Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž-1840/2025-3

Županijski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Lucije Lasić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i sudca izvjestitelja te Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja „Brodotrogir“ d.d., OIB: 02610134628, Put brodograditelja 16, Trogir, zastupanog po punomoćniku Nenadu Banovcu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jošku Mikuliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & partneri iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 2991/2022 od 11. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 2991/2022 od 11. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.602.46 eura sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 6. studenoga 2015. do isplate. Također, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužitelju iznos od 1.724,84 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 6.602,46 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a radi stjecanja ovog iznosa bez osnove.

6. Prije svega je za istaknuti kako ispitujući prvostupanjsku presudu kao i rješenje u pobijanom dijelu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Posebno je za istaknuti kako prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se povredu tuženik u žalbi posebno poziva. Naime, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, odnosno ona je jasna, razumljiva, nije kontradiktorna i sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da se pred Općinskim sudom u Trogiru pod poslovnim brojem P-372/13 vodio postupak po tužbi tužitelja HZ (u predmetnoj parnici tuženika) protiv tuženika „Brodotrogir“ d.d. (u predmetnoj parnici tužitelja) radi naknade štete,

- da je u navedenom postupku Općinski sud u Trogiru, dana 13. ožujka 2015. donio presudu kojom je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, a djelomično ga odbio kao neosnovanog,

- da je u točki 5. izreke navedene prvostupanjske presude naloženu tuženiku „Brodotrogir“ d.d. da s osnove naknade parničnog troška isplati tužitelju HZ

HZ iznos od 46.593,75 kuna,

- da je Županijski sud u Splitu, dana 31. kolovoza 2015. odlučujući o žalbama tužitelja HZ i tuženika „Brodotrogir“ d.d. donio presudu (poslovni broj: Gž R - 38/15) kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj: P- 372/13 od 13. ožujka 2015. na način da je u cijelosti odbijena žalba tužitelja HZ kao neosnovana, dok je žalba tuženika „Brodotrogir“ d.d. prihvaćena te preinačena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen zatraženi novčani iznos, na način da je u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan,

- da je u navedenoj drugostupanjskoj presudi, iz koje proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja HZ radi naknade štete u cijelosti odbijen kao neosnovan, odlučeno i o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naloženo tužitelju HZ da s ovog osnova isplati tuženiku „Brodotrogir“ d.d. iznos od 95.156,25 kuna,

- da je tužitelj HZ protiv navedene presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž R - 38/15 od 31. kolovoza 2015. podnio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske,

- da je odlučujući o podnesenoj reviziji Vrhovni sud Republike Hrvatske dana 27. travnja 2016. donio presudu i rješenje pod poslovnim brojem Revr 2100/15-3,

- da je navedenom presudom revizija tužitelja HZ protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž R -38/15 od 31. kolovoza 2015. odbijena kao neosnovana, osim u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka,

- da je navedenim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu od 31. kolovoza 2015. i to baš u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka,

- da je u ovoj predmetnoj parnici tuženik HZ, presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R – 38/15 od 31. kolovoza 2015. (kojom je u cijelosti pravomoćno izgubio parnicu koju je vodio protiv „Brodotrogir“ d.d. radi naknade štete), zaprimio u rujnu 2015.,

- da je unatoč tome, u ovoj parnici tužitelj HZ, ishodio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj: 3P - 372/13 od 13. ožujka 2015., koja to niti u jednom dijelu nije bila,

- da je Općinski sud u Trogiru rješenjem poslovni broj: 54 PuP- 12273/15 (P- 372/13) od 12. veljače 2020. ukinuo navedene potvrde (klauzule) pravomoćnosti i ovršnosti,

- da je odlučujući o žalbi tužitelja ( u predmetnoj parnici tuženika) HZ protiv rješenja Općinskog suda u Trogiru od 12. veljače 2020. kojim su ukinute potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, Županijski sud u Splitu dana 27. siječnja 2021. pod poslovnim brojem Gž R - 446/2020-3 donio rješenje kojim je odbio žalbu HZ kao neosnovanu te potvrdio rješenje Općinskog suda u Trogiru poslovni broj: 54 PuP- 12273/15 (P-372/13) kojim su rješenjem ukinute potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj: 3P - 372/13 od 13. ožujka 2015.,

- da je unatoč svemu navedenom HZ tuženik u ovoj predmetnoj parnici, a tužitelj u navedenoj parnici radi naknade štete, ishodio na temelju nepravomoćne i neovršne presude Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj: 3P - 372/13 od 13. ožujka 2015., od tuženika naplatu iznosa od 6.602,46 eura (ranije 49.746,27 kuna)[1] sa pripadajućim zateznim kamatama i to 5. studenoga 2015. putem Financijske agencije (dalje FINA).

8. Slijedom navedenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud u sada pobijanoj presudi zaključio kako je tuženik HZ nepošteno i bez valjanog pravnog osnova stekao 5. studenoga 2015. od tužitelja „Brodotrogir“ d.d. iznos od 6.602,46 eura. Stoga je presudio kao u točki I. izreke pobijane presude pozivajući se pri tome na odredbe članka 1111. i 1117. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08.,125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO).

9. Tako je odredbom članka 1111. stavak 1. ZOO-a propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako je to moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako se pod prijelazom imovine razumijeva stjecanje koristi izvršenom radnjom, dok je stavkom trećim navedenog članka propisano kako obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Nadalje, odredbom članka 1117. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 euro = 7,5345 kuna.

izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno po osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

10. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Posebno je za navesti kako navedene odlučne činjenice koje su istaknute u ovom obrazloženju jasno proizlaze iz sudskih odluka – isprava koje se nalaze u spisu. Također prvostupanjski je sud na točno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je u točki I. izreke pobijane presude naložio tuženiku HZ isplati tužitelju „Brodotrogir“ d.d. iznos od 6.602,46 eura sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 6. studenoga 2015. do isplate, a u suglasju sa odredbama članka 1111. ZOO-a.

11. Tuženik u žalbi u bitnome ističe kako se pravilno i zakonito naplatio od „Brodotrogir“ d.d. za utuženi iznos od 6.602,46 eura na temelju presude Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj: 3P - 372/13 od 13. ožujka 2015., i to baš na temelju pravomoćne i ovršne odluke o parničnom trošku iz točke 5. izreke ove presude (HZ u ovom je dijelu dosuđen parnični trošak u iznosu od 46.593,75 kuna) , a da u odnosu na ovu točku izreke prvostupanjske presude, Županijski sud u Splitu u svojoj odluci, poslovni broj: Gž R - 38/15 od 31. kolovoza 2015. uopće nije odlučivao. Stoga da je presuda Općinskog suda u Trogiru poslovni broj: 3P - 372/13 od 13. ožujka 2015., u dijelu u kojem je odlučeno o parničnom trošku postala pravomoćna. Pored toga žalitelj navodi kako je u trenutku prelaska imovine (utuženog iznosa) sa „Brodotrogir“ d.d. na njega (5. studenoga 2015.) postojala potvrda pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj: 3P - 372/13 od 13. ožujka 2015., koje da su tek kasnije ukinute. Tuženik posebno ističe kako ukidanjem predmetnih potvrda pravomoćnosti i ovršnosti tek 2020. odnosno 2021., dovodi do pravne nesigurnosti, a što da je nedopustivo.

12.1. U svezi sa navedenim konkretnim žalbenim razlozima tuženika za reći je slijedeće. Odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a propisano je da kada sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom. Upravo je to i učinio Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj: Gž R - 38/15 od 31. kolovoza 2015. Naime nakon što je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev HZ (u dijelu kojim je bio prihvaćen prvostupanjskom presudom), odlučio je i o parničnom trošku na način da je točki II. izreke naložio HZ da isplati s ovog osnova „Brodotrogir“ d.d. iznos od 95.156,25 kuna (sada 12.629,41 euro). Dakle na ovaj je način zapravo preinačena i odluka o parničnom trošku iz prvostupanjske presude od 13. ožujka 2015., neovisno o tome što to nije izrijekom navedeno u izreci drugostupanjske presude.

12.2. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, što tuženik u žalbi niti ne osporava, kako je presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R - 38/15 od 31. kolovoza 2015. zaprimio u rujnu 2015. to je nedvojbeno kako je od tada bio upoznat da je parnicu koju je kao tužitelj vodio protiv „Brodotrogir“ d.d. radi naknade štete u cijelosti pravomoćno izgubio, te kako ne postoji niti jedan dio pravomoćne presude na temelju kojeg bi „Brodotogir“ d.d. bio u obvezi platiti HZ kakav iznos, pa tako ni s osnove naknade parničnog troška.

12.3. Slijedom navedenog potpuno je jasno kako u trenutku prijenosa imovine sa „Brodotrogir“ d.d. (konkretno utuženog iznosa od 6.602,46 eura (ranije 49.746,27 kuna) na HZ, taj prijelaz imovine nije imao osnova u odluci suda, pa ga je stjecatelj dužan vratiti. Tuženik HZ je o tome bio upoznat još u rujnu 2015., pa je u svakom slučaju nepošten stjecatelj na dan 5. studenoga 2015., kada je do predmetnog prijelaza imovine sa tužitelja „Brodotrogir“ d.d. na tuženika HZ došlo.

12. 4. To što je tuženik HZ ishodio potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na nepravomoćnu i neovršnu presudu prvostupanjskog suda od 13. ožujka 2015. ne utječe na obvezu njegovog vraćanja tužitelju utuženog iznosa na temelju odredbe članka 1111. stavak 1. ZOO-a te ne dovodi u pitanje zaključak da je HZ priliko spornog stjecanja utuženog iznosa 5. studenoga 2015. bio nepošten stjecatelj. Uostalom potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti su odluke tek deklaratorne prirode (a ne konstitutivne) koje su k tome naknado, 2020. pravomoćno i ukinute.

12.5. Prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi naveo kako je neosnovan prigovor zastare tuženika HZ, pa kako se u tom dijelu u žalbi ne navode posebni razlozi, to se u tom dijelu žalitelj upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

13. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke prvostupanjske presude pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

14. Slijedom navedenog trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 19. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Lucija Lasić