Poslovni broj: Us I-1991/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Katije Stermšek kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RESTORAN BELLA MIA d.o.o., OIB: 58016458766, Zadar, Natka Nodila 8, zastupanog po opunomoćeniku Augustinu Sudinji, odvjetniku u Zadru, Narodni trg 5I/II, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 18. prosinca 2025. u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, objavljene 19. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru, KLASA: UP/I-362-02/24-02/755, URBROJ: 443-02-03-22-25-11 od 25. lipnja 2025., te da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 4. kolovoza 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u [adresa], KLASA: UP/I-362-02/24-02/755, URBROJ: 443-02-03-22-25-11 od 25. lipnja 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je pobijano rješenje nezakonito iz više razloga. U obrazloženju rješenja nije sadržano obrazloženje zbog čega je novčana kazna izrečena u toj visini, pa pobijano rješenje nije potpuno i ne može se valjano ispitati, a kazna je svakako previsoko odmjerena. Nadalje, kazna je izrečena odgovornoj osobi, konkretno fizičkoj osobi EB, što znači da bi on dužan istu platiti, a on nije osobno sudjelovao u postupku, niti mu je osobno dostavljeno pobijano rješenje. Stoga je dotičnom kao fizičkoj osobi izrečena kazna u postupku u kojem nije osobno sudjelovao, niti mu je osobno dana mogućnost da prije kažnjavanja iznese osobno očitovanje – obranu. U svakom postupku u kojem se izriču kazne osobama koje se kažnjavaju mora biti omogućeno davanje očitovanja – obrane, a nadasve – mora im se izvršiti osobna dostava svih relevantnih pismena, a poglavito odluke kojom im se izriče kazna. Sve to u postupku prije donošenja pobijanog rješenja nije učinjeno. Slijedom iznijetoga, očigledno je da je pobijano rješenje temeljeno na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj primjeni materijalnog prava, a naročito apsolutno bitnim povredama pravila postupka, što sve pobijanu odluku čini nezakonitom radi čega tužitelj i podnosi ovu tužbu. Shodno navedenom, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovni postupak.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3.U sporu je održana rasprava 18. prosinca 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.
4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
8.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u [adresa], KLASA: UP/I-362-02/24-02/755, URBROJ: 443-02-03- 22-25-11 od 25. lipnja 2025., točkom 1. utvrđuje se kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/24-02/755, URBROJ: 443-02-03-22-24-2 od 2. kolovoza 2024., kojim je tužitelja kao investitoru naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja, ukloni nezakonite radove izvedene na preuređenju poslovnog prostora u prizemlju postojeće poslovne zgrade u [adresa], na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez glavnog projekta odobrenog od strane tijela nadležnog za zaštitu kulturnih dobara, potrebnog prema odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, postalo izvršno dana 10. prosinca 2024., točkom 2. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/24-02/755, URBROJ: 443-02-03-22-25-6 od 29. siječnja 2025., kojim je odgovornoj osobi tužitelja izrečena 1. novčana kazna kojom ga prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 12. veljače 2025., točkom 3. se utvrđuje kako tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju nakon izvršnosti rješenja o prvoj novčanoj kazni, točkom 4. odgovornu osobu tužitelja se prisiljava na uklanjanje drugom novčanom kaznom u iznosu od 26.540,00 eura, točkom 5. se precizira kako je tužitelj izrečenu kaznu dužan platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 6. tužitelj se upozorava da u slučaju ako ne ukloni predmetnu građevinu nakon izricanja ove kazne da će se na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiliti trećom novčanom kaznom, točkom 7. tužitelj je upozoren da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem ukoliko ne postupi sukladno točki 4. ovog rješenja, dok je točkom 8. (pogrešno navedeno točkom 7.) tužitelj upozoren da ukoliko postupi po rješenju o uklanjanju iz točke 1. izreke ovog rješenja, prije nego se pokrene postupak ovrhe naplatom novčane kazne, da će se obustavit postupak izvršenja rješenja o novčanoj kazni, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).
9.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/755, URBROJ: 443-02-03-22-24-2 od 2. kolovoza 2024., kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni naprijed opisane nezakonito izvedene radove postalo izvršno 10. prosinca 2025., kao i da tužitelj protiv tog rješenja nije pokrenuo upravni spor, slijedom čega je navedeno rješenje i pravomoćno.
10.Potom, neprijeporno je i da je tuženik donio rješenje KLASA: UP/I-362-02/24- 02/755, URBROJ: 443-02-03-22-25-6 od 29. siječnja 2025., kojim je odgovornoj osobi tužitelja izrečena prva novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju koje je postalo izvršno 12. veljače 2025., kao i da je tužitelj protiv tog rješenja pokrenuo upravni spor koji se vodi pred Upravnim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Us I-442/2025, u kojem do dana zaključenja rasprave u predmetnom sporu nije donesena sudska odluka.
11.Nadalje, neprijeporno je i da je od strane građevinskog inspektora 24. lipnja 2025. proveden kontrolni inspekcijski nadzor, kada je utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju, odnosno nije uklonio nezakonito izvedene radove, o čemu je sastavljen zapisnik, te je fotografiran predmetni objekt, a fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio, koji zapisnik prileže upravnom spisu kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.
12.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se odgovorna osoba tužitelja kao pravne osobe prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.
13.Odredbom članka 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe. Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.
Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.
Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.
14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
15.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/755, URBROJ: 443-02-03- 22-24-2 od 2. kolovoza 2024., postalo izvršno 10. prosinca 2024. Osim toga, od važnosti je i činjenica da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/755, URBROJ: 443-02-03-22-25-6 od 29. siječnja 2025., kojim je odgovornoj osobi tužitelja izrečena prva novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 12. veljače 2025., kao i da je proteklo više od 15 dana od izvršnosti rješenja kojim je odgovornoj osobi tužitelja izrečena prva novčana kazna do dana donošenja osporenog rješenja, ujedno, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju s obzirom da nije uklonio predmetne radove, a što proizlazi i iz zapisnika o provedenom kontrolnom inspekcijskom nadzoru od 24. lipnja 2025., pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika od 2. kolovoza 2024. upozoren da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem tri novčane kazne, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke toga rješenja, te u rješenju od 29. siječnja 2025. da u slučaju ako ne ukloni predmetne radove nakon izricanja prve novčane kazne da će se na uklanjanje prisiljavati drugom novčanom kaznom, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese svoje rješenje od 25. lipnja 2025., kojim se odgovornu osobu tužitelja prisiljava na izvršenje citiranog rješenja drugom novčanom kaznom u iznosu od 26.540,00 eura.
16.Vezano za tužbene navode u kojima tužitelj problematizira činjenicu što je novčana kazna kojom se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izrečena odgovornoj osobi tužitelja, iako da je rješenjem o uklanjanju inspekcijska mjera uklanjanja naređena tužitelju kao pravnoj osobi, uslijed čega je osporeno rješenje tuženika po mišljenju tužitelja nezakonito, za kazati je kako su ovakvi navodi u cijelosti neosnovani. Naime, s tim u vezi najprije je za istaknuti kako je upravo odredbom čl. 142. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) između ostalog propisano da se novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, te je također odredbom čl. 16. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 109/23) propisano da se novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe, kod kojeg stanja stvari je nedvojbeno da se novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje jedino i može izreći odgovornoj osobi te pravne osobe, slijedom čega je jasno da je tuženik pravilno i zakonito postupio kada je u konkretnoj upravnoj stvari novčanu kaznu izrekao odgovornoj osobi tužitelja kao pravne osobe.
17.Glede problematiziranje same visine izrečene novčane kazne i obrazloženja iste u osporenom rješenju, također je za navesti kako su i takvi prigovori neosnovani, to pak stoga što ovaj sud nalazi upravo suprotno, odnosno da je novčana kazna zakonito i pravilno izrečena u propisanoj visini s obzirom da predmetna građevina spada u 2.b skupinu prema Zakonu o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), te kod stanja stvari da je odredbom čl. 17. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 109/23) propisano da se pravna osoba prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine novčanom kaznom drugi put u iznosu od 26.540,00 eura, pa kako se ovdje radi o izricanju druge novčane kazne pravnoj osobi, to je nedvojbeno da je ista pravilno i zakonito izrečena upravo u visini koju propisuje citirana odredba, a što je pravilno naveo i tuženik u obrazloženju osporenog rješenja.
18.Vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ističe da prije donošenja osporenog rješenja odgovornoj osobi tužitelja nije omogućeno izjašnjavanje o činjeničnim i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, iz čega je za zaključiti kako tužitelj smatra da su na njegovu štetu u provedenom postupku počinjene procesne povrede, prije svega za naglasiti je kako je odredbom čl. 106. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, slijedom čega kako je inspektor ovlašten bez saslušanja stranke donijeti rješenje o uklanjanju, to pak znači da je tim prije bez saslušanja stranke ovlašten donijeti i rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju na način da se odgovornoj osobi tužitelja kao pravne osove izriče novčana kazna, s tim da se Zakon o Državnom inspektoratu u predmetnoj upravnoj stvari primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, uslijed čega okolnost da prije donošenja rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju tužitelj, odnosno odgovorna osoba tužitelja ne bi bila saslušana, ne može biti od utjecaja na zakonitost osporenog akta, koje stajalište je sukladno dugogodišnjoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud. Ujedno je za napomenuti kako je tužitelj također u ovom sporu imao mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima važnim za konkretnu upravnu stvar, te istaknuti sve prigovore koji se odnose na pravilnost i zakonitost osporenog rješenja tuženika.
19.Također, za navesti je i kako je upravni postupak zakonito proveden, u kojem je pak činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, pa sud ne nalazi da bi u provedenom postupku došlo do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka, pa tako niti onih na koja se tužitelj u tužbi neutemeljeno poziva, uslijed čega takve prigovore tužitelja sud smatra u cijelosti neosnovanim, paušalnim i ničim argumentiranim.
20.Naposljetku, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP-a, pa kako se sud u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude detaljno očitovao o prigovorima koji se odnose na način izvršenja rješenja (izricanje novčane kazne), dok tužitelj u tužbi uopće ne spori vrijeme ni mjesto izvršenja, to je pak jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.
21.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno, kada tužitelj po istom nije postupio u određenom mu roku, kao i da je izvršno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanu izricanjem prve novčane kazne, nakon čega tužitelj ponovno nije uklonio predmetne radove na građevini, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju na način da se odgovornoj osobi tužitelja kao pravne osobe izriče druga novčana kazna u iznosu od 26.540,00 eura kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nezakonito.
22.Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.
23.Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
24.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
25.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.
U Splitu, 19. siječnja 2026.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja Augustinu Sudinji, odvjetniku u Zadru, Narodni trg 5I/II, uz zapisnik od 18. prosinca 2025. i zapisnik o objavi,
- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 18. prosinca 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- u spis.
