Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Povrv-78/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ani Lazić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Čistoća d.o.o., [adresa], OIB: 02371889218, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Jelaković & Partneri j.t.d. iz Varaždina, Zagrebačka 61/III, protiv ovršenice NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate 19. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega, poslovni broj: Ovrv-1972/2024, UPP/OS-Ovrv164/2024, od dana 13. ožujka 2024. godine u dijelu kojim je naloženo tuženici NF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju društvu Čistoća d.o.o., sa sjedištem u [adresa] Varaždin, OIB: 02371889218, na račun otvoren kod Hrvatske poštanske banke IBAN: [broj bankovnog računa], s pozivom na broj odobrenja HR05 779-359561-20241, plati tražbinu u iznosu od 0,53 EUR (pedeset tri centa) sa zateznom kamatom od 3. veljače 2025. godine do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega, broj Ovrv-1972/2024, UPP/OS-Ovrv164/2024 od 13. ožujka 2024. u dijelu kojim je tuženici naloženo plaćanje zatezne kamate na iznos od 0,53 EUR od 23. veljače 2024. pa do 2. veljače 2025. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, te se djelomično ukida platni nalog iz istog rješenja o ovrsi u pogledu troškova ovršnog postupka u iznosu od 37,50 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

III. Tuženici se nalaže nadoknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog postupka u iznosu od 163,27 EUR (sto šezdeset tri eura i dvadeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. siječnja 2026. pa sve do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana,

i

r i j e š i o  j e

Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krune Radašića iz Ludbrega, broj Ovrv-1972/2024, UPP/OS-Ovrv164/2024 od 13. ožujka 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženici NF da tužitelju Čistoća d.o.o. plati iznos od 9,64 EUR te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. veljače 2024. u svojstvu ovrhovoditelja protiv tuženice kao ovršenice podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga dužnika radi naplate svoje novčane tražbine u iznosu od 9,64 eur s pripadajućim zateznim kamatama od 1. svibnja 2023. do isplate. Na temelju navedenog prijedlog javni bilježnik Kruno Radašić donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-1972/2024 od 13. ožujka 2024., koje rješenje je povodom pravovremenog stavljanja prigovora ovršenice stavljeno izvan snage rješenjem ovog suda broj Povrv-78/2024-2 od 13. siječnja 2025. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak se u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji je ovršenica podnijela po punomoćnici Ivani Podolnjak, odvjetnici iz [adresa] za koju je naknadno utvrđeno da je brisana iz Imenika Hrvatske odvjetničke komore, koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu, tuženica je izjavila prigovor kojim u cijelosti pobija osnovu i visinu ovrhovoditeljeve tražbine navodeći da je podmirila glavnicu od 9,64 EUR 22. veljače 2024. odmah po primitku obavijesti javnog bilježnika da ovršenica može u roku od 15 dana ispuniti svoju obvezu prema ovrhovoditelju pa smatra da uopće nije bilo potrebe za izdavanjem rješenja o ovrsi. Osim toga, navela je da je i telefonskim putem obavijestila punomoćnike ovrhovoditelja da je podmirila dug te da je ovrhovoditelj trebao povući prijedlog za ovrhu, a s obzirom na to da isti prijedlog nije povukao, da je namjera ovrhovoditelja neosnovano naplatiti daljnje troškove postupka što da je protivno institutu obavijesti iz čl. 281. st. 1. Ovršnog zakona. Dostavila je i sudsku praksu tome u prilog.

3. Tužitelj u odgovoru na prigovor tuženice navodi u podnesku od 3. veljače 2025. da se predmet spora odnosi na pružanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada za obavljanje koje djelatnosti je tužitelj ovlašten odlukama donesenim od strane predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, te da je tužitelj ovlašten na obavljanje djelatnosti javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada u smislu odredbe članka 30. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 94/2013, 73/2017, 14/2019, dalje u tekstu: „Zakon o održivom gospodarenju otpadom“). Nadalje, sukladno članku 30. stavku 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Odredbom članka 30. stavka 7. Zakona o održivom gospodarenju otpadom propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada. Gradsko vijeće Grada Varaždina, donijelo je dana 30. ožujka 2022. godine Odluku o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Varaždina, KLASA: 363-02/17-01/13, URBROJ: 2186/01-02-18-10 (Službeni vjesnik Grada Varaždina broj 1/2018, dalje u tekstu: „Odluka o načinu pružanja javnih usluga“), a kojom se uređuju kriteriji i način pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada [adresa]. Tužitelju je navedenom Odlukom dodijeljeno obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada, odnosno tužitelj je u utuženom razdoblju bio ovlašteni davatelj javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada za područje Grada Varaždina. Naveo je da je odredbom članka 70. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom propisano je da se korisnikom javne usluge na području pružanja usluge smatra vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. (dalje u tekstu: „korisnik usluge“). Tužitelj prilaže izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Varaždin, od dana 31. siječnja 2025. godine za stan koji se nalazi u stambenoj zgradi na adresi u [adresa] (dalje u tekstu: „Nekretnina usluge“), izgrađenoj na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisanu u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], koja u naravi predstavlja [adresa], površine 543 m2, dvorište, površine 77 m2, stambena zgrada, [adresa], površine 466 m2, ukupne površine 543 m2. Tužitelj je naveo da sukladno odredbi članka 20. stavka 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge, kad više korisnika usluge zajednički koriste spremnik, zbroj udjela svih korisnika, određenih međusobnim sporazumom ili prijedlogom Davatelja usluge, mora iznositi jedan. Nadalje, odredbom članka 20. stavka 5. Odluke o načinu pružanja javne usluge određeno je da ukoliko nije postignut ili nije dostavljen Davatelju usluge, Davatelj usluge odredit će udio Korisnika u korištenju zajedničkog spremnika na temelju očitovanja predstavnika suvlasnika ili upravitelja višestambene zgrade za to obračunsko mjesto. Naveo je da se tuženica smatra korisnikom usluge, a da predmetnu činjenicu tuženica u prigovoru ne osporava stoga je činjenica da je tuženica stvarni korisnik javne usluge koju pruža tužitelj nesporna za ovaj postupak. Tužitelj navodi da u je tuženica izvršila uplatu koju spominje u prigovoru dana 22. veljače 2024. godine, u iznosu od 9,64 EUR, nakon pokretanja ovršnog postupka koji je pokrenut Prijedlogom za ovrhu predanog nadležnom Sudu putem sustav e-ovrhe dana 20. veljače 2024. godine. Predmetnom uplatom tuženica je priznala dug. Slijedom navedenog, uplatom tuženice u iznosu od 9,64 EUR djelomično je podmirena tražbina tužitelja iz Rješenja o ovrsi i to zatezna kamata u iznosu od 0,53 EUR, tekuća od 1. svibnja 2023. godine do uplate tuženika od dana 22. veljače 2024. godine te je djelomično podmirena glavnica po računu broj IRA 23- 391-090225, u iznosu od 9,11 EUR. Datum izdavanja računa kao i datum dospijeća naznačeni su na vjerodostojnoj ispravi - Ispisu kartice kupca od dana 31. srpnja 2023. godine, kojeg je tužitelj priložio Prijedlogu za ovrhu i Rješenju o ovrsi. Nastavno na navedeno, tužitelj djelomično povlači tužbeni zahtjev za iznos uplate od 9,64 EUR, i to za plaćeni dio glavnice u iznosu od 9,11 EUR a koji se odnosi na tražbinu temeljem računa broj IRA 23-391- 090225, te za ukupan iznos plaćenih zateznih kamata od 0,53 EUR. Pritom, tužitelj obrazlaže da ostaje kod preostale tražbine iz djelomično plaćenog računa broj IRA 23- 391-090225, i to za potraživanje neplaćene glavnice u iznosu od 0,53 EUR, a koji nije podmiren uplatom tuženika.

4. U podnesku od 21. veljače 2025. tuženica ponavlja navode iz prigovora te ističe da je ona još prije odaslanja obavijesti javnog bilježnika 26. veljače 2024. i prije izdavanja rješenja o ovrsi podmirila glavnično potraživanje radi čega je tužitelj bio dužan povući prijedlog za ovrhu, no budući da to nije učinio da su radi njegove neažurnosti bespotrebno nastali troškovi javnog bilježnika i suda, a što da nije bila intencija zakonske odredbe Ovršnog zakona iz čl. 281. koja uređuje institut obavijesti kojom se jača položaj ovršenika. Osim toga, navodi da tužitelj nezakonito uračunava plaćeni iznos kada navodi da je isti podmiren djelomično u iznosu glavnice, a djelomično u iznosu zatezne kamate pa da bi ostao nenamiren iznos glavnice od 0,53 eur budući da je tuženica svojom uplatom podmirila upravo račun 23-391-090225 u iznosu od 9,64 eur prema dostavljenoj opomeni.

5. Tuženica se nije izjasnila o djelomičnom povlačenju tužbe u roku od 15 dana, pa se smatra da se suglasila s povlačenjem, te je stoga valjalo u smislu odredbe članka 193. stavka 2. i članka 456. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP),) odlučiti kao u točki izreci rješenja i ukinuti platni nalog u opisanom dijelu.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja po osnovi izdanog računa za pružanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada za ožujak 2023. sa dospijećem 30. travnja 2023. u iznosu od 0,53 eur sa zateznom kamatom od 23. veljače 2024. do isplate.

7. Valja naglasiti da se ovdje radi o sporu male vrijednosti koji postupak je pisani postupak u kojemu će sud odrediti ročište ako to smatra potrebnim ili ako barem jedna stranka podnese takav obrazloženi prijedlog. Budući da u konkretnom predmetu sud nije našao potrebe za određivanjem ročišta niti je koja od parničnih stranaka predložila da se odredi ročište, sud je presudu donio bez održavanja istog. Temeljem članka 8. ZPP, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ispis kartice kupca od 31. srpnja 2023., utuženi račun na listu 42, dokumentaciju tužitelja na listovima od 57 do 103 spisa, u račun tužitelja na listu 103 spisa te u dokumentaciju tuženice na listovima 117 do 120.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sve sukladno članku 8. ZPP sud je odlučio kao u izreci.

10. Među strankama nije sporno da su u međusobnom ugovornom odnosu, da je tuženica primila opomenu tuženika od 10. siječnja 2024. radi plaćanja utuženog računa na iznos od 9,64 eur (dospijeće 30. travnja 2023.), da je tužitelj 20. veljače 2024. pokrenuo ovršni postupak radi naplate predmetnog računa zajedno sa zateznom kamatom od 1. svibnja 2023. do isplate, te da je tuženica 22. veljače 2024. podmirila iznos od 9,64 eur.

11. Sporno je među strankama da li je tuženica podmirila glavnični iznos ili je plaćenim iznosom obuhvaćena i zatezna kamata, zatim da li je tuženica svojom uplatom od 22. veljače 2024. podmirila svoju obvezu u cijelosti, odnosno da li tužitelj ima pravo potraživati iznos od 0,53 eur, a posljedično tome i troškove postupka.

12. Točni su navodi tuženice vezano za propisanu odredbu iz čl. 281. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 142/12, 25/13, 93/14, 73/17,131/20, 114/22 i 06/24 - dalje OZ), koja omogućava ovršeniku da u slučaju podmirenja svoje obveze u roku od 15 dana od primitka te obavijesti na način i u iznosu kako je to naznačeno u prijedlogu za ovrhu, ne bude doneseno rješenje o ovrsi. Sud u cijelosti prihvaća i navode tuženice da je podmirenjem utuženog računa 23-391-090225 podmirila glavnicu u cijelosti te da je na taj način odredila koje potraživanje tužitelja plaća. Naime, iz dostavljene opomene za plaćanje s lista 119 proizlazi da tužitelj tuženicu poziva da uplati upravo taj iznos od 9,64 eur, koji je dospio 30. travnja 2023., oznake IRA 23-391-090225, a iz potvrde o provedenom nalogu za plaćanje koji je dostavila tuženica, na listu 120 spisa, u opisu plaćanja stoji ira23-391-090225 iz čega proizlazi da je tuženica time platila predmetnu glavnicu kako je to u opomeni naznačeno, sukladno čl. 171. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

13. Međutim, podmirivanjem glavnice tuženica nije postupila u cijelosti prema prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja, sada tužitelja. Tuženica je obvezu podmirila 22. veljače 2024., kako navodi, nakon zaprimanja opomene tužitelja od 10. siječnja 2024., a i nakon što je već tužitelj 20. veljače 2024. podnio prijedlog za ovrhu kojim potražuje glavnicu i zateznu kamatu od 1. svibnja 2023. do isplate, kojim podnošenjem prijedloga su mu nastali određeni troškovi. Tuženici je 26. veljače 2024. otpremljena obavijest iz čl. 281. OZ pa je tuženica dakle, još uvijek bila u mogućnosti u roku od 15 dana od primitka te obavijesti u cijelosti postupiti prema zahtjevu tužitelja, što tuženica nije učinila. Tuženica ne osporava da bi obavijest i prijedlog za ovrhu primila, a u prijedlogu za ovrhu je jasno naznačeno potraživanje tužitelja u iznosu od 9,64 EUR uvećano za zateznu kamatu od 1. svibnja 2023. do isplate radi čega se ne može uzeti da je tuženica uredno i pravovremeno podmirila obvezu iz prijedloga za ovrhu. S obzirom na to da tuženica nije podmirila utuženi glavnični iznos do dospijeća plaćanja (30. travnja 2023.), time je pala u zakašnjenje, pa je tužitelj opravdano 20. veljače 2024. podnio prijedlog za ovrhu za glavnicu i zateznu kamatu od dana dospijeća do isplate. Kako je tuženica nakon podnošenja prijedloga za ovrhu podmirila glavnicu, ali nije niti po primitku obavijesti javnog bilježnika u naknadno danom joj roku podmirila dužnu zateznu kamatu, tužitelj ima pravo tražiti i naplatu zatezne kamate obračunate od 1. svibnja 2023. do 22. veljače 2024. koju je odredio u iznosu od 0,53 eur, a koju visinu tuženica nije osporila.

14. Budući da tuženica nije pravovremeno podmirila utuženi račun pa niti nakon dostavljene opomene, nego tek kasnije nakon podnošenja ovršnog prijedloga tužitelja, temeljem odredbe iz članka 29. stavak 1. ZOO-a tužitelj ima pravo potraživati zakonsku zateznu kamatu te je njegov zahtjev sud našao osnovanim. Međutim, vezano za tijek obveze plaćanja zatezne kamate na iznos od 0,53 EUR valja reći da je kamata akcesorna sporedna tražbina koja je vezana uz glavni dug. Tek nakon isplate glavnice kamata se osamostaljuje i na nju se može zahtijevati tzv. procesna kamata, a ne može se za pojedina vremenska razdoblja unutar razdoblja u kojem teče kamata na glavnicu (od dospijeća glavnice pa do njezine isplate) obračunavati kamata i na tako obračunate kamate zahtijevati procesna kamata. Tužitelj je imao pravo dospjelu zateznu kamatu obračunati i izraziti u apsolutnom iznosu, te u smislu odredbe čl. 31. st. 2. ZOO kojom je propisano da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, tužitelj ima pravo na procesnu kamatu od dana podnošenja zahtjeva sudu. Navedeno vrijedi u situaciji kad je glavnica plaćena jer zatezna kamata nastaje kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teče sve do njezinog ispunjenja, zbog čega je neodvojiva od glavnog duga i zajedno s njim čini cjelinu sve dok glavni dug ne bude plaćen kada se zahtjev za kamatu osamostaljuje. Kako je tužitelj zahtjev za ovu osamostaljenu zateznu kamatu postavio u podnesku od 3. veljače 2025. to mu i pravo na zateznu kamatu na taj iznos pripada od toga dana do isplate. Visinu stope zatezne kamate sud temelji na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

15. Stoga je platni nalog djelomično održan na snazi i to u dijelu u kojem je tuženici naloženo plaćanje iznosa od 0,53 EUR sa zateznom kamatom od 3. veljače 2025. do isplate (toč. I.), a djelomično ukinut i to u dijelu u kojem je tuženici naloženo plaćanje zatezne kamate na taj iznos od 23. veljače 2024. do 2. veljače 2025. za koji iznos je tužbeni zahtjev odbijen (toč. II.), dok je rješenjem platni nalog ukinut u dijelu u kojem je naloženo plaćanje iznosa od 9,64 EUR za koji je utvrđeno povlačenje tužbe.

16. Kako je postupak u ovom predmetu započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po prigovoru tuženice rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje sukladno odredbi čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.), te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, o cjelokupnim troškovima postupka bilo je potrebno odlučiti jednom odlukom sukladno čl. 164. st. 4. ZPP. Slijedom navedenoga u točci II/ izreke presude ukinut je platni nalog u dijelu u kojem je tuženici naložena isplata nastalih troškova ovršnog postupka, te je o cjelokupnim troškovima postupka odlučeno u točci III/ izreke rješenja i to na temelju odredbe čl. 155. st. 1. i 154. st. 1. ZPP. Budući da je u ovom predmetu vrijednost spora manja od 100,00 eur, temeljem tbr. 7. stavak 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023 - dalje Tarifa) tužitelj ima pravo na trošak jednokratne nagrade za zastupanje njegovog punomoćnika i to u iznosu od 100,00 eur za cijeli postupak, dakle i onaj dio postupka kada je postupak bio ovršni postupak, koji iznos uključuje trošak sastava prijedloga za ovrhu. Taj iznos uvećava se za iznos PDV-a sukladno tbr. 46. Tarife od 25,00 eur pa tužitelj ima pravo na naknadu troška u iznosu od 125,00 eur. Tužitelju je priznat trošak predujma javnobilježničke naknade s PDV-om u iznosu od 12,50 eur te ostatak javnobilježničke naknade s PDV-om u iznosu od 12,50 eur sukladno čl. 5. st. 1. i čl. 9. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21., 18/22. i 154/22.), te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur sukladno tar. br. 3. st. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.). Ukupni priznati trošak tužitelja tako iznosi 163,27 eur. Na dosuđeni trošak je sud dosudio zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 19. siječnja 2026.

Sutkinja

Ana Lazić

,

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Jelaković &

Partneri j.t.d.iz Varaždina, Zagrebačka 61/III

2. Tuženica NF, [adresa]