od 18. siječnja 2024. odbačena tužba tužitelja Udruge Vlasnika zemljišta na Marjanu, protiv tuženika Splitsko - dalmatinske županije, radi šutnje uprave, jer je podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-1820/2024-2 od 13. lipnja 2024. Stoga, odbijanjem prijedloga tužitelja za prekid drugostupanjskog postupka, tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

25. Također, u konkretnom slučaju tuženik je bio ovlašten u skladu s odredbom članak 115. stavak 3. ZUP-a činjenično upotpuniti postupak u pogledu ostalih elemenata iz članka 6. stavak 1. podstavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, odnosno radi li se o zgradi koja je izgrađena u skladu s prostornim planom i radi li se o zgradi izgrađenoj unutar tradicijske naseobine, nakon čega je poništio prvostupanjsko rješenje i sam riješio predmetnu upravnu stvar, pri čemu je uzeo u obziri činjenicu nove oznake katastarske čestice na kojoj se nalazi predmetna zgradu, a u odnosu na koju je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju.

26. Slijedom sveg navedenog, sud je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 19. siječnja 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. ŽM iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Jeličić&Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa]

2. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike

Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14

3. u spis