REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: P-4968/2023-26

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu Stalna služba u Trogiru, po sutkinji Mirni Veža kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja PP OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić&Vrdoljak i partneri d.o.o., Split, Sukojišanska 4, protiv tuženika ad1. IP [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad2. NP OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad3. ĐP OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 4. FP OIB: [osobni identifikacijski broj], radi činjenja i uspostave prijašnjeg stanja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u nazočnosti tužitelja osobno s punomoćnikom, tuženika ad1 osobno s punomoćnicom, tuženika ad 2 i 4 osobno s punomoćnikom i izočnosti tuženika ad3 na ročištu za objavu presude 19. siječnja 2026. kojem je pristupio tužitelj osobno,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. „Utvrđuje se da ½ dijela nekretnine katastarske oznake 2142 k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižnih oznaka čest. zem. [katastarska čestica] i dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i cijela nekretnina katastarske oznake 2143 k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižnih oznaka čest. zgr. [katastarska čestica] i dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) nisu ostavina ostavitelja.

2. Dužni su tuženi u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom."

II Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku ad 1 iznos od 900,00 eur-a te tuženicima ad 2, 3 i 4 iznos od 960 ,00 eur-a, sve u roku od 15 dana, dok je za više zatraženi trošak zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. prosinca 2023. podnio tužbu protiv tuženika jer je na parnični postupak upućen Rješenjem Općinskog suda u Splitu pod brojem O-1238/2023 od 7. srpnja 2023.. i to da su upućeni PP i HP, da u roku od 15 dana od dana

Od pravomoćnosti tog rješenja pokrenu parnicu protiv nasljednika pok. PP (rođen **.**.1926., a umro **.**.2012.) i to protiv TP, IP i NP, radi utvrđenja da ½ dijela nekretnine katastarske oznake 2142 k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižnih oznaka čest. zem. [katastarska čestica] i dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i cijela nekretnina katastarske oznake 2143 k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižnih oznaka čest. zgr. [katastarska čestica] i dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) nisu ostavina ostavitelja. TP da je preminula u međuvremenu te da je sud 17. kolovoza 2023. godine donio rješenje kojim je kao nasljednike utvrdio tužene od ad.3 do ad.5 .Naime, ostavitelj da je navedenim nekretninama raspolagao u korist tužitelja i HP za života. Tužitelj da je prijavljen u predmetnoj nekretnini te da je unutar obitelji općepoznato kako je predmetna obiteljska kuća pripala te raspolagana upravo u korist tužitelja u ovom postupku. Navedeno raspolaganje da je realizirano te kako Tužitelj očekuje da će tuženi priznati tužbu, a u slučaju osporavanje svakako će se dopuniti činjenični navodi i dokazni prijedlozi tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu od 23. siječnja 2024., tuženici ad 2 NP, ad 3 ĐP i ad 4 FP osporili su tužbu i tužbeni zahtjev , osporili da bi ostavitelj nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva raspolagao za života u korist tužitelja i AP, te da je navedeno raspolaganje i realizirano. Naime, nikada da nije došlo ni do kakvog raspolaganja predmetnih nekretnina u korist tužitelja i njegove sestre RP, a što je najbolje vidljivo iz tijeka ostavinskog postupka vođenog iza smrti pok. BP. U ostavinskom postupku iza smrti istog, da je održano više rasprava pred Javnim bilježnikom Željenom Biuk iz [adresa] i tužitelj nikada nije isticao tu okolnost da bi ostavitelj za života predmetnim nekretninama raspolagao u njegovu korist i u korist njegove sestre RP. Isti je samo osporavao oporuku ostavitelja od 25.11.1983. i sud je istog zajedno sa ostalim nasljednicima koji su osporavali predmetnu oporuku uputio na pokretanje parnice koju su isti pokrenuli i isti postupak je završen pravomoćnim odbijanjem tužbenog zahtjeva da predmetna oporuka nije istinita i pravno valjana u predmetu Općinskog suda u Splitu, Služba u [adresa] pod P- 6562/2015. Tek na raspravi održanoj pred sudom dana 18. travnja 2023. punomoćnik nasljednika KP i AP je istaknuo da nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva ne bi predstavljale ostavinu sada pok. EP budući da je isti za života usmenim ugovorom o darovanju koji je realiziran predmetne nekretnine ostavio tužitelju i njegovoj sestri RP. Tužitelj, a ni njegov punomoćnik, na upit suda se nisu mogli očitovati o datumu, a ni o godini sklapanja usmenog ugovora o darovanju zbog proteka vremena, a niti u tužbi ne navode vremenski period u kom bi navodno sada pok. PP nekretninama raspolagao u korist tužitelja i njegove sestre RP. Posebno je tuženima nejasno zbog čega to tužitelj očekuje kako će tuženi priznati tužbu. Iz same tužbe jasno proizlazi kako se radi o goloj konstrukciji tužitelja o postojanju bilo kakvog raspolaganja predmetnim nekretninama sada pok. JP u korist tužitelja i njegove sestre. Podneskom od 14. siječnja 2025., tuženici ad 1-3 ponovno su istaknuli kako pokojni PP nije usmeno raspolagao predmetnim česticama u korist tužitelja, uz to što nije sačinio nikakav ugovor, već da postoji oporuka gdje među ostalima i tuženi pod 1/, 2/, 3/ i njihov prednik TP su oporučni nasljednici među ostalim i nekretnina koje su predmet ove tužbe. Ukazali su da je dokaz tomu da pok. OP nije raspolagao u korist tužitelja i posrednički ugovor kojeg je 01.03.2006. potpisao PP sa agencijom za prodaju nekretnina radi prodaje kuće i okućnice, upravo ovih čestica koje su predmet tužbe. Nadalje da u tijeku postupka vođenim radi pobijanja oporuke koju je sačinio pok. PP, a koji je završen pravomoćnim odbijanjem tužbenog zahtjeva da oporuka nije istinita i pravno valjana u predmetu P-6562/15 Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, kao i u ostavinskom postupku O-1238/23 tužitelj nije isticao da je izvršeno bilo kakvo raspolaganje predmetnih nekretnina. Tužitelj u svojoj tužbi uopće ne navodi kada bi navodno raspolaganje pok. EP bilo realizirano. Tužitelj navodi da je prijavljen u predmetnoj nekretnini te da je općepoznato da su predmetne nekretnine pripale u njegovu korist, što je jako čudna konstatacija budući da prijava prebivališta ne dokazuje vlasništvo, a za napomenuti je i da su tuženi jedno vrijeme imali prebivalište na istoj adresi dok su svi tu živjeli. Na okolnost da je pokojni PP bio vrlo dobro upućen u svoja prava, tim što je vlastoručno napisao oporuku koja je bila predmet pobijanja, tako je i za posudbu 2.000,00 DEM u pisanoj formi sastavio tj. primio i potpisao pred kćerkom TP potvrdu o primitku novca i obvezi vraćanja, kao i ugovor kojeg je sklopio sa Eticom Vidjak kojim stranke međusobno reguliraju pravne odnose u svezi njihove posebne imovine prije nego sklope brak u kom ugovoru se i ističu predmetne nekretnine, stoga je jako čudno da bi isti usmeno raspolagao kućom i okućnicom puno veće novčane vrijednosti u korist tužitelja, kada je i za manje iznose radio pisane potvrde/izjave. Tuženici su nadalje objasnili da su račune za struju i vodu nakon smrti EP oni plaćali odnosno da i račun za telefon dokazuje da je pretplatnik tuženik ĐP na adresi [adresa], upravo gdje se nalazi kuća s okućnicom koja je predmet ove tužbe. Logično i životno bi bilo da ukoliko je općepoznata činjenica unutarobitelji, kako tvrdi tužitelj, da je njemu pripala predmetna kuća s okućnicom, tuženi ne bi plaćali račune za tužitelja za „njegovu“ imovinu.

3. Odgovorom na tužbu tuženik ad 1 od 26. siječnja 2024. usprotivio se tužbi , osporio tužbeni zahtjev, navod da je ostavitelj pok. PP raspolagao predmetnim nekretninama za života u korist njega i nasljednice HP, da to tužitelj nije ni isticao u ostavinskom postupku niti da je ovdje pružio dokaze tim navodima. Nadalje da je ostavitelj oporukom sastavljenom 25. studenog 1983. proglašenom 20 travnja 2012 rasporedio svoku pokretnu i nepokretnu imovinu na način da je ¼ dijela ostavio sinu GP i kćerki P, a po ¼ dijela sestri UP te nećacima ZP, IP i NP, time da se dio koji pripada GP uračunava i namještaj dnevnog boravka i kuhinjski namještaj. Oporukom je odredio da se u slučaju da njegova sestra umre prije njega, njezin dio rasporedi po ranije navedenom ključu spomenutim oporučnim nasljednicima. Stoga da je oporučnim nasljednicima dobro poznato da tužitelj bez obzira na prijavu boravka na predmetnoj nekretnini, da ostavitelj nije za života raspolagao istom već su iste dio ostavine koja je oporučno raspoređena .Dakle da tužitelj nema pravne osnove za svoje traženje ovim tužbenim zahtjevom.

4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem rješenja O -1238/23 ovog suda, drugostupanjskog rješenja GŽ-1134/23 od 25. listopada 2023., posredničkog ugovora I nekretnine od 1.ožujka 2006., spisi predmeta sa svom dokumentacijom u predmetima ovog suda O- 1238/23 i P-6562/2015,saslušani su svjedoci i stranke ( u nastavku postupka obrazloženo) izuzev tuženika ad3 od kojeg se odustalo kao nepotrebnog za odluku o predmetnoj pravnoj stvari, pozivom na članak 10 ZPP-a ovo po utvrđenju objektivne spriječenosti istog pristupu sudu u skladu s čl. 10 ZPP-a.

5. Predmet spora je dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i nekretnina č. zgr. [katastarska čestica], dio č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji da nisu ostavina ostavitelja jer da je iste tužitelj stekao od pok. ostavitelja za vrijeme njegova života.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Sukladno odredbi članka 7. st. 1., članka 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), prikupljanje i izvođenje dokaza je na strankama, sud nema inkvizitornih ovlaštenja.

8. Stoga, na temelju navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u smislu članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio i zaključio kako u nastavku slijedi.

9. Između stranaka nije sporno:

- da je iza ostavitelja, pok BP vođena ostavina;

- da je ostavinski postupak iza smrti prednika stranaka prekinut zbog spora o sastavu ostavine do pravomoćnog okončanja postupka utvrđenja valjanosti oporuke, potom i nastavljen;

-da su u ostavinskom predmetu O- 1238/2023 rješenjem od 7. srpnja 2023. upućeni nasljednici PP i HP u roku od 15 dana pokrenuti postupak protiv nasljednika TP, IP i NP da predmetne nekretnine nisu ostavina i da je istim rješenjem određen prekid ostavinskog postupka do pravomoćnog okončanja navedene parnice, u tom dijelu ostavinsko rješenje je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Varaždinu Stalne službe u Koprivnici posl.br. Gž- 1134/2023 od 25. listopada 2023 ;

-da je pravomoćnom odlukom ovog suda u predmetu P- 6562/15 od 29. srpnja 2019. odbijen tužbeni zahtjev TP, BP (ovdje tužitelja), RP HP i NP protiv tuženika IP i ŽP radi utvrđenja pravne valjanosti oporuke,

-da je TP preminula i da su njezinim nasljednicima utvrđeni FP NP (sinovi) i ĐP (suprug) ovdje naznačeni tuženici.

10. Sporno je, je li pok PP ostavitelj za života raspolagao predmetnim nekretninama u korist tužitelja u smislu toga da iste ne ulaze u ostavinu.

11. Sud je, uz pregled cjelokupne dokumentacije priložene spisu izvršio i pregled sudskih spisa ovog suda P- 6562/15, O- 4658/2023 ( O-1238/2023).

12. Iz rješenja ovog suda u ostavinskom postupku O- 1238/2023 od 7. srpnja 2023. proizlazi da je doneseno djelomično rješenje on nasljeđivanju na način da je toč I sud utvrdio nesporni dio ostavine iza pok BP, toč II izreke na temelju oporuke od 25. studenog 1983 i ustupa nasljednika ŽP nasljednicima na nespornom dijelu utvrdio TP, IP, BP, HP, NP, da je toč. III. prekinuo ostavinski postupak u odnosu na sporni dio nekretnine toč IV uputio tužitelja kao nasljednika i HP da u roku od 15 dana pokrenu postupak protiv ostalih nasljednika radi utvrđenja da nekretnine iz izreke presude nisu dio ostavine ostavitelja, toč V utvrdio da će prekid ostavinskog postupka trajati do pravomoćnog okončanja predmetne parnice, toč VI ako se parnica ne pokrene u roku da će ostavinski nastaviti s postupanjem.

13. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu Stalne službe u Koprivnici Gž- 1134/2023 -2 od 25. listopada 2023. ukinute su toč I i II izreke prvostupanjskog rješenja, dok su potvrđene toč III, IV, V, i VI točke naprijed navedenog prvostupanjskog rješenja. Iz obrazloženja drugostupanjskog rješnja ostavinskog postupka proizlazi kako iz zapisnika javnog bilježnika Željene Biuk od 20 travnja 2012 . se osporavala oporuka koju je sačinio PP **.**.1983. te su na parnicu upućeni TP PP HP i NP protiv tuženika IP i ŽP radi utvrđenja pravne valjanosti oporuke, koji postupak je pravomoćno okončan presudom ovog suda posl.br. P- 6562/15 od 29. srpnja 2019 . kojim je odbijen tužbeni zahtjev navedenih nasljednika kao tužitelja.

14. Iz posredničkog ugovora Biliškov nekretnine (list 31 spisa) proizlazi da je PP kao nalogodavac dao nalog za prodaju kuće na adresi [adresa] iz [adresa] , kuće površine 300m, površine 3000-4500m2, katnosti prizemlje i kat, s četiri apartmana, balkonom, garažom za iznos od 2.000.000 eur-a (samo kuća i 2000m2 za iznos od 1.500,000 eura) Ugovor je potpisan u osobi nalogodavca i posrednika od strane predstavnika agencije, 1.ožujka 2006.

15. Iz priloženog spisu računa (list 32) proizlazi da je račun br 1610543308 Vodovoda i kanalizacije na dan 30. kolovoza 2016. naslovljen na BP (bez oznake OIB) na iznos od 381,02 HRK za potrošak od 27.5.2016-28.6.2016, a riječ je o dokazu priloženom od tuženika ad1 i za koji navodi da je isti on platio, ne tužitelj. Tu je za dodati kako je tužitelj istog imena kao i pok djed PP koji je bio do smrti prijavljen na navedenoj adresi, kao i da je obveza korisnika usluge kao potrošača prijaviti institucijama svaku promjenu osoba obveznika plaćanja navedenih usluga. Iz računa HEP-a (list 34 spisa) proizlazi da je isti naslovljen na Slavka Ševo [adresa] za mjesece prosinac 2014, siječanj 2015, veljača 2015. Stoga priloženo kad se dovede u svezu s personalnim dokazima o kojima će u nastavku ove presude biti riječ, ovaj sud prihvaća tuženikov navod da je riječ o računima koji su glasili na djeda i koje je plaćala obitelj tuženika. Ovo posebno jer tužitelj nije priložio protudokaz tim navodima u smislu da računi za kuću koja je predmetom spora nisu plaćani ili da bi ih on plaćao.

16. Iz potvrde (list 33) rukopisom sastavljene i potpisane od strane BP u prisutnosti svjedoka P i ČP sadržajno proizlazi da je PP potvrdio da je 15.listopada 1998. od DP na posudbu primio iznos od 2.000,00 DEM za kupnju traktora, posuđeni iznos se obvezuje vratiti počev od 1.1.1999. uz mjesečni iznos od 500,00 DEM. Na dnu stoji naznaka da je i vratio sve 10.siječnja 1999.Navedena izjava nije ovjerena od strane javnih bilježnika, ali prema mišljenju suda dokaz je osviještenosti pok. BP, o pisanom tragu pravnim radnjama pa je tako pisano uglavio novčani zajam, što je dokaz pedantnosti vođenja zapisa o poslovima i imovini o kojoj se ostavitelj brinuo.

17. Iz Ugovora (list 35 spisa) proizlazi da je isti sastavljen od BP N iz [adresa] i ŠP **.**.1989. o međusobnom uređenju imovine obzirom na namjeru sklapanja braka. Dakle svaka ugovorna strana pobrojava svoju imovinu, utvrđuje vrijednosti iste po vlastitom nahođenju, ističe se da je čl. IV. uglavljuju da će danom zaključenja braka svu svoju posebnu imovinu unijeti u brak i obvezuju da će međusobno jedan spram drugog otuđenje svoje posebne imovine vršiti zajednički i dogovorno u mjeri potrebnoj za život. Predmetni ugovor je sastavljen po odvjetniku što dokazuje pečat na prvoj stranici (lijevi ugao) te potpisan od strane ugovornih stranaka.Navedeno dokazuje navode proizšle iz personalnih dokaza o karakteru ostavitelja i potvrđuje kao i kako je to prethodno objašjeno da je za namjeravane radnje imao pisani trag .

18. Iz računa Optima telekom (list 37-39 spisa) proizlazi da je naslovljen na ĐP kao pretplatnika, [adresa] za razdoblje od 1. travnja 2019 do 30 travnja 2016 na iznos od 252,00 HRK , potom za razdoblje od 1.siječnja 2015. do 21.sječnja 2015. na iznos od 252m00 HRK, od 1 studenog 2014 do 30 studenog 2014. na iznos od 235,20 HRK, a riječ je o dokazu priloženom od tuženika da je upravo on platio navedene usluge u svezi predmetne nekretnine . Dostavljeno nije osporavano od tužitelja i sud uzima da je tuženik dokazao da činjenica boravka tužitelja na predmetnoj nekretnini nije dokaz njegovog vlasništva uostalom da se nije ponašao kao vlasnik iste u smislu podmirenja tekućih obveza .

19. Iz spisa predmeta ovog suda O- 1238/2023 (sada O- 4658/2023) pregledanog i pročitanog na ročištu 31.ožujka 2025 (list 49 spisa) proizlazi da je pok. OP (Ivan) Ševo, preminuo **.**.2012., da su nasljednici istog kći TP i nasljednici pok. sina MP, OP i SP, zk izvatci dokazuju u tom spisu da je bio uknjiženi suvlasnikom nekretnina položenih i [adresa], da iz zapisnika s ostavinskog ročišta od 20. travnja 2012. proizlazi da je sin pok GP ostavitelja preminuo 1991,da je proglašena vlastoručna oporuka u prisutnosti dva svjedoka TP i ŽP (ostaviteljev nećak) da je tom ročištu bio prisutan i ovdje tužitelj, sadržajno oporukom je ostavitelj 25. studenog 1983. pri punoj svijesti (list 21 spisa) rasporedio svoju imovinu pokretnine i nekretnine, na sina MP, TP kćerku, sestru UP, nećake PPĆČ i NP unuka, posebno uglavio pripadnost namještaja iz dnevnog boravka, kuhinjskog namještaja, oporukom se navodi kako je svjestan da je istom povrijedio sina MP ovom oporukom u pogledu ostavštine jer nije slijedio naredbe kuće i njega kao oca, da se odao piću kockanju ucjeni u čemu mu se pridružila i supruga Đ, oporuka da se može izmijeniti tek ukoliko se sin popravi uz pismenu oporuku i tri svjedoka, za sestru UP je rekao da je bila prava sestra, a ako ona njega nadživi da joj ovo pripada kako je odredio u slučaju da umre prije njega, da se dijeli po naprijed navedenom ključu. Oporukom je naznačeno i da dok je živ mogu se i prodati nekretnine. Oporuka je potpisana, a proglašena od javnog bilježnika 20.travnja 2012. Predmetnu oporuku priznao je nasljednik ŽP. Rješenjem je utvrđeno i da će se zatražiti od Općinskog suda u Trogiru podatak je li ostavitelj sastavio i oporuku nakon ove predmetne. Iz sadržaja dopisa ovog suda od 20. veljače 2013. naslovljenog javnom bilježniku Željeni Biuk proizlazi utvrđenje da kod suda nema podatka o pohrani oporuke iza pok. OP (Pok F )Ševo. Nasljedničke izjave su dali i nasljednici TP, PP HP IPĆČ i NP na zapisnik 20 kolovoza 2011. te je ovdje tužitelj kao nasljednik u tom postupku zajedno sa TP, HP, NP izjavio da ne priznaju oporuku, dok ju je priznao nasljednik IP i prihvatio se svog dijela . Zbog navedenih izjava o osporavanju oporuke kao valjane, navedeni nasljednici upućeni su rješenjem ovog suda u parnicu 30.listopada 2013, te je ostavinski postupak prekinut , a nastavljen je rješenjem suda od 17. siječnja 2023. po prijedlogu nasljednika ŽP od 27. prosinca 2021.,nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka ovog suda P- 583/13 (P.6562/15) kojim je odbijen tužbeni zahtjev nasljednika osporavatelja oporuke. Iz sadržaja presude P 6562/2015 (list 11 O spisa) proizlazi da je ostavitelj sastavio vlastoručno oporuku dakle sam ju je napisao i potpisao, da je tu oporuku ostavitelj dao na čuvanje tu naznačenom tuženiku ŽP koji ju je donio javnom bilježniku koji je utvrdio da je riječ o posljednjoj volji ostavitelja da je u tom postupku sud poklonio vjeru iskazima tuženika ocijenio da su isti u skladu kako s posljednjom voljom ostavitelja tako i iskazom svjedoka NP, a tuženik ŽP je u tom postupku iskazao i kako je odnos ostavitelja sa sinom bio jako loš da je nakon smrti sina pok OP izbacio iz kuće nevjestu i unučad. Presuda je potvrđena odlukom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž- 4357/19 7 rujna 2021.

U nastavku ostavinskog postupka, tužitelj zastupan po istom punomoćniku kao i u ovoj parnici, na zapisnik 18.travnja 2023. izjavio je (ujedno i kao pun AP), da bi ostavitelj predmetnim nekretninama utuženim ovom tužbom, raspolagao za života u njihovu korist usmenim ugovorom o darovanju, no da se zbog proteka godina nisu u mogućnosti izjasniti o datumu ni vremenu usmenog ugovora o darovanju.

-U tom predmetu ŽP je izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika svoj nasljedni dio ustupio CP (list 90-91 O spisa)

-U tom predmetu je priložen i zemljišnoknjižni izvadak na dan 7.7.2023. za predmetne nekretnine koje su kao jedinstveno zk tijelu upisane u ZU 2437 KO [katastarska općina] na ostavitelja (list 92 O spisa)

--U tom spisu je i rješenje o prekidu postupka od 17. kolovoza 2024 zbog smrti nasljednice TP **.**.2023. Postupka je istim rješenjem i nastavljen na način da su pozvani nasljednici imenovane utvrđeni rješenjem O -3151/2023 ĐP (suprug) i sinovi FP i NP preuzeti ostavinski postupak .

-U tom predmetu doneseno je djelomično rješenje o nasljeđivanju i potom rješenje drugostupanjskog suda Gž- 1134/2023 kako je to ranije navedeno ovim obrazloženjem. Spisu prileže podaci o računima ostavitelja, potom je održano ostavinsko ročište 12. lipnja 2024. nakon ukidnog dijela drugostupanjskog rješenja doneseno je istog datuma djelomično rješenje o nasljeđivanju kojim se utvrđuje nesporni dio ostavine i nasljednici iste,na predmetno rješenje žalbu je izjavio ovdje tužitelj no ne i HP, Županijski sud u Varaždinu Stalna služba u Karlovcu rješenjem Gž- 1119/2024 od 27. rujna 2024, žalbu nasljednika BP ovdje tužitelja odbio je kao neosnovanu i potvrdi pobijano rješenje ovog suda od 12. lipnja 2024.

20. Spis predmeta ovog suda posl.br. P-6562/15 pregledan i pročitan na ročištu 14. srpnja 2025. (list 67 spisa) te je isti oformljen po tužbi TP, BP, HP, NP protiv ŽP i IP od 6.prosincu 2013. radi osporavanje istinitosti i pravne valjanosti oporuke od 25.studenog.1983 u kojem postupku je glavna rasprava zaključena 18. lipnja 2019 i presudom od 29. srpnja 2019 odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja BP i HP dok je rješenjem utvrđeno da su tužitelji TP NP povukli tužbu. Kao svjedoci su na ročištu zaključenja glavne rasprave (list 41 spisa) saslušani TP (koja je ranije bila tužiteljica pa je povukla tužbu, no iskazom je ostalo kod navoda iz ostavinskog postupka da smatra kako navedena oporuka nije pravno valjana, dodatno je kazala kako je ovdje tužitelj povremeno dolazio u posjetu djedu za njegova života a RP nikada. Kao svjedok je saslušan u tom postupku NP koji je u bitnom potvrdio da je oporuku potpisao njegov djed, ostavitelj LP .

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev, kako je to naprijed već navedeno obrazloženjem ove presude Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, Gž- 4357/2019 od 7. rujna 2021. potvrđena je prvostupanjska odluka. U spisu se nalazi i rješenje Ustavnog suda RH U-III-5938/21 od 15. studenog 2022 kojim je odbačena ustavna tužba pokrenuta po BP .povodom drugostupanjske odluke Županijskog suda u Zagrebu Gž- 4357/2019 od 7. rujna 2021.

21. Ostavinski spis predmeta iza pok.TP O- 3151/23 nije nađen bitnim za odluku o predmetu spora jer između strankama nije ni sporno, da su imenovanu naslijedili ĐP, FP NP, što uostalom proizlazi i iz pregledanog i pročitanog predmeta O- 1238/2023 (sada O- 4658/2023), a i sam tužitelj ih je označio tuženicima u ovom sporu, nasljednicima pok. kćerke ostavitelja.

22. Sud je, uz pregled cjelokupne dokumentacije priložene spisu i pregled priloženih sudskih spisa kako je to naprijed objašnjeno, izveo i personalne dokaze.

23. Na ročištu održanom 31. ožujka 2025. svoj iskaz dao je tužitelj PP koji mu je u bitnom iskazao da mu se njegov pok djed PP nekoliko tjedana nakon smrti njegovog oca, djedovog sina, a koji je umro **.**.1991., obratio riječima i rekao cit.: "Moj OP, ovo je sve tvoje. Moje darovanje tebi. Ovo je tvoje i ničije drugo". Dakle tužitelj je iskazao kako mu je djed darovao nekretnine koje su predmet ovog postupka, kuću i dvije parcele uz kuću. Na poseban upit suda: Je li navedeno isticao u ostavinskom postupku, iza smrti djeda, tužitelj je odgovorio da je ovo prvi put da navodi tako nešto i daje izjavu. Na upit pun tuženika je li darovanje učinio djed i unuci, njegovoj sestri, tužitelj nije izravno odgovorio da ili ne, već je kazao da smatra kako ona, njegova sestra, to zaslužuje. Tužitelj je nadalje kazao da to usmeno darovanje postoji i u pisanom obliku, da je djed isto ponovio ali da pisanim ne raspolaže jer da je to skriveno od tuženika FP, NP i ĐP .Djed da je bio jako pedantan, imao je plavu i zelenu teku (bilježnicu) koje da su nestale, a da su se nalazile u obiteljskoj kući na katu; da je on s sestrom majkom i ocem do njegove smrti, živio u toj kući negdje do kraja 1992, nakon tog da su odselili u stan u [adresa], da su roditelji od NP, pok TP i NP živjeli na katu obiteljske kuće i da su tu teke (bilježnice) bile kraj televizora na katu. U jednoj od njih ali ne zna kojoj, plavoj ili zelenoj ,da je pisalo to darovanje kojim mu je djed usmeno ostavio predmetne nekretnine i da je bilo više potpisnika. Nakon djedove smrt da su se odnosi sa NP zahladili i više da nije dolazio u tu kuću, no da se ne može sjetiti točno datuma; da je od 1992 do djedove smrti dolazio kod djeda i to zadnjih njegovih 10 godina života da je dolazio češće, a nakon njegove smrti tek povremeno; djed da je živio sam a 2-3 godine prije smrti da je živio s VP čijeg prezimena se ne može sjetiti. Na ponovljeno pitanje je li u ostavinskom postupku isticao prigovor da je postojalo darovanje u njegovu korist za života djeda, ponovljeno po pun tuženiika ad 1, tužitelj je izmijenio prvotni odgovor dan ovom sudu na početku iskaza te kazao da kad se malo bolje sjeti, tako nešto da je prigovorio u pisanom obliku . Na upit punomoćnika tuženika ad 2-4 je li bilo svjedoka i gdje su se nalazili u trenutku kad mu je djed, kako tužitelj navodi, darovao nekretnine, tužitelj je odgovorio da je to bilo na balkonu gornjeg kata kuće gdje je djed živio, da je njemu više puta to kazao, tj. dva puta, a zna da je tako nešto govorio i kada on nije bio prisutan, drugim ljudima, kako je to naznačio njegov punomoćnik, misli da je riječ o ĆP, PB i IB, dok da se četvrtog ne može sjetiti, ali da je on to usmeno govorio čak i nakon napisanog 2006/2007. Na upit je li djed ostavio pisanu oporuku i je li ju osporavao, tužitelj je odgovorio da ako misli na tu pisanu iz 1983. nju da osporava, ali da postoji oporuka u plavoj/zelenoj teki.(bilježnici) Na upit je li mu poznato da je djed za života zaključio kakav posrednički ugovor tužitelj je odgovorio da mu to nije poznato. Na upit tko je NB odgovorio je da je to osoba prije VP ne zna je li sklapala kakve poslove s djedom. Na upit pun tuženika ad2-4 tko je plaćao režijske usluge za kuću nakon djedove smrti on ili netko drugi, odgovorio je tužitelj da se ne može sjetiti, misli da su Šantićevi, ali da ih on sad plaća.

24. Na istom ročištu saslušan je tuženik ad 1 IP koji je u bitnom kazao da je gotovo svakodnevno a sigurno svako drugi dan bio kod pok. OP koji je živio sa VP, a s kojom da je i on i radio i njegova supruga. Dakle oni da su živjeli sami, nikada nije vidio da bi ih netko obilazio, izuzev pok. TP, koja je OP bila kćerka. Sjeća se da je pok. OP imao jedno veliko ogledalo na gornjem katu s kojeg bi gledao tko zvoni na ulazna vrata kuće. Iskazao je i da je čuo od svoje majke pok UP, koja je bila sestra pok. OP, da će i on imati zub od zemlje, a da njegov brat H neće, jer da je lijenčina, a tako nešto u pisanom obliku mu je pokazao rođak ŽP. Pogledao je taj papir, tako je i pisalo vlastoručno napisano od pok OP i potpisano od imenovanog iz kojeg razloga on i spori ovo prednje što je tužitelj kazao. Na upit je ikada vidio kakvu plavu ili zelenu bilježnicu kod pok. OP, odgovorio je kako je stvarno gotovo svakodnevno bio kod pok. OP, ali nije išao za tim da bi gledao što se u kući nalazi. Na upit u kakvom je zdravstvenom stanju bio pok. OP 1991. primjerice nakon smrti sina, odgovorio je da je bio u normalnom, da je bio zdrav, orao je, kopao je; na upit kakvi su bili odnosi pok OP nakon smrti sina s nevjestom i unucima, odgovorio da su bili loši, nevjesta Đ s djecom je malo nakon smrti muža živjela u toj kući, na upit viđa li sada koga na toj nekretnine, odgovorio je da viđa jednog bradatog sijedog čovjeka i OP, ovdje tužitelja kao i muža od AP, ovo svako par dana da je u obilasku; na upit poznaje li NB, odgovorio je da je NB živjela s pok OP 3-4 godine, ona je bila prva, a druga je bila NB iz [adresa], ali i nju da je potjerao, objasnio je da je prvo je bila NB, druga je bila NB iz [adresa], a treća je bila VP.

25. Na istom ročištu saslušan je tuženik ad 4. FP koji je cijelosti osporio konstrukcije iz tužbe i iz iskaza tužitelja; iskazao je da ostavinski postupak iza pok. djeda dugo traje, ali da je dovršen i oporuka je aktualna, sve što je činjenično u tužbi navedeno da je izmišljeno; možda da i postoje bilježnice (teke), ali sigurno ne takvog sadržaja kako je tužitelj iskazivao, jer da djed takvo nešto nije ostavio. Djed da je bio jako pedantan i u spis je njegov odvjetnik ostavio predbračni ugovor, ali i prvu oporuku koju je sastavljao, izrijekom je naveo nužni dio ovo iz razloga što sa sinom, pritom misli na tužiteljevog oca, nije bio u dobrim odnosima. Objasnio je da djed nije bio ni u dobru kasnije sa nevjestom. Djed je htio da se sin ponaša po njegovom naputku, a on to nije radio i time mu nije davao poštivanje. Međutim djed da je gotovo svake nedjelje dolazio kod njih na ručak (tuženika), i oni su proživljavali sve njegove trenutke, pritom misli na svog oca, odnosno svoju obitelj, dok sa nevjestom Đ nije bio u dobre. Objasnio je da one dvije osobe koje su se ranije spominjale iskazima, koje da su i živjele s pok djedom, a da bi bile istog imena, nazivale su se NB i T, međutim to uistinu nije bitno za ovaj predmet, ono što je bitno je upravo da djed bio pedantan i da je uvijek ostavljao pisane zapise o svemu pa čak i o prijeđenoj kilometraži što je bilo jako neobično, ali je on to volio tako zapisivati. Stoga oni koji su bili s njim u njegovim zadnjim trenucima, sve su znali u svezi njegove volje i njegovog života pa su tako pričali i o ostavini i on im je kazao da postoji oporuka za koju je vjerojatno da je riječ o jedinoj oporuci iz ostavinskog postupka, i da bi obitelji tužitelja pripao nužni dio, na što je njegova majka tada pomirbeno pitala zašto ne bi djed ostavio svakome pola – pola, a djed je na to odgovorio, ne to je tako. Napominje da je i iz otpusnog pisma bolnice nakon smrti djeda navedena kao osoba kontakt njegova majka i adresa nekretnine koju tužitelj želi prisvojiti. Još je dodao kako njegova moja obitelj i on, pritom misli na oca, brata i sebe, organizirali su sahranu po smrti djeda, platili sav trošak kojeg ovdje ne traže, već samo navodi da bi htjeli da se postupak što prije okonča. Nadalje iskazao je da je sa djedom prije njegove smrti, zadnji put razgovarao o ostavini za Božić 2010., u prisutnosti svojih kumova i zadnju godinu dana pred smrt djeda. Na upit punomoćnika tužitelja je li čudno da je riječ o staroj oporuci, (1983) obzirom da je mnogo vremena prošlo od njezinog sastavljanja do smrti djeda, odgovorio je tuženik da je na prvi moment čudno, ali je sasvim logično, upravo zbog karaktera djeda, on nije odstupio od svoje odluke. Na poseban upit je li djed trećim osobama govorio da bi ostavio svoju imovinu, tuženik je odgovorio, ne, samo obitelji. Na upit kakav je bio djedov odnos s unucima, konkretno s tužiteljem OP, tuženik je odgovorio da je u pravilu bio sa svima loš pa je u početku bio loš sa OP, ali kasnije se popravio pa je OP ima dobar odnos.Na poseban upit je li u posjedu plave i zelene teke (bilježnice) tuženik je odgovorio da ne. Na ročištu 3. lipnja 2025. iskaz je dao svjedok ĐB nesrodan sa strankama, prijatelj tuženika ad4, preko kojeg je i upoznao pok. BP, kod kojeg je dolazio na imanje, u njegovu kuću negdje je to bilo 2006/2007, čak više od 30 puta, stekao je dojam u razgovoru s imenovanim da je ostrouman čovjek širokih nazora, da mu je kazao kako kuću koja je rpedmet spora ostavlja FP i njegovom bratu NP, viđao je jedino FP i brata i suprugu na tom imanju nikog drugog tužitelja da ne poznaje, da je i u kući A viđao pok. R

26. Na istom ročištu saslušan je svjedok FB nesrodan, prijatelj i kum tuženika NP koji je iskazao da je pok. djeda BP jednom upoznao na obiteljskom ručku negdje 2010, kod roditelja FP i NP u [adresa], i nekoliko puta poslije ga je vidio u prolazu, nije mu se povjeravao, ali se sjeća da je na tom ručku kojem su prisustvovali FP sa suprugom, NP s pok ocem i majkom, pok, PP kazao da je sastavio oporuku, a to je izrekao u neobveznom opuštenom razgovoru no nije kazao sadržaj oporuke ni kada ju je sastavio, u kuću u [adresa] koja je predmetom postupka da je bio više od deset puta sa NP, da je tu viđao samo njega i suprugu koji su tu živjeli misli da je to bila 2015/2016 i djed nije bio živ, nikoga drugog nije vidio, da tužitelja ne poznaje i nikada ga nije vidio. Na ročištu 14. srpnja 2025. saslušan je svjedok PB, nesrodan, iskazao je da je pok. PP nakon smrti sina u Domovinskom ratu za staru godinu 1991., rekao da je izgubio sina i će ostaviti svom unuku OP ono što ima, misli da su tom prigodom bili prisutni i HB i njegov punac TB On sam da je pok. OP dobro poznavao , dolazio mu je kad mu je bilo potrebno izvršiti radove na zidovima no ne zna kada je to bilo je li radio iste nakon 1992, ;svakako da je pok OP bio kum na vjenčanju svjedokove sestre koja se udala 1975 pa je to njihova poveznica. Svjedok je nadalje kazao da mu je dobro poznato da se imenovani zdravstveno dobro držao .Ne zna ništa drugo o imovinsko pravnim odnosima ostavitelja i stranaka postupka. Sjeća se da je bio u pok.OP uoči odlaska MP u vojsku međutim nakon par dana da je poginuo na ratištu, a sljedeći razgovor s pok. OP je imao 1992.; nije vidio nikakve narušene odnose pok. MP i pok., OP, GP da je živio s obitelji u prizemlju obiteljske kuće, djed na katu; nakon smrti sina da su njegova djeca, unuci djeda otišli u Split živjeti; djed da je sam živio u tom trenutku kad je kazao da će ostaviti sve što ima unuku OP, poslije da je živio s VP, druge osobe nije vidio da su s djedom živjele. Pok P da nije vidio kod djeda , NP i FP možda poznaje, no ne prepoznaje ih. Pok OP da je bio jako pedantna osoba i da sve svi mogu posramiti zbog načina na koji je on vodio i pospremao kuću , imao je i nekakve teke (bilježnice) u kojoj je vodio obveze vezane za kuću i u kojima je zapisivao ovo zna jer je u vezi njihovog posla u njih zapisivao obveze. Svjedok da je bio pomorac od 1978 do 1990 . Osim sina da je pok GP djedov sin imao i kćerku , no djed nju nije spominjao da će joj nešto ostavit samo je kazao to za tužitelja, i to riječima izgubio sam sina osigurat ću unuka. Nije mu poznato da je pok. OP prodavao kuću, ne zna za oporuku, imao je s njim odnos povjerenja. Na upit je li bio svjedok u postupku osporavanja oporuke svjedok nije dao izrijekom odgovor već je odgovorio protupitanjem :cit:"koje oporuke".

27. Na istom ročištu saslušan je svjedok IB srodan s tužiteljem, (rođak njegove majke),iskazao je da je pok OP dolazio k njemu ostavljao je automobil na popravak jer je taj svjedok radio u Centru Tomaš auto moto, no djed nije znao tko je on, pa mu se on sam predstavio, a djed mu je potom kazao da puno voli OP, da se on ne treba brinuti o budućnosti, njemu djed ostavlja sve, a tu izjavu je čuo od djeda cc 2005,2006 . Nisu mu poznati imovinskopravni odnosi unutar obitelji. I kasnije je viđao pok. OP no tek nekoliko puta, pozdravljali su se nikakvih posebnih izjava više od njega nije čuo. Poznato mu je da je pok. OP imao kuću u [adresa], jer su njegovi roditelji dobri bili sa pok GP pa su za njegova života dolazili u tu kuću, ali nakon njegove smrti nisu.

28. Tom iskazu prigovorio je odmah pun tuženika ad2-4- u dijelu kojim je iskazao da je čuo od pok OP da djed voli puno tužitelja i da se ne treba brinuit jer da će mu ostaviti imovinu.

29. Na ročištu 31. listopada 2025. kojem je u svojstvu javnosti na prijedlog tužitelja prisustvovala i tužiteljeva sestra HP, saslušan je na prijedlog tužitelja i svjedok TB, nesrodan, koji je kazao da ne zna zašto je pozvan za svjedoka, da je stranke relativno nedavno upoznao, da nije poznavao ni pok. BP.

30. U odnosu na izjavu tog svjedoka pun tužitelja je iskazao da vjeruje kako je tuženik ad 1 očito došao u kontakt sa svjedokom prije ročišta i utjecao na izjašnjenje svjedoka, ustrajao je u saslušanju stranaka u postupku na što je replicirala pun tuženika ad 1 da je ĐP starije životne dobi ne zna može li uopće pristupiti smatra da njegovo saslušanje nije nužno te da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda iz tužbe.

31. Pun tuženika ad 2-4 osporio je navodni utjecaj tuženika ad 1 na svjedoka TB ,iskazao da je pun tužitelja imao mogućnost postavljanja pitanja tom svjedoku na ročištu pa tako i u pogledu eventualnog utjecaja, da je saslušanje tuženika ĐP i NP nepotrebno jer je riječ o supsidijarnom dokazu, a iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. ĐP je starije životne dobi bolestan i predlaže da se taj prijedlog tužitelja odbije i zaključi raspravljanje.

32. Podneskom od 27. studenog 2025. u spis je dostavljen medicinski dokaz o ozbiljnim zdravstvenim problemima tuženika ad3 potpisan po spec psihijatru, iz kojeg proizlazi i da je taj tuženik hospitaliziran i otežane komunikacije.

33. Na ročištu 11. prosinca 2025 uvažavajući prijedlog pun tužitelja, saslušan je tuženik ad 2 NP koji je osporio sve tužbene navode kao lažne i neosnovane, ukazao čak i da je u lažnim izjavama tužitelj nedosljedan pa i proturječan samom sebi, na posebni upit u kakvom je odnosu djed bio s tužiteljevim ocem odgovorio da to ne zna jer je sam bio dijete; da je djed živio na katu obiteljske kuće, tužitelj s ocem majkom u prizemlju, no nakon smrti oca su nakon tjedan dana odselili; da je djed bio pedantan pravno pismen, to dokazuje sadržaj oporuke jer je istom naznačno kako se ona eventualno može oporeći; da je djed imao bilježnice no da ne zna koje su bile boje, ali da je u njima zapisivao tekuće stvari primjerice način obrađivanja maslina, podatke o poljoprivrednim poslovima, dok da je pravne i ekonomske stvari obavljao putem odvjetnika što dokazuje da je imao 1980 tih predbračni ugovor; da je sa članovima obitelji razgovarao o nasljedstvu svakom je govorio da će mu ostaviti sve, ali to su bili usmeni razgovori jer su mu jako bili bitni pisani trag i papir; govorio je da svaka osoba nakon 40 mora sastaviti oporuku; oporuka je bila predmetom valjanosti prethodnog postupka na sugestivni upit tužitelja osobno je li skrio oporuku iz plave ili zelene bilježnice, nije odgovorio, smatrajući pitanje provokacijom , a takvim je smatrao i iduće pitanje osobno postavljeno od tužitleja je li njegov brat ili otac skrio tu oporuku s tim da je dodao da je ovo nešto što u ranijih 13 procesa nije tužitelj spominjao. Na upit pun tuženika kakav je odnos bio pok OP s tužiteljem i sestrom i majkom mu nakon smrti oca pok. MP, odgovorio je loš, nadlaje da je djed u momentu smrti odnosno godinu dana ranije živio sam u kući, a njegova obitelj s ebrinula o njemu; on dakle tuženik da je živio u toj kući nakon djedove smrti sam dvije godine, potom su došli i njegovi roditleji godinu dana, nakon toga je tri godine živio sa suprugom i prvim djetetom; troškove pogreba snosila je njegova majka, koje je plaćala i kasnije ralune . Taj svjedok potvrdio je trajno loše zdravstveno stanje oca ĐP

34. Nakon iskaza tog svjedoka pun tužitelja je zatražio kraći rok za očitovanje, ustrajao u saslušanju tuženika ad3 ali i istaknuo ukoliko ipak sud odluči zaključiti raspravljanje da prihvati tužbeni zahtjev . Odgodi ročišta i dodatnim saslušanjem tuženika ad3 za kojeg u spisu postoji zdravstvene nemogućnosti pristupu sudu protivili su se pun tuženika predložili zaključenje raspravljanja .

Tu je za odgovorit kako je člankom 264. ZPP propisano da sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušavanjem stranaka dakle, uz ostale predložene dokaze stoga kako iz izvedenih dokaza ovo sagledavajući iste pojedinačno i dovodeći iste u međusobnu vezu, ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, sud nije za odluku o predmetu spora našao bitnim iskaz tuženika ad 3 posebno jer je u spisu dokaz njegove opravdane spriječenosti zbog trajno lošeg zdravstvenog stanja, o čemu je svjedočio njegov sin saslušani tuženik te je potkrijepljeno dokazom psihijatra, stoga je ovaj sud ocijenio da je takav dokazni prijedlog neće biti izvjesno provesti a sam bi doveo na povećanje parničnih troškova i konkretnu veću novčanu obvezu za stranku koja izgubi spor.

35. U svezi navedenog je za istaknuti i obvezu suda za poštivanje načela ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl. 10. st. 1. ZPP prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku kao i poštivanja načela koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl. 298. i čl. 311. stavak 2. ZPP) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši što prije.

36. Nadalje ovaj sud je zaključio da je kod takve odluke poštivano i konvencijsko pravo stranaka na pristup sudu koje uzgred rečeno nije i ne može biti apsolutno, te je odustao od daljnjeg raspravljanja, zaključio glavnu raspravu pri čemu je za dodati kako je tužitelja zastupan po punomoćniku već na ročištu imao mogućnost stavljanja prigovora na iskaz tuženika pa nije bilo mjesta odgodi ročišta No i tu je za dodati kako navedeni tuženik ništa posebno novo nije utvrdio iskazom, od onog što je ranije to utvrđeno iskazima odnosno materijalnom dokumentacijom.

37. Ističe se kako su stranački iskazi prethodno dovedeni u međusobnu svezu i prihvaćeni u onom dijelu koji nisu u suprotnosti s ostalim dokazima u spisu predmeta.

38. Slijedom iznesenog zaključuje se :

- Ostavitelj je bio jako pedantna osoba koji je volio opisani trag i zapisivao je ne samo pravne radnje već i podatke o tekućem poslovanju i poljoprivrednim te kućanskim radovima. Navedeno je potvrđeno iskazom nasljednika samo tužitelja i tuženika ali i svjedokom koje je kod njega vršio popravke zidova i dr.ovo sve potvrđuje u spisu priložena dokumentacija.

- Naime, ostavitelj je vlastoručnu oporuku izradio 1983 .preminuo je 2012. u tom vremenskom intervalu do smrti dokumentacija u spisu predmeta ne dokazuje postojanje neke nove druge oporuke koja bi isključila prethodnu ovo posebno kada takvo nešto nije ni dokazano u postupku osporavanja valjanosti oporuke iz 1983.

- 80-ih/90 ih ostavitelj je imao pripremljen i potpisan predbračni ugovor koji dokazuje istinitost navoda tuženika da je pravne poslove u svezi imovine ostavljao u rad odvjetničkom uredu, odnosno ostale isprave, posrednički ugovor potvrda o zajmu dokaz su njegove pedantnosti u svezi imovine;

- Bilježnice, iako u postupku nije utvrđeno koje točno boje su bile kao ni točan sadržaj istih postojale su u smislu tekućih poslovanja u svezi radova u poljoprivredi i kući ovo proizlazi iz iskaza samih tuženika IB i AB ali i radnika no u postupku nije dokazano da bi sadržajno iste predstavljale neku formu raspolaganja nekretninama u korist tužitelja

- Odnos ostavitelja i njegovog pok sina bio je loš i protezao se takvim i na nevjestu i unučad , a svjedoci su potvrdili navode tuženika da su iselili nakon tjedan od smrti sina iz kuće ostavitelja i tako loš odnos je nastavio, no ipak se u jednom trenutku spram tužitelja i popravio što su svojim iskazima potvrdili sami tuženici IB i NP Upravo zbog ovakvih izjašnjenja navedenih tuženika u suštini kojim se potvrđuje navod tužitelja o boljem odnosu istog s djedom pred smrt ,sud njihove iskaze u cijelosti smatra vjerodostojnim.

- No sud nije našao osnovani navod tužitelja i time nije poklonio istom vjeru o darovanju koje da je bilo usmeno par tjedana nakon smrti oca, odnosno djedovog sina, jer tako nešto nije u postupku s uspjehom dokazao, ovo posebno kad iz spisa proizlazi da nakon smrti oca tužitelj je odselio sa sestrom i majkom u Split a odnos s djedom se poboljšao tek par godina kasnije, da je nakon djedove smrti u kući živjela obitelj tuženika ad 2., a saslušani svjedok HB je govorio o budućem darovanju , dakle nije dokazano da su postojali svjedoci navodnom usmenom darovanju.

- Općepoznato je da postoje brojni troškovi za starije osobe kao i za kuću , no tužitelj nije pružio u spis ni dokaz da bi se ponašao kao vlasnik kuće ulagao u istu snosio režije ali smatra se utvrđenim jer protudokaza tužitelj nije pružio da su tuženici platili i trošak pogreba pok OP dok tužitelj u tom nije sudjelovao. Također je tu za dodati kako su svjedoci FB i ĐB potvrdili navode tuženika o tom da se obitelj NP o pok djedu brinula, pri čemu je svjedok FB potvrdio kako je i čuo da je djed izjavio kako je sastavio oporuku za što smatra sud utvrđenim da je riječ upravo o oporuci koju je bezuspješno tužitelj osporavao u prethodnoj parnici i po pravomoćnom okončanju iste i izgubljenom sporu, ustao predmetnom tužbom .Tu je za dodati kako u ostavinskom postupku tužitelj nije isticao da je darovanje ostavitelj učinio u njegovu korist, tek trenutkom nastavka postupanja kad je bio zastupan po istom punomoćniku kao i u ovom postupku odnosno tako nešto nije osobno izjavio već je tu izjavu kako je i sam kazao u ovom postupku dao u ovom prvi put, navodeći da je usmeno darovanje u njegovu korist izvršio ostavitelj, dok je punomoćnik tužitelja istaknuo u ostavinskom nastavljenom postupku da je darovanje izvršeno u korist njegovih klijenata, unuka, djece pok sina, dakle tužitelja i njegove sestre.

39. Prema odredbi iz čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03 i 35/05, - dalje: ZN) važećem u vrijeme otvaranja ostavine (smrt ostavitelja 2012.) propisano je da:

„Ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti osim onog što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.“

U konkretnom slučaju, a sagledavajući sadržaj tužbenog zahtjeva i činjenični supstrat na kojem se isti temelji, u postupku je trebalo odgovoriti na pitanje je li tužitelj stekao predmetne nekretnine na temelju posebnog pravnog temelja, koja okolnost bi u potvrdnom slučaju isključila tu nekretninu iz ostavine u smislu citiranog čl. 5. st. 3. ZN- a.

40. Prema odredbi članka 129. stavka 1. ZN-a u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo. Stavkom 2. istog članka određeno je da u istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi. Stavkom 3. nadalje je propisano da nasljednik trajno ostaje nasljednikom, osim ako se valjano ne odrekne svoga nasljednog prava (odricanje od nasljedstva). Članak 130. st. 4. ZN-a određuje da za nasljednika koji se odrekao u svoje ime smatra se kao da nikad nije bio nasljednik.

41. Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da ostaviteljevi posjedi, stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Nadalje, članak 128. st. 1. ZV-a određuje da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno, a stavkom 2. propisano je da je nasljednik ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi.

42. Ugovor o darovanju u smislu čl. 479. ZOO-a predstavlja dvostrani, besplatni i sporazumni (konsenzualni) pravni posao u sklopu kojeg se darovatelj obvezuje prepustiti obdareniku bez protučinidbe određeno imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.Nadalje, ugovor o darovanju nekretnine mora biti sklopljen u pisanom obliku ( čl. 482. st. 1. ZOO-a)

43. S tim u svezi, a u odnosu na činjenični navod iz tužbenog zahtjeva da mu je djed usmenim putem darovao kuće zaključuje se kako takve tvrdnje tužitelja ne proizlaze iz provedenih dokaza. Činjenica da je tužitelj eventualno imao prijavu prebivališta na adresu nekretnine koja je predmetom spora obiteljske kuće ne znači da je djed očitovao i svoju volju darovanja predmetne nekretnine tužitelju. Ili pak da je ugovor konvalidirao. Naime svjedok ĐB kazao je kako izuzev IB i LP i supruge drugih osoba u toj kući nije viđao. Navedeno potvrđuje svjedok RB koji je dodatno izrijekom kazao da tužitelja nikada nije vidio. I svjedok PB u bitnom je potvrdio da je OP nakon smrti oca otišao živjeti u [adresa] da je jednom vidio u kući nekoga nakon smrti djeda pok OP no ne zna tko je to bio on je tražio Slavka unuka i upućen je u Split, svjedok IB koji je kazao da su njegovi roditelji prijateljevali s ocem tužitelja tako je kazao da im je za života MP dolazio u obiteljsku kuću pok OP, u posjet no nakon smrti MP nisu, dakle potvrđuju se navodi da tužitelj nije vršio samostalan posjed nakon odlaska iz kuće te je tek puno vremena nakon smrti ostavitelja, prijavio prebivalište na adresi predmetne nekretnine iako je svjestan da je nekretnina sporna i predmetom ostavinskog pri čemu je prijavom prebivališta na adresu kuće, u suštini pokazao nesavjesnost nesamostalnog posjeda.

44. Nadalje, djed, koji je kako to proizlazi iz dokazne građe, očito je znao za mogućnosti raspolaganja svojom imovinom i bio je „pravno pismen“ u pogledu raspolaganja koje bi imao u svezi svoje imovine, uostalom izradio je vlastoručnu oporuku koja je utvrđena pravno valjana, i u nedostatku drugačijih pisanih dokaza darovanju, isto potvrđuje zaključak kako nije usmeno darovao nekretninu tužitelju, niti je to bila njegova volja

45. Naime da je pokojni PP imao namjeru darovati tužitelju bilo što, isto bi uredno to napravio i s tužiteljem zaključio ugovor o darovanju u pisanom obliku, što iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da nije napravio, sačinio bi izjavu o uvođenju tužitelja u posjed darovnog dijela ili bi jednostavno rečeno njih dvoje sačinili bi ugovor o darovanju u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Pokojni OP imao je dovoljno vremena i bio je, kako je utvrđeno, očito inteligentna i razumna osoba, raspolagati svojom imovinom kako je htio. , što je uostalom dokazano da je učinio oporukom iz 1983. Sud istina, ne isključuje mogućnost da je pokojni OP tužitelju nešto obećao, međutim, pokoji OP očito nije imao volju i namjeru tužitelju darovati dio svojih ovdje utužene nekretnine.

46. Sam svjedok PB u svom iskazu navodi o tome da se radilo o obećanju, najavi budućeg i mogućeg darovanja, dok iz iskaza samog tužitelja proizlazi suprotno da je darovao izjavom u sadašnjosti kad se doduše bili sami bez svjedoka. Dakle, da do darovanja nikada nije došlo. Dakle, u ovom slučaju situacija je sudu jasna i kod ove okolnosti, daljnje odugovlačenje s postupkom ne bi doveo do drugačijeg zaključka suda već tek do stvaranja nepotrebnih troškova što je suprotno načelu ekonomičnosti postupka jer personalnim dokazima se ne može nadomjestiti ugovor o darovanju u pisanoj formi, darovanja dakle u ovom slučaju nije bilo. Iskazi svjedoka PB stoga ne nalazi se bitnim u prilog tužbenom zahtjevu jer iz istog proizlazi namjera budućeg darovanja do čega kako to proizlazi iz postupka nije došlo, naime isti nije bio svjedok darovanju već se izjašnjavao o budućoj radnji . Ono što se nalazi ipak bitnim a proizlazi iz iskaza svjedoka i koji u tom dijelu nije suprotan s drugim iskazima jest to da je ostavitelj uistinu bio jako pedantna osoba, koja je pisano vodila računa o svojim poslovima.

47. Svjedok TB nije imao nikakvih saznanja o predmetu spora pa time i nije u prilog tužbenog zahtjeva .

48. Pokojni OP kako proizlazi iz postupka, bio je u potpunosti sposoban za rasuđivanje, navedeno nije ni sporno između stranaka.

Ovo se ističe jer je svjedok IB kazao da je čuo da je pok OP 2005 ili 2006 kazao ostavljam sve unuku ovdje tužitelju. S tim u svezi takva izjava svjedoka je razmatrana i dodatno, smislu tog, predstavlja li predmetno valjano očitovanje volje u skladu s člankom 37. ZN-a, kojim je propisano da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku. Usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od dana prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena. Odredbom čl.39. ZN-a propisana je dužnost svjedoka usmene oporuke, isti su dužni bez odgode napisati sadržaj oporučiteljeva očitovanja i što prije predati to sudu ili javnom bilježniku na čuvanje, ili ga usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom iznoseći kada je, gdje i u kojim je prilikama oporučitelj očitovao svoju posljednju volju. Neispunjenje ove dužnosti svjedoka ne šteti valjanosti usmene oporuke. Dakle kako je očito da je ostavitelj bio sposoban za rasuđivanje, dobrog zdravstvenog stanja, čak i da je tako nešto pok OP izjavio ispred navedenog svjedoka, isto se ne nalazi ozbiljnim očitovanjem volje s pravnim učinkom jer je izrečeno osobi koju nije ostavitelj ni poznavao ,a drugog svjedoka te izjave u tom trenutku nema, ne može se zaključiti da bi navedeno eventualno bilo smatrana drugom oporukom (uz onu iz 1983.) iz članka 39 ZN- a. No uostalom taj svjedok tako nešto nije došao izjaviti u ostavinskom postupku niti je u sudskom postupku tužitelj tražio utvrđenje da je nasljednik po usmenoj oporuci pred svjedocima.

49. Dakle, prema stavu ovog suda, u ovom slučaju se ne može raditi o sastavljanju usmene oporuke pred svjedocima iz citirane odredbe ZN-a, naime, sve i da je pok.OP uistinu izjavio "da tužitelju ostavlja sve" opet se ne bi radilo o tome da je pok.OP tada usmeno očitovao svoju posljednju volju. Naime, oporučitelj može iznimno svoju posljednju volju očitovati pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom zakonskom predviđenom obliku. Ovdje u tom trenutku nisu postojale te iznimne okolnosti i nije se radilo o usmenom oporučivanju od strane pok OP teret dokaza postojanja svih pretpostavki za valjanost usmene oporuke, pa i to da su izvanredne okolnosti trajale do smrti ostavitelja, je na onom koji bi bio nasljednik po toj usmenoj oporuci, da ista postoji. Stoga, pored okolnosti što sud drži da iz svih izvedenih dokaza proizlazi kako pok OP nije sa tužiteljom zaključio ugovor o darovanju, uopće, isti nije sačinio niti usmenu oporuku pred svjedocima.

50. Naposljetku spisu prileži ugovor o posredovanju iz kojeg proizlazi namjera ostavitelja za prodaju predmetne nekretnine 2006. koja dokazuje da je bio vrlo oprezan kod raspolaganja imovinom da je imao pisane tragove za slučaj prodaje , za slučaj sklapanja braka, iako u konačnici ni do prodaje ni do braka nije ni došlo. Stoga se zaključuje da je htio napravit raspolaganje u korist tužitelja to bi i učinio u pisanom obliku. Uostalom nije logično da pisanog traga tome nema i da tužitelji nije takvo nešto tražio, ukoliko je smatrao da mu pripada ovo posebno kad je ostavitelj bio tako pedatna osoba koja je vodila pisane tragove a takvog traga darovanju nema.

51. Dodatno je za kazati da posjed navodno darovane nekretnine tužitelj nije dokazao, što više kako je to ranije objašnjeno nije imao već je posjed vršila obitelj LP koja je nakon smrti djeda plaćala račune za kuću, u kojoj je stanovao s obitelji tuženik ad 2 . Ovo se ističe jer iako je odredbom čl. 290. st. 1. ZOO propisano kako ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, radi se o odredbi koja određuje općenito potrebne sastojke ugovora dok u smislu odredbe čl. 294. ZOO postoji mogućnost konvalidiranja takvog ugovora te je tako bilo potrebno utvrditi jesu li ugovorne strane ovog usmenog Ugovora o darovanju u cijelosti ili pretežitom dijelu ispunile obveze koje iz njega nastaju. Ovo nikako nije moguće utvrditi samo saslušanjem stranaka, a drugih dokaza tužitelj na tu okolnost nije ni predlagao dok saslušani svjedoci tako nešto nisu iskazivali. Dok posrednički ugovor iz 2006 kao pisani trag koji je potpisan po ostavitelju dokazuje da je navodno darovane nekretnine namjeravao prodati time se dokazuje da nema mjesta ni primjeni odredbe 290 ZOO-a jer je namjeravao raspolagati navodno darovanim nekretninama.

52. Slijedom iznesenog, činjenično stanje je prema stavu ovog suda u potpunosti utvrđeno, za ono što je vezano za granice postavljenog zahtjeva i sve okolnosti slučaja trebalo utvrditi te je sud stava da je glavnu raspravu valjalo zaključiti, odbiti sve ostale predložene dokaze i donijeti meritornu odluku. Spisu priložena pisana dokumentacija ne može dovesti do drugačijeg zaključka suda.

53. Za dodati je kako podnesak tužitelja zaprimljen nakon zaključenja glavne rasprave nije dio spisa i nije mjerodavan za odluku o glavnoj stvari, a odnosi se na prigovor o sastavu zapisnika koji je osobno izjavljen od tužitelja putem punomoćnika no i tu je za kazati da se zapisnik sastavlja o važnijim izjavama i kao takav je sastavljen sukladno čl 123 ZPP-a te ukoliko je tužitelj smatrao drugačije imao je to mogućnost istaknuti na tom ročištu prije potpisa zapisnika pa je očito riječ o paušalnom prigovoru danom gotovo 20 dana od zaključenja raspravljanja .

54. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a vodeći računa o v.p.s.(500,00eur-a) , uspjehu tuženika, Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine 138/2023 dalje OT) ovo prema popisanom traženju pun tuženika pa je pun tuženika ad 1 priznato za sastav odgovora na tužbu, i sastav podneska od 26.9.2025.od po 50 bodova, pristup ročištima 15.1.2025. i 26.9.2025 (50%) 25 bodova ,ročištima od 13.2.2025..,31.3.2025.,3.6.2025.,14.7.2025,. 31.10.2025.,11.12.2025.od po 50 bodova, dakle ukupno 450 b pretvoreno u eure daje iznos od 900,00 eur-a koji je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku ad 1 , dok je tuženicima ad 2-4 priznat trošak sastava odgovora na tužbu 23.1.2024, podneska od 14.1.2025. od po 50 b. pristup sudu 15.1.2025 i 26.9.2025 (50%),pristup ročištima od 13.2.2025., 3.6.2025., 14.7.2025., 31.10.2025., 11.12.2025.(nije zatražen trošak za 31.3.2025) dakle ukupno 400 bodova odnosno 800,00 eura uvećano za trošak zastupanja više osoba ( 20%, 160,00 eur-a) dakle ukupno iznos od 960,00 eur-a,koje je tužitelj obvezan naknaditi tim tuženicima, dok su za više zatraženi trošak tuženici odbijeni jer je neosnovano popisan.

55. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Trogiru, 19. siječnja 2026.

SUTKINJA

Mirna Veža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka, odnosno, e komunikacijom za osobe obvezne na istu, sukladno članku 106 a ZPP-a.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka presude (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

pun. tužitelja

pun tuženika

u spis