Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-34/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Domagoja Raguža, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika TP, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog Zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19-dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu protiv presude Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem: K-275/2018-39 od 28. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/9, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19- dalje ZKP/08), kazneni nalog Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-275/18-2 od 13. rujna 2018. stavljen je izvan snage.

1.1. Pod točkom 2. presude optuženik UP je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom, opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11.

1.2.Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećena ŽP je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

1.3.Temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1.Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.2. Stranke nisu obaviještene o sjednici vijeća budući da to nije zatraženo u žabi.

3. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

3.1. Žalitelj ima pravo kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne navodi odredbe Zakona o kaznenom postupku na temelju kojih optuženika oslobađa optužbe, međutim iz sadržaja obrazloženja presude proizlazi da sud prvog stupnja takvu odluku donosi iz razloga što ne nalazi nedvojbeno dokazanim da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se optužuje (članak 453. točka 3. ZKP/08), dok sadržaj obrazloženja ne upućuje na to da bi se radilo o zakonskoj osnovi propisanoj člankom 453. točka 1. ZKP/08, te stoga izreka pobijane presude nije nerazumljiva, proturječna sama sebi, odnosno razlozima presude i žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 nije osnovana.

3.2. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi se iznosi kako je prvostupanjski sud neprihvaćanjem iskaza svjedoka GP i RP, a poklanjanjem vjere okrivljeniku VP i ostalim svjedocima, došao do zaključka da optuženik nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a da obrana okrivljenika da je izvršio sječu stabala isključivo na parceli koju je kupio nije u skladu s izvedenim dokazima. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud u pobijanoj je iskaze svjedokinje GP i svjedoka RP opravdano ocijenio utemeljenima na interpretacijama posredne prirode, te osobnim zaključcima i dojmovima u odnosu na to da bi optuženik sjekao šumu oštećene GP. U postupku nije sporno da je šuma TPI bila odvojena od šume GP jasno vidljivim međašnim oznakama. Kao što je prvostupanjski sud pravilno u pobijanoj presudi utvrdio, sama činjenica da je optuženik sjekao šumu koju mu je prodala TPI ne može upućivati na zaključak da je upravo on posjekao i šumu GP, poglavito kada se uzme u obzir iskaz TPI koja je izjavila kada je s okrivljenikom bila na parceli koju mu je naknadno prodala, kada mu je pokazivala granice, da je šuma GP već bila posječena, odnosno da je bio posječen njezin najveći dio, a njoj je optuženik izgledao kao da nije ranije bio tu i da ne poznaje šumu. Ova svjedokinja zaista nema razloga lažno iskazivati u korist okrivljenika, kojega prije nego mu je prodala šumu nije niti poznavala. Točno je da sama oštećena nije vidjela i da nije s obzirom na prirodu objekta kaznenog djela niti mogla vidjeti sami trenutak kada je netko posjekao njezinu šumu, međutim ne može se tvrditi da je to upravo činio UP samom činjenicom što je on sjekao susjednu parcelu i ne mogu se zanemariti iskazi TPI, supružnika T, samog okrivljenika UP i njegove majke, da kada su (svjedokinja TPI i okrivljenik prije inkriminiranog vremena, a ostali kada su došli sjeći parcelu kupljenu od TPI) da su vidjeli da je šuma na susjednoj parceli (u vlasništvu oštećene GP) već bila posječena. Svjedokinja GP iznosi kako je njezinom rođaku RP FP rekao da je UP rušio njezinu šumu, međutim iz iskaza svjedoka RP proizlazi da je FP njemu rekao: "da su isti težaki rušili i jednu i drugu šumu", a ne da je rekao da je to bio UP,a iz iskaza svjedokinje TPI proizlazi da je i jedan dio njene šume bio posječen u trenutku kada je TP pokazivala granice svoje šume. Također je potrebno cijeniti i to što je nakon što je oštećena ŽP doznala da je njena šuma posječena i da je TPI svoju šumu prodala okrivljenom TP, ona zvala TP da ide s njom u šumu pokazati gdje su međe i gdje je on sjekao, što je on i napravio i one međe koje je on pokazao i gdje on tvrdi da je sjekao su se podudarale se s onim gdje se te međe zaista i nalaze.

4. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pobijanom presudom pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno zaključio kako iz provedenog postupka ne proizlazi nedvojbeno utvrđeno da bi optuženik UP počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

5. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Dubrovnik, 19. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić