REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

P 3580/23-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Rikardu Pavloviću, odvj. u Splitu protiv tuženika EOS MATRIXA d.o.o. ZAGREB, OIB: 76674680107, Horvatova ulica 82, radi nedopustivosti ovrhe, nakon održane glavne i javne rasprave dana 23. listopada 2025. g. u prisutnosti zamjenika pun. tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 19. siječnja 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Proglašava se nedopuštenom ovrha određena pljenidbom i prijenosom tužiteljevih novčanih tražbina/sredstava u postupku koji se kod Financijske agencije vodi po tuženikovom zahtjevu za izravnu naplatu temeljem zadužnice broj OV- 11373/11 ovjerene kod javne bilježnice Jagode Makelja-Šuljić iz Splita 9. rujna 2011. g.''.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 26. srpnja 2026. g. podnio ovom sudu tužbu navodeći da je zaključkom ovog suda broj Ovr-1137/23 od 27. lipnja 2023. g., kao ovršenik, upućen pokrenuti parnični postupak radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa u postupku koji se kod FINA-e vodi u postupku po zahtjevu tuženika, kao ovrhovoditelja, za izravnu naplatu temeljem zadužnice broj OV-1137/11 ovjerene 9. rujna 2011. g. od stane javne bilježnice Jagode Makelja-Šuljić iz Splita. Tužitelj da je predložio donošenje navedenog zaključka, a nakon saznanja da je tuženik, pozivom na odredbu čl. 210. OZ-a podnio zahtjev za izravnu naplatu. Tuženik da tvrdi da je pravnik slijednik Societe generale-Splitske banke d.d. Split u pogledu tražbine koja se navodi u zadužnici, i to temeljem ugovora o cesiji, što se, opreza radi, osporava. Radi se o zadužnici koja je sastavljena i ovjerena dana 9. rujna 2011. g., a tuženik je zahtjev za izravnu naplatu sastavio dana 24. svibnja 2023. g., pa je zaključeno da je nastupila zastara tražbine koja je predmet ovrhe odnosno predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se ovrha određena pljenidbom i prijenosom tužiteljevih novčanih tražbina/sredstava u postupku koji se kod Financijske agencije vodi po tuženikovom zahtjevu za izravnu naplatu temeljem zadužnice broj OV-11373/11 proglasiti nedopuštenom.

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu prigovarajući označenoj vrijednosti predmeta spora i navodeći da je tužitelj zaključkom koji se navodi u tužbi upućen pokrenuti parnicu zbog razloga propisanih u odredbi čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona, a tužitelj da tužbu temelji i na razlozima radi kojih nije upućen u parnicu za što nema temelj jer je to suprotno odredbi čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona. Tužitelj da ne može osporavati ni da je izvršena cesija predmetnog potraživanja jer se ne radi o razlogu radi kojeg je upućen u parnicu. I pored toga navedeno je da postoje dokazi o izvršenoj cesiji deponirani pri FINA-i. U odnosu na navode tužitelja o zastari potraživanja istaknuto je da se predmetno dugovanje odnosi na dugovanje iz Ugovora o tekućem računu broj 40407884 i pratećeg Ugovora o dopuštenom prekoračenju sklopljenog između tužitelja i prethodnog vjerovnika t.d. Societe Generale-Splitska banka d.d. Split, da je kao sredstvo osiguranja za obveze iz tog Ugovora tužitelj prethodnom vjerovniku izdao zadužnicu od 9. rujna 2011. g. ovjerenu tog dana kod javne bilježnice Jagode Makelja-Šuljić pod brojem ovjere OV-11373/11, da je raniji vjerovnik, a budući da se tužitelj nije pridržavao uvjeta iz Ugovora, otkazao Ugovor dana 2. ožujka 2015. g. odnosno, točnije, nakon proteka otkaznog roka s danom 2. svibnjem 2015. g. Tužitelj da se i prije raskida Ugovora nije pridržavao uvjeta te je stoga raniji vjerovnik dana 13. kolovoza 2012. g. pokrenuo postupak izravne naplate temeljem zadužnice, a FINA da je dana 4. kolovoza 2018. g. prestala s izvršavanjem predmetne osnove temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Budući da je predmetna zadužnica predana FINA-i dana 13. kolovoza 2012. g. te da je FINA prestala izvršavati navedenu osnovu zbog nedostatka sredstava na računima tužitelja s danom 4. kolovoza 2018. g., kada je stupio na snagu Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima da je zastara prekinuta te je zastarni rok počeo iznova teći 5. kolovoza 2018. g., što da je potvrdila i sudska praksa. Ponovljeno je da je raniji vjerovnik prekinuo zastaru kad je 2012. g. pokrenuo postupak izravne naplate, da je prekid trajao neprekidno do 4. kolovoza 2018. g. kad je FINA prestala izvršavati predmetnu osnovu. Od tog datuma da je počeo teći novi zastarni rok te je tuženik, kao novi vjerovnik, dana 26. svibnja 2023. g. pokrenuo novi postupak izravne naplate čime je zastara iznova prekinuta. Stoga da je istaknuti prigovor zastare u cijelosti neosnovan.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom predmeta ovog suda Ovrv 1137/23, zahtjeva za izravnu naplatu od 24. svibnja 2023. g., zadužnice od 9. rujna 2011. g. s ovjerom javne bilježnice broj OV-11373/11 od 9. rujna 2011. g., Dodatka I. od 11. lipnja 2015. g. Ugovoru o cesiji od 11. ožujka 2015. g. s prilogom (skraćena verzija), Ugovora o otvaranju računa broj 40407884, Ugovora o dopuštenom raspolaganju sredstvima na računu broj 40407884000, Obavijesti od 2. ožujka 2015. g. o otkazu Ugovora (tekućeg računa), dopisa za aktivaciju zadužnice ranijeg vjerovnika FINA-i od 13. kolovoza 2012. g. i specifikacije od 11. rujna 2023. g. naplate potraživanja (izvršenja osnove za plaćanje OV-11373/11) od 14. kolovoza 2012. g.

Tužitelj je popisao parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet postupka predstavlja zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene pljenidbom i prijenosom tužiteljevih novčanih tražbina/sredstava u postupku koji se kod FINA-e vodi po zahtjevu tuženika za izravnu naplatu na temelju zadužnice ovjerene kod javne bilježnice u Splitu Jagode Makelja-Šuljić pod brojem ovjere OV-11373/11 od 9. rujna 2011. g.

Tužitelj je zatražio da se ovrha proglasi nedopuštenom temeljem odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje OZ), odnosno iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

Radi se o postupku izravne naplate koji je u OZ-u, koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, a s obzirom da je postupak radi izravne naplate pokrenut temeljem zahtjeva tuženika od 24. svibnja 2023. g., reguliran odredbama čl. 209. do 213. OZ-a te postupku zapljene računa na temelju zadužnice i bjanko zadužnice reguliranom odredbama čl. 214. i 215. OZ-a.

Prema odredbi čl. 209. OZ-a ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186. a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

U odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a određeno je da nakon što ovršenik primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a može predložiti sudu donošenje rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema st. 2. ovog čl. na takav prijedlog na odgovarajući način primjenjuju se odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

Nadalje, zadužnica je, prema odredbi čl. 214. st. 1. OZ-a, privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika kojom dužnik može dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Pravna snaga zadužnice proizlazi iz činjenice da ima učinak rješenja o ovrsi, a njezina praktičnost je u tome što vjerovniku omogućuje zaštitu i naplatu potraživanja bez potrebe vođenja sudskog postupka. Nužno je da zadužnica bude potvrđena od strane javnog bilježnika kako bi proizvodile pravne učinke rješenja o ovrsi.

Odredbom članka 52. stavka 3. OZ-a propisano je da će, ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena (a žalba je bila izjavljena iz razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a) ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja bez odgode donijeti rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu.

U konkretnom slučaju, a prema ispravama dostavljenim u spis:

-između tužitelja i t.d. Societe Generale-Splitske banke d.d. Split dana 11. veljače 20049. g. zaključen je Ugovori o otvaranju tekućeg računa i dana 9. rujna 2011. g. Ugovor o dopuštenom raspolaganju sredstvima na računu broj 40407884000,

-tužitelj je istog dana kad je zaključio Ugovor o dopuštenom raspolaganju sredstvima na tekućem računu izdao vjerovniku (t.d. Societe Generale-Splitskoj banci d.d. Split) bjanko zadužnicu radi naplate potraživanja u iznosu od 8.203,35 kn (1.088,77 EUR), koja je ovjerena od javne bilježnice Jagode Makelja-Šuljić pod brojem ovjere OV-11373/11 od 9. rujna 2011. g.,

-dana 13. kolovoza 2012. g. t.d. Societe Generale-Splitska banka d.d. Split temeljem zadužnice od 16. lipnja 2009. g. (ovjerene 19. lipnja 2009. g.) pod brojem ovjere OV-11373/11 od 9. rujna 2011. g. zatražilo je od FINA-e namirenje tražbine prenošenjem sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava tužitelja po svim računima tužitelja na žiro račun vjerovnika u ukupnom iznosu od 8.203,35 kn s pripadajućim kamatama,

-između tuženika i t.d. Societe Generale-Splitska banka d.d. Split dana 11. ožujka 2015. g. zaključen je Ugovor o cesiji ovjeren kod javne bilježnice Marine Dabelić u Zagrebu pod brojem ovjere OV-2494/15 temeljem kojeg je tuženik postao vlasnik dospjelog, a nepodmirenog potraživanja prema tužitelju.

Nadalje, iz odgovora na tužbu proizlazi da je predmetna zadužnica, podnesena na izravnu naplatu od strane ranijeg vjerovnika (t.d. Societe Generale- Splitske banke d.d. Split), isknjižena iz očevidnika najranije 4. kolovoza 2018. g., a kao dana stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18, dalje ZPONS), a temeljem odredbi čl. 12. i 33. tog Zakona, što među strankama nije ni bilo sporno.

Prema odredbi čl. 33. st. 1. ZPONS-a Agencija je dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ispunjavaju uvjet iz odredbe čl. 12. st. 1. tog Zakona, odnosno one koje se ne naplate od ovršenika fizičke osobe u cijelosti, a u konkretnom slučaju radi insolventnosti dužnika.

Nadalje, nakon što je postupak izravne naplate započet 13. kolovoza 2012. g. okončan prestankom postupanja FINA-e, odnosno prestankom naplate po predmetnoj zadužnici radi stupanja na snagu ZPONS-a (4. kolovoza 2018. g.), tuženik je, kao ovrhovoditelj, dana 26. svibnja 2023. g. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja, kao ovršenika, temeljem zadužnice ovjerene kod javne bilježnice Jagode Makelja-Šunjić pod brojem OV-11373/11 od 9. rujna 2011. g.

Tužitelj je kao ovršenik u postupku pred ovim sudom pod brojem Ovr-1137/23 povodom postupanja FINA-e podnio podnesak s prijedlogom da se ovrha obustavi, podredno odgodi te je ovršni sud u rješenju i zaključku broj Ovr-1137/23 od 27. lipnja 2023. g. odbio prijedlog tužitelja kao ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenog kod FINA-e temeljem zadužnice pod brojem ovjere OV-11373/11 od 9. rujna 2011. g. te je zaključkom iz iste odluke uputio ovršenika u roku 15 dana pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, pokrenutog kod FINA-e zahtjevom za izravnu naplatu na temelju zadužnice izdane od strane tužitelja (ovršenika) od 9. rujna 2011. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a.

Na ovom mjestu treba navesti pravni stav sedme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/18) održane 19. studenoga 2018. g. koji glasi:

Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. g. prema Ovršnom zakonu iz Narodnih novina broj 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz odredbe čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).

U konkretnom slučaju riječ je o zadužnici koja je potvrđena kod javnog bilježnika odnosno solemnizirana te se radi o primjeni desetogodišnjeg zastarnog roka.

Prema odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, osim ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

Raniji vjerovnik, prije zaključenja Ugovora o cesiji s tuženikom, pokrenuo je postupak izravne naplate temeljem zadužnice radi naplate svog potraživanja temeljem Ugovora o dopuštenom raspolaganju sredstvima na računu broj 40407884000, u zastarnom roku od deset godina, odnosno pravovremeno jer se radilo o Ugovoru od 9. rujna 2011. g., a respektirajući činjenicu da je potraživanje iz zadužnice apstraktno i služi osiguranju drugog potraživanja, u ovom slučaju Ugovora o dopuštenom raspolaganju sredstvima na računu broj 40407884000 pa se rokovi zastare ne računaju od dana izdavanja zadužnice već od dana kad je dospjelo dugovanje s osnova dopuštenog prekoračenja vlasnika tekućeg, a sve da se zastara i računa od dana izdavanja zadužnice, prvi postupak izravne naplate bio je pokrenut unutar desetodišnjeg zastarnog roka.

Nadalje, sukladno odredbi čl. 241. ZOO, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je stoga radnjom podnošenja zadužnice na naplatu od strane ranijeg vjerovnika, koja predstavlja radnju kojom vjerovnik pokušava ostvariti svoju tražbinu, došlo do prekida zastara. Taj postupak nije završio na način da je raniji vjerovnik odustao od radnje koju je poduzeo (odredba čl. 242. st. 1. ZOO-a), niti je vjerovnikov zahtjev bio odbačen ili odbijen (odredba čl. 242. st. 2. ZOO-a) nego je došlo do prestanka izvršavanja izravne naplate po samom Zakonu, a kako je to sud već naveo citirajući odredbe ZPONS-a. Stoga se ne može smatrati da prekid zastare nije ni nastupio.

Ne radi se ni o slučaju iz odredbe čl. 243. ZOO-a koja govori o situaciji kada je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojeg drugog uzroka koji se ne tiču biti stvari, jer, prije svega, zahtjev ranijeg vjerovnika nije odbačen, a i da je odbačen ne bi se radilo o uzroku koji se ne tiče biti stvari nego upravo suprotno: uzroku koji je izravno vezan za bit stvari: o insolventnosti dužnika.

U slučaju prekida zastare, a prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO-a, nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Prema st. 3. u vezi sa st. 4. ovog čl. kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe, a upravo je to uzrok prekida u konkretnom slučaju, zastara počinje teći iznova od dana okončanja tog postupka te se navršava kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta (st. 5.).

To znači da je novi desetogodišnji zastarni rok za potraživanje osigurano zadužnicom koja je predmet ovog postupka počeo teći okončanjem postupka pokrenutog od strane ranijeg vjerovnika zahtjevom za izravnu naplatu od 13. kolovoza 2012. g., a koji je okončan najranije stupanjem na snagu ZPONS- a odnosno 4. kolovoza 2018. g., pa je, podnoseći novi zahtjev za izravnu naplatu 26. svibnja 2023. g., tuženik poduzeo radnju naplate potraživanja preuzetog Ugovorom o cesiji unutar novog desetogodišnjeg zastarnog roka, pa je razlog radi kojeg je tužitelj zatražio proglašenje nedopuštenim ovrhu radi pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo pred FINA-om na temelju zadužnice ovjerene kod javne bilježnice Jagode Makelja-Šuljić pod brojem OV- 11373/11 od 9. rujna 2011. g. neosnovan jer nije nastupila zastara potraživanja.

Stoga je tužbeni zahtjev trebalo u cijelosti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

Odluka o troškovima postupka nije donesena jer tuženik, koji je u cijelosti uspio u sporu, nije popisao parnični trošak.

U Splitu, 19. siječnja 2026. g. S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).