REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27,

21000, Split

Poslovni broj: P-1817/2018-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2. ŠS rođ. ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 3. ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 4. AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 5. SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 6. PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 7. ŽSŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po privremenom punomoćniku Branku Čuturi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Doris Košta, odvjetnici u Splitu, radi činjenja i predaje, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te tuženika osobno uz zamjenika punomoćnika, na ročištu za objavu, 19. siječnja 2026.

p r e s u d i o je

I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev te se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana na nekretnini anagrafske oznake [adresa], izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 15437 KO [katastarska općina], i to baš na sjevernom dijelu tavana (šufita – šupljeg potkrovlja), koji se nalazi iznad stana na trećem katu, šifre stana 54069246042 površine 70,20 m2 – suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo E-1, upisanog kao etažno vlasništvo tuženika, uspostavi ranije stanje na način što će na tom dijelu tavana porušiti sve pregradne zidove, ukloniti sve instalacije, zatvoriti otvor u međukatnoj konstrukciji između tavana i opisanog stana na trećem katu te vratiti međukatnu konstrukciju i pod tavana u prvobitno stanje, ukloniti krovne prozore te vratiti krovište u prvobitno stanje na način što će po pravilima građevinske struke postaviti krovnu konstrukciju i odgovarajući crijep umjesto postojećih otvora za krovne prozore te se ubuduće kaniti ovakvog ili sličnog uznemiravanja tužitelja u vlasničkim i suvlasničkim pravima na predmetnoj nekretnini, dok se u preostalom dijelu, kojim se ovlašćuju tužitelji, ukoliko tuženik ovako ne postupi, u roku od 15 dana, poduzeti sve opisane radnje na trošak tuženika, tužbeni zahtjev odbija.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana preda u suposjed posebni dio nekretnine, u naravi tavan (Šufit – šuplje potkrovlje) u zgradi anagrafske oznake [adresa] izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], slobodan od osoba i svojih stvari u cijeloj površini ovog dijela zgrade.

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošaku iznosu od 5.042,02 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovom sudu 9. travnja 2018. tužitelji navode kako su suvlasnici zajedničkih uređaja i dijelova zgrade anagrafske oznake [adresa], izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 15437 KO [katastarska općina], podruma, tavana (šupljeg potkrovlja), zemljišta ispod zgrade i zemljišta oko zgrade i vlasnici posebnih dijelova zgrade, kao samostalnih uporabnih cjelina, kao etažni vlasnici. Tuženik da je bez znanja i odobrenja ostalih suvlasnika probio strop svog stana koji zauzima sjeverni dio trećeg kata zgrade anagrafske oznake [adresa] te međukatnu konstrukciju između tog stana i tavana. Iz dnevnog boravka svog stana do tavana postavio je metalnu konstrukciju na kojoj je izgradio kružno stepenište te zaposjeo dio tavana u suvlasništvu svih etažnih vlasnika izgradivši u tavanu pregradne zidove na način da je taj dio tavana u suvlasništvu svih etažnih vlasnika izgradivši u tavanu pregradne zidove na način da je taj dio tavana odvojio od preostalo dijela i formirao ga kao uporabnu cjelinu površine 38,14 m2, koja je povezana s njegovim stanom na trećem katu te na krovištu zgrade uklonio crijep i dijelove krova i ugradio tri krovna prozora. S obzirom da tuženik nema suglasnost suvlasnika za prenamjenu, pregrađivanje, otvaranje otvora u međukatnoj konstrukciji te otvaranje otvora i postavljanje krovnih prozora na zajedničkom dijelu zgrade te nema suglasnost za isključivo korištenje spornog dijela nekretnine tužitelji traže vlasničku zaštitu temeljem odredbe čl. 46. st. 1. ZV-a te predlažu donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je najprije istaknuo kako ista ne bi bila podesna za raspravljanje, ovo jer kao tužitelji nisu obuhvaćeni svi suvlasnici predmetne nekretnine. Nadalje, navodi kako ne bi bilo točno da je nadogradnju izvršio bez znanja ostalih suvlasnika. Naprotiv, svi suvlasnici da su znali za navedeni zahvat i da se istom nisu protivili, a i zahvat da je bio takve prirode da se čuo i vidio, te bi se zasigurno suvlasnici usprotivili da su imali išta protiv. Ističe još i to kako je nepobitno da je tuženik, u odnosu na predmet utuženja, postao vlasnik realnog dijela, te ga neometano koristi od 2007. do danas.

2.1. Podneskom od 6. listopada 2021., tuženik je istaknuo kako tužitelji ne bi bili aktivno legitimirani na podnošenje tužbe, istaknuo je prigovor zastare te pojasnio da bi on bio suvlasnik ¼ tavana (1/8 izvorno i još za 1/8 derivativno prijenosom sporednih dijelova, konkretno sporednog dijela suvlasnika CS na tuženika) te da u tom smislu nije ogradio više tavanskog prostora nego što mu pripada.

2.2. Nadalje, podneskom od 26. siječnja 2021., tuženik je još istaknuo kako ostalim suvlasnicima nije onemogućeno u suposjedu tavana, a što je vidljivo iz činjenice da je ulaz na isti ostao pristupačan.

3. Podneskom od 9. rujna 20121. tužba je djelomično povučena u odnosu na tužitelje ŠSŽ i US, slijedom čega je na ročištu od 7. listopada 2019. sud donio rješenje kojim je utvrdio djelomično povlačenje tužbe

4. Također tijekom postupka preminuo je tužitelj MS, pa je postupak nastavljen u odnosu na njegovog nasljednika ŽSŽ.

5. U dokaznom postupku pročitan je izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim dijelovima, očitovanje o nezakonito uzurpiranom prostoru u potkrovlju zgade, od 20. siječnja 2018., zapisnik „Stanouprave“ od 7. studenog 2017. i 30. listopada 2017., obavijest „Stanoprave“ od 7. studenog 2017., očitovanje na dopis od 12. siječnja 2017., izjava suvlasnika CS, Izjavu potpisanu od suvlasnika OS i NS, račun tvrtke Produkt-Invest od 24. rujna 2007., izveden je dokaz vještačenjem te saslušanjem tužitelja pod 1., 5., 6 i 7., tuženika, svjedoka ĐS, LS, ZS i JS.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora zahtjev je tužitelja kao suvlasnika zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 15437 KO [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] prema tuženiku koji je također suvlasnik predmetne nekretnine da uspostavi ranije stanje te preda u suposjed posebni dio nekretnine, u naravi dio tavana (šufit - šuplje potkrovlje).

7. Nije sporno između stranaka da su svi suvlasnici predmetne zgrade i to sa neodređenim omjerom etažnog vlasništva. Također je nesporno da je predmet spora prostor koji se u naravi nalazi na zajedničkom tavanu zgrade. Nesporno je i to da svi upisani suvlasnici nisu podnijeli tužbu (zgrada se sastoji od osam stanova, a tužbu podnose suvlasnici pet stanova)

8. Tuženik ne osporava da je dio zajedničkog tavana ogradio te ga pripojio svojem stanu na način da u tako ograđen prostor pristupa stepenicama iz svojeg stana, ali tvrdi da je ograđivanje izvršeno na temelju suglasnosti svih suvlasnika te da suvlasnici nesmetano mogu koristiti ostatak tavanskog prostora. Također, ističe kako je ograđeni dio razmjeran njegovom suvlasničkom dijelu u odnosu na nekretninu, uvećano za suvlasnički dio suvlasnika CS i da je ostalim suvlasnicima omogućen ulaz na ostatak tavanskog prostora kroz otvor iznad stepeništa.

9. Predmet spora identificiran je na uviđaju na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina. Radi se o sjevernom dijelu zajedničkog prostora potkrovlja (tavana) zgrade, odnosno rekonstruiranog dijela postojeće zahtjevne, stambene zgrade – prenamijenjeni tavanski prostor u stambeno potkrovlje u svrhu formiranja dvoetažnog stana na 3. katu stambene zgrade. Vještak je utvrdio kako je probijen otvor u međukatnoj konstrukciji tavana i 3. kata, te da je izvršena izgradnja kružnog stubišta unutar sjevero – zapadnog stana (dnevnog boravka) na 3. katu koje izlazi na dio potkrovlja iznad zapadnog stana. Prenamijenjeni tavan u potkrovlju da je neto površine 32,50 m2, a sastoji se od dvije prostorije i to spavaće sobe i spreme. Krov da je kosi dvostrešni, a na zapadnoj plohi da su postavljena tri krovna prozora. Južni dio zajedničkog prostora zgrade – potkrovlja (tavana) u koje se pristupa sa zajedničkog stubišnog podesta običnim ljestvama kroz otvor za potkrovlje, nalazi se u prvobitnom stanju, odnosno prenamjena tavanskog prostora u stambeno potkrovlje izvršena je samo na sjevernom dijelu potkrovlja (tavana). Prema dostavljenoj dokumentaciji prenamjena da je izvršen 2007. Za izvedene radove prenamjene tavana doneseno je i rješenje o izvedenom stanju.

10. Najprije treba navesti kako u režimu vlasništva u zakonodavstvu Republike Hrvatske postoje različite vrste/tipovi sudjelovanja više osoba u pravu vlasništva iste stvari, odnosno kad jedna stvar istodobno kao vlasništvo pripada većem broju subjekata i to zajedničko vlasništvo, suvlasništvo, te modificirani oblik suvlasništva etažno ili vlasništvo posebnih dijelova. Sukladno ovoj podjeli ZV uređuje pitanja upravljanja sa stvari koja je u suvlasništvu.

11. Tako su u odredbama članka 40. te članka 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), na općenit način definirani poslovi redovite i izvanredne uprave i odlučivanje o njima.

12. Prema tim općim odredbama poslovi redovite uprave su oni koji se poduzimaju radi redovitog održavanja, uporabe i iskorištavanja stvari za njenu redovitu svrhu. U sumnji smatra se, da posao premašuje okvir redovitog upravljanja (članak 41. stavak 2. ZV). O poslovima koji se tiču redovitog upravljanja stvarju suvlasnici odlučuju većinom glasova, koji se računaju po veličini suvlasničkih dijelova, a ne broju suvlasnika.

13. Poslovi izvanredne uprave stvarju su svi oni koji se poduzimaju na stvari pod uvjetom da ispunjavaju određene pretpostavke, odnosno ako: 1. premašuju okvir redovitog održavanja, uporabe i iskorištavanja i 2. se prema uobičajenom tijeku stvari ne može očekivati da bi bili u interesu svim suvlasnika. Za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja, potrebna je suglasnost svih suvlasnika (članak 41. stavak 1. ZV).

14. S druge strane, složena pravna priroda etažnog vlasništva (koje je spoj isključivog prava vlasništva, suvlasništva i eventualnog zajedničkog vlasništva) zahtjeva i određena odstupanja od nekih pravila koja općenito reguliraju suvlasništvo, pa tako i u pitanjima definiranja poslova redovite, odnosno izvanredne uprave, odnosno odlučivanja o njima (potrebne većine suvlasničkih dijelova).

15. Tako odredba čl. 86. ZVDSP nabraja poslove koji se osobito smatraju poslovima redovite uprave cijelom nekretninom (za razliku od opće odredbe čl. 41. st. 1. ZVDSP – gdje su ti poslovi samo općenito definirani). Već ovakav nomotehnički pristup reguliranja ove materije jasno ukazuje na potrebu da se kod etažnog vlasništva poslovi redovite uprave drugačije i detaljnije definiraju.

14. Prema odredbi čl. 86. ZV-a poslovi redovite uprave cijelom nekretninom su osobito: redovito održavanje zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine, uključujući i građevne promjene nužne radi održavanja, stvaranje primjerene zajedničke pričuve za predvidive buduće troškove, kao i uzimanje zajmova radi pokrića troškova održavanja koji nisu pokriveni pričuvom, a potrebni su za obavljanje poslova urednoga održavanja koji se ponavljaju u razmacima duljim od jedne godine, primjereno osiguranje nekretnine, imenovanje i opoziv zajedničkog upravitelja, određivanje i promjene kućnog reda, iznajmljivanje i davanje u zakup, kao i otkazivanje stanova i drugih samostalnih prostorija nekretnine glede kojih nije uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela, s tim da je dopušteno otkazati najam mjesta u zajedničkoj garaži ili zajedničkom parkiralištu čim nastane potreba bilo kojega suvlasnika za tim mjestom, a uz rok od tri mjeseca, pa makar bilo i što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, iznajmljivanje i davanje u zakup zajedničkih dijelova zgrade, odnosno zasnivanje drugih pravnih odnosa vezanih za postavljanje, održavanje i razvoj elektroničke komunikacijske infrastrukture i plaćanje naknade vlasnicima u skladu s posebnim propisima.

15. Odredbom članka 87. stavak 1. ZVDSP propisano je da osim za one poslove koji se i inače smatraju izvanrednim poslovima, za donošenje odluke o poduzimanju poboljšice zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine potreban je pristanak svih suvlasnika nekretnine.

16. S obzirom na navedeno, prema pravnom shvaćanju ovoga suda ograđivanje dijela tavanskog prostora, a koji se nalazi na zajedničkom dijelu nekretnine, i koji je u suvlasništvu svih suvlasnika zgrade, a kojim ograđivanjem bi se dalo jednom suvlasniku pravo na korištenje određenog dijela tavanskog prostora i iz korištenja tog dijela isključilo ostale suvlasnike, predstavlja posao izvanredne uprave, za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika (čl. 41. ZV-a).

17. Na okolnost utvrđivanja načina korištenja tavanskog prostora i postojanja eventualnog sporazuma između suvlasnika predmetne zgrade oko načina korištenja zajedničkih dijelova u dokaznom su postupku saslušane stranke.

18. Iz iskaza tužiteljice pod 1. ŽS proizlazi kako je u predmetnu zgradu doselila 1992. Nekih mjesec dana prije nego li je tuženik krenu sa radovima, ne sjeća se da li je bila 2007. ili 2008. predložio je i njoj da probijem stan. Ona da se savjetovala s obitelji i odlučila to ne učiniti. Radovi da su nedugo nakon počeli i ona da je sa njima bila upoznata. Kazala je kako odnosi među suvlasnicima nisu bili prisni i nisu održavali sastanke stanara. Njoj da je smetalo to što tuženik radi, ali sama se nije mogla time baviti jer je imala svojih problema. Smatrala je da svi u zgradi imaju iste stanove i prava i željela je da sve ostane isto. Nije to kazala tuženiku jer kad sam mu kazala da ona ne bi pregrađivala potkrovlje, jer su to zajednički dijelovi te bi mogao nastati problem kad bi suvlasnici tražili vraćanje u prvobitno, tuženik da je na to kazao pa onda ćemo vratiti. Još bi kazala kako u to vrijem je tuženiku trebalo više prostora u stanu je mu se doselio punac. Kazala je kako su stanari čekali deset godina da nalože tuženiku vraćanje u prvobitno stanje jer nisu znali za radnje koje je poduzeo tuženik. Misli kako u znali samo ona i paško CS. Ostali da su to saznali kada je ona preuzela ulogu predstavnika stanara. Izričita je kako nikakvu suglasnost nije dala tuženiku, ali da su u to vrijeme bili u dobrim odnosima, a on da je kazao da će u slučaju potrebe sve vratiti u prvobitno stanje. Također, iskazuje kako tuženiku nije ni zabranila radove. U potkrovlje ponekad ode, kada ima akciju čišćenja, a gore drži višak pločica.

18.1. Iz iskaza tužitelja pod 5. SS proizlazi kako je prije 15-20 godina saznao da je tuženik ogradio dio potkrovlja. Sam tuženik da mu je to rekao. Naime, tužitelj pod 5. navodi kako je imao plan nadogradnje potkrovlja, ali kada mu je tuženik kazao da je dio pregradio, od plana je odustao. Predmetni stan da je stekao 2017. nakon smrti oca, ali u njemu živi od rođenja. Nije mu poznato da bi tuženik od njegovog pokojnog oca tražio dozvolu za uređenje potkrovlja, a nije je tražio niti od njega. Nakon što je za nadogradnju saznao, istoj se nije protivio jer je bilo kasno.

18.2. Iz iskaza tužiteljice pod 6. BS proizlazi kako je stan u predmetnoj zgradi kupila od pok. NS. Za predmetnu adaptaciju je saznala 2017. te je pristala na pokretanje postupka. Nasljednici pok. NS nikada nisu govorili da bi njihov prednik dao suglasnost tuženiku. Ona u predmetnom stanu nije nikada živjela, a kada je kupovala vidjela je da zgrada ima ulaz u potkrovlje, ali se na isto nije penjala.

18.3. Iz iskaza tužiteljice pod 7. ŽSŽ proizlazi kako su suprug i ona 2002. kupili stan od prethodnog vlasnika. 2004. da su u njega doselili i od tada da u njemu kontinuirano žive. Stan da se nalazi na prvom katu. Tavanski prostor da je prvi put pogledala u ljeto 2017. godine i tada saznala za adaptaciju koju je izvršio tuženik. Prije da nije imala potrebe ići gore. Moguće je da je tuženik još 2007. počeo s uređivanjem tavanskog prostora, ali da ona to nije ni čula ni vidjela. Odnosi među stanarima da su bili otuđeni, ne može se sjetiti je li čula neku buku, ali i da je, mislila bi da netko renovira stan. Predstavnik stanara da je od njihova useljenja pa do 2017. bio tuženik. Sastanke stanara da nisu redovito održavali. Sjeća se samo jednog na kojem je tema bila korištenje zemljišta oko zgrade. Izričita je da niti od nje niti od njenog supruga tuženik nikada nije tražio suglasnost za izvođenje radova na tavanskom prostoru.

18.4. Iz iskaza tuženika proizlazi kako je u predmetnu nekretninu doselio 1963. godine. Naveo je kako je prije početka izvođenja radova o tome obavijestio svakog suvlasnika, a jedina primjedba da je bila kako je tavan u vlasništvu Republike Hrvatske te kako oni ne žele ništa s tim. Održao je i sastanak stanara, a na tom sastanku da je bila ŽS, otac SS VS, NS, US, CS, ne može se sjetiti da li su bili Ž, gđa Š nije bila jer na sastanke nije dolazila. Sjeća se da mu VS kazao, samo ti radi. NS da mu je rekao da može slobodno raditi na njegovom dijelu potkrovlja, ali da se on odlučio za dio potkrovlja gospo. CS jer je on isto kao i tuženik, na nekretninu upisan prije prvi siječnja 1997. i to na jednu osminu potkrovlja. Sjeća se da je nakon tri do četiri dana početka radova dobio studijsko putovanje u Afriku gdje sje boravio sa suprugom 18 do 20 dana. U to vrijeme ključ od njegovog stana da je imala tužiteljica pod 1, ona da je rukovodila radovima, kuhala kavu za radnike i slično. Gosp. MS da ga je molio da obustavi radove u periodu od 2 do 5 sati kao i da iščupa jedno stablo, a sjeća se i da je supruga gosp. MS pitala GS zašto ona čisti i mete stubište jer bi to trebao raditi on. Na zadnjim sastancima stanara, koje je vodila gđa. ŽS, da se radila podjela parkinga i drvarnice, dakle da se dijelilo sve na što je upisan vlasnik Republika Hrvatska, osim potkrovlja. On da se ne protivi nadogradnji kuće i liftu, ali misli da svako ima svoju osminu i može sa njom raspolagati, uostalom jedino tko ga ovdje može tužiti da Republika Hrvatska jer smatra da je to potkrovlje njeno vlasnišvo.

18.5. Iz iskaza svjedoka LS, proizlazi kako je u vrijeme radio u „Stanoupravi“ kao tehnički referent i opis njegova posla da je bio da u situacijama kada postoji neki problem sa zgradom tehničke prirode izađe na teren i napravi zapisnik. Kada mu je sud predočio zapisnik sa lista 14 spisa, sjeća se da je izašao na teren i na zapisniku je njegov rukopis i potpis. Predstavnica stanara da ga je pozvala da sačini zapisnik kako bi suvlasnici mogli ići u daljnji postupka. Zapisnik da je predao na protokol tvrtke i time da je njegovo postupanje završilo.

18.6. Iz iskaza svjedoka ĐS proizlazi kako je 2017. godine, na ime svoje kćerke, kupio stan na prvom katu od gospodina Š. Kuća da se sastoji od podruma u kojem su u jednom dijelu drvarnice, a u drugom dijelu atomsko sklonište. Ukupno da ima osam stanova na prizemlju i tri etaže. Potkraj 2017. da mu se obratila predstavnica stanara i upoznala ga sa ovim problemom. Njega da su kontaktirali jer je odvjetnik i jer su tvrdili kako gospodin nije imao suglasnost za izvođenje radova. Nakon podnošenja tužbe da mu se javio gospodin TS i predočio mu kako je adaptaciju davno napravio i da je za nju imao suglasnost svih suvlasnika. Tada da je ostalim suvlasnicima sugerirao nagodbu. Navodi da je upoznao obitelj GS i oni su mu kazali da su se s tuženikom usuglasili oko izvođenja radova. Nazvao je i prodavatelja gospodina Š i on mu je kazao kako ne zna da li je njegova majka dala suglasnost tuženiku, ali da zna da je za adaptaciju znala i da joj se nije protivila. Tada je odlučio odustati od tužbe. Još je naveo kako su suvlasnici uredili način korištenja parkinga oko zgrade te da svaki stan ima po jednu drvarnicu. Nadalje, da postoji prijepor oko korištenja sjeverozapadnog dijela dvorišta oko zgrade te da nije riješeno pitanje upisa atomskog skloništa. Smatra da zgrada ima veći problem od ovoga koji je predmet parnice.

18.8. Iz iskaza svjedoka ZS proizlazi kako u predmetnoj nekretnini živi od 200.0 godine. Njen stan da se nalazi u visokom prizemlju. Navodi da je bila upoznata s činjenicom da ovdje tuženik ograđuje tavanski prostor. Preinaka prostora da se radila 2007., a svi da su je mogli primijetiti jer su vrata od zgrade bila širom otvorena. Ona da je većinom mela skale, a morala je mesti jer su se vrata navečer zaključavala. Te 2007. predstavnik stanara da je bio TS. Tuženik da je osobno razgovarao s njenim suprugom, gdin. NS i gđom Š i tražio potpise da mu dopuste pregrađivanje prostora. Potpise da je dobio od njenog muža, od pok. NS i od gđe Š. Pretpostavljam da je dobio i suglasnost od gospodina VS jer ju je on pitao čije su kese punjene građevinskom šutom koje su bile odložene u dvorištu zgrade s desne strane. Dok se vršila renovacija nije sa gospodinom i gospođom MS o njoj pričala. Sjeća se da se nitko od suvlasnika nije bunio radi renovacije.

18.9. Iz iskaza svjedoka ES proizlazi kako je 2007. ili 2008. dolazio u stan tuženika. Dolazio bi na poziv tuženika jer se bavio bravarijom. Tuženika da je poznavao od prije. Tuženik ga je bio zamolio da nadzire radnike kad on nije tu. Sjeća se da je zatekao gradilište, da je bilo buke i galame kao na svakom gradilištu. Ne sjeća se koliko su vremenski trajali radovi, možda dva mjeseca. Sjeća se da je dolazio više puta, a kada bi dolazio sretao bi druge susjede. Sjeća se da je gđa ŽS znala dolaziti u tuženikov stan i kuhati kavu radnicima kad ne bi bilo tuženika i njegove supruge.

19. Analizirajući provedene dokaze, sud je shvaćanja kako su zaista pojedini suvlasnici tuženiku što izričito, što prešutno dali suglasnost za ograđivanje i prenamjenu dijela tavanskog prostora u stambeni. Navedeno se odnosi na suvlasnike ZS i NS, čija potpisna izjava prileži spisu listu 51 spisa te na suvlasnicu ŽS koja je aktivno pomagala tijekom adaptacije i nije joj se protivila, te na suvlasnika gđu. Perletu, za koju svjedok ĐS tvrdi da je za adaptaciju znala i nije joj se protivila. Međutim, isto tako tuženik, na kojem je teret dokaza nije dokazao da bi mu ona bila dana od ostalih suvlasnika. Ovo osobito pored činjenice da tužiteljica pod 7. postojanje suglasnosti osporava. Naime, sud poklanja vjeru iskazu tužiteljice pod 7. koja je kazivala kako je za adaptaciju saznala tek 2017. godine te da iz svojeg stana na prvom katu nije primijetila da bi tuženik vršio ikakve radove u potkrovlju zgrade. Nadalje, sam tuženik u svoje iskazu navodi kako se ne sjeća jesu li Ž bili nazočni na sastanku stanara čija je tema bila adaptacija potkrovlja, a činjenicu obavještavanja suvlasnika MS i njihov pristanak ne dokazuje. Tuženik je u iskazu naveo kako je siguran da bi Ž znali za adaptaciju jer se sjeća da je jedne prilike gđa. MS kazala gđi. ZS da bi tuženik trebao mesti skale od prašine, a ne ona, ali na poseban upit suda svjedokinja ZS je kazala kako sa suvlasnicima MS nikada nije pričala o apataciji potkrovlja. Ponovo se napominje, kako je prema shvaćanju suda, ograđivanje zajedničkog dijela zgrade, tavanskog prostora, posao izvanredne uprave za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika, a koja je prema utvrđenjima suda, izostala. Također, sud smatra potrebnim istaknuti kako se suglasnost može dati i prešutno, konkludentnim radnjama (tako i VSRH u odluci Rev-125/2024-2 od 19. veljače 2025.), ali se ne može smatrati da je suglasnost dana prešutno u situaciji kada suvlasnik za adaptaciju ne zna. Navodi tuženika i svjedokinje ZS da su sigurno svi suvlasnici znali za adaptaciju jer su se kroz zgradu nosile vreće sa građevinskom šutom i čula buka, sud ne drži dovoljno uvjerljivim, jer su se građevinski radovi isto tako mogli vršiti u nekom od stanova.

20. Vezano za tuženikov prigovor, valja kazati kako krivo cijeni da bi suvlasnici zgrade, u ovom predmetu, bili nužni i jedinstveni supraničari, ovo jer odredba čl. 46. st. 1. ZV-a propisuje kako svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati ostalim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Ukazuje se još i na pravno shvaćanje izraženo u odluci VSH Rev-2222/89 prema kojem je vlasnik stana aktivno legitimiran tražiti uspostavu prijašnjeg stanja na zajedničkim dijelovima zgrade, dakle bilo koji od suvlasnika ovlašten je na podnošenje ovakve vrste tužbe odnosno pripada mu aktivna legitimacija u postupku.

21. Također, neosnovan je i tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije. U konkretnom slučaju riječ je o etažnom vlasništvu na posebnom dijelu zgrade stečenom na temelju prijašnjih propisa pa do primjene dolaze prijelazne odredbe ZV-a o uspostavi jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade. Vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo), a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ZV-a postaje vlasništvo posebnih dijelova nekretnine, kako je uređeno odredbama istog Zakona pa se prosuđuje po njima, ako u prijelaznim odredbama nije što posebno određeno (čl. 370. st. 1. ZV-a). Nadalje je određeno da vlasnik posebnog dijela zgrade nakon stupanja na snagu ZV-a ostaje vlasnikom svog posebnog dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom toga posebnoga dijela, s time da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine (čl. 370.st. 2. ZV-a).

21.1. Vlasniku posebnoga dijela zgrade pripada stupanjem na snagu ZV-a odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, umjesto njegova dosadašnjega sudjelovanja u zajedničkom nedjeljivom vlasništvu zajedničkih dijelova porodične zgrade sa suvlasništvom zemljišta, odnosno umjesto njegova dotadašnjega sudjelovanja u trajnom pravu korištenja zajedničkih dijelova višestambene zgrade s pravom trajnoga korištenja zemljišta (čl. 370. st. 3. ZV-a). Veličina odgovarajućeg suvlasničkoga dijela utvrđuje se odgovarajućom primjenom pravila citiranog Zakona o veličini odgovarajućega suvlasničkog dijela nekretnine koji ovlašćuje suvlasnika da ima u svome vlasništvu posebni dio zgrade. Polazište za utvrđivanje odgovarajućega suvlasničkog dijela je veličina odnosno vrijednost posebnoga dijela u etažnom vlasništvu u odnosu prema vrijednosti cijele nekretnine (suprotno od osnivanja etažnog vlasništva ubuduće). Dok ne dođe do primjene pravila ZV-a o veličini odgovarajućega suvlasničkoga dijela smatra se da su dijelovi svih suvlasnika jednaki, ali svaki od suvlasnika nekretnine, pa makar i ne bio vlasnikom posebnog dijela zgrade, može zahtijevati da se utvrdi veličina suvlasničkih dijelova koje će sud među njih pravedno podijeliti (čl. 370. st. 4. ZV-a). Dakle, obzirom na propise koji reguliraju pretvorbu prava vlasništva, obilježja na kojima se temelji etažno vlasništvo prema ZV- a, te pravila o pretvaranju etažnog vlasništva na posebnom dijelu zgrade stečenog na temelju prijašnjih propisa u vlasništvo posebnog dijela nekretnine, aktivno legitimiran je svaki upisani suvlasnik nekretnine.

22. Konačno, tuženiku se ukazuje da je glavni sadržaj vlasničke tužbe zahtjev za povrat određene stvari koji ne zastarijeva (čl. 161. st. 2. ZV)

23. Stoga je tuženik, pregrađivanjem dijela tavanskog prostora i pripajanjem istog svojem stanu, bez valjane suglasnosti ostalih suvlasnika, isključio iz posjeda ostale suvlasnike. S obzirom da svi suvlasnici, sukladno odredbama ZV-a, imaju pravo na korištenje zajedničkih dijelova nekretnine i to svakog njenog dijela, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u toč. I. i II. izreke.

23.1. Ne može se prihvatiti tvrdnja tuženika da suvlasnici ne bi bili isključeni od suposjeda i korištenja tavanskog prostora jer je tuženik ogradio samo dio kvadrata istog koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu u odnosu na cijelu nekretninu, ovo jer kada je stvar u suvlasništvu, uzima se da je ona pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove) kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova. Stoga je svaki suvlasnik vlasnik onoga idealnog dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnog dijela (čl. 37. ZV-a).

24. Tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu kojim se od suda traži da tužitelje ovlasti, da ukoliko tuženik u roku od 15 dana ne postupi po presudi, radove izvedu sami na njegov račun, ovo jer takvo ovlaštenje ne proizlazi iz odredbe čl. 161. ZV-a te ono eventualno može biti predmet razmatranja u postupku prisilnog izvršenja ove presude.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 5. ZPP-a, a prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora, Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

25.1. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužiteljima su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife)

- zastupanje na ročištu od 7. listopada 2021, 28. siječnja 2022., 11. travnja 2022., 2. lipnja 2022., 13. veljače 2023., 25. travnja 2023., 3. listopada 2024., 16. siječnja 2025., 13. ožujka 2025., 23. rujna 2025. i 20. studenog 2025., u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife)

26. Ovako dosuđeni ukupan iznos od 2.400,00 eura valjalo je uvećati za 50% (Tbr. 40. Tarife), čime se dolazi do iznosa od 3.600,00 eura koji je potrebno uvećati za porez dodanu vrijednost (900,00 eura) što ukupno daje iznos od 4.500,00 eura.

26.1. Tužiteljima kao osnovan valja obistinit i trošak uplaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 447,64 eura, kao i za trošak sudske pristojbe u iznosu od 47,19 eura, kao i trošak pristojbe presude u iznosu od po 47,19 eura, dakle sveukupno na ime troška postupka tužiteljima pripada iznos od 5.042,02 eura.

27. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki III izreke.

U Splitu, 19. siječnja 2026.

Sudac

Tihana Lovrić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljima po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis