Poslovni broj: UsI-2885/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Željana Kosović, odvjetnica u Dubrovniku, Andrije Hebranga 33, protiv tuženika: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 66486182714, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon javne rasprave zaključene dana 18. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenica opunomoćenice tužitelja Sanele Džuzdanović Ligutić, odvjetnice u Splitu, dana 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 561-01/20-01/410, URBROJ: 512- 2502-24-37 od dana 29. listopada 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 561-01/20-01/410, URBROJ: 512-2502-24-37 od dana 29. listopada 2024. i podnescima dostavljenim u tijeku ovog upravnog spora, tužitelj je, u bitnom, naveo da nije niti tražio da se ocjenjuju statusi hrvatskog branitelja pojedinih svjedoka niti ga to zanima. Ako nije bilo borbene aktivnosti i ako je to mjerilo onda je to mjerilo za sve, a ne za pojedince dok se drugima taj period priznaje iako nije bilo borbene aktivnosti u tom periodu. Tuženik da nije postupio po ranijoj uputi upravnog suda, jer da je nadležno tijelo dobilo upute što i kako ispitati svjedoke, a da iz rješenja nije vidljivo da je to napravljeno. Pitanja i činjenice koje je sugerirano nadležnom tijelu da ispita svjedoke da nije pitano niti su te činjenice utvrđene. Svjedok (PM) da nije trebao biti ispitan na okolnosti kakvo je njegovo mišljenje o tome zašto netko traži utvrđenje statusa nakon 30 godina niti je to bitno. Ali isto tako da je bitno navesti da svjedoci nisu ispitani na okolnosti na koje su trebali biti ispitani. Tužitelj smatra da službena osoba nije postupila na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno na temelju cjelokupnog postupka, već da je u rješenju ponovila dijelove iskaza pojedinih svjedoka, a objašnjenje zašto svjedocima koji su svjedočili u korist tužitelja ne poklanja vjeru, da opravdava nemanjem materijalnih dokaza (koje bi oni materijalne dokaze mogli imati). Poklanjanje vjere iskazima svjedoka o okolnostima sudjelovanja tužitelja u određenom razdoblju kojeg svi niti ne poznaju da je upitno i nelogično. A upravo oni da su ovjerili jedini materijalni dokaz koji postoji-popis za evidenciju, a koji je upitan i po iskazu FM. Onaj tko je poznavao tužitelja (SM) da je jasno naveo da je tužitelj bio zadnjih dana prije pada Župe na bojištu, a svjedocima koji su bili sa tužiteljem i koji su to i svjedočili da nadležno tijelo ne poklanja vjeru, a koji zaključci nisu logični niti životni. Tužitelj da želi samo da se utvrdi upravo ono što je bilo, a to je da se on zaista prijavio 1. srpnja 1990. u dobrovoljce i obavljao straže i sve što mu je naloženo sve do pada [adresa]. Prijavio da se odmah 1. srpnja 1990. i da je išao na straže sve do pada [adresa]. Tužitelj da je samo tražio od nadležnog tijela da se to utvrdi. Ono što je tužitelj jasno iznio je da se prijavio 1. srpnja 1990. kao dobrovoljac i da je u [adresa] ostao do pada Župe 24. listopada 1990. Isto tako tvrdi da je bio u Župi dana 18. listopada 1990. godine za vrijeme tenkovskog napada. Tužitelj smatra da su upravo iskazi svjedoka kontradiktorni, kao i obrazloženje pobijanog rješenja. Upravo zbog navedenog da je pobijano rješenje u potpunosti protivno odredbama čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, tužitelj je podnio prijedlog za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja kada je utvrdio da mu nije priznato odnosno da nije upisano u evidencije cijelo vrijeme koje je proveo kao branitelj u Hrvatskoj vojsci, iako mu je priznato da je bio pripadnik 163.Br.HV u razdoblju od 22. ožujka 1993. do 24. veljače 1996. Prvotnim rješenjem koje je doneseno dana 2. kolovoza 2020. da je poklonjena vjera materijalnim dokazima koji su proizašli iz očitavanja PozPO Dubrovnik prema kojem se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika dragovoljaca Župe Dubrovačke, a koji popis su sastavili i ovjerili svojim potpisima ZM, tadašnji zapovjednik, ŽM i TM kao članovi zapovjedništva, a da je spisak i nadopunu spiska ratificirala 163.BR HV svojim aktima. Kasnije da je utvrđeno da ipak ti materijalni dokazi nisu baš točni, jer da su donijeli potpuno drugačije rješenje. Protiv rješenja tog tijela od 2. kolovoza 2020. da je tužitelj izjavio žalbu koju da je drugostupanjsko tijelo odbilo, zbog čega da je tužitelj podnio tužbu. Upravni sud u Splitu da je tužbu tužitelja usvojio i u presudi naložio prvostupanjskom tijelu da u ponovljenom postupku putem svjedoka utvrdi je li tužitelj bio pripadnika 163. brigade HV u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 24. listopada 1991., jesu li ti svjedoci bili s njim, jesu li svjedoci na popisu i imaju li utvrđen status s iste osnove s koje tužitelj traži u predmetnom postupku, tko im je bio zapovjednik, koji su bili zadaci (zadaće) tužitelja, je li imao naoružanje i koje, tko ga je naoružao, je li pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuku i priprema za odlazak na bojište) na koji način (treba opisati djelovanje). Ni u trećem po redu prvostupanjskom postupku da nisu utvrđene činjenice koje je upravni sud pobrojao. Pored prethodno navedenih uputa upravnog suda u drugostupanjskom rješenju od dana 24. siječnja 2022. da je navedeno da je potrebno uzeti izjavu svjedoka DM na okolnosti tko su zapovjednici koji su ostali do zadnjeg dana u obrani [adresa], a od kojih svjedoka je potrebno uzeti izjave na okolnost njihovih saznanja o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu kao i načinu evidentiranja hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, ali da je iz obrazloženja novog rješenja vidljivo da prvostupanjsko tijelo nije postupilo po uputi drugostupanjskog tijela niti je uvažilo uputu upravnog suda iz presude posl. br. UsImio-454/20-8 od dana 5. ožujka 2021. U ponovljenom postupku da je ponovno saslušan tužitelj koji da je samo ostao kod dosadašnjih navoda, a predložio je da se u daljnjem tijeku postupka pored već ranijih svjedoka saslušaju i ČM te ŠM koji su načelno potvrdili sudjelovanje tužitelja u vodu „ H", te da im je zapovjednik bio SM, da je sudjelovao kao i ostali u davanju straža i dežurstvima na prilazima općini Župa Dubrovačka, te da je imao lovačko naoružanje, a kao i ostali da je sudjelovao u obrani u traženom razdoblju. U daljnjem tijeku postupka da je saslušan DM koji da je dao obrazloženje kako su koga stavljali na popis i kome je priznato razdoblje od 1. srpnja 1991., a da su ostalima priznavali razdoblje u obrani u kojem su aktivno sudjelovali. Za tužitelja da je naveo da se formalno prijavio 1. srpnja 1991. i da mu zato nije priznato razdoblje od 1. srpnja 1991. do 30. rujna 1991. jer da tada nije bilo borbenih aktivnosti. Ako je istina to što je naveo DM onda da nikome sa spiska ne može biti priznat status od 1. srpnja 1991. do 30. rujna 1991., jer da navodno nije bilo nikakve aktivnosti od 1. srpnja do 1. listopada 1991. Nadalje, da je nesporno utvrđeno da je tužitelj bio prijavljen od 1. srpnja 1991. i da je nesporno utvrđeno da je, kada je najviše napada bilo u [adresa], bio zaista na položaju. To što netko nije greškom nekoga stavio na popis da ne znači da tužitelj nije djelovao u traženom razdoblju iako su neki svoja prava ostvarili odmah isti dan kada su to mogli prije trideset godine. Sam DM da je rekao da je od 700 prijavljenih 600 njih 1. listopada 1991. pobjeglo, što da tužitelj nije jer da je njemu upravo priznat period od 1. -15.listopada 1991., a da je nesporno da je bio prijavljen i prije jer da je to potvrdio i DM. U provedenom postupku da je putem telefona službena osoba zatražila pojašnjenja ranijih izjava PM i FM. Što se tiče navoda ZM o davanju potvrda za angažiranje u davanju straža da je naveo da su svi dobivali potvrde kao opravdanje za izostanak s posla što da je netočno i kontradiktorno iskazima DM koji tvrdi da nije bilo angažiranosti od 1. srpnja do 30. rujna 1991. Tužitelj da je upravo u svojim iskazima navodio da je bio angažiran na stražama, da je imao lovačko oružje, a potvrde da nije nikada uzimao jer da je od tadašnjeg poslodavca dobio bio suglasnost da može izostajati s pola radi obrane. Saslušani ZM da je naveo da ne raspolaže potvrdom za traženo razdoblje za tužitelja (iako mu je priznat status za razdoblje od 1. listopada do 15.listopada 1991.), ali ako nije na popisu da ne znači da nije bio tamo jer da nema logike da se prijavio 1. srpnja 1991. i da nije sudjelovao na stražama, a da je 1. listopada 1991., kada je bilo oružanih napada, sudjelovao u obrani i da mu je taj period priznat. Čak je u pobijanom rješenju naveden dio izjave DM u kojoj kaže da je tužitelj bio prijavljen i prije 1. listopada 1991., ali da mu taj period nije priznat jer da nije bilo borbene aktivnosti. Ranije u iskazu KM je bio naveo kako su u popisu pogrešno navedeni datumi za tužitelja i da ispravno treba stajati od 1. srpnja do 24. listopada 1991. Izjave ostalih svjedoka zajedno u postupku da nisu duge koliko izjava samo DM, mada najtočnije informacije ipak imaju upravo oni svjedoci koji su bili na terenu sa tužiteljem. Samo obrazloženje prvostupanjskog rješenja u kojem navodi da se status hrvatskog branitelja ne može donijeti samo na temelju izjava svjedoka i to nakon 30 godina od početka rata, te da o tome nema nikakve službene bilješke (što je netočno jer bilješke ima i to za razdoblje koje bi trebalo biti sporno a ne za razdoblje od 1.srpnja 1991.godine do 30.rujna 1991.godine), da je suprotno navodima upravnog suda koji smatra da ne vođenje tužitelja u evidencijama ne znači da je to razlog za odbijanje tužiteljevog zahtheva imajući u vidu početke formiranja obrane. U ranijem obrazloženju prvostupanjskog (drugog) rješenja da je jasno navedeno da su SM i ZM bili suborci tužitelja kojima je priznat status hrvatskog branitelja kao pripadnika 163.BR HV za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 24. listopada 1991. te da su iskazivali na zapisnik od dana 28. travnja 2021. da je tužitelj zajedno s njima sudjelovao u obrani Župe Dubrovačke u razdoblju koje je navedeno u zahtjevu i koje razdoblje da je njima priznato i za koje imaju status hrvatskog branitelja. U tom rješenju (drugom prvostupanjskom) da je navedeno da se FM pitalo zašto tužitelj nije na popisu dragovoljaca koji su potpisali ŽM, TM i KM, ali jest na popisu koji je privatna isprava u vlasništvu ZM i to za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 15. listopada 1991., na što da je jasno naveo da zbog kratkog roka nisu navedeni svi dragovoljci, a da su datumi pogrešno navedeni. Navedene izjave FM i ZM da se u potpunosti slažu s izjavama RM i FM, koji da su također s tužiteljem bili na položajima [adresa], a kojim vodom da je zapovijedao upravo SM. Ono što je ovdje bitno navesti je da ZM, RM i SM znaju tužitelja, tvrde da je bio s njima te im je priznat status hrvatskog branitelja za sporo razdoblje, dok se to za DM ne može zaključiti. Dakle, sasvim proizvoljne tvrdnje iz pobijanog rješenja da uopće nemaju uporišta u važećim zakonima, ispravama koje prileže spisu i stvarnom stanju stvari. S obzirom na sve navedeno i niz nezakonitosti počinjenih tijekom postupka, da se predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti pobijani akt. 2. Zamjenica opunomoćenice tužitelja na ročištu održanom kod ovog Suda dana 18. siječnja 2026. navodi da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, kod svih podneska dostavljenih u tijeku postupka, da nema daljnjih dokaznih prijedloga te da predlaže zaključiti raspravljanje i usvojiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti iznio sve navode iz obrazloženja osporenog rješenja predloživši da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 561-01/20-01/410, URBROJ: 512-2502-24-37 od dana 29. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, KLASA: UP/I 561-01/19-01/572, URBROJ: 512M2-6510-22-27 od dana 26. kolovoza 2022., a kojim je HM, ovdje tužitelj, ostvario status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik dragovoljačkih odreda Župe dubrovačke odnosno pravnog slijednika VP 3102 Dubrovnik (163. brigada HV) za razdoblje od 1. listopada 1991. do 15. listopada 1991. te mu je odbijen zahtjev za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika dragovoljačkih odreda Župe dubrovačke odnosno pravnog slijednika VP 3102 Dubrovnik (163. brigada HV) za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 30. rujna 1991. i od 16. listopada 1991. do 24. listopada 1991.

5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

6. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

9. Člankom 3. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Stavkom 3. istog članka propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

10. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

11. Po pravnom shvaćanju ovog Suda, da bi se osobi priznao status hrvatskog branitelja moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta određena člankom 3. ZHBDR- a: pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske te organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

12. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 561-01/20-01/410 utvrđeno je: da je HM, ovdje tužitelj, podnio zahtjev za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, temeljem pripadnosti dragovoljačkim odredima [adresa] odnosno temeljem pripadnosti pravnom slijedniku 164. Br. HV za razdoblje od 1. srpnja 1991. do 24. listopada 1991.; da u službenim evidencijama postoje podaci o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu s osnove pripadnosti 163. Br HV u razdoblju od 22. ožujka 1993. do 24. veljače 1996.; da u službenoj evidenciji ne postoje podaci za predmetni zahtjev; da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika dragovoljaca [adresa] kojeg su svojim potpisima ovjerili ZM, tadašnji zapovjednik ONZ, ŽM i MM kao članovi zapovjedništva ONZ; da je navedeni popis ratificirala 163. Br HV odnosno 630. Pješačka brigada svojim aktima od 17. studenog 1997. i od 25. rujna 1997., KLASA: 801-01/97-01/19; URBROJ: 3102-02-01-97-2 (očitovanje POzPO Dubrovnik); da u službenim evidencijama MORH-a ne postoje podaci o tužiteljevom sudjelovanju u Domovinskom ratu temeljem pripadnosti 163. BR HV (očitovanje ustrojbenog slijednika VP 3468 Karlovac) u traženom razdoblju; da je tužitelj saslušan dva puta putem pravne pomoći i da je u svojim izjavama od 30. listopada 2019. i od 29. ožujka 2022. naveo kako se u RP 163. BR HV uključio 1. srpnja 1991. i da je njezin pripadnik bio do 24. listopada 1991., da je kao pripadnik postrojbe bio angažiran na području [adresa], da je na raspolaganju imao osobni lovački automat, da je njegov zapovjednik bio SM, da raspolaže iskaznicom dragovoljca Domovinskog rata koju da mu je izdala UHDDR - podružnica Župa dubrovačka; da su u postupku saslušani predloženi svjedoci: OM, tadašnji potpisnik službenog Popisa dragovoljaca Župe dubrovačke; ZM, tadašnji zapovjednik odreda dragovoljaca [adresa] i ujedno supotpisnik dokumenta pod nazivom „Popis dragovoljaca Župe dubrovačke“ koji da je sastavila 21. travnja 2000. godine UHDDR podružnica Župa dubrovačka, a koji da ima karakter privatne isprave, zatim SM, tadašnji zapovjednik voda i ujedno tužiteljev zapovjednik te RM, tužiteljev suborac; da su svi navedeni svjedoci u svojim izjavama suglasni i da, u bitnome, navode da je tužitelj bio pripadnik dragovoljaca Župe dubrovačke, da je bio angažiran na davanju dežurstava i straža na prilazima Župi dubrovačkoj, da je raspolagao lovačkim naoružanjem, da je bio tenkovski napad dana 18.10.1991; da su u ponovnom postupku gornje navode, u svojim izjavama, potvrdili i predloženi svjedoci VM i EM; da su u ponovnom postupku, po službenoj dužnosti, saslušani svjedoci DM, predsjednik UHDDR - podružnica Župa dubrovačka kao i da su dodatno saslušani svjedoci ZM, zapovjednik odreda [adresa] i SM, zapovjednik voda u čijem je sastavu bio HM; da uvidom u zapisnik o saslušanju DM, proizlazi da je Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata - Podružnica Župa dubrovačka osnovana 1997. godine i od tada da obnaša dužnost predsjednika Udruge, da je u cilju utvrđivanja pravog stanja Udruga izvršila reviziju upisa branitelja na način da su, u sastavljanju spiskova, sudjelovali zapovjednici vodova, desetina, odnosno pojedinci koji su imali tražene podatke (ime i prezime osobe i vrijeme pripadnosti ONZ). Osnovni kriterij za sastavljanje spiskova da je bila borbena angažiranost u obrani [adresa], tako da je pojedincima koji su aktivno sudjelovali u obrani [adresa] i koji su u kontinuitetu po okupaciji [adresa] nastavili na području Dubrovnika obavljali borbene aktivnosti, priznato razdoblje od 1. srpnja 1991., a ostalim pripadnicima da je priznato razdoblje u kojem su aktivno sudjelovali u obrani; da je navedeni svjedok dostavio na uvid privatnu ispravu „Popis dragovoljaca Župe dubrovačke koju da su potpisali tadašnji zapovjednik BM i on osobno kao predsjednik Podružnice UHDDR, da je isti „Popis“ klasificiran i ovjeren dana 21. travnja 2000. te da da je isti službeno 26. travnja 2000. dostavljen pravnom slijedniku 630. Pješačkoj brigadi Dubrovnik i Uredu za obranu Dubrovnik; da je, prema podacima priloženog Popisa, HM evidentiran pod rednim brojem 364. i da mu je upisano razdoblje od 1. listopada 1991. do 15. listopada 1991.; da svjedok nadalje navodi da se formalno za obranu [adresa] prijavilo cca 700 osoba, da je 1. listopada 1991. cca 600 osoba s tog spiska pobjeglo s bojišnice za vrijeme napada neprijatelja na [adresa], da je u obrani [adresa] od prvog dana sudjelovalo cca 100 branitelja kojima je priznato razdoblje od 1. srpnja 1991., a ostalima samo razdoblje u kojima su aktivno sudjelovali, da je na spisku bilo 150 osoba koje nisu imale nikakve aktivnosti, da do 1. listopada 1991. nije bilo borbenih djelovanja, da je borbeno djelovanje započelo 1. listopada 1991. napadom neprijatelja na [adresa] i da je trajalo do 24. listopada 1991. do pada [adresa]; da svjedok za tužitelja navodi da se formalno prijavio, uzimajući u obzir gore navedene kriterije, da mu razdoblje od 1. srpnja 1991. do 31. rujna 1991. nije priznato, jer da tada nije bilo nikakvih borbenih aktivnosti i da po okupaciji [adresa] nije u kontinuitetu nastavio borbeno djelovati na području Dubrovnika, slijedom čega da mu je priznato samo razdoblje od 1. listopada 1991. do 15. listopada 1991. u kojem da je bilo borbenih aktivnosti; da iz Službene zabilješke o dodatnom saslušanju svjedoka ĐM, tadašnjeg zapovjednika dragovoljačkih odreda [adresa], proizlazi da potvrđuje navode svjedoka AM na okolnost organizaciji i djelovanja dragovoljaca u obrani [adresa] te da potvrđuje vjerodostojnost spiska koji je sastavila UHDDR, a koji da je on osobno potpisao, da je osobno izdavao potvrde o vremenu provedenom na terenu za sve dragovoljce koji su bili angažirani, da iste imaju dokaznu snagu pripadnosti pojedinaca dragovoljačkom odredu Župe dubrovačke, da je tužitelj bio na popisu za ono razdoblje za koje je bio angažiran, kako ne raspolaže potvrdom, smatra da u traženom razdoblju nije bio angažiran, da je navedenii spisak UHDDR Podružnice Župe dubrovačke mjerodavan i da odražava stvarano stanje na terenu i da kao takav dokazuje u kojem je razdoblju upisani dragovoljac aktivno sudjelovao u obrani Dubrovnika i okolice; da iz Službene zabilješko o saslušanju svjedoka SM, tadašnjeg zapovjednika voda, kojem je pripadao HM, proizlazi da je isti potvrdio navode DM i ĐM, ali da svjedok korigira svoju izjavu koju je dao u prethodnom postupku na način da se sjeća da je tužitelj zadnjih dana bio u postrojbi, a ne kako je prije izjavio da je bio u traženom razdoblju, a kontradiktornost da opravdava na način da mu u prethodnom postupku nitko nije postavio pitanje da precizira razdoblje pripadnosti za imenovanog.

13. Naime, slijedom iznesenog i utvrđenog činjeničnog stanja tuženik je poklonio vjeru iskazima svjedoka DM, PM i SM, budući da su kao zapovjednici imali neposredna saznanja o sudjelovanju tužitelja u spornom periodu, obzirom da njihove izjave imaju logički slijed i da su odraz povijesnih činjenica kao i da su njihovi iskazi potkrijepljeni materijalnim dokazima koji proizlaze iz privatne isprave pod nazivom “Popis dragovoljaca Župe dubrovačke“, kojim raspolaže UHDDR-podružnica Župa dubrovačka i koji je klasificiran, ovjeren i dostavljen na znanje pravnom slijedniku 630. Br HV i Uredu za obranu.

14. Nadalje, iskazu ostalih svjedoka (VM i EM) tuženik nije poklonio vjeru budući su njihove izjave šture, neprecizne, površne i iz njih se ne može zaključiti u kojem je razdoblju tužitelj bio pripadnik navedene postrojbe i je li izravno bio angažiran kao pripadnik borbenog sektora te u kojem je točno to periodu bilo, a što je i razumljivo kad se uzme u obzir vremenski odmak.

15. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza i svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka, a imajući u vidu navode stranke i cijeneći iskaz predloženih svjedoka, tuženik se ispravno poziva i na stajališta iznesena u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Usž-1723/22-2 od dana 20. lipnja 2022. gdje je, između ostalog, navedeno da u upravnom postupku javnopravno tijelo odlučuje treba li neku činjenicu dokazivati svjedocima, a dokaznu snagu svakog pojedinog iskaza svjedoka ocjenjuje službena osoba prema svom uvjerenju u kontekstu sa svim ostalim izvedenim dokazima. Dokaz svjedočenjem da se izvodi u slučajevima kada u rješavanju upravne stvari nema drugih, pouzdanijih, materijalnih, dokaznih sredstava. U predmetnom slučaju da su saslušavani svjedoci jer tužitelj nije imao nijedan drugi, materijalni dokaz kojim bi dokazao svoje tvrdnje. Posljedično tome, tuženik je poklonilo vjeru dodatnim navodima mjerodavni svjedoka DM, PM i SM koji su svoje iskaze potkrijepili materijalnim dokazima koji proizlaze iz privatne isprave, naziva „Popisa pripadnika dragovoljačkih odreda Župe dubrovačke“ koji je sastavila UHDDR Župe dubrovačke i prema kojem se imenovani nalazi evidentiran pod rednim brojem 364. i kojem je priznato stvarno razdoblje u kojem je borbeno djelovao od 1. listopada 1991. do 15. listopada 1991. Ostalo traženo razdoblje, tužitelju nije priznato iz razloga što nije dokazao da je u istom borbeno djelovao i pružao otpor neprijatelju u smislu gore citirane odredbe čl. 3. st. 2. ZHBDR, radi čega je ispravno tuženik zaključio da tužitelj djelomično ispunjava uvjete za priznanje statusa hrvatskog branitelja sukladno gore citiranoj odredbi čl. 3. ZHBDR, dajući za to obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

16. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužitelja (koji smatra da nije trebalo pokloniti vjeru iskazima svjedoka DM, PM i SM koji su potvrđeni onim što proizlazi iz “Popisa dragovoljaca Župe dubrovačke“, kojim raspolaže UHDDR-podružnica Župa dubrovačka i koji je klasificiran, ovjeren i dostavljen na znanje pravnom slijedniku 630. Br HV i Uredu za obranu) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

17. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

18. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

19. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev istog za naknadom troškova ovog upravnog spora te odlučiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 19. siječnja 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćenici tužitelja Željani Kosović, odvjetnici u Dubrovniku, Andrije Hebranga 33

- tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Glavnom tajništvu, Službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1

- u spis