Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: Povrv-392/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja NUMIZMA, d.o.o., OIB 70935660241, Solin, Put Mira 18, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Čizmić, odvjetnik u Splitu, Obrov 8, protiv tuženika SEGETSKA BAJKA j.d.o.o., OIB 81979785975, Split, Mihanovićeva 31, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 2. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja FĆ i zastupnika po zakonu tuženika GĆ, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-33069/2022 kojeg je 20. prosinca 2022. donio Teo Karabotić-Milovac, javni bilježnik u Splitu Anamarija Arapović Vranješ, javni bilježnik u Makarskoj i tužbeni zahtjev odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj, tada kao ovrhovoditelj, podnio je 22. studenoga 2022. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvoda otvorenih stavki (izvatka iz poslovnih knjiga) od 14. studenoga 2022., kojim je tražio od javnog bilježnika da donese rješenje o ovrsi kojim će naložiti tuženiku, kao ovršeniku, da mu plati 17.723,35 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. siječnja 2022. do isplate, da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te da odredi ovrhu općenito na imovini tuženika radi namirenja tražbine. Uz prijedlog je dostavio izvod otvorenih stavki na dan 14. studenoga 2022.
2. Javni bilježnik u Splitu, Teo Karabotić-Milovac, donio je 20. prosinca 2022.. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-33069/2022 kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana namiriti tužitelju tražbinu zajedno s nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 785,61 EUR te je određena ovrha radi prisilne naplate tih tražbina.
3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je podnio prigovor u kojem je izjavio da pobija rješenje o ovrsi u cijelosti, navodeći da ne postoji obveza tuženika prema tužitelju te da je isprava na temelju koje je podnesen prijedlog za ovrhu, izvadak iz poslovnih knjiga, krivotvorena. Izjavio je i to da je tužitelj vodio poslovne knjige za tuženika te da je 14. lipnja 2021. „prebačeno vlasništvo“ tuženika sa DĆ na njenu sestru i da tada nije postojao nikakav dug. Obvezni odnos da je postojao jedino između tužitelja i trgovačkog društva PPS d.o.o. u vezi s radovima na objektu društva Arapovac nekretnine d.o.o. i privatnoj kući UĆ u [adresa]. Tijekom izvođenja radova nad Arapovac nekretnine d.o.o. da je otvoren stečaj. UĆ kao vlasnik tog društva u stečaju da je naručio izvođenje radova. Tuženik da je s primljenim uplatama na koje se poziva tužitelj plaćao kooperante koji su izvodili radove na imovini Arapovac nekretnine d.o.o. i privatnoj imovini UĆ. Na to da je tuženik pristao jer je UĆ bio knjigovođa i tuženika i Arapovac nekretnine d.o.o. i PPS d.o.o., a i zbog bliskih rodbinskih odnosa sa zastupnikom po zakonu tuženika i vlasnicom tuženika. Naveo je da tužitelj pokušava naplatiti neosnovanu tražbinu te da je prijavljen i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske i Poreznoj upravi. Predložio je da sud izvede dokaz čitanjem prijave podnesene Poreznoj upravi.
4. Odlučujući o prigovoru tuženika, tada ovršenika, ovaj sud je rješenjem poslovnog broja Povrv-392/2023-2 od 28. studenoga 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv-33069/2022 kojeg je 20. prosinca 2022. donio Teo Karabotić-Milovac, javni bilježnik u Splitu, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. Tužitelj je dostavio isprave izvještaj o stanju i prometu po računu na dan 29. srpnja 2019. izdanu od OTP banke d.d., stanje na računu na dan 12. studenoga 2018. izdanu od Splitske banke d.d., izvatke po transakcijskom računu od 25. siječnja 2019., 15. srpnja 2020., 1. kolovoza 2020., 18. ožujka 2021., 26. ožujka 2019. izdane od Privredne banke Zagreb d.d. te obračune kamata 2018,2019,2020,2021 i 2022 i 2023., konto karticu i izvješće o stanju i prometu na dan 11. travnja 2019. izdanu od OTP banka d.d. Predložio je da sud izvede dokaze financijsko knjigovodstvenim vještačenjem radi dokazivanja „visine tužbenog zahtjeva“ te saslušanjem zastupnice po zakonu tužitelja DĆ, svjedoka UĆ i VĆ. Tužitelj nije dao očitovanje o osnovi potraživanja.
6. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li zakonit i pravilan platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, pa slijedom toga odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati 17.723,35 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. siječnja 2022. do isplate.
7. Sud je izveo dokaze čitanjem isprava izvoda otvorenih stavki na dan 14. studenoga 2022., prijave podnesene Poreznoj upravi, izvještaja o stanju i prometu po računu na dan 29. srpnja 2019. izdanu od OTP banke d.d., stanje na računu na dan 12. studenoga 2018. izdanu od Splitske banke d.d., izvadaka po transakcijskom računu od 25. siječnja 2019., 15. srpnja 2020., 1. kolovoza 2020., 18. ožujka 2021., 26. ožujka 2019. izdane od Privredne banke Zagreb d.d. te obračuna kamata 2018.,2019.,2020.,2021., 2022. i 2023., konto kartice i izvješća o stanju i prometu na dan 11. travnja 2019. izdano od OTP banka d.d., kao i saslušanjem zastupnice po zakonu tužitelja DĆ te svjedoka UĆ i VĆ.
8. Sud nije izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem radi dokazivanja „visine tužbenog zahtjeva“, s obzirom na to da je prvenstveno nastao spor o postojanju osnove potraživanja, a nakon izvođenja dokaza se utvrdilo da ne postoji osnova na temelju koje bi tuženik bio dužan tužitelju platiti iznos iz platnog naloga, pa je izvođenje dokaza o visini tražbine bilo suvišno.
9. Tužitelj nije iznio osnovu svoje tražbine, no u ispravi temeljem koje je pokrenuo postupak protiv tuženika, dakle u izvodu otvorenih stavki na dan 14. studenoga 2022. evidentirao je tražbine "dugoročnih danih financijskih kredita nepovezanim društvima".
10. U ispravi izvještaj o stanju i prometu po računu na dan 29. srpnja 2019. izdanoj od OTP banke d.d. je zabilježeno da je 29. srpnja 2019. tužitelj platio na račun tuženika 1.000,00 kn/132,72 EUR.
11. Iz izvještaja o stanju i prometi na dan 11. travnja 2019. je vidljivo da je tužitelj platio na račun tuženika 11. travnja 2019. 8.000,00 kn/1.061,78 EUR.
12. Iz izvještaja o stanju i prometu na dan 12. studenoga 2018. izdanom od Splitske banke d.d. je vidljivo da je tužitelj platio na račun tuženika 75.000,00 kn/9.954,21 EUR i 1.000,00 kn/132,72 EUR.
13. Iz izvatka po transakcijskom računu od 25. siječnja 2019. izdanom od Privredne banke Zagreb d.d. vidljivo je da je tužitelj platio na račun tuženika 1.000,00 kn/132,72 EUR 25. siječnja 2019.
14. Iz izvatka po transakcijskom računu od 15. srpnja 2020. izdanom od Privredne banke Zagreb d.d. vidljivo je da je tužitelj platio na račun tuženika 6.000 kn/796,34 EUR 15. srpnja 2020.
15. Iz izvatka po transakcijskom računu od 1. kolovoza 2020. izdanom od Privredne banke Zagreb d.d. vidljivo je da je tužitelj platio na račun PBZ-VISA BUSINESS CLASSIC 2.000,00 kn/265,45 EUR 1. kolovoza 2020.
16. Iz izvatka po transakcijskom računu od 18. ožujka 2021. izdanom od Privredne banke Zagreb d.d. vidljivo je da je tužitelj 18. ožujka 2021. platio na račun tuženika 600,00 kn/79,63 EUR.
17. Iz izvatka po transakcijskom računu od 26. ožujka 2019. izdanom od Privredne banke Zagreb d.d. vidljivo je da je tužitelj 26. ožujka 2021. platio na račun tuženika 4.000,00 kn/530,89 EUR, 2.000,00 kn/265,45 EUR i 4.000,00 kn/530,89 EUR.
18. Zbrajanjem svih gore spomenutih iznosa dobije se iznos od 12.555,57 EUR u koji zbroj je uzet i iznos od 265,45 EUR plaćenih na račun PBZ-VISA BUSINESS CLASSIC, dakle ne tuženiku.
19. Iz ovih isprava je vidljivo da je kao opis plaćanja na račun tuženika navedeno "pozajmica" ili "zajam". Stoga je zaključiti da je tužitelj u ovoj parnici, kad već traži plaćanje od tuženika, a koju obvezu dokazuje ovim ispravama tražio vraćanje zajma.
20. Tuženik je sporio postojanje odnosa među strankama.
21. Sud je radi utvrđenja sporne činjenice postojanja stranačkog odnosa na temelju kojega bi postojala obveza tuženika prema tužitelju izveo kako dokaze čitanjem isprava, tako i saslušanjem zastupnice po zakonu tužitelja DĆ te svjedoka UĆ i VĆ.
22. Svjedok UĆ je izjavio da je na inicijativu zastupnika po zakonu tuženika GĆ osnovan tuženik radi izgradnje zgrade u [adresa]. U kapital tuženika da je uneseno zemljište u vlasništvu prijatelja ili poznanika zastupnika po zakonu tuženika koje je trebalo platiti nakon što se objekt izgradi i proda. Izjavio je da je njegova supruga bila član i član uprave tuženika neke dvije godine. Izjavio je da je "njegovo" društvo, odnosno tužitelj davalo novce za građevinske radove. U vrijeme dok je njegova supruga bila direktorica tuženika, a temeljem dogovora sa sadašnjim zastupnikom po zakonu tuženika da je davao pozajmice tuženiku, a da njegova supruga o tim dogovorima nije znala skoro ništa jer je bila formalni direktor. Izjavio je da je sa GĆ dogovorena podjela dobiti od prodaje objekta. Gospodin GĆ da je vodio izgradnju, gradilište i dovodio kooperante, a da on nije nikada bio na licu mjesta i da je novac davao jer je vjerovao da će ostvariti dobit. Izjavio je i to da je u ljeto 2021. gospodin GĆ tražio da se tuženik (udjeli u tuženiku) prenese na njegovu suprugu i da će on nastaviti projekt te da je suradnja prekinuta. Nadalje izjavio je i to da ne razgovaraju od tada o tim odnosima, niti da su razgovarali o posljedicama prekida suradnje, već da se pomirio s tim da neće sudjelovati od dobiti od prodaje objekta, a jedino što je očekivao da je povrat uloženih sredstava pozajmicama preko društva Numizma.
23. Svjedok VĆ je kćer svjedoka UĆ. Izjavila je da je njen otac "vlasnik" tužitelja, a ona knjigovodstvenog servisa Cetus, da posluju u istom uredu. Izjavila je da je suradnik njenog oca zastupnik po zakonu tuženika GĆ, da ne zna detalje njihova odnosa, ali da joj je poznato da su dane pozajmice tuženiku koje nisu vraćene. Izjavila je da je tuženik trebao izgraditi građevinu i da je to društvo osnovano da se izgradnjom objekta i prodajom ostvari dobit te da je tužitelj davao pozajmice da bi se izgradio objekt, a da je vjerojatno njen otac trebao ostvariti prihod od prodaje građevine. Izjavila je i to da su ili njen otac ili majka bili "vlasnici" tuženika, ali da su to u jednom trenu prestali biti. Izjavila je da su pozajmice dane radi investiranja.
24. Zastupnica po zakonu tužitelja DĆ je izjavila da je na nagovor supruga pristala biti direktor i vlasnik tuženika. Kazala je da je bio dogovor da "mi damo novac, a da će gospodin GĆ graditi manju zgradu i da ćemo podijeliti dobit". Ona da nije sudjelovala ni u čemu vezano za poslovanje tuženika te da su, kad više nisu imali novaca, prepustili tuženika gospodinu GĆ, ali da nisu odustali od toga da im se vrati uloženi novac.
25. Iz prethodno navedenih iskaza zastupnice po zakonu tužitelja i svjedoka zaključiti je da među strankama nije postojao bilo kakav odnos, pa tako niti ugovor o zajmu. Naime, iako su u poslovnim knjigama tužitelja plaćanja tuženiku kroz 2018., 2019. i 2020. knjižena kao "dugoročni financijski krediti dani nepovezanim društvima" i iako su u opisu svih plaćanja navedeni izrazi "pozajmica" ili "zajam", osnova prijenosa novca s računa tužitelja na račun tuženika nije ugovor o zajmu.
26. Naime, prijenos novca s računa tužitelja na račun tuženika, a što sud zaključuje iz iskaza saslušanih nije imao osnovu u pravnom poslu stranaka. Zaključiti je da su zapravo član tužitelja UĆ i GĆ, danas zastupnik po zakonu tuženika sklopili ugovor o ortaštvu.
27. Propisano je člankom 637. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje:ZOO) da se ugovorom o ortaštvu uzajamno obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja. Ortaštvo je zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti.
28. Treba dalje zaključiti da je tuženik osnovan radi postizanja cilja ortaštva kao i to da je UĆ sklopio ugovor o tajnom društvu s tuženikom. Naime, prema članku 148. stavku 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 111/2012., 125/2011., 68/2013., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 114/2022. i 18/2023., dalje: ZTD) tajno društvo nastaje ugovorom kojim jedna osoba (tajni član) ulaže neku imovinsku vrijednost u poduzeće druge osobe (poduzetnika) te na temelju toga uloga stječe pravo sudjelovanja u dobiti i u gubitku poduzetnika. Stavkom 2. istog članka je propisano da ulog tajnoga člana ulazi u imovinu poduzetnika. Ulog tajnoga člana može se sastojati u novcu, stvarima i pravima čija se vrijednost može izraziti u novcu.
29. Ugovor o tajnom društvu UĆ i tuženika zapravo je provedba cilja postavljenog ortaštvom ugovorenim između UĆ i sadašnjeg zastupnika po zakonu tuženika GĆ. Naime, svjedok UĆ izjavljuje da je davao novac jer je vjerovao da će ostvariti dobit. Njegova kćer navodi da je vjerojatno njezin otac trebao ostvariti prihod od prodaje građevine koju je trebao izgraditi tuženik, a zastupnica po zakonu tuženika je izjavila da su oni (ona i suprug) trebali dati novac, a sadašnji zastupnik po zakonu tuženika graditi manju zgradu i podijeliti dobit. Dakle, za postizanje cilja ortaštva UĆ i GĆ osnovan je tuženik, u koji je onda svjedok UĆ ulagao, a sve radi postizanja krajnjeg cilja, dakle cilja da participira u dobiti tuženika ostvarenoj prodajom stanova u zgradi koja se trebala izgraditi. Svjedok UĆ je izjavio da je ulagao sredstva "pozajmicama preko firme Numizma". Dakle osnove za prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja na račun tuženika nije bilo u kakvom odnosu stranaka, već je do toga došlo odlukom člana tužitelja da sredstva tužitelja koristi kao svoj ulog u tajno društvo.
30. Propisano je člankom 1112. stavkom 1. ZOO-a da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.
31. Tužitelj je platio novac tuženiku znajući da nije dužan platiti jer su i član društva i zastupnica po zakonu, koji su ujedno bliske osobe, znali da ne postoji osnova plaćanja, s obzirom da su znali za to da se plaća ulog UĆ, a ne daje pozajmica, niti ispunjava koja druga obveza tužitelja. U ovoj parnici tužitelj nije tvrdio, niti dokazao da je zadržao pravo na povrat, pa je sukladno članku 1112. stavku 1.
ZOO-a tužitelj izgubio pravo zahtijevati vraćanje.
32. Stoga je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati 17.723,35 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. siječnja 2022. do isplate trebalo odbiti, pa onda i sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi ukinuti u cijelosti, kao što je i sadržano u izreci presude.
33. Tuženik je uspio u cijelosti u parnici, ali nije tražio naknadu troškova parničnog postupka.
U Splitu 19. siječnja 2025.
Sudac
Ana Misir Šarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
- Ivan Čizmić, odvjetnik u Splitu
- SEGETSKA BAJKA j.d.o.o.
- u spis
