Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

P- 147/2025-8

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja CN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Stjepanu Šporčić, odvjetniku u Vukovaru protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB 81793146560 zastupan po punomoćniku odvjetniku Branimir Fingler, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 30. prosinca 2025. u prisustvu punomoćnika tužitelja, 19. siječnja 2016.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom da se proglasi nedopuštenom ovrha pokrenuta kod Financijske agencije Zahtjevom za izravnu naplatu od 15.01.2025.g. na temelju Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka broj Ovrv-921/10.-2 od 22.03.2010.g.,

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 437,50 eura.

III. Nalaže se tužitelju CN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Hrvatski Telekom d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB 81793146560 naknadi trošak postupka u iznosu od 256,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 19. siječnja 2026. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 24. veljače 2025. tužitelj zahtijeva da se utvrdi nedopuštenom ovrha pokrenuta kod Financijske agencije Zahtjevom za izravnu naplatu od 15.01.2025.g. na temelju Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka broj Ovrv-921/10.-2 od 22.03.2010.g., 1.1. Tužbu obrazlaže navodom da je tuženik dostavio FINA – i zahtjev za izravnu naplatu prema Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka broj Ovrv-921/10.-2 od 22.03.2010.g., a radi naplate tražbine u iznosu od 374,22 €.

1.2. Protiv zahtjeva za izravnu naplatu tužitelj je 30.01.2025.g. podnio prijedlog radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te je sud donio Zaključak br. Ovr-83/2025 od 19.02.2025.g. kojim je tužitelj upućen da u roku od 15 dana od dana primitka navedenog zaključka pokrene ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona.

1.3. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave iz točke 1. ove tužbe izdano je 22.03.2010.g., te postalo pravomoćno sa danom 02.04.2010.g., a tuženik je FINA – i podnio zahtjev za izravnu naplatu po istoj 15.01.2025.g, dakle nakon više od 14 godina. Prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, te je prema navedenoj odredbi zastara potraživanja prema navedenom Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nastupila 02.04.2020.g. i ne može se više po njemu postupati, odnosno potraživanje tuženika prema tužitelju je zastarjelo.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako se tužitelj neosnovano poziva na prigovor zastare jer je tuženik je dana 18. travnja 2016. dostavio pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-921/10 javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka od 22.03.2010. godine Financijskoj Agenciji na provedbu. Na taj način je zastara je prekinuta, i nakon prekida je počela teći iznova. Stoga je prigovor tužitelja sasvim očito neosnovan.

2.1. Budući da je prigovor zastare jedini navod tužitelja iz tužbe, a da iz priloženog dokaza proizlazi da taj navod nije točan, tuženik smatra da sud može donijeti presudu na temelju tužbe i odgovora na tužbu, te dokaza koji se u spisu nalaze. Daljnje izvođenje bilo kakvih dokaza ne bi bilo svrsishodno niti ekonomično.

2.2. Slijedom svega iznijetog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, i naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: zahtjev za naplatu, rješenje o ovrsi Ovrv-921/10-2 od 22.3.2010. j. b. Mandice Popović iz Osijeka sa prijedlogom za ovrhu, rješenje i zaključak ovog suda Ovr-83/2025, dopis od 15.4.2016. FINI str. 25 spisa, zahtjev za izdavanje potvrde od 5.3.2025. str. 26. spisa, ovršni spis ovog suda Ovr-83/2025.

4. Predmet spora je zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha pokrenuta kod Financijske agencije zahtjevom za izravnu naplatu od 15. siječnja 2025. na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka broj Ovrv-921/10-2 od 22. ožujka 2010.

5. Nije sporno među parničnim strankama da je tuženik podnio Financijskoj agenciji 23. siječnja 2025. zahtjev za izravnu naplatu prema rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka broj Ovrv-921/10- od 22. ožujka 2010. radi naplate tražbine od 374,22 eura, kao što to proizlazi iz zahtjeva za naplatu koji prileži spisu i navedenog rješenja o ovrsi. Nastavno za navesti je i da nije sporno da je tužitelj 30. siječnja 2025. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u kojem je istakao prigovor zastare nakon čega je ovaj sud rješenjem i zaključkom poslovne oznake Ovr-83/2025 od 19. veljače 2025. uputio ovršenika odnosno sada tužitelja na pokretanje predmetne parnice protiv tuženika.

6. Sporno je među parničnim strankama osnovanost istaknutog prigovora zastare.

7. Čitanjem dopisa tuženika od 15. travnja 2016. i potvrde Financijske agencije od 5. ožujka 2025. sud je utvrdio da je tuženik 18. travnja 2016. pokrenuo izvansudsku ovrhu protiv tužitelja na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi broj Ovrv- 921/10 od 23. ožujka 2010. javnog bilježnika Mandice Popović iz Osijeka, te da je osnova vraćena ovrhovoditelju iz razloga što u trenutku primitka ovršenik CN OIB: [osobni identifikacijski broj] nije imao u jedinstvenom registru računa otvoren račun.

8. Odredbom čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr. -dalje ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a ona nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (st.2.).

9. Odredbom čl. 233. st. 1. ZOO propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

10. Za napomenuti je da rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, osim dijela u kojem se određuje ovrha, sadrži i dio u kojem se ovršeniku nalaže isplata novčanog iznosa ovrhovoditelju. Drugi dio navedenog rješenja o ovrsi po pravnoj prirodi predstavlja platni nalog koji u slučaju pravomoćnosti ima svojstvo ovršne isprave. Člankom 58. st.5. Ovršnog zakona propisano je da ukoliko ovršenik nije prigovorio dijelu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u kojemu mu je naloženo da namiri tražbinu taj dio rješenja o ovrsi ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može ponovo tražiti ovrha.

11. Tuženik je upravo koristio navedeno svojstvo rješenja o ovrsi i 18. travnja 2016. pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja, koja ovrha je ostala bez uspjeha jer tužitelj nije imao otvoren račun kod ni jedne banke.

12. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

13. Podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji tuženik je pokušao ostvariti tražbinu iz navedene ovršne isprave što je imalo za posljedicu da se zastara prekida. Nastavno za navesti i da je odredbom čl. 245. st. 1. ZOO propisano da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

14. Dakle, u konkretnom slučaju podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu 18. travnja 2016. kojim je tuženik pokušao naplatiti navedenu tražbinu temeljem navedene ovršne isprave došlo je do prekida postupka i zastara je počela teći iznova, a vrijeme koje je proteklo od 2010. do 18. travnja 2016. ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Kako od 19. travnja 2016. pa do 23. siječnja 2025. nije protekao zakonski rok od 10 godina iz čl. 233. st. 1. ZOO već cca osam godina, očigledno je da je prigovor zastare neosnovan.

15. Slijedom navedenih utvrđenja i propisa valjalo je tužitelja odbiti sa postavljenim tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

16. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1.,. i čl. 164. ZPP-a. VPS je 374,22 eura.

Tužitelj nije uspio u sporu iz kojeg razloga je odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 437,50 eura.

Tuženik zastupan po punomoćniku odvjetniku imao je trošak sastava obrazloženog podneska od 26. svibnja 2025. kojim je dao odgovor na tužbu 100,00 eura, pristup na ročište 30.12.2025. iznos od 100,00 eura PDV 50,00 eura, sudska pristojba na odgovor na tužbu 6,64 eura, ukupno 256,64 eura.

Na dosuđeni trošak tuženiku pripada zakonska zatezna kamata od dana presuđenja 19. siječnja 2026. temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Vukovaru, 19. siječnja 2026.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku Stjepan Šporčić

2. Tuženiku po punomoćniku odvjetniku Branimir Fingler