Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-612/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari tužiteljice AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Marijana Mastilović, odvjetnica u Splitu, Gundulićeva 26A, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Anić & Anić odvjetničko društvo d.o.o., Split, Lovretska 14, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 11. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Vane Vrsalović, odvjetnice u Splitu, tužiteljice osobno i zamjenika punomoćnika tuženika Dražena Čuljka, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 19. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe članka 8. stavka 5. i 6. Ugovora o dugoročnom kreditu kojeg su 11. veljače 2005. sklopili tužiteljica AE, kao korisnik kredita i tuženik OTP banka d.d. (ranije HVB Splitska banka d.d.) kao kreditor, po kojima se visina i promjena kamatne stope, način obračuna kamata, te uvjeti, rokovi i način naplate, reguliraju važećim aktima kreditora, a stranke su suglasne da se isti primjenjuju na taj ugovor, te da tužitelj kao korisnik kredita izjavljuje da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama kreditora, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. da u roku od 15 dana plati tužiteljici AE iznos od 11.406,93 CHF u protuvrijednosti u eurima obračunatoj prema prodajnom tečaju tuženika za CHF važećem na dan plaćanja sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 127,00 CHF u protuvrijednosti u eurima od 1. rujna 2009. do isplate;

- 755,08 CHF u protuvrijednosti u eurima od 1. rujna 2009. do isplate;

- 120,23 CHF u protuvrijednosti u eurima od 1. prosinca 2009. do isplate;

- 713,97 CHF u protuvrijednosti u eurima od 1. prosinca 2009. do isplate;

- 787,50 CHF u protuvrijednosti u eurima od 27. veljače 2010. do isplate;

- 1.436,18 CHF u protuvrijednosti u eurima od 1. lipnja 2010. do isplate;

- 1.370,48 CHF u protuvrijednosti u eurima od 1. rujna 2010. do isplate;

- 1.317,05 CHF u protuvrijednosti u eurima od 1. prosinca 2010. do isplate;

- 1.271,33 CHF u protuvrijednosti u eurima od 1. ožujka 2011. do isplate;

- 1.265,06 CHF u protuvrijednosti u eurima od 1. lipnja 2011. do isplate;

- 1.229,93 CHF u protuvrijednosti u eurima od 1. rujna 2011. do isplate;

- 1.012,97 CHF u protuvrijednosti u eurima od 1. prosinca 2011. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 1. rujna 2009. do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica zahtjeva isplatu zateznih kamata na iznos od 11.406,93 CHF u protuvrijednosti u eurima po stopi višoj od stope zateznih kamata dosuđene točkom II. izreke ove presude.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbu u dijelu kojim zahtjeva da joj tuženik plati iznos od 93,07 CHF u protuvrijednosti u eurima zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.876,32 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 8. studenoga 2021. ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je ona, kao korisnica kredita, s tuženikom, kao kreditorom, 11. veljače 2005. sklopila Ugovor o dugoročnom kreditu broj 40/05 (dalje: Ugovor) na iznos od 240.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po kupovnom tečaju tuženika na dan isplate kredita, s rokom otplate do 28. veljače 2020., u 60 uzastopnih kvartalnih rata, plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika važećem na dan plaćanja, pri čemu se kvartalna rata sastoji od glavnice kredita i obračunate kamate. Ugovor da je solemniziran kod Javnog bilježnika Markite Vojvodić pod brojem OU- 12/2005. 17 veljače 2005., te da je u cijelosti otplaćen u siječnju 2012., a da po istom nije provedena konverzija.

2. Izjavila je da je člankom 8. stavkom 1. Ugovora određeno da je kredit odobren uz promjenljivu godišnju kamatnu stopu: 3-mječeni LIBOR-CHF uvećan za 3,85 postotnih poena, godišnje, promjenljivo, a da potonji dio predstavlja "maržu" kreditora tj. tuženika, dok je člankom 8. stavkom 2. Ugovora određeno da se kamata plaća kvartalno. Nadalje, izjavila je da je odredbama članka 8. stavka 5. i 6. Ugovora određeno da se visina i promjena kamatne stope, način obračuna kamata, te uvjeti, rokovi i način naplate reguliraju važećim aktima kreditora, a da su stranke suglasne da se isti primjenjuju na predmetni ugovor, te da korisnik kredita izjavljuje da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama kreditora, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.

3. Nakon sklapanja predmetnog Ugovora, stranke da su 3. srpnja 2006. sklopile Dodatak broj 1. prema kojem se mijenja odredba članka 8. stavka 1. Ugovora na način da se kredit odobrava uz promjenjivu kamatnu stopu: 3-mjesečni LIBOR-CHF uvećan za 3,15 postotnih poena godišnje, promjenjivo, a da su 26. rujna 2007. sklopile Dodatak broj 2. prema kojem se mijenja odredba članka 8. stavka 1. osnovnog Ugovora i članka 2. Dodatka broj 1. na način da se kredit odobrava uz kamatnu stopu:

3-mjesčni LIBOR-CHF uvećan za 3,00 postotna poena, godišnje, promjenjivo, koja odredba da se primjenjuje od 1. rujna 2008. Nakon toga, a počevši od kvartalnog razdoblja od 29. svibnja 2009. do 31. kolovoza 2009., kada je tromjesečni LIBOR-CHF počeo padati, tuženik da je svoju maržu jednostrano počeo povećavati, tako da je kamatna stopa odnosno ukupan zbroj LIBOR-a i marže nadišao kamatnu stopu, ne samo iz Dodataka broj 1. i 2., nego i onu iz osnovnog Ugovora. Drugim riječima, tuženik da je maržu povećao na 5 postotnih poena, a tijekom otplate kredita i na 6,5 postotnih poena, pa da je kamatna stopa iznosila od 5,39% do 6,67% godišnje. O tom povećanju da je tužena obavještavala tužiteljicu.

4. Tužiteljica navodi da iz citiranih odredbi članka 8. stavka 5. i 6. Ugovora proizlazi kako tuženik (kreditor) ima pravo mijenjati svoju "maržu", a time i stopu ugovorenih kamata, jednostranom odlukom, bez suglasnosti sukontrahenta, bez ikakvog obrazloženja i navođenja određenih, mjerljivih kriterija. Smatra da je to u protivnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznopravnom odnosu, te da su takve odredbe ništetne sukladno članku 322. Zakona o obveznim odnosima, budući da su u protivnosti s prisilnim propisom. Naime, tužiteljica ističe da je navedenim odredbama tuženik ovlašten jednostrano vršiti promjenu kamatne stope svojim odlukama, zbog čega činidba plaćanja kamata, kao objekt ugovorne obveze, uopće nije odrediva, a što bi sukladno članku 269. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima morala biti.

5. Radi svega navedenog, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe članka 8. stavka 5. i 6. predmetnog Ugovora o dugoročnom kreditu i kojom će naložiti tuženiku da plati (vrati) tužiteljici iznos od 11.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, na ime preplaćenih iznosa anuiteta po osnovi razlike između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj kamatnoj stopi, odnosno stopi koja je određena Dodatkom br. 2. osnovnog Ugovora (tromjesečni LIBOR-CHF plus marža od 3%) u razdoblju od 29. svibnja 2009. do 30. studenoga 2011.

6. U odgovoru na tužbu tuženik je izjavio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te je istaknuo prigovor zastare. Tuženik je potvrdio da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 11. veljače 2005. sklopili Ugovor o dugoročnom kreditu broj: 40/05, na iznos od 240.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Tuženik je izjavio da je namjena tog kredita bila kupnja poslovnog prostora, te je dalje potvrdio da su predmetnim Ugovorom stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, da je početna kamatna stopa ugovorena u visini tromjesečnog LIBORA-CHF uvećana za 3,85 postotnih poena, da je ugovoreno da se visina i promjene kamatne stope reguliraju važećim aktima tuženika, da je tužiteljica odredbom članka 8. stavka 6. Ugovora izrijekom potvrdila da prihvaća Odluku o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune. Naveo je da je Ugovor javnobilježnički potvrđen, ali da je to u ovom slučaju najmanje važno jer je i sama tužiteljica osoba koja obavlja javnobilježničku djelatnost, pa da se može kazati da se radi o stručnjaku iz pravnog područja. Također je potvrdio da je tužiteljica predmetni kredit u cijelosti otplatila u siječnju 2012.

7. Suprotno navodima tužiteljice, tuženik smatra da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi pravno valjana te da ista nije u protivnosti s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Naime, tuženik smatra da su stranke, ugovaranjem da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, ugovorile odredivu činidbu, pa da stoga ta ugovorna odredba nije ništetna u smislu odredbe članka 270. i 272. Zakona o obveznim odnosima, niti da je u suprotnosti s temeljnim načelima obveznog prava. Tuženik smatra da iz odredbe članka 272. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima proizlazi da se radi o normi dispozitivne prirode, pa da su ugovorne strane imale slobodu ugovoriti da visinu kamatne stope određuje jedna od ugovornih stranaka, u ovom slučaju tuženik, svojom odlukom o kamatama.

8. Radi navedenog, tuženik predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

9. Tijekom postupka tužiteljica je ustrajala u navodima iz tužbe, dok je tuženik ustrajao u navodima koji su izneseni u odgovoru na tužbu.

10. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu, te je pregledao i pročitao sljedeće isprave: Ugovor o dugoročnom kreditu broj 40/05 od 11. veljače 2005., Dodatak br. 1. Ugovoru o kreditu br. 40/05 od 3. srpnja 2006., Dodatak br. 2. Ugovoru o kreditu br. 40/05 od 26. rujna 2007., Obavijest o dospijeću obveze po kreditu od 10. studenoga 2010., Obavijest o dospijeću obveze po kreditu od 8. veljače 2011., Obavijest o dospijeću obveze po kreditu od 11. svibnja 2011., Obavijest o dospijeću obveze po kreditu od 10. kolovoza 2011., Obavijest o dospijeću obveze po kreditu od 10. studenoga 2011., Obavijest o dospijeću obveze po kreditu od 10. studenoga 2010., Obavijest o kamatnoj stopi i iznosu kamate od 29. svibnja 2009. – broj tranše 1, Obavijest o kamatnoj stopi i iznosu kamate od 29. svibnja 2009. – broj tranše 2, Obavijest o kamatnoj stopi i iznosu kamate od 31. kolovoza 2009. – broj tranše 1, Obavijest o kamatnoj stopi i iznosu kamate od 31. kolovoza 2009. – broj tranše 2, Obavijest o kamatnoj stopi i iznosu kamate od 1. prosinca 2009. – broj tranše 50, Obavijest o kamatnoj stopi i iznosu kamate od 26. veljače 2010. – broj tranše 50, Obavijest o kamatnoj stopi i iznosu kamate od 31. svibnja 2010. – broj tranše 50, Obavijest o kamatnoj stopi i iznosu kamate od 29. svibnja 2009. – broj tranše 1. Pored toga, sud je izveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ivici Filipoviću, te je izveden i dokaz saslušanjem tužiteljice AE.

11. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a radi usklađenja tužbenog zahtjeva s nalazom i mišljenjem vještaka, tužiteljica je podneskom od 27. lipnja 2024. precizirala tijek zateznih kamata na pojedine iznose preplaćenih anuiteta. Pored toga, tužiteljica je ujedno i smanjila tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 93,07 CHF u protuvrijednosti u eurima, čime je djelomično povukla tužbu za navedeni iznos. Pravno shvaćanje da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe zauzeto je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021.

12. Radi navedenog, sud je utvrdio da je tužba povučena u dijelu kojim tužiteljica zahtjeva da joj tuženik plati iznos od 93,07 CHF u protuvrijednosti u eurima zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

13. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

14. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe članka 8. stavka 5. i 6. Ugovora o dugoročnom kreditu broj 40/05, kojeg su 11. veljače 2005. sklopili tužiteljica AE, kao korisnik kredita i tuženik OTP banka d.d. (ranije HVB Splitska banka d.d.) kao kreditor, po kojima se visina i promjena kamatne stope, način obračuna kamata, te uvjeti, rokovi i način naplate, reguliraju važećim aktima kreditora, a stranke su suglasne da se isti primjenjuju na taj ugovor, te da tužitelj kao korisnik kredita izjavljuje da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama kreditora, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune. Pored toga, predmet spora je i zahtjev tužiteljice da joj tuženik plati (vrati) preplaćeni iznos ugovornih kamata od 11.406,93 CHF u protuvrijednosti u eurima zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora.

15. Među strankama nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor 11. veljače 2005. sklopili Ugovor o dugoročnom kreditu broj: 40/05, kojim je prednik tuženika odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 240.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da je navedeni kredit u cijelosti otplaćen u siječnju 2012.

16. Nije sporno ni to da je namjena tog kredita bila kupnja poslovnog prostora u kojem je tužiteljica obavljala javnobilježničku službu, dakle, među strankama nije sporno da tužiteljica nije potrošač.

17. Nadalje, među strankama nije sporan niti sadržaj navedenog Ugovora, odnosno nije sporno da je tim Ugovorom ugovoreno:

- da se kredit odobrava uz promjenljivu godišnju kamatnu stopu: 3-mječeni LIBOR-CHF uvećan za 3,85 postotnih poena, godišnje, promjenljivo (odredba članka 8. stavka 1. Ugovora);

- da se plaćanje kamate vrši kvartalno (odredba članka 8. stavka 2. Ugovora);

- da se visina i promjena kamatne stope, način obračuna kamate, te uvjeti, rokovi i način naplate, reguliraju važećim aktima kreditora, a da su stranke suglasne da se isti primjenjuju na taj Ugovor (odredba članka 8. stavka 5. Ugovora),

- da korisnik prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama kreditora, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune (odredba članka 8. stavka 6. Ugovora);

- da ukoliko za vrijeme trajanja tog kredita dođe do promjene kamatnih stopa, da će kreditor od momenta stupanja na snagu tih promjena obračunavati i naplaćivati kamate od korisnika po novim stopama na stanje duga (odredba članka 8. stavka 7. Ugovora).

18. Isto tako, među strankama nije sporno ni to da su tužiteljica i prednik tuženika 3. srpnja 2006. sklopili Dodatak br. 1. Ugovoru, prema kojem se mijenja odredba članka 8. stavka 1. Ugovora na način da se kredit odobrava uz promjenjivu kamatnu stopu: 3-mjesečni LIBOR-CHF uvećan za 3,15 postotnih poena godišnje, promjenjivo, te da su 26. rujna 2007. sklopili Dodatak br. 2. Ugovoru, prema kojem se mijenja odredba članka 8. stavka 1. osnovnog Ugovora i članka 2. Dodatka broj 1. Ugovora na način da se kredit odobrava uz kamatnu stopu: 3-mjesčni LIBOR-CHF uvećan za 3,00 postotna poena, godišnje, promjenjivo.

19. Među strankama nije sporno ni to da se nakon sklapanja Dodatka br. 2. Ugovoru visina kamatne stope mijenjala odnosno povećavala na temelju Odluka o kamatnim stopama kreditora.

20. Među strankama je sporno jesu li ništetne odredbe članka 8. stavka 5. i 6. Ugovora o dugoročnom kreditu broj 40/05 od 11. veljače 2005., kojima je ugovoreno da se visina i promjena kamatne stope, način obračuna kamata, te uvjeti, rokovi i način naplate, reguliraju važećim aktima kreditora, a da su stranke suglasne da se isti primjenjuju na taj ugovor, te da tužitelj kao korisnik kredita izjavljuje da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama kreditora, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.

21. Posljedično navedenom, među strankama je sporna i osnovanost zahtjeva za isplatu (vraćanje) preplaćenog iznosa ugovornih kamata, kao i visina tog iznosa.

22. Među strankama je sporno i je li nastupila zastara tužiteljičinog zahtjeva za isplatu.

23. Člankom 1065. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 29/1978., 39/1985., 46/1985., 57/1989., "Narodne novine" broj 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999., 88/2001., 35/2005.; dalje: ZOO/05) propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti nastaviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

24. Člankom 10. ZOO-a/05 propisano je da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva.

25. Člankom 46. stavkom 1. ZOO-a/05 propisano je da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ona (ugovorna obveza) mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

26. Člankom 47. ZOO-a/05 propisano je da je ugovor ništav kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, dok je člankom 50. stavkom 1. ZOO- a/05 propisano da je predmet obveze odrediv ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi.

27. Ako se ima na umu da je plaćanje ugovorene kamate činidba koju se korisnica kredita (ovdje tužiteljica) obvezala predmetnim Ugovorom o dugoročnom kreditu broj 40/05 od 11. veljače 2005. ispuniti banci (predniku tuženiku), to su po ocjeni ovog suda odredbe članka 8. stavka 5. i 6. tog Ugovora (kojima je ugovoreno da se visina i promjena kamatne stope, način obračuna kamata, te uvjeti, rokovi i način naplate, reguliraju važećim aktima kreditora, a da su stranke suglasne da se isti primjenjuju na taj ugovor, te da tužiteljica kao korisnica kredita izjavljuje da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama kreditora, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune) neodređene i neodredive jer u Ugovoru nisu navedeni parametri o promjeni kojih bi ovisila promjena visine ugovorene kamatne stope, niti su određeni uvjeti koji bi bili temelj za promjenu visine ugovorene kamatne stope.

28. Pritom je za dodati da i iz iskaza tužiteljice danog na ročištu za glavnu raspravu od 11. prosinca 2025., kojeg tuženik nije osporio, proizlazi da tužiteljici nisu bili poznati parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorene kamatne stope.

29. Stoga je ovaj sud ocijenio da su odredbe članka 8. stavka 5. i 6. predmetnog Ugovora ništetne, budući da predstavljaju neodređene i neodredive odredbe o činidbi koja je objekt (predmet) ugovorne obveze korisnika kredita, a Ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se činidba može odrediti, niti su ugovorne strane ostavile trećoj osobi da ju odredi (članak 47. i članak 50. stavak 1. ZOO-a/05).

30. S obzirom na to da je sud predmetne ugovorne odredbe utvrdio ništetnima, jer za posljedicu imaju neodređenost odnosno neodredivost činidbe korisnika kredita, pa su iste protivne prisilnim propisima, prigovor tuženika da je tužiteljica pristala na primjenu takve ugovorne odredbe nije od utjecaja, budući da pristanak suugovaratelja na ništetnu odredbu ne otklanja uzrok ništetnosti.

31. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

32. Dalje je za navesti kako je posljedica ništetnosti ugovorne odredbe obveza jedne ugovorne strane da vrati drugoj ugovornoj strani ono što je primila na temelju takve ugovorne odredbe (članak 104. stavak 1. ZOO-a/05).

33. Radi utvrđivanja visine iznosa kojeg je tuženik primio na temelju predmetnih ugovornih odredbi koje je sud utvrdio ništetnima, a koji iznos je sukladno članku 104. stavku 1. ZOO-a/05 tuženik dužan vratiti tužiteljici, sud je izveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ivici Filipoviću. Sud je nalaz i mišljenje vještaka, koji je 27. ožujka 2024. dostavljen u spis, prihvatio u cijelosti, ocjenjujući da je dan objektivno, u skladu s pravilima struke kojoj vještak pripada, te na temelju dokaza priloženih u spisu, a stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

34. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ivice Filipovića sud je utvrdio da je tuženik, s obzirom na to da nije primijenio kamatnu stopu iz Dodatka br. 2. Ugovoru, u razdoblju od 29. svibnja 2009. do 30. studenoga 2011., tužiteljici obračunao na ime kamatne stope iznos od 11.406,93 CHF u kunskoj protuvrijednosti više nego što je na temelju Dodataka br. 2. Ugovoru tužiteljica trebala platiti, dok među strankama nije bilo sporno da je predmetni ugovor otplaćen u cijelosti u siječnju 2012.

35. S obzirom na to da se ovdje radi o pravnom odnosu stjecanja bez osnove, jer je imovina tužiteljice prešla u imovinu tuženika, a taj prijelaz nije imao osnove u nekom pravnom odnosu (članak 210. stavak 1. ZOO-a/05), te da je tuženik u konkretnom slučaju nepošteni stjecatelj, to je sud naložio tuženiku da tužiteljici vrati iznos od 11.406,93 CHF u protuvrijednosti u eurima zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na preplaćeni iznos svakog pojedinog anuiteta počevši od dana stjecanja (članak 214. ZOO-a/05), a kako to tužiteljica i potražuje u ovom postupku.

36. Međutim, za navesti je kako tužiteljici ne pripadaju zatezne kamate na preplaćeni iznos od 11.406,93 CHF po zatraženoj stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, već po stopi propisanoj za ostale odnose. Naime, tražbina po osnovi vraćanja stečenog bez osnove nije tražbina iz trgovačkog ugovora, niti ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa se u tom slučaju primjenjuje stopa zateznih kamata propisana člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) za ostale odnose, radi čega istaknuti zahtjev tužiteljice za plaćanje zateznih kamata po višoj stopi nije osnovan i tom dijelu ga je trebalo odbiti.

37. Stoga je odlučeno kao pod točkama II. i III. izreke ove presude.

38. Pritom je za dodati kako tuženikov prigovor zastare nije osnovan, jer zastara restitucijskog zahtjeva iz članka 104. stavka 1. ZOO-a/05 počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020., Su-IV-33/2022-2.

39. Nadalje, odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova postupka temelji se na članku 154. stavku 5., članku 155. i članku 164. ZPP-a. Naime, tužiteljica u ovom postupku nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu (dijelu stope zateznih kamata), radi kojega nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega ima pravo na naknadu svih troškova koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka.

40. Stoga, a s obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa), vrijednost predmeta spora (11.406,93 CHF u protuvrijednosti u eurima) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 86 spisa), tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja, i to za:

- sastav tužbe (Tbr. 7/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 200,00 eura,

- sastav podneska od 28. prosinca 2021. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na pripremnom ročištu od 14. studenoga 2023. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 200,00 eura,

- sastav podneska od 15. prosinca 2023. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 27. lipnja 2024. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 18. rujna 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 11. prosinca 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife) iznos od 200,00 eura,

dakle, ukupno 1.400,00 eura.

41. Pored navedenog, tužiteljici je trebalo priznati i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 76,32 eura, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018., 51/2023.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.).

42. Dakle, sud je prihvatio zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.876,32 eura.

43. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Splitu 19. siječnja 2026.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe za presudu

- tuženiku po pun.

- u spis