Poslovni broj 19 Pn.85/2016-72

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ani Srhoj, u pravnoj stvari tužiteljice LK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] koju zastupa punomoćnik Cvijetko Rihter, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika HOK OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica iz OD Olujić, Pezić & Partneri, iz [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 15. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 19. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik HOK OSIGURANJE d.d. OIB: 00432869176, platiti tužiteljici LK na ime naknade neimovinske štete iznos od 6.483,20 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 17. kolovoza 2016. do isplate, prema stopi koja do 31. prosinca 2022. se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Dužan je tuženik HOK OSIGURANJE d.d. OIB: 00432869176 platiti tužiteljici LK na ime naknade imovinske štete iznos od 926,36 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 19. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 11.567,10 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 17. kolovoza 2016. do isplate, zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 42,53 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 18. rujna 2013. do isplate, zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 384,87 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2013. do isplate, zatezne kamate na dosuđeni iznos od 196,36 EUR koje teku od 18. rujna 2013. do 18. siječnja 2026., zatezne kamate na dosuđeni iznos od 730,00 EUR koje teku od 18. prosinca 2013. do 18. siječnja 2026.

IV. Dužan je tuženik HOK OSIGURANJE d.d. OIB: 00432869176 platiti tužiteljici LK iznos od 2.571,38 EUR na ime troškova postupka sa zateznim kamatama od 19. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 18. rujna 2013. godine stradala u prometnoj nezgodi kao suvozač u vozilu u koje je udarilo vozilo kojim je upravljao vozač ĐK pod utjecajem alkohola. Tom prilikom oštećena je pretrpila mnogobrojne ozljede. Prevezena je u Opću bolnicu Dubrovnik hitnom pomoći, izgubila svijest prilikom stavljanja fiksatora omče od bolova, boravila 7 dana i tijekom boravka operirana sa fiksatorom. Potom je dana 26. studenog 2013. godine ponovno operirana sa uklanjanjem fiksatora sa kosti, redovno posjećivala preglede. Zbog navedenog, da joj je povrijeđeno pravo osobnosti koja se manifestira kroz primarni i sekundarni pretrpljeni strah (za život prilikom prometne nezgode i za ishod liječenja), fizičke bolove jake 90 dana, srednje daljnjih 30 dana, lake trpi daljnjih 60 dana i do danas; duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti jer joj je smanjena životna i radna aktivnost preko 40% trajno jer nema snage u desnoj ruci, ne može je niti stisnuti u šaci, te je boli kada je ruka duže podignuta, pa u odnosu na prosječno sposobnu mladu osobu njenih godina ima umanjenje životne aktivnosti preko 40 %; ima preostale ožiljke na ramenu ispod vrata, koji ožiljci su srednje uočljivi trećim osobama, što kod same oštećene stvara nelagodu prilikom susreta sa trećim osobama koji uočavaju te ožiljke. Tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega prvih 30 dana po 8 sati dnevno, daljnjih 30 dana po 4 sata te daljnjih 30 dana po 2 sata dnevno. Stoga potražuje ukupni iznos za nematerijalnu štetu od 144.400,00 kuna. Tom prilikom joj je oštećena obuća i odjeća majica, hlače i cipele, baletanke, koje procjenjuju materijalnu štetu iznos od 1.000,00 kuna. Kupila je pojas za fiksiranje ramena od 300,00 kuna te lijekove za bol budući Opća bolnica Dubrovnik je naložila kupnju istih od 500,00 kuna ukupno 1.800,00 kuna. Dakle ukupno potražuje 146.200,00 kuna. Tužiteljica se odštetnim zahtjevom obratila tuženiku dopisom od 16. kolovoza 2016. godine koji do dana predaje ove tužbe sudu nije još likvidiran. Slijedom svega navedenog, predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku plaćanje iznosa od 144.400,00 HRK na ime neimovinske štete s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke do isplate, iznos od 1.800,00 HRK na ime imovinske štete s pripadajućom zateznom kamatom od 18. rujna 2013. do isplate, sve uz naknadu parničnih troškova.

1.1. Podneskom od 4. srpnja 2025. tužiteljica je postavila konačan tužbeni zahtjev, usklađujući ga tako da tuđu pomoć i njegu označava kao imovinsku štetu, na način da je iznose štete koje potražuje tužbom konvertirala u euro kao valutu plaćanja u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2023. i uređuje zahtjev za isplatom zateznih kamata. Tužiteljica potražuje na ime naknade nematerijalne štete ukupni iznos od 18.050,30 Eura sa zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. 8 2016.g. ( dan iza podnesenog odštetnog zahtjeva ) do isplate, na ime naknade materijalne štete za uništenu odjeću, obuću, potreban pojas za fiksiranje ramena i lijekove iznos od 238,90 Eura sa zateznom kamatom od 18.9 2013.g. do isplate, te .iznos od 1.114,87 Eura za tuđu pomoć i njegu po dospjelosti od 18.12 2013.g. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja 18. rujna 2013., a ističe prigovor namirenja jer je tužiteljici u cijelosti naknadio štetu u iznosu od 17.750,00 kuna, koji je isplatio na žiroračun punomoćnika tužitelja. Osporava visinu neimovinske i imovinske štete preko isplaćenog iznosa držeći da je isplatom iznosa od 17.750,00 kuna tužitelju u cijelosti naknađena šteta koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju jer isplaćeni iznos predstavlja adekvatnu pravičnu novčanu naknadu imajući u vidu zadobivene ozljede i provedeno liječenje, kao i jer iznosi koje tužiteljica potražuje nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na orijentacijskim kriterijima VSHR, kao što niti iz dostavljene dokumentacije u privitku tužbe ne proizlaze povrede koje bi opravdavale dosudu iznosa od 146.200,00 kuna.

2.1. Osporava se potraživanje tužitelja na ime troška pojasa za fiksiranje ramena u iznosu od 300,00 kuna i lijekova za bol u iznosu od 500,00 kuna jer isti ne dostavlja nikakve relevantne dokaze kojim bi potkrijepio svoje navode. Osporava se potraživanje tužitelja za imovinsku štetu u vidu uništene odjeće u iznosu 1.000,00 kuna jer isti uz tužbu ne dostavlja nikakve relevantne dokaze kojim bi potkrijepio svoje navode. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka.

3. O parnici je po prijedlogu tuženika obaviještena treća osoba ĐK iz [adresa] dopisom ovog suda od 23. svibnja 2019.

4. Podneskom od 18. lipnja 2019. tužiteljica navodi da trpi velike posljedice zbog predmetne prometne nezgode pa predlaže da se vještače ne samo ozljede koje su opisane u prvotnoj medicinskoj dokumentaciji, već i povrede kralježnice odnosno glave, jer trpi vrtoglavice od ozljeđivanja, pa predlaže da vještak medicinske struke utvrdi da li ima uzročno posljedične veze ove posljedice čestih vrtoglavica koje ima tužiteljica sa samom prometnom nezgodom, jer ih prije ozljeđivanja u prometnoj nezgodi nije imala. Uz podnesak dostavlja medicinsku dokumentaciju.

4.1. Podneskom od 17. rujna 2019. tuženik ističe kako tužitelj dostavlja medicinsku dokumentaciju iz 2016. koja nije u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nezgodom i koja se ne odnosi na ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi od 18.09.2013. godine, a koja je predmet ovog spora. Navodi da iz dostavljene dokumentacije proizlazi kako je tužiteljica 2012. godine imala rascjep vratnih krvnih žila i malo moždani udar, što je uzrok glavobolja i drugih neuroloških smetnji, te je očigledno kako se predmetne tegobe ne mogu pripisati prometnoj nezgodi koja je predmet ovog spora. Ostaje kod prigovora o visini naknade štete, tvrdeći da je isplatom iznosa od 17.750,00 kuna tužitelju u cijelosti naknađena šteta koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.

4.2. Podneskom od 15. studenog 2022. tuženik ispravlja netočno izneseni navod o nesporno isplaćenom iznosu budući je isti omaškom naveden te ističe kako u konkretnom slučaju nesporan iznos nije isplaćen jer nije mogao pribaviti broj računa za isplatu.

4.3. Podneskom od 9. prosinca 2022. tuženik tvrdi kako je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila isključivo prijelom desne ključne kosti, dok druge ozljede nisu posljedica predmetne nezgode, odnosno nisu u uzročno-posljedičnoj vezi.

4.4. Na ročištu od 12. prosinca 2022. tužiteljica je navela da je njezino liječenje uslijed ozljeda završeno, ali da su joj se naknadno pojavile migrene i druge tegobe koje trpi do danas i u vezi s kojima se liječi, a koje su uzročno posljedično vezane uz prometnu nesreću.

5. Tijekom postupka pročitane su isprave u spisu predmeta, i to zapisnik o očevidu od 16. listopada 2013. (stranica 4-8 spisa), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva od 26. kolovoza 2016. (stranica 9 spisa), medicinska dokumentacija za tužiteljicu (stranica 10-13, 33-40, 53-56, 58, 128-157, 220-249, 352-377 spisa), odštetni zahtjev tužiteljice od 16. kolovoza 2016. (stranica 14-15 spisa), presuda ovog suda poslovni broj K.29/14 od 19. listopada 2016. (stranica 31-32 spisa), ponuda za imobilizator ključne kosti od 19. prosinca 2022. (stranica 72 spisa), preslika e- zdravstvenog kartona (stranica 73-127, 164-219, 338-339 spisa), zdravstveni karton pacijenta (stranica 256-319), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Iliji Jurkoviću koji je u spis dostavio pisani nalaz i mišljenje (stranica 340-342 spisa) te ga usmeno iznio (stranica 384-386 spisa), saslušana je tužiteljica LK (stranica 404-407 spisa).

6. Predmet postupka u ovoj pravnoj stvari je naknada neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete u vidu troška tuđe pomoći i njege, oštećenja stvari, troškova liječenja, u vezi prometne nezgode u kojoj su sudjelovali tužiteljica i osiguranik tuženika 18. rujna 2013.

7. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, osnova potraživanja, da je tužiteljica uslijed štetnog događaja zadobila ozljede (prijelom desne ključne kosti i oguljotine kože) te pretrpjela štetu, da se tužiteljica obratila tuženiku radi naknade štete i da joj na ime naknade štete nije ništa isplaćeno (tuženik omaškom naveo da je isplatio iznos od 17.750,00 kuna na ime naknade štete i ne spori visinu naknade do tog iznosa).

7.1. Sporno je jesu li vrtoglavice koje tužiteljica ima i migrene koje su se naknadno pojavile u uzročno – posljedičnoj vezi sa samom prometnom nezgodom. Naime, tužiteljica tvrdi da ih prije ozljeđivanja u prometnoj nezgodi nije imala, dok tuženik tvrdi da je tužiteljica 2012. godine imala rascjep vratnih krvnih žila i malo moždani udar, što je uzrok glavobolja i drugih neuroloških smetnji, a da je u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila isključivo prijelom desne ključne kosti, dok druge ozljede nisu posljedica predmetne nezgode, odnosno nisu u uzročno-posljedičnoj vezi. Sporna je i visina neimovinske i imovinske štete.

8. Odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (¨Narodne novine ¨ broj 5/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/2021., 114/2022., 156/2022., dalje u tekstu: ZOO) je propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

9. Nadalje, odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

10. Člankom 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.) je propisano da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona (konkretno, nesporno osiguranje vlasnika, vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama - osiguranje od automobilske odgovornosti) oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju.

11. Sukladno prethodno citiranim zakonskim odredbama, jasno je da je tuženik, kao nesporni osiguratelj osobe koji je kao vlasnik/korisnik vozila odgovoran za nastalu štetu i koji ne spori pasivnu legitimaciju, osnovu odgovornosti i nastanak štetnog događaja, dužan tužiteljici, kao osobi kojoj je nanesena tjelesna ozljeda i narušeno zdravlje, nadoknaditi nastalu neimovinsku i imovinsku štetu.

12. Na okolnost sporne uzročno- posljedične veze između vrtoglavice koje tužiteljica ima i migrene, kao i visine naknade neimovinske štete, sud je saslušao tužiteljicu, pregledao medicinsku dokumentaciju iz spisa predmeta te proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Iliji Jurkoviću.

13. Tužiteljica je iskazala da je prometna nezgoda bila 18. rujna 2013. kada se sa tadašnjim dečkom vraćala s posla i na njih velikom brzinom naletio gospodin ĐK u svom BMW-u pod utjecajem alkohola i došlo je do frontalnog sudara, što je bilo toliko jako da ih je izbacio s ceste. Imala je osjećaj kao da se auto zapalio jer ju je udario zračni jastuk u glavu, a kako su se njezina vrata zaglavila nisu je mogli izvući. Shvatila je u tom trenutku da ju bole prsa, vrat, glava i rame i da desnu ruku ne može pomaknuti, a to je bilo jer joj je preko desnog ramena išao pojas koji je u trenutku sudara zapravo joj slomio ključnu kost. Pokušala je izaći na svoja vrata, ali nije uspjela, pa se prebacila na vozačevo sjedalo čija vrata su također bila zaglavljena, pa je na kraju izašla kroz prozor i susjedi su je posjeli na zidić i tada je shvatila da joj s glavom nešto nije u redu jer nije vidjela pola slike. Došla je hitna i odvezli su je u bolnicu. Kada je došla u bolnicu tehničar joj je rekao "jadno dijete, zašto si došla danas kada ništa ne radi, prvi je dan štrajka bolnice". Obavili su rendgen i stavili je na odjel, a s obzirom da je pukla ključna kost stavljali su joj omču i tada je zbog ogromne količine boli počela povraćati i pala u nesvijest. Tako su je mučili 4 dana dok peti dan od prometne nezgode koji je bio nedjelja nisu odlučili hitno je operirati jer je na drugom rendgenu bilo vidljivo da se kost zapravo odvojila i postojala je opasnost da joj prereže krvne žile na vratu. Naime, preblizu je pukla i kako se odvajala sve više išla prema gore. Ona se non stop žalila na vrtoglavice, imala osjećaj kao da glava nije njezina. Nakon operacije su je iz bolnice otpustili četvrti dan. Nakon operacije osjećala je bolove, pila brufene, normabele za smirenje, užasno su je bolila prsa, glava i najviše rebra, u nekim položajima je osjećala mantranje. Što se tiče bolova dva mjeseca je imala šipku i to je užasno bolilo i ništa nije mogla raditi. Mama i tata i sestra koja je radi toga došla iz Šibenika su je i kupali i hranili i oblačili i vodili na fakultet jer nije mogla voziti. Nije mogla ni pisati, pa nije mogla te godine ni izaći na jesenski rok. Jake bolove prsa i glave je osjećala sigurno 3 mjeseca. Stavljali su joj kušine da bi mogla zaspati, i to ispod rebara da "upadne", jedino je mogla spavati u okomitom položaju, nije se mogla okrenuti na bok, ni lijevi ni desni. Nakon ta tri mjeseca bolovi su bili blaži ali i dan danas kada dođe do promjene vremena javljaju joj se migrene, boli je ruka, a nekad i prsa. I danas još uvijek osjeća poseban strah od vrtoglavice. U početku je to bilo tako intenzivno da nije mogla spavati, nije mogla ići uz stepenice, sjedila je a cijela prostorija bi se okretala. Intenzivno joj se vrtilo otprilike godinu ipo dana od nesreće, s time da je vrtoglavica krenula najprije dok je bila u ležećem položaju i to je bilo nekih godinu dana, a onda se počela javljati sve intenzivnije u svim mogućim položajima. I danas je znaju zaboliti prsa i onda je u strahu jer ne zna je li to od prometne ili nešto drugo, a najgore su migrene jer ne može primjerice otići na put ili neko druženje, a da nije u strahu od toga, jer nikad ne zna kada će je uhvatiti migrena. Često završi i na injekcijama radi toga, a doktor joj je prepisao i terapiju koju bi trebala uzimati jedan put mjesečno, a to su injekcije koje idu u trbuh, a kako još nije rodila nije ih počela uzimati jer to može imati utjecaja na trudnoću. Migrene koje spominje ju uhvate oko 15 puta godišnje tako da je radi njih i poslovno i privatno nesposobna, jer svaki put mora uzeti tri dana bolovanja, to znači godišnje u prosjeku je na bolovanju 45 dana. Zbog vrtoglavica je godinu dana išla po doktorima u Dubrovniku ali u tih godinu dana joj nisu mogli utvrditi uzrok vrtoglavica, čak je bila i hospitalizirana 7 dana na odjelu neurologije, a onda je na prijedlog prijateljice pošla u Split kod najboljeg otorinca FK koji joj je napravio jedan test da vidi je li možda uzrok srednje uho, ali se pokazalo da to nije uzrok, a onda ju je pitao je li nedavno imala prometnu nezgodu i je li je u njoj možda udario zračni jastuk i kada je odgovorila potvrdno pojasnio joj je da su vrtoglavice karakteristične u slučajevima sudara koji uzrokuju trzajne ozljede glave, posebno kod mladih osoba i da se one smire ali se ponovno vrate. I sada ona mora stalno balansirati s položajem glave jer čim glavu stavi u određeni položaj one ponovno krenu, primjerice kada malo zabaci glavu unazad, lijevo ili desno. Doktor joj je još pojasnio da se zapravo radi o kristalićima koji su od udara izletili iz srednjeg dijela uha u cjevovod i plutaju, čak i kada miruje, a kirurški se ne može vratiti jer je to jako riskantno zbog mogućnosti oštećenja bubnjića i gubitka sluha. Doktor joj je propisao i terapiju Urutal koju je uzimala godinu ipo dana, a čak pola godine je bilo potrebno da uopće počne djelovati. Na upit suda pojašnjava da je djelovanje te terapije išlo zapravo postepeno, imala je pritisak u ušima na kojeg je ta terapija djelovala na način da ga je smanjivala, a ja i danas doma ima taj Urutal u slučaju potrebe. Pojašnjava da migrene o kojima je govorila i vrtoglavice nisu povezani. Još također pojašnjava da je zadnji put vještak rekao da bi migrene mogle biti povezane s moždanim udarom kojeg je imala, zapravo se radi o cerebralnom infaktu malog mozga, ali ona migrene nije imala od tog infakta do prometne, a i bolove osjeća u velikom mozgu a ne malom i dijelu oka, nekad lijevog, nekad desnog. I za vrtoglavice je vještak rekao da mogu biti povezane s infaktom malog mozga, ali on iako je doktor ne razlikuje da postoje različiti tipovi vrtoglavice, i to rotacijske i one koje imate osjećaj koda plovite, a njezine su rotacijske koje su karakteristične za položajnu vrtoglavicu. Što se tiče tuđe pomoći i njege nje je ona bila baš potrebna u razdoblju od tri mjeseca dok joj nisu digli šipku koja se zapravo mitela, ali ona i dalje ne može primjerice nositi punu kesu, napisati duže od dvije rečenice ili nešto narezati ili naribati, već mora stati i odmoriti se tako da joj još uvijek u tim aktivnostima pomažu mama ili tata ili netko od bližnjih, dečko ili netko drugi. Sve joj je to bilo jako nelagodno jer bih primjerice u predavaonici kada bi bio kolokvij ostajala zadnja, svi bi ju pitali što se dogodilo, kada će ovo ili ono moći. I danas ima posebne kušine doma jer joj glava mora biti u ravnini. I danas ju je stalno strah od moguće migrene, posebno jer se radi o migrenama s vidnom aurom kada pola slike vidi, a drugu polovicu ne vidi, često joj se dogodi i da joj utrne ruka i dio jezika i usta, a to je sve u okviru tog napadaja. U hitnoj nakon nesreće su joj rekli da je to normalno i da je to od šoka. Smatra da je glavni problem jer su oni tada uzeli u obzir samo ono što je bilo fizički vidljivo kao što je ključna kost i krhotine stakla zbog kojih je krvarila, najviše po nogama i modrice na rebrima, a nisu uzeli u obzir ono na što se ona žalila, a što nije bilo fizički vidljivo. Smatra da zbog toga što je taj dan bio štrajk je sve išlo sporije i nije odrađeno kako bi trebalo. Uz sve što je navela ona danas osjeća i strah kada vozi, kada joj auto ide u susret protrne cijela jer mislim da će se to ponovno dogoditi. Što se tiče naruženja navodi da joj ožiljak stvara veliku neugodnost, pogotovo ljeti kad ima kratke rukave jer svi pitaju što je bilo, vidljiv je i stoga smatra da nije to onako kako je naveo vještak. I smanjenje životne aktivnosti nije samo 5% kako je on naveo jer on nije uzeo u obzir cijelu dokumentaciju, nije uzeo u obzir vrtoglavice i migrene koje nisu lječive i s čim ona živi i ponavlja se da je teško je živjeti s tim, ne može se opustiti ni na poslu ni privatno jer nikada ne zna hoće li taj dan uspjeti odraditi što treba i što je planirala. Želi još reći da je imala i financijske troškove jer tada u bolnici nije bilo lijekova pa su joj ih roditelji morali kupovati, kupili su i fiksator, Urutal je kupovala na privatni recept, Maxalt za migrene je kupovala, a tri komada dođu 10,00 EUR, što je praktički za jedan napadaj, a da ne spominje sve flastere, gaze koje je kupovala jer je morala previjati i imobilizirati dio ozlijeđenog ramena kada se kupala jer nije smjela ući voda, a morala je plaćati i preglede u privatnim poliklinikama. Jedan kušin koji je spominjala je 50,00 EUR, a potrebna su joj dva i svakako ih mora već zamijeniti jer su dotjerali, fiksator je bio misli negdje oko 30,00 EUR, pregled kod doktora FK oko 500,00 kuna, a kod doktora L oko 600,00 kuna, s time da je imala troškove i puta do Splita. Stalno je kupovala Neurofene koje je pila i tri na dan, a jedna kutija je 4,00 EUR, pa je na Neurofene potrošila sigurno 100,00 EUR. U trenutku nesreće imala je na sebi baletanke za koje se sjeća da su bile nedavno kupljene i dva puta nošene, a imala je i hlače i majicu koji nisu bili novi, a sveukupno što je imala na sebi u tom trenutku je vrijednosti oko 100,00 EUR.

14. Iz priložene medicinske dokumentacije i iskaza tužiteljice proizlazi da kod iste postoje zdravstvene tegobe u vidu vrtoglavice i migrene s aurama, a među strankama je sporno jesu li te dijagnoze uzročno-posljedično vezane za predmetnu prometnu nezgodu iz 2013. Tužiteljica tvrdi da jesu, a tuženik da nisu. Kao prvo, treba istaknuti da ni sud, ni stranke, ni njihovi punomoćnici nemaju potrebno stručno (medicinsko) znanje za utvrditi tu činjenicu, iz kojeg razloga se provodi medicinsko vještačenje, koje je u konkretnom slučaju provedeno po stalnom sudskom vještaku dr. Iliji Jurkoviću.

15. Sudski vještak dr. Ilija Jurković je u svojem nalazu i mišljenju naveo da je u spis uvrštena opsežna medicinska dokumentacija, navodi bitnu koju je uzeo u obzir za davanje nalaza i mišljenja, pregledao je spisu priložen prijepis elektronskog zdravstvenog kartona liječnika obiteljske medicine s upisima od 17.12.2012. do 25.01.2024. gdje se prije predmetnog događaja ne nalazi značajnijih zapisa. U ostaloj medicinskoj dokumentaciji se spominje preboljeli infarkt lijeve strane malog mozga u travnju 2012., spisu nije priloženo otpusno pismo iz tadašnje hospitalizacije. Dalje, navodi da je tužiteljica pristupila na pregled 27.05.2024. tuži se na lako umanjenu pokretljivost desne ruke, bolnost kod nošenja tereta i dugotrajnijeg pisanja olovkom. Na koži u razini srednjeg dijela desne ključne kosti uredno zacijeljeni postoperativni ožiljak duljine 5 cm.

15.1. Vještak dr. Ilija Jurković daje mišljenje da iz navedene medicinske dokumentacije proizlazi da je LK zadobila prijelom desne ključne kosti s pomakom i oguljotine kože prsnog koša. Prijelom ključne kosti predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, a oguljotine kože prsnog koša svaka za sebe predstavljaju tjelesnu ozljedu. Ostale smetnje koje navodi tužiteljica (migrena, benigna paroksizmalna pozicijska vrtoglavica) zbog protoka vremena nije moguće uzročno posljedično povezati s predmetnim događajem. Navedene ozljede u svome zbiru predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Sve navedene ozljede mogle su nastati u predmetnoj prometnoj nesreći. Svi medicinski postupci i tijek dijagnostike i liječenje protekli su na uobičajeni način. Liječenje je definitivno dovršeno odstranjenjem alenteze krajem 2013. godine uz zaostale posljedice.

15.2. Uzimajući u obzir bolove koje je tužiteljica trpjela prilikom ozljeđivanja i liječenja proizlazi da je ukupno osjećala bolove: jakog intenziteta 3-5 dana, srednjeg intenziteta oko 2 tjedna, slabog intenziteta i trajnog karaktera ok 1-2 mjeseca, bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera uračunati su u smanjenje životne aktivnosti. Strah jakog intenziteta, primarnog karaktera, trajao je koliko i samo ozljeđivanje, da bi prešao u zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha koji je bio: jakog intenziteta 3-5 dana, srednjeg intenziteta oko 2 tjedna, slabog intenziteta oko 4 tjedna. Nakon dovršetka liječenja zaostale su trajne posljedice u vidu lako umanjene pokretljivosti desnog ramenog zgloba, promijenjen senzibilitet, trnci i povremeni bolovi desne ruke te kod tužiteljice postoji smanjenje životne aktivnosti za 5% izraženo u obliku postotka zbog čega trpi duševnu bol. Nakon dovršenja liječenja zaostalo je naruženje lakog stupnja zbog postoperativnog ožiljka kože u razini desne ključne kosti. Nakon izlaska iz bolnice tužiteljici je bila potrebna tuđa njega i pomoć zbog imobilizacije te privikavanja na novonastalu situaciju oko 5-7 dana oko 8 sati dnevno, oko 2 tjedna po 4 sata dnevno te oko 2 tjedna po 2 sata dnevno.

16. Tužiteljica je u cijelosti prigovorila nalazu i mišljenju vještaka dr. Ilije Jurkovića, kako dijelu ne postojanja uzročno posljedične veze između vrtoglavica i migrene predmetnom prometnom nezgodom, tako i da je vještak premalo ocijenio jačinu i trajanje fizičkih bolova, pretrpljeni strah, smanjenje životne aktivnosti u visini od 5 %, pretrpljenu naruženost, tuđu pomoć i njegu, koja je nužno trebala tužiteljici sve kako je detaljno pojasnila svojim podneskom od 10. listopada 2024.

16.1. U bitnom, tvrdi da vještak očito nije pregledao cjelokupnu medicinsku dokumentaciju te nije valjano utvrdio postojanje uzročno posljedične veze nastalih posljedica i dijagnoza tužiteljice iz predmetne prometne nezgode koje trpi tužiteljica, a koje su evidentirane u njezinoj medicinskoj dokumentaciji. Osvrće se na privatni nalaz dr. FK koji je jasno u nalazu utvrdio i napisao da nakon traume glave i vrata u prometnoj nezgodi 2013.g. tužiteljica ima povremene iznenadne kratkotrajne vrtoglavice kod lijeganja na desni bok i svakodnevne vrtoglavice kod lijeganja na krevet sada nekoliko mjeseci i zaključio da je jamačno imala BPPV n a k o n t r a u m e glave i vrata ( uzrok kod mladih ljudi ) koje prođu i spontano i nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa infarktom malog mozga koji se javio prije prometne nezgode. Navedeni nalaz vještak ne navodi u nalazu i uopće ne vještači. Drži da je liječnik FK upravo uzročno posljedično povezao sa predmetnom prometnom nezgodom, te koja je dijagnoza jasno detektirana kod svih ostalih liječnika specijalista neurologa i otorinaca. Tvrdi da je Dr. vještak Ilija Jurković nije pregledao, već je samo poslušao u kratko te pogledao ožiljak, bez izvođenja bilo kakvih pregleda i testova, pa je i u tom dijelu nalaz vještaka manjkav i ne može se prihvatiti kao takav. Stoga se ustraje u prijedlogu da vještak uzme uz obzir sve ove prigovore i pismenom dopunom nalaza ponovno ocijeni puno oštećenje tužiteljice, jer u protivnom tužiteljica predlaže nadvještačenje po Medicinskom fakultetu u Zagrebu, i to multidisciplinarno nadvještačenje po vještacima neurologu, otorinolaringologu, fizijatru, neuropshijatru, ortopedu i svim potrebnim ostalim liječnicima specijalistima.

17. Tuženik ne prigovara nalazu i mišljenju vještaka, držeći da je sačinjeno objektivno i u skladu s pravilima struke. Smatra da su prigovori tužiteljice na nalaz i mišljenje potpuno neosnovani, dok subjektivno nezadovoljstvo tužiteljice nalazom vještaka nije razlog za provođenje novog vještačenja. Napominje da se prigovori tužiteljice svode na to da pokušava pod posljedice predmetne prometne nezgode podvesti nešto što s istom nije u uzročno-posljedičnoj vezi.

18. Usmeno saslušan, vještak u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 3. srpnja 2024. Na upit suda da pojasni zbog čega nakon proteka vremena nije moguće smetnje koje navodi tužiteljica povezati s predmetnim događajem u smislu uzročno posljedične veze pojašnjava da je događaj iz 2013., a da se položajna vrtoglavica kao dijagnoza spominje tek 2019. U spisu postoji nalaz specijaliste za uho grlo nos iz Splita koji je vrtoglavicu eksplicitno povezao s događajem, međutim, to je njegovo mišljenje, a za položajnu vrtoglavicu u pravilu nije moguće utvrditi uzrok već se kao mogući uzroci spominju trauma glave, upala uha, upala sinusa, čak i migrena.

18.1.Na poseban upit punomoćnika tužiteljice je li u svom nalazu evidentirao sve nalaze iz liječničkog kartona tužiteljice vještak je naveo da je evidentirao ono što je bitno za konkretan događaj i izradu nalaza i mišljenja, da je pregledao svu dokumentaciju koja je bila u spisu, a na primjedbu da se i tužiteljica i ranije žalila na vrtoglavicu pojasnio da je u nalazu iz rujan 2013. kojeg spominje punomoćnik navedeno da se ona žali na bolove u području desne ključne kosti, da se u nalazima spominju vrtoglavice i bolnost u vratu prema riječima tužiteljice, navodi da se oni spominju i 2012. pa čak i ranije, a iako otpusno iz 2012. nije priloženo u spis spominje se u nekim drugim nalazima. Na daljnji upit pojasnio je da se orijentirao na dijagnozu položajne vrtoglavica koje se spominje 2019., a ne na ostale vidove vrtoglavice koji se spominju i od ranije. Na upit jesu li svi simptomi na koje se žalila tužiteljica u razdoblju od 2013. do 2016. mogli biti nekakav predznak za dijagnozu 2019. pojasnio je da se ovi simptomi prije mogu prepisati migreni ili posljedici moždanog udara iz 2012., a položajnu vrtoglavicu kao takvu nije problem dijagnosticirati i moguće ju je bilo dijagnosticirati i ranije.

19. Polazeći od činjenice da je sudski vještak svoj nalaz i mišljenje dao nakon pregleda tužiteljice i temeljeći ga na relevantnoj medicinskoj dokumentaciji iz spisa, kao i da je jasno odgovorio na zadatak suda i dodatna pitanja te jasno i razumljivo odgovorio na primjedbe tužiteljice, ne ostavljajući nedoumice, uzimajući u obzir da je nalaz objektivan, jasan i stručan i dan u skladu s pravilima medicinske znanosti, sud ga je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnog i stručnog. U odnosu na primjedbu tužiteljice da vještak očito nije pregledao cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, vještak je jasno odgovorio da je evidentirao ono što je bitno za konkretan događaj i izradu nalaza i mišljenja i da je pregledao svu dokumentaciju koja je bila u spisu. U odnosu na tvrdnju da nalaz dr. FK koji je uzročno posljedično povezao tegobe tužiteljice sa predmetnom prometnom nezgodom, vještak uopće ne vještači, vještak je odgovorio da zna za postojanje nalaza specijaliste za uho grlo nos iz Splita koji je vrtoglavicu eksplicitno povezao s događajem, međutim da je to njegovo mišljenje, a za položajnu vrtoglavicu u pravilu nije moguće utvrditi uzrok već se kao mogući uzroci spominju trauma glave, upala uha, upala sinusa, čak i migrena. Za dodati je i da se tužiteljica poziva na nalaz koji je dan u Privatnoj ordinaciji za bolesti uha, grla i nosa iz Splita. Takav privatni nalaz ne predstavlja dokaz stručnim medicinskim vještačenjem kako ovaj dokaz regulira ZPP (čl.- 250-261. ZPP-a), a kojeg određuje i kojim rukovodi sud. Obzirom sud rukovodi vještačenjem u smislu čl. 259. st. 1. ZPP-a, sud je zatražio od sudskog vještaka objašnjenje u vezi tog nalaza te se vještak očitovao o istom. U odnosu na primjedbu tužiteljice da je Dr. vještak Ilija Jurković nije pregledao, već je samo poslušao u kratko te pogledao ožiljak, bez izvođenja bilo kakvih pregleda i testova, treba reći da iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica pristupila na pregled 27. svibnja 2024., kao i na koje se tegobe potužila, te je sama tužiteljica u iskazu, kao i na ročištu od 15. prosinca 2025. potvrdila da je bila na pregledu kod vještaka i da je razgovarala s njim, naglašavajući da je spomenula vrtoglavice i migrene. Za navesti je da sud vjeruje procjeni vještaka i da oni imaju dovoljno stručnog i praktičnog znanja za pravilnu procjenu odlučnih okolnosti na temelju kojih se može utvrditi ono što je bio zadatak vještačenja i to već na podlozi medicinske dokumentacije, dok je pregled neophodan u fazi liječenja, a detaljni pregled nije nužan tijekom vještačenja. Tužiteljica potvrđuje da je vještak pregledao zaostali ožiljak.

19.1. Slijedom svega iznesenog, ovaj sud je mišljenja da su odgovori na zadatak vještačenja dani na podlozi dokumentacije te pregleda i razgovora s tužiteljicom, kao i da je vještak jasno i stručno odgovorio na zadatak suda i primjedbe tužiteljice. Dakle, vještak je otklonio uzročnu povezanost vrtoglavica s prometnom nezgodom, pojašnjavajući da je događaj iz 2013., a da se položajna vrtoglavica kao dijagnoza spominje tek 2019., da se orijentirao na dijagnozu položajne vrtoglavica koje se spominje 2019., a ne na ostale vidove vrtoglavice koji se spominju i od ranije (čak 2012., dakle prije nezgode). Pojasnio je da se simptomi na koje se tužiteljica žalila od 2013.-2016. prije mogu prepisati migreni ili posljedici moždanog udara iz 2012., a položajnu vrtoglavicu kao takvu nije problem dijagnosticirati i moguće ju je bilo dijagnosticirati i ranije. Osim toga, za dodati je da iz medicinske dokumentacije tužiteljice proizlazi da je pozitivna obiteljska anamneza migrene (sestra, otac) – stranica 38 spisa.

19.2. Stoga kako je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, što neosnovano osporava tužiteljica, izražavajući subjektivno nezadovoljstvo vještakovim mišljenjem, ovaj je sud stajališta da ne postoje razlozi za provedbu novog vještačenja (po Medicinskom fakultetu u Zagrebu, i to multidisciplinarno nadvještačenje po vještacima neurologu, otorinolaringologu, fizijatru, neuropshijatru, ortopedu i svim potrebnim ostalim liječnicima specijalistima, kako to predlaže tužiteljica) da bi utvrdio činjenicu zbog kojih je ovo vještačenje određeno i jasno odgovoreno na traženje suda.

20. Slijedom iznesenog, tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete temeljem odredbe članka 1100. ZOO-a jer je u predmetnom štetnom događaju tužitelju došlo do povrede prava osobnosti te sud smatra, cijeneći težinu povrede i okolnosti slučaja, da je opravdano dosuditi pravičnu novčanu naknadu temeljem odredbe članka 1100. ZOO-a. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. S obzirom da se radi o jedinstvenoj naknadi zbog povrede prava osobnosti koja se ocjenjuje uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti kao što su duševne boli, fizičke boli, strah, tužiteljici pripada jedinstvena naknada.

21. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega uzeo u obzir navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti kako slijedi:

- utvrđena jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova (jakog intenziteta oko 3-5 dana, srednjeg intenziteta oko 2 tjedna, slabog intenziteta i trajnog karaktera oko 1-2 mjeseca) opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.861,44 EUR.

- utvrđeni intenzitet i opseg pretrpljenog straha (primarni strah koji je trajao koliko i ozljeđivanje, sekundarni strah jakog intenziteta oko 3-5 dana, srednjeg intenziteta oko dva tjedna, slabog intenziteta oko 4 tjedna) opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.881,35 EUR,

-cijeneći stupanj trajnih posljedica u vidu lako umanjene pokretljivosti desnog ramenog zgloba, promijenjen senzibilitet, trnci i povremeni bolovi desne ruke te da kod tužiteljice postoji smanjenje životne aktivnosti za 5 %, opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 746,57 EUR,

- cijeneći postojanje naruženosti lakog stupnja zbog postoperativnog ožiljka kože u razini desne ključne kosti, opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 497,71 EUR.

22. Vodeći računa o ovim navedenim okolnostima sukladno Orijentacijskim kriterijma, po zbroju pojedinih faktora za izračuvanje pravične novčane naknade, dolazi se do iznosa od 4.987,07 EUR.

22.1. Međutim, pri određivanju visine pravične novčane naknade sud mora voditi računa o svim relevantnim okolnostima slučaja (čl. 1100. st. 2.ZOO-a), pri čemu Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske (broj: Su-1331-

VI/02 i 1372-11/02 od 29. studenoga 2002. i Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., dalje: Orijentacijski kriteriji) predstavljaju korisne smjernice, ali ne i krute okvire od kojih se ne smije odstupiti. Čak štoviše, Orijentacijskim kriterijima propisano je da oni ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade. U primjeni ovog propisa, ponavlja se, valja uvijek imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade. Stoga je stajalište ovog suda da ograničavanje samo na navedene okolnosti, u ovom slučaju ne odražava u potpunosti težinu i složenost pretrpljenih trauma kod tužiteljice.

22.2 Valja uzeti u obzir da je tužiteljica pretrpjela prijelom ključne kosti s pomakom koji je zahtijevao operativni zahvat, što predstavlja ozbiljnu tjelesnu ozljedu s dugotrajnim liječenjem. Imala je nelagodnosti u tijeku liječenja. Nakon događaja, tužiteljici je u Općoj bolnici Dubrovnik rađeno rengensko snimanje u dva navrata, stavljena omča, što joj je prouzročilo veliku bol i kraću nesvjesticu. Nakon 4 dana u bolnici je nađeno da je potrebna hitna operacija jer je na drugom rengenu nađeno da se kost odvojila i da je postojala opasnost da joj prereže krvne žile na vratu. Nakon operacije je dva mjeseca nosila šipku, imobilizator, a odstranjenje alenteze je uslijedilo krajem 2013. godine.

22.3 Nadalje, prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade treba uzeti u obzir da je ozljeda nastala kao rezultat kaznenog djela izazivanja prometne nesreće, za koje je osiguranik tuženika osuđen, kako to proizlazi iz presude ovog suda poslovni broj K.29/14 od 19. listopada 2016. (stranica 31-32 spisa). Tužiteljica je stradala u jakom frontalnom sudaru te je vozilo u kojem se nalazila izbačeno s ceste od siline udara. Ovakav način nastanka štete, ima dodatni traumatski učinak na tužiteljicu. Tužiteljica je u svom iskazu navela da i danas osjeća strah kada vozi i kada joj auto ide u susret cijela protrne, misleći da će opet imati prometnu nezgodu.

22.4 Nadalje, u odnosu na trajno zaostale posljedice - umanjena pokretljivost desnog ramenog zgloba, promijenjen senzibilitet, trnci i povremeni bolovi desne ruke, treba uzeti u obzir da je tužiteljica dešnjakinja kako je iskazala (uobičajene aktivnosti kao što su pisanje, kuhanje i sl. obavlja uz povećani napor, potrebu odmora i uz pomoć ukućana) i činjenica da u dobi od 32 godine (a prometnu nezgodu imala u dobi od 20 godina) mora živjeti s ovim trajnim posljedicama, što utječe na kvalitetu njezinog života.

22.5 Nadalje, potrebno je uzeti u obzir vremenski kontekst. Orijentacijski kriteriji doneseni su 2002., s dopunama iz 2020. Tijekom tog razdoblja došlo je do značajnih promjena u troškovima života i medicinskih usluga, što opravdava određenu prilagodbu iznosa naknade. Sam Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci o izmjeni Orijentacijskih kriterija prepoznao je utjecaj inflacije na adekvatnost predviđenih iznosa.

23. Dakle, uzimajući u obzir cjelokupnost okolnosti - težinu ozljeda, način njihova nastanka, dugotrajnost liječenja, trajne posljedice koje utječu na različite aspekte tužiteljičina života, njezinu dob u vrijeme ozljeđivanja te vremenski razmak od donošenja Orijentacijskih kriterija - ovaj sud ocjenjuje da je iznos iz točke 22. obrazloženja potrebno uvećati te da iznos od 6.483,20 EUR predstavlja pravičnu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 11.567,10 EUR s pripadajućim zateznim kamatama valjalo odbiti (točka I. i III. izreke).

24. Odredbom članka 1103. ZOO-a je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica traži zateznu kamatu na neimovinsku štetu od 17. kolovoza 2016. kao od idućeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku. U konkretnom slučaju liječenje tužiteljice je dovršeno prije, kako to nalazi stalni sudski vještak dr. Jurković, i to krajem 2013. U spisu postoji i obavijest o primitku odštetnog zahtjeva od 26. kolovoza 2016. (stranica 9 spisa), u kojoj nije navedeno kada je zaprimljen odštetni zahtjev. Kako je tužiteljica zatražila zateznu kamatu od 17. kolovoza 2016., a tuženik nije osporio da je tada zaprimio odštetni zahtjev, tužiteljici pripadaju zatezne kamate na neimovinsku štetu od 17. kolovoza 2016. do isplate.

25. U odnosu na tuđu pomoć i njegu.

Tužiteljici je, a kako to proizlazi iz njezinog iskaza te nalaza i mišljenja vještaka, nakon izlaska iz bolnice bila potrebna tuđa pomoć i njega, a zbog imobilizacije te privikavanja na novonastalo stanje. Vještak nalazi da joj je u navedenim okolnostima tuđa pomoć i njega bila potrebna oko 5-7 dana po 8 sati dnevno, oko 2 tjedna po 4 sata dnevno, te oko 2 tjedna po 2 sata dnevno, što daje ukupni broj od 146 sata.

25.1. Tužiteljica je imala primjedbi na procjenu vremena potrebnog za tuđu pomoć i njegu, međutim, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i vjerodostojan, pa je sukladno istom odredio vremensko trajanje tuđe pomoći i njege.

25.2. U odnosu na cijenu sata pružene tuđe pomoći njege, ukazuje se da su prema iskazu tužiteljice, istu pružali njezini ukućani (mama, tata, sestra), a da se navedena cijena sukladno važećoj sudskoj praksi određuje prema cijeni sata rada nekvalificiranog radnika, obzirom za pružanje takve njege nisu potrebna posebna stručna znanja niti stručne kvalifikacije. Činjenica da je navedenu pomoć i njegu pružao član kućanstva, a ne treća osoba, nije odlučna jer takvu vrstu pomoći i njege član kućanstva nije dužan pružati punoljetnom i poslovno sposobnom članu kućanstva, pa činjenica da je istu pružao ne umanjuje činjenicu da je ista bila potrebna i da predstavlja štetu za tužitelja jer je njegov član kućanstva za navedeno imao pravo na naknadu i to od tužitelja, a koji po toj osnovi ima pravo zahtijevati plaćanje iste nenovčane imovinske štete.

25.3. Obzirom na činjenicu da se visina štete određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja (siječanj 2026.), po ocjeni ovoga suda, ovaj sud odmjerava visinu sata tuđe pomoći u iznosu od 5,00 EUR, uzimajući u obzir da tužiteljica živi na području Dubrovačko-neretvanske županije, cijeneći inflaciju i razinu cijene sata na ovom području. Stoga, temeljem odredbe članka 1095. ZOO-a tužiteljici po ovom osnovu pripada iznos od 730,00 EUR, dok je u preostalom zatraženom dijelu valjalo odbiti za iznos od 384,87 EUR.

26. U odnosu na preostali zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete. Tužiteljica potražuje naknadu imovinske štete na ime uništene odjeće i obuće, odnosno majica, hlače i "baletanke" u iznosu od 132,72 EUR-a. U svojem iskazu, tužiteljica je navela da je za vrijeme štetnog događaja nosila, gore navedeno, što procjenjuje da je bilo vrijednosti oko 100,00 EUR-a. U pogledu uništene odjeće i obuće, ovaj sud prihvaća istinitim iskaz tužiteljice te zaključuje da tužiteljica govori istinu o oštećenosti odjeće i obuće te vrijednosti iste, a uzimajući u obzir i ostale činjenice utvrđene tijekom postupka, i to da je tužiteljica zadobila tešku tjelesnu ozljedu pa po toj logici i stvari (odjeća i obuća) koje je imala sa sobom u trenutku štetnog događaja su uništene. Sud je temeljem odredbe članka 223. ZPP, tj. temeljem slobodne ocjene dokaza, a polazeći od cijena dostupnih na internetskim stranicama i temeljem iskaza tužiteljice, po slobodnoj ocjeni odmjerio vrijednost uništenih stvari u iznosu od 100,00 EUR, kako je to tužiteljica iskazala, dok je u preostalom zatraženom dijelu valjalo odbiti za iznos od 32,72 EUR.

26.1. Nadalje, tužiteljica potražuje iznos na ime naknade imovinske štete – na ime pojasa za fiksiranje ramena u iznosu od 39,81 EUR-a. Iz medicinske dokumentacije, nalaza i mišljenja vještaka te iskaza tužiteljice proizlazi da se radi o opremi za rehabilitaciju, koja je tužiteljici nakon štetnog događaja bila neophodna, to sud i ovaj trošak nalazi opravdanim. Na okolnost visine, sud je pregledao ponudu za imobilizator ključne kosti od 19. prosinca 2022. (stranica 72 spisa) koji je tužiteljica dostavila u spis te je saslušao tužiteljicu koja navodi da je po njezinom sjećanju fiksator bio oko 30,00 EUR-a, a uzimajući u obzir da se visina štete određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja (siječanj 2026.), sud je temeljem odredbe članka 223. ZPP i temeljem iskaza tužiteljice, po slobodnoj ocjeni odmjerio vrijednost fiksatora u iznosu od 30,00 EUR, dok je u preostalom zatraženom dijelu valjalo odbiti za iznos od 9,81 EUR.

26.2. U odnosu na zahtjev za naknadu troškova lijekova za bol koje je kupovala, tužiteljica je zatražila iznos od 66,36 EUR-a. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica nakon prometne nezgode i operativnog zahvata duže vremena osjećala jake bolove prsa, glave, rebara, poslije nešto manje, a i danas pri promjeni vremena zna imati bolove. Stoga je protiv bolova pila brufene, poslije Neofene (uzimala i po 3xdnevno), koje je kupovala i na koje je sigurno potrošila oko 100,00 EUR-a. Kupovala je i flastere i gaze jer je morala previjati i imobilizirati ozlijeđeno rame (kad se kupala nije smjela ući voda). Stoga je sud temeljem odredbe članka 223. ZPP, tj. temeljem slobodne ocjene dokaza, a polazeći od cijena lijekova protiv bolova dostupnih na internetskim stranicama i temeljem iskaza tužiteljice, po slobodnoj ocjeni odmjerio ovu naknadu, u granicama zahtjeva tužiteljice, u iznosu od 66,36 EUR-a.

27. Stoga je po osnovi imovinske štete, temeljem odredbe članka 1095. ZOO-a sud dosudio tužiteljici ukupan iznos od 926,36 EUR (tuđa pomoć i njega, uništena odjeća, imoblizator, troškovi lijekova protiv bolova), na koji joj pripada i zatezna kamata od donošenja prvostupanjske presude, kojom je visina naknade određena, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 427,40 EUR (32,72 EUR + 384,87 EUR +9,81 EUR) s pripadajućim kamatama valjalo odbiti (točka II. i III. izreke)

27.1. Tužiteljica je zatražila zateznu kamatu na iznos od 238,90 Eura (imovinska šteta za uništenu odjeću, obuću, potreban pojas za fiksiranje ramena i lijekove) od 18.9 2013.g. do isplate, a na iznos od 1.114,87 Eura za tuđu pomoć i njegu po dospjelosti od 18.12 2013.g. do isplate. Odredbom članka 1086. ZOO-a je propisano da obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a odredbom članka 1089. stavak 2. ZOO-a da visina naknade štete se određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Prema stajalištu ovog suda radi o naknadi nenovčane imovinske štete koja nije popravljena (reparirana) pa sukladno odredbi članka 1089. stavak 2. ZOO-a, zatezne kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude, a ne o dana kad je šteta nastala, s obzirom da se visina štete utvrđuje prema stanju prije štetnog događaja i prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Dakle, obujam naknade nenovčane imovinske štete kao novčana obveza u smislu čl. 21. ZOO-a može biti poznat tek kada je na pravno obvezujući način izražen u novcu tj. kada nenovčana obveza dobije značenje novčane obveze, a to je donošenjem prvostupanjske presude. Zbog toga je početak tijeka zateznih kamata u smislu čl. 29. ZOO-a određen od dana donošenja prvostupanjske presude, a u preostalom dijelu je tijek zatezne kamate valjalo odbiti kao neosnovan, radi čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

28. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude, dakle naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 6.483,20 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 17. kolovoza 2016. do isplate (na ime naknade neimovinske štete), iznos od 926,36 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 19. siječnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate (na ime naknade imovinske štete, 730,00 EUR +100,00 EUR +30,00 EUR + 66,36 EUR ), a točkom III. izreke odbiti kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 11.567,10 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 17. kolovoza 2016. do isplate (preostali zahtjev za neimovinsku štetu), zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 42,53 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 18. rujna 2013. do isplate, zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 384,87 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2013. do isplate, zatezne kamate na dosuđeni iznos od 196,36 EUR koje teku od 18. rujna 2013. do 18. siječnja 2026., zatezne kamate na dosuđeni iznos od 730,00 EUR koje teku od 18. prosinca 2013. do 18. siječnja 2026.

29. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

29.1. Kao potreban trošak tužiteljice za vođenje parnice, sukladno članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), cijeneći vrijednost predmeta spora, sud je utvrdio trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 250 bodova (Tbr. 32 Tarife), trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. t. 1. Tarife u iznosu od 250 bodova, trošak sastava podneska od 19. rujna 2019. prema Tbr. 8. t. 4. Tarife u iznosu od 62,5 bodova, pristup na ročište 1. srpnja 2019. prema Tbr. 9. t. 5. u iznosu od 62,5 bodova, zastupanje na ročište 19. rujna 2019. prema Tbr. 9. t. 1. u iznosu od 250 bodova, trošak sastava podneska od 17. lipnja 2019. prema Tbr. 8. t. 3. Tarife u iznosu od 125 bodova, zastupanje na ročištu 16. studenog 2022. prema Tbr. 9. t. 2. u iznosu od 125 bodova, trošak sastava podneska od 7. prosinca 2022. prema Tbr. 8. t. 4. Tarife u iznosu od 62,5 bodova, zastupanje na ročištu 12. prosinca 2022. prema Tbr. 9. t. 2. u iznosu od 125 bodova, trošak sastava podneska od 28. ožujka 2024. prema Tbr. 8. t. 4. Tarife u iznosu od 62,5 bodova, trošak sastava podneska od 10. listopada 2024. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife u iznosu od 250 bodova, zastupanje na ročištima od 5. ožujka 2025., 28. svibnja 2025., 15. prosinca prema Tbr. 9. t. 1. u iznosu od po 250 bodova, ukupno 2375 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife, iznosi 4.750.00 EUR. Nije priznat trošak sastava požurnica, trošak sastava podneska dostave elektroničkog kartona jer nisu potrebni za vođenje postupka, kao ni trošak sastava podneska od 17. ožujka 2025. kao nepotreban jer je tužitelj mogao u prethodnom podnesenom podnesku ili na ročištu glavne rasprave iznijeti činjenice, dokazne prijedloge i zahtjeve. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 240,49 EUR, kojeg je podmirila kako proizlazi iz potvrde u spisu na stranici 19 spisa. Priznat je i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 240,49 EUR u skladu s Tbr. 2. u vezi s Tar. br. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023), budući da je tužitelj pristojbu za presudu obvezan platiti na temelju članka 3. stavka 2. ZSP u vezi s člankom 4. točkom 4. ZSP-a. Dakle, sveukupno priznati trošak iznosi 5.230,98 EUR-a.

29.2. Sud je cijenio da je tužiteljica u cijelosti uspjela s osnovom zahtjeva i da je uspjela u omjeru 38,19% u pogledu visine zahtjeva, a vodeći računa o visini i osnovi dolazi se do zaključka da omjer uspjeha tužitelja u tom smislu iznosi 69,09% (138,19 : 2), pa kada se od navedenog postotka oduzme postotak tuženika od 30,91%, dolazi se do konačnog omjera uspjeha tužitelja od 38,18%, slijedom čega je tužitelju od ukupno određenog troška (5.230,98 EUR-a) priznat trošak od 1.997,19 EUR-a. Tome valja pridodati materijalni trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 574,19 EUR-a, pa sveukupni priznati trošak tužiteljice iznosi 2.571,38 EUR. Na tako utvrđeni iznos troška tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od donošenja presude pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. stavak 3. ZPP-a.

U Dubrovniku 19. siječnja 2026.

Sutkinja

Ana Srhoj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika