Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: Pn-24/2025-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja: 1. RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi kao zakonski nasljednici pokojnog AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Ani Posavčić, odvjetnici iz Kutine, protiv tuženika: 1. Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Župić i Partneri iz Zagreba i 2. HŽ Infrastruktura d.o.o. iz Zagreba, Mihanovićeva 12, OIB:39901919995, te umješača na strani 2. tuženika Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 39, OIB:77758714505, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Jukić i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave 15. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka i umješača, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Croatia osiguranje d.d. dužan je na ime naknade neimovinske štete radi smrti bliske osobe platiti tužitelju ŠN iznos od 7.465,66 EUR, ĐN iznos od 1.244,27 EUR, ZN iznos od 1.244,27 EUR, ŽN iznos od 2.488,55 EUR i CN iznos od 2.488,55 EUR, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama računajući ove od 3.1.2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na tuženika Croatia osiguranje d.d. koji se odnosi na pripadajuće kamate na dosuđeni iznos naknade štete obračunate za razdoblje od 17.8.2018. pa do 3.1.2020.

III. Tuženik Croatia osiguranje d.d. dužan je na ime naknade imovinske štete platiti tužitelju ŠN iznos od 1.725,41 EUR, ĐN iznos od 287,56 EUR, ZN iznos od 287,56 EUR, ŽN iznos od 575,13 EUR i CN iznos od 575,13 EUR, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama računajući ove od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete u odnosu na 2. tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o.

V. Tuženik Croatia osiguranje d.d. dužan je tužiteljima naknaditi parnične troškove u iznosu od 7.676,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama računajući ove od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev 2. tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. i umješača Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o. te se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj AN je 3. siječnja 2020. godine podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika, radi naknade štete koja je nastala kao posljedica štetnog događaja 16. kolovoza 2018. godine, u kojem je smrtno stradao brat tužitelja FN. Do štetnog događaja je došlo na način da je sada pokojni FN, kao zaposlenik tvrtke Belje d.d. u vrijeme štetnog događaja obavljao poslove utovara iz silosa uljane repice u željezničke vagone. U jednom momentu FN se popeo na vagon po ljestvama radi provjere da li je punjenje vagona ravnomjerno. Tom prilikom se uhvatio rukama za žicu koja nije smjela biti pod naponom prilikom utovara u vagone, tako da je došlo do strujnog udara uslijed kojeg je FN smrtno stradao. Tužitelj traži naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, brata, kao i naknadu materijalne štete na ime troškova sahrane i nadgrobnog spomenika.

U tijeku postupka umro je tužitelj AN, te su postupak preuzeli kao tužitelji njegovi nasljednici kako je to navedeno u uvodu presude, a sve temeljem rješenja o nasljeđivanju koje je priloženo u spis.

Tužitelji su konačno odredili tužbeni zahtjev u svom podnesku od 3. veljače 2023. godine što je sud dopustio svojim rješenjem od 21. ožujka 2024. godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su osporili osnovanost tužbenog zahtjeva. Na prijedlog 2. tuženika, kao umješač se prijavio Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o. Treba napomenuti da je Croatia osiguranje d.d. Zagreb, tužena kao osiguravatelj poslodavca pokojnog FN, tvrtke Belje d.d.

3. U tijeku postupka saslušani su svjedoci PN, MN, DN, JN, ĆN, HN i SN. Obavljen je i očevid na licu mjesta 1. travnja 2021. godine, na kojem su bili nazočni i gore navedeni svjedoci. Na očevidu je bio nazočan i vještak zaštite na radu Ivica Jurički iz Zagreba, koji je na licu mjesta uzeo sve potrebne podatke za izradu pismenog nalaza i mišljenja. Na licu mjesta su svjedoci pokazali vještaku mjesto nastanka štetnog događaja, te dali vještaku potrebne informacije.

Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka JN i ĆN, jer su isti dani na objektivan, jasan i uvjerljiv način. Ovi svjedoci su jedini očevici štetnog događaja, te su se mogli očitovati o tome kako je do istog došlo.

4. Vještak zaštite na radu je utvrdio da je poslodavac pokojnog FN, tvrtka Belje d.d. imala propusta u organizaciji rada i osiguranju uvjeta za rad na siguran način i to:

- uz radnike koji su obavljali radove na utovaru nije se nalazio voditelj koji bi odredio način obavljanja posla i kontrolirao da li radnici obavljaju posao na siguran način

- stradali radnik je bio pod utjecajem alkohola za vrijeme obavljanja radova

- nije postojala odgovarajuća uputa koja bi osigurala da se radovi utovara predmeta u vagon obavljaju na siguran način, tj. postojeća uputa nije obuhvatila opasnosti koje postoje od voznog voda pod naponom koji se nalazi iznad prvog kolosijeka - nije uspostavljena komunikacija s kolodvorom

- nema dokaza da su radnici FN, JN i ĆN bili osposobljeni za rad na siguran način za obavljanje poslova punjenja vagona šećernom repom.

Povodom prigovora 1. tuženika vještak zaštite na radu je na temelju naknadno dostavljene dokumentacije utvrdio da je radnik FN bio osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto radnika u silosu od 17. studenog 2011. godine, te da je FN bio zdravstveno sposoban za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada. Međutim, vještak je pojasnio da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu (članak 19. ZR) u svim dijelovima organizacije rada i u svim postupcima. Pokojni FN se nije mogao u sekundi popeti na vagon, tako da se ovlaštenik poslodavca nalazio na mjestu događaja, mogao je i morao spriječiti radnike da isti izvodi radove suprotno pisanoj uputi. Ovlaštenik poslodavca je morao osigurati da stradali radnik kontrolu napunjenosti vagona i ravnomjernost punjenja kontrolira s platforme uz kolosijek, a ne s vagona.

Po mišljenu inspektora zaštite na radu uputa poslodavca za rad na siguran način nije bila odgovarajuća, jer u istoj nije bilo navedeno:

- da se postupci obavljaju u blizini električnih vodova koji mogu biti pod naponom

- na koji način se osigurava koordinacija između vlasnika objekta (HŽ Infrastruktura) i korisnika prostora (Belje d.d.) i prijevoznika (Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o. Zagreb)

- na koji način se utvrđuje postupak provjere beznaponskog stanja

- na koji način se vlasnik objekta obavještava o obavljanju poslova

- obavještava li vlasnik objekta korisnika prostora o uključivanju napona.

5. Vještak zaštite na radu se i usmeno očitovao na sva pitanja i prigovore tuženika na ročištu održanom 6. listopada 2023. Vještak je ostao kod svog pismenog nalaza i mišljenja, te dopune nalaza i mišljenja. Vještak je pojasnio o kojim konkretno propustima se u konkretnom slučaju radi.

6. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, jer je isti utemeljen na stručnom znanju i iskustvu, relevantnoj dokumentaciji koju je pribavio od stranaka, te na podacima koje je osobno pribavio na licu mjesta prilikom očevida. Na temelju nalaza vještaka zaštite na radu, utvrđeni su propusti 1. tuženika u vezi nastanka ovog štetnog događaja, a koji propusti su već ranije navedeni. Radi se o propustima koji su protivni odredbama Zakona o zaštiti na radu (članak 24., 32., 41., 44., 58.), protivni odredbama Pravilnika o unutarnjem uređenju željezničkog sustava, Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada, Poslovnim redom kolodvora broj 535 od 20. rujna 2010., a kako je to sve vještak pojasnio u svom pismenom nalazu i mišljenju.

Stoga postoji odgovornost 1. tuženika kao poslodavca za nastanak ovog štetnog događaja, pa je sud usvojio precizirani tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika.

7. Ne postoji doprinos pokojnog FN nastanku ovog štetnog događaja. Točno je da je isti bio pod utjecajem alkohola u vrijeme nastanka štetnog događaja, ali tuženici nisu dokazali da je ta alkoholiziranost u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom ove nezgode. Treba napomenuti da FN nije trebao raditi taj dan, te da je iznenada pozvan oko 16:00 sati da pomogne dovršiti posao utovara u vagone, a čemu se FN kao savjestan radnik odazvao. S obzirom da je taj dan trebao biti slobodan, te da nije znao da će biti pozvan na radno mjesto FN se ne može staviti na teret što je bio u alkoholiziranom stanju.

Iz iskaza saslušanih svjedoka JN i ĆN koji su bili s FN na radnom mjestu prilikom nastanka štetnog događaja, proizlazi da je FN normalno obavljao svoje zadatke, te da nisu mogli primijetiti nikakve naznake da je pod utjecajem alkohola.

Svjedoci su potvrdili i to da je FN kontrolu utovara u vagone obavljao na uobičajeni način, penjući se na vagon.

Svjedok JN je potvrdio da je nekoliko minuta prije nego što će FN nastradati i sam se popeo na vagon da provjeri stanje utovara. Na licu mjesta nije bilo nikoga tko bi kontrolirao rad JN, ĆN i FN, što je propust poslodavca, kako je to utvrdio i vještak zaštite na radu Ivica Jurički.

Osim toga, pokojni FN nije mogao predvidjeti da nije isključena struja iz visokonaponske mreže, jer je uvijek struja bila isključena kad god bi se vršio utovar u teretne vagone. Što se tiče upute na rad na siguran način, ista nije bila potpuna, što je također utvrdio vještak zaštite na radu u dopuni nalaza (list 341 spisa). U danoj uputi poslodavca nije uopće utvrđen postupak provjere beznaponskog stanja, upozorenje da se postupci obavljaju u blizini električnih vodova koji mogu biti pod naponom, niti je objašnjeno na koji način se osigurava koordinacija između vlasnika objekta (HŽ Infrastruktura), korisnika prostora (Belje d.d.) i prijevoza (Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o.).

Imajući u vidu sve gore navedeno, a prije svega propuste 1. tuženika i umješača, sud je mišljenja da nema doprinosa FN nastanku ovog štetnog događaja, odnosno podijeljene odgovornosti. Treba napomenuti da se pokojni FN odazvao po pozivu poslodavca da se javi na mjesto rada, Željeznički kolodvor u Popovači, kako bi pomogao ostalim radnicima pri utovaru u teretne vagone, iako je taj dan bio slobodan i nije uopće morao doći na posao. Osim toga, pokojni FN je obavljao posao u momentu nastanka štetnog događaja na tada uobičajeni način, a što su potvrdili njegovi radni kolege u svojim iskazima kao svjedoci. Inspektor zaštite na radu je utvrdio da uputa poslodavca pokojnog FN za rad na siguran način nije bila odgovarajuća, a kako je to pojašnjeno u točki 4. Obrazloženja ove presude.

8. Tužitelju AN pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, brata, sve sukladno odredbama članka 1101. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05). Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, ako je između njih i umrlog postojala ranija zajednica života. U konkretnom slučaju, postojala je zajednica života između pokojnog FN i njegovog brata AN. Na te okolnosti saslušani su svjedoci EN i VN, koji su potvrdili da su AN i FN živjeli u istoj kući, da se nisu ženili te da su se dobro slagali.

U tijeku postupka umro je tužitelj AN, brat pokojnog FN, te je naknada neimovinske štete zbog smrti bliske osobe dosuđena njegovim nasljednicima, a sukladno veličini njihovih nasljedničkih dijelova, prema rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Mate Medića iz [adresa], broj O-751/2021 (list 352 spisa). Naknada štete je dosuđena sukladno sada važećim orijentacionim mjerilima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

9. Tužitelji su precizirali tužbeni zahtjev prema važećim orijentacionim mjerilima Vrhovnog suda Republike Hrvatske u svom podnesku od 3. veljače 2023. godine (list 377 spisa).

Prema najnovijim orijentacionim mjerilima Vrhovnog suda Republike Hrvatske bratu bliske osobe koja je smrtno stradala pripada naknada u iznosu od 112.500,00 kuna, odnosno 14.931,32 eura.

1. tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je po polici osiguranja odgovoran do iznosa osigurane svote prema radnicima u iznosu do 120.000,00 kuna (15.926,74 eura) po pojedinom štetnom događaju, a što je sve dokazano i dostavljenom policom (list 43 spisa). Kako bratu pokojnog FN, odnosno njegovim nasljednicima, jer je i brat AN umro u tijeku postupka, pripada naknada zbog smrti bliske osobe u iznosu od 112.500,00 kuna (14.931,32 eura), to znači da nije prekoračen navedeni limit po polici osiguranja od 120.000,00 kuna (15.926,74 eura) pa je stoga ovaj prigovor 1. tuženika neosnovan.

10. Imajući u vidu da je brat pokojnog FN, AN, preminuo u tijeku ovog postupka navedena naknada zbog smrti bliske osobe pripada njegovim nasljednicima, to jest tužiteljima: ĐN, ZN, ŽN, CN i UN. Tužiteljima je naknada dosuđena sukladno veličini njihovih nasljedničkih dijelova, a prema priloženom rješenju o nasljeđivanju iza pokojnog AN (list 352 spisa).

Prema rješenju o nasljeđivanju 1. tužitelj RN je nasljednik u 1/12 dijela. Stoga mu i pripada 1/12 navedene naknade u ukupnom iznosu od 14.931,32 eura, a što iznosi 1.244,27 eura. Stoga je 1. tužitelju ĐN na ime naknade štete dosuđen iznos od 1.244,27 eura, kako isti i potražuje svojim preciziranim tužbenim zahtjevom (list 377 spisa).

11. Prema rješenju o nasljeđivanju 2. tužitelj LN je nasljednik u 1/12 dijela. Stoga mu i pripada 1/12 navedene naknade u ukupnom iznosu od 14.931,32 eura, a što iznosi 1.244,27 eura. Stoga je 2. tužitelju ZN na ime naknade štete dosuđen iznos od 1.244,27 eura, kako isti i potražuje svojim preciziranim tužbenim zahtjevom (list 377 spisa).

12. Prema rješenju o nasljeđivanju 3. tužiteljica ŽN je nasljednica u 2/12 dijela. Stoga joj i pripada 2/12 navedene naknade u ukupnom iznosu od 14.931,32 eura, a što iznosi 2.488,55 eura. Stoga je 3. tužiteljici ŽN na ime naknade štete dosuđen iznos od 2.488,55 eura, kako ista i potražuje svojim preciziranim tužbenim zahtjevom (list 377 spisa).

13. Prema rješenju o nasljeđivanju 4. tužitelj KN je nasljednik u 2/12 dijela. Stoga mu i pripada 2/12 navedene naknade u ukupnom iznosu od 14.931,32 eura, a što iznosi 2.488,55 eura. Stoga je 4. tužitelju CN na ime naknade štete dosuđen iznos od 2.488,55 eura, kako isti i potražuje svojim preciziranim tužbenim zahtjevom (list 377 spisa).

14. Prema rješenju o nasljeđivanju 5. tužitelj ON je nasljednik u 6/12 dijela. Stoga mu i pripada 6/12 navedene naknade u ukupnom iznosu od 14.931,32 eura, a što iznosi 7.465,66 eura. Stoga je 5. tužitelju UN na ime naknade štete dosuđen iznos od 7.465,66 eura, kako isti i potražuje svojim preciziranim tužbenim zahtjevom (list 377 spisa).

15. Tužiteljima su dosuđene i pripadajuće kamate na iznose naknade štete, ali od dana podnošenja tužbe 3. siječnja 2020. godine sukladno odredbama članka 1103. Zakona o obveznim odnosima.

Kako su tužitelji svojim preciziranim tužbenim zahtjevom potraživali kamate na dosuđene iznose naknade štete počev od 17. kolovoza 2018. godine to ih je valjalo odbiti za prekomjerni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na kamate obračunate za razdoblje od 17. kolovoza 2018. godine pa do 3. siječnja 2020. godine, a kako je to navedeno u točki II. izreke ove presude.

16. Nije osnovan prigovor zastare 1. tuženika za povišeni dio tužbenog zahtjeva od 3. veljače 2023. godine. Tužitelji nisu mogli znati da će u tijeku postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske izmijeniti orijentaciona mjerila za naknadu neimovinske štete pa su stoga i povisili svoj tužbeni zahtjev 3. veljače 2023. godine nakon što su saznali o izmjeni orijentacionih mjerila.

17. U tijeku postupka nije utvrđena odgovornost 2. tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. za nastanak ovog štetnog događaja u kojem je smrtno stradao FN. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru utvrđeno je da su u komunikaciju vezano za utovar robe bili uključeni samo predstavnici poslodavca, to jest Belje d.d., i umješača Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o. kao željezničkog prijevoznika, dok nije dokazano da je o tome obaviješten tuženik HŽ Infrastruktura d.o.o. Umješač je uputio 2. tuženiku zahtjev za zamjenu električnih lokomotiva, a što podrazumijeva uključenje napona. Međutim, isti prethodno nije obavijestio 2. tuženika o utovaru i dinamici utovara robe. Umješač nije obavijestio HŽ Infrastrukturu d.o.o. da će se na prvom kolosijeku Kolodvora Popovača odvijati radni proces punjenja vagona šećernom repom. HŽ Infrastruktura d.o.o. kao upravitelj željezničke infrastrukture mora na propisan i nedvojben način biti obaviještena o utovaru ili istovaru, a što ovdje nije slučaj. Stoga prometnik vlakova nije mogao izvijestiti korisnike prijevoza koji obavljaju utovar ili istovar o prekidu poslova zbog potrebe uključenja napona. Činjenica da se na kolosijeku nalazila grupa vagona ne znači da se vršio utovar. Na ove okolnosti saslušan je kao svjedok PN koji je u to vrijeme bio prometnik vlakova u Popovači. Ovaj svjedok je potvrdio da zaposlenici Kolodvora Popovača nisu imali pouzdanu informaciju o tome kada je utovar započeo i do kada je isti trebao trajati. Prijevoznik je u obvezi obavijestiti HŽ Infrastrukturu d.o.o. o utovaru, a što u ovom slučaju nije učinio.

Navode ovog svjedoka potvrdio je i svjedok GN, strojovođa, zaposlenik umješača. Svjedok je naveo da je primijetio neke vagone na kolosijeku, ali nije provjeravao o čemu se radi niti je primijetio da se tu vrši utovar ili istovar. Ni ovaj svjedok nije dobio obavijest od svog poslodavca, to jest ovdje umješača, da se na Kolodvoru Popovača vrši nekakav utovar ili istovar. Svjedok se upravo zatekao na licu mjesta u vrijeme nastanka štetnog događaja te se zaustavio na Kolodvoru Popovača radi izmjene lokomotive i tom prilikom se javio prometniku PN. Zbog te izmjene trebalo je uključiti napon.

Svjedok HN nije bio očevidac nezgode, ali je naknadno pristupio kada je vršen očevid. Ovaj svjedok je naveo da u praksi HŽ Infrastruktura d.o.o. nema kontakt s osobama koje vrše utovar, a niti s prijevoznikom, osim ako mu se isti obrati. Upute o postupanju prilikom utovara ili istovara mora izraditi prijevoznik. U konkretnom slučaju HŽ Infrastruktura d.o.o. nije bila obaviještena o utovaru od strane prijevoznika, a niti od strane korisnika, u ovom slučaju Belje d.d. Stoga smatra da prometnik vlakova nije bio u obvezi da vrši obilazak vagona te da provjerava vrši li se utovar ili ne, jer ga o tome nitko nije obavijestio.

Sud je prihvatio iskaze ovih svjedoka jer su isti dani na jasan, uvjerljiv i objektivan način.

Imajući u vidu gore navedeno valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 2. tuženika HŽ Infrastrukturu d.o.o. kako je to navedeno u točki IV. izreke.

18. Sud je tužiteljima dosudio naknadu imovinske štete za troškove sahrane i nadgrobnog spomenika, temeljem odredbi članka 1093. ZOO. Treba napomenuti da su tuženici učinili nespornom visinu imovinske štete, kao i umješač (list 393-394 spisa), pa nije bilo potrebno provoditi gospodarsko vještačenje. Stoga je sud usvojio i ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti, kako je to navedeno u točki III. izreke. Tužiteljima je i ovaj dio tužbenog zahtjeva dosuđen sukladno njihovim nasljedničkim dijelovima prema rješenju o nasljeđivanju iza pokojnog AN.

19. Tužiteljima je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici temeljem članka 154. ZPP-a, a isti se odnose na: trošak sastava tužbe, sastava podnesaka od 12.3.2020., 12.9.2020., 17.11.2020., 30.11.2020., 15.6.2021., 16.7.2021. i 6.10.2021., te zastupanja na ročištima od 13.10.2020. i 1.4.2021. Za ove radnje treba primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22). S tim u vezi se tužiteljima za parnične radnje do 1.11.2022. godine priznaje trošak primjenom vrijednosti boda od 10 kuna, to jest po 500,00 eura, osim za podneske od 12.9.2020. i 16.7.2021. godine za koje se priznaje trošak od po 100,00 eura.

Za parnične radnje koje su poduzete nakon 1.11.2022. godine priznaje se trošak primjenom vrijednosti boda od 15 kuna. Radi se o ročištima od 26.1.2023., 6.10.2023., 9.2.2024. i 15.12.2025. te sastav podneska od 3.2.2023., za svaku radnju po 700,00 eura.

Tužiteljima se priznaje i trošak pristupa na ročište za objavu presude 100,00 eura. Parnični troškovi tužitelja iznose 7.300,00 eura.

Osim toga tužitelji su imali i troškove sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 180,50 eura te na presudu u iznosu od 196,00 eura.

Stoga ukupni parnični troškovi tužitelja iznose 7.676,50 eura.

20. Imajući u vidu sve okolnosti ovog štetnog događaja sud je odlučio da tužitelji, 2. tuženik HŽ Infrastruktura d.o.o. i njegov umješač Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o. svaki snosi svoje troškove postupka bez obzira na ishod spora. Tužitelji u vrijeme podnošenja tužbe nisu mogli znati tko je od tuženika odgovoran za nastali štetni događaj te je to utvrđeno tek u tijeku ovog postupka nakon svih provedenih dokaza. Utvrđeno je da je upravo umješač Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o., kao prijevoznik, imao propusta u konkretnom slučaju po pitanju pravovremene obavijesti HŽ Infrastrukture d.o.o. o provođenju utovara ili istovara robe iz vagona te uključenju ili isključenju napona prilikom izmjene lokomotive.

U Kutini 19. siječnja 2026.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Odvjetnica Ana Posavčić, Kutina, Kolodvorska 3/I

2. Odvjetničko društvo Župić i Partneri, Zagreb, Radnička cesta 37 B

3. HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12

4. Odvjetničko društvo Jukić i Partneri, Zagreb, Otona Kučere 64