Poslovni broj: P-1061/2023-30
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Gugić, u pravnoj stvari tužitelja:. UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], 94. Ulica 2/2, 20271 Blato, 2. KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], 94. Ulica 2/2, 20271 Blato, 3. ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Ivan Bačić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika: ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kbr. 21, kojeg zastupa punomoćnica Ines Žanetić, odvjetnica u Blatu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 3. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, tužitelja ad. 1 UD i tuženika, na ročištu zakazanom radi objave odluke, 19. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da su tužitelji, i to svaki za ¼ dijela, sveukupno za cijelo, ( 1/1 dijela), u odnosu na tuženika isključivi vlasnici fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], vrtal, Blato, ukupne površine 47 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], KO [katastarska općina], i to onog dijela ove nekretnine koji je u Nalazu i mišljenju geodetskog vještaka, “Korčula, 01. srpnja 2025.g.” izrađenom od strane GeoTAG d.o.o., Zabok, geodetski vještak Martina Nazifovski, označen slovima „D-E-F-G-H " i ima površinu od 23 m2, pa su tužitelji ovlašteni temeljem ove Presude izvršiti parcelaciju predmetne nekretnine na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni, naprijed navedeni i opisani realni dio iste, da se navedeni izdvojeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim katastarskim brojem, te su tužitelji ovlašteni provesti navedenu parcelaciju u katastru zemljišta i u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana. Nalaz i mišljenje geodetskog vještaka, “Korčula, 01. srpnja 2025.g.” izrađen od strane GeoTAG d.o.o., Zabok, geodetski vještak Martina Nazifovski, čini sastavni dio ove Presude. "
II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku na jednake dijelove naknade parnični troška u iznosu od ukupno 1.400,00 eur (tisuću i četiristo eura), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 17. listopada 2023. navodi se da su Tužitelji, po 1/4 dijela stvarni i zemljišnoknjižni vlasnici kuće u [adresa], anagrafske oznake 94. ulica 2/2, izgrađenoj na nekretninama označenima kao kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], i kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Ranije da se se naslonjen na kuću nalazio komin kojeg su tužitelji prije otprilike 15- tak godina porušili i pretvorili u garažu, a koja garaža je izgrađena na nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok dvorište predmetne kuće između ostalog čini nekretnina označena kao kčbr. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetom pak ovog postupka jest vanjski dio dvorišta predmetne kuće čiji su tužitelji stvarni izvanknjižni vlasnici, a koji vanjski dio dvorišta predstavlja dio nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica], vrtal, [adresa] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to baš dio opisane nekretnine koji je na Geodetskoj skici, nadnevka “travanj, 2018.”, izrađenoj od strane Gauss d.o.o., Ured za geodetske poslove, nadzor i projektiranje, Split, označen slovima „A-B-C-D-E-A " izmjeren u površini od 23 m2. Predmetnu kuću zajedno s kominom i dvorištem, čiji dio uključuje utuženu nekretninu, da su tužitelji stekli temeljem Ugovora o darovanju zaključenog s njihovim pok. ocem CD dana 03. lipnja 1998. u [adresa], a u kojem ugovoru je predmetna nekretnina opisana kao: “Obiteljska kuća u [adresa], adresa [adresa], u predjelu Vela strana koja se vodi na ime darovatelja a koja se sastoji od 2 sobe sa nusprostorijama s pripadajućim dvorištem oko kuće.” Dio predmetne nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je u vlasništvu i posjedu tužitelja te njihovih pravnih prednika dulje od sto godina pa da tužitelji predmetnu nekretninu stekli u vlasništvo i dosjelošću, dok je sada u zemljišnim knjigama kao vlasnik, a u katastarskom operatu kao posjednik, upisan tuženik, a koji se u zemljišne knjige, a potom i katastar upisao temeljem upisa određenog kroz pojedinačni ispravni postupak. U tužbi se ujedno navodi kako su tužitelj i tuženik susjedi. Inače da predmetni utuženi dio nekretnine u naravi predstavlja prolaz do kuće u vlasništvu tužitelja, dok se u prošlosti na tom dijelu nekretnine nalazila štala i jama za klak koje su tužitelji srušili prije više od 20 godina i potom betonizirali, a sve kako bi omogućili nesmetan dolazak vozilom do unutarnjeg dijela dvorišta svoje kuće. Radi svega navedenog da je upis tuženika na utuženom dijelu označene nekretnine u površini od 23m2 formalne naravi pa je predloženo da sud po provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev kojim će tužitelja utvrditi vlasnikom tako označenog realnog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz ovlaštenje tužitelja na ishođenje parcelacije i brisanje tuženika kao vlasnika novoformirane nekretnine.
2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 8. siječnja 2023. tuženik je osporio sve navode tužbe i tužbeni zahtjev, smatrajući ga neosnovanim pa se protivi uknjižbi na ime tužitelja na utuženi dio od 23 m2 od katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako je prikazano na skici koja prileži u spisu , sve iz razloga jer tužitelji nisu vlasnici, a ni posjednici ukupno utuženog dijela nekretnine, a niti su utuženi dio mogli steći temeljem Ugovora o darovanju od 1998. od svoga oca jer ni on nije bio vlasnik ni posjednik toga ukupnog dijela, pa i nije mogao prenijeti vlasništvo na istom. Tuženik prije svega ukazuje kako je današnje stanje i izgled nekretnine koja je predmet postupka u bitnome drugačiji izgleda nego li je to bilo prije pedeset i više godina, i to upravo u istočnom dijelu koji je predmet tužbenog zahtjeva, te tužitelji koristeći sadašnje stanje žele sebi priskrbiti više prava nego ih pripada, odnosno ne priznaju upis vlasništva na ime tuženika, koji je upis valjan i zakonit, te se ima smatrati istinitim. Dok tuženik nije temeljem postupka obnove zemljišne knjige izvršio upis parcele i vlasništva svoje nekretnine, tuženi nisu niti mogli pokrenuti postupak jer nisu imali osnove da bi to napravili, već sada nakon što se tuženik upisao odmah pokreću parnicu. Tuženik dalje navodi kako nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u svom zapadnom dijelu u naravi predstavlja ograđeni vrt, koji je sa svih strana omeđen visokim kamenim mejama, a pristup ili ulaz u taj vrt u naravi je uvijek bio, a i dan danas je tako, sa istočne strane preko ostatka tako označene nekretnine od ulice ili “štrade”. Danas je taj dio ulaza ili pristupa u vrt betoniran, a što je betonirao prednik tužitelja, njegov pok.otac JD. Obitelj tuženika, ranije njegov otac, djed i baka tu nekretninu drže kao svoju, posjeduju je neometano i koriste, te ih nitko nikada u tome nije ometao ili osporavao prava na istoj, sve do unatrag nekoliko godina kada su tužitelji u vrijeme boravka u [adresa], obzirom svi žive u [adresa], kako bi mogli ući u svoje dvorište autom, počeli svojatati taj dio, te verbalno negodovati i tražili tuženika da ne parkira na svom dijelu iz razloga jer ne mogu autom ući u svoje dvorište pred kućom. Ulaz u njihovo dvorište sa “štrade” ili ulice da je prvotno od davnina bio postavljen ili se nalazio na krajnjem jugoistočnom dijelu kčbr. [katastarska čestica] (dvorište tužitelja) i ulazilo se isključivo i samo pješke jer je njihovo dvorište od javne ulice bilo ograđeno kamenim zidom, te je postojala visinska razlika u odnosu na susjednu nekretninu tuženika, tako da s ulice nisu mogli ući autom u svoje dvorište dok im prednik tuženika to nije omogućio betonirajući svoj dio nekretnine i nivelirajući ga sa “štradom”, te bi sada tužitelji koristeći dobronamjernost prednika tuženika situaciju prikazali drugačije nego li je originalno i bila. To što im je prednik tuženika usmeno omogućio i dozvolio prolaz preko njegova dijela nekretnine ne daje im za pravo da postanu vlasnici na niti jedan zakonski način. Isto tako tuženik u ovom svom odgovoru na tužbu želi naglasiti kako su tužitelji odmah do njihove nekretnine imali jednu manju kamenu štalicu koja je bila ruševna već unatrag 50 i više godina, nepokrivena, neupotrebljiva, a koju su prednici tužitelja koristili kao svoju. Prilikom uređenja svoje kuće tužitelji su u istu bacali građevinski materijal, da bi je možda oko 2000-te porušili, nabacili materijal, iznivelirali i betonirali taj dio štale. U tim radovima im je pomogao i sam otac tuženika, koji je zajedno sa ČD samu štalicu tužitelja izbetonirao. Svoju nekretninu tada u to vrijeme otac tuženika nije betonirao jer se potporni zid njegove nekretnine tada bio urušio i bio u lošem stanju tako da je naknadno on sam, nakon što je sanirao potporni zid betonirao i svoju nekretninu. Od toga momenata da im je omogućeno pristupiti autom u svoje dvorište, jer im je prednik tuženika to dozvolio, ali prije nikada nisu mogli u dvorište autom. Za točan katastarski položaj spomenute štalice tuženik se ne može precizno očitovati, te naglašava kako ne svojata i ne želi vlasništvo njihove nekretnine, jednako tako ne želi da oni pretendiraju na njegovo, jer oduvijek se znalo ĉije je što. Predmetna nekretnina ĉ.25051/1 k. o. [katastarska općina] nalazi se položena nasuprot stojne kuće tuženika, razdvaja ih samo prolaz, te je oduvijek bila sastavni i pripadajući dio njegove obitelji i kućnog stanja, te su spomenuti vrt zajedno sa pripadajućim pristupnim dijelom oduvijek držali i posjedovali kao svoje, što potvrđuje upis u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama.
3. U podnesku zaprimljenom 23. kolovoza 2024. tužitelji su osporili sve navode iz odgovora na tužbu tužitelja.
4. Tijekom prethodnog postupka parnične stranke su ustrajale u svojim navodima time da je tužitelj na okolnosti izgleda i stanja utuženog zemljišta priložio fotografije ranijih godina (svakako prije 2000.) i video snimke. Očitujući se na prikazano stanje na fotografijama tuženik navodi kako prva crno-bijela fotografija prikazuje manju štalicu za koju tuženik tvrdi i priznaje da su je koristili prednici tužitelja i na istu ne polaže nikakva prava. Fotografija je pretpostavlja snimljena davno, možda i prije 50-tih godina prošlog stoljeća jer prema saznanju tuženika već 1969. ista je bila bez krova i porušena. Prema pričanju u obitelji tuženika, koja saznanja crpi iz pričanja svoga oca i djeda, prednici tužitelja su predmetnu štalicu koristili kao wc, što je u to vrijeme bilo uobičajeno u većini kućanstva, nije se imalo tekuće vode i kupatila, već su koristili štale. Manji ulaz ili otvor za takvo korištenje imali su sa gornje strane štale – sa njihova dvorišta ispred kuće, otvoren na južnoj “lastovici” štale, a sama štalica nije bila puno visoka, već se koristila samo za držanje svinja. Manji otvor za ulazak svinja bio je sa donje strane štale prema nekretnini tuženika, položen odmah do “štrade”, no kroz takav otvor nije mogao ući čovjek, to je bio manji otvor. Međutim, prostor ili zemljište od zida štalice, pa prema sjeveru, prema kući tužitelja, oduvijek je bio u posjedu i vlasništvu obitelji tuženika. Iz prve crno bijele fotografije vidi se položaj štalice uz “štradu”, te odmah do/iza nje debeli ogradni zid uz štradu, koji je zapravo ogradni zid dvorišta tužitelja, a položaj kojeg možemo utvrditi i vidjeti i na fotografiji broj 3 iza osobe podignutih ruka. Tuženik stoga smatra da se većim dijelom štalica nalazi (ili se nalazila) položena na katastarskoj čestici [katastarska čestica], a možda manjim dijelom na ĉ.25051/1. Na priloženoj fotografiji broj 3 vidi se prikolica koja je vlasništvo pok. oca tuženika, a koju je isti držao na svom zemljištu i posjedu. Takva prikolica je još uvijek “živa” i u upotrebi. Da je sporno zemljište bilo u upotrebi i vlasništvu prednika tuženika dokazuje i video br.2 na kojem se vide na istom tom zemljištu (ĉ.25051/1) položene daske i drvni materijal kojeg je prednik tuženika postavio opet na svom zemljištu i koristio ga za gradnju svoje kuće, jednako se vidi i prikolica. Fotografija broj 4 prikazuje samo dvorište ispred kuće tužitelja, ĉ.25051/2 (u pozadini zid koji se vidi i na prvoj fotografiji) a ista je snimljena kada su tužitelji popravljali krov na svojoj kući, vide se drvene grede koje su služile za krov, a u takvim radovima im je pomagao i sam pok.otac tuženika. Na “štradi” se vidi auto tužitelja, kojeg su uvijek držali na štradi jer u svoje dvorište nisu mogli ući autom, do trenutka kada im je prednik tuženika to omogućio kada je betonirao svoju okućnicu-zemljište. Iz priloženih videa lica mjesta, npr.iz Videa – za vrijeme gradnje može se vidjeti i utvrditi položaj štalice, jer je na početku videa uočljiv položaj arule i zelenila u dvorištu tužitelja, a u odnosu na to i položaj štalice. Na Videu – prije gradnje, može se vidjeti položaj donjeg zida štalice, koji je pravac išao od vrta tuženika pa blago ukoso prema štradi. Na Videu 2-prije gradnje mogu se vidjeti daske (drvni materijal) pok. oca tuženika, prikolica i donji zid štalice. Tužitelj je u posjedu jedne fotografije iz 1985. nas kojoj se nalazi on sam kao dijete, kako sjedi na “štradi”, a oko njega drva koja je njegova obitelj pripremila za ogrijev i koja se nalaze položena na “štradi” uz samu kuću tuženika, kao i iza na spornom zemljištu oznake ĉ.25051/1 k. o. [katastarska općina]. Indikativnom tužitelj smatra i činjenica da u Ugovoru o darovanju iz 1998. na kojeg se pozivaju tužitelji da im je otac darovao i ovdje predmetnu nekretninu, osim što nema katastarskih čestica, nema niti opisa ovdje predmetne čestice 25051/1, jer u vrijeme pisanja tog ugovora još uvijek na terenu egzistira razrušena štalica. Navodi se između ostalog pripadajuće dvorište, no u to vrijeme ovdje utuženi dio nekretnine zasigurno nije predstavljao u naravi dvorište. Potporni zid svoje nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema granici sa dvorom oznake kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] prednik tuženika, pok. RD je sam obnovio i učvrstio u cijeloj dužini, obzirom se već bio počeo urušavati, te je sam svojim sredstvima i radom betonirao dio od štrade do svoga vrta, sve na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Da su tužitelji kojim slučajem smatrali da je od strane oca tuženika betonirani posjed zemljišta njihovo vlasništvo za očekivati je bilo da bi zabranili korištenje tog dijela zemljišta i izvođenje radova. Jednako tako da je prednik tuženika koristio i vrt koji se nalazi položen zapadno od spornog dijela, sa svih stranka ograđen zidovima. Sve to dokazuje da je tuženik vlasnik i posjednik utuženog spornog dijela.
5. U postupku je proveden dokaz čitanjem isprava priloženih spisu i to izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 13. listopada 2023., izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 13. listopada 2023., izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 13. listopada 2023., izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 13. listopada 2023., izvoda iz katastarskog plana za kčbr. [katastarska čestica] sa stanjem na dan 14. listopada 2023. skice Gauss d.o.o. br. 160/2023 iz travnja 2018., ugovora o darovanju od 3. lipnja 1998., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Markite Vojvodić kao povjerenika Općinskog suda u Korčuli posl. br. O- 321/10, UPP/OS-107/10 od 20. rujna 2011. iza smrti CD pok. KD, e zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 13. listopada 2023., e zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-povijesnog prikaza sa stanjem na dan 14. listopada 2023., Uvjerenja DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostava za katastar nekretnina Blato KLASA: 938-08/22-02/109, URBROJ: 541-30-03-01/4-22-2 od 25. kolovoza 2022., izvoda iz katastarskog plana za kčbr. [katastarska čestica] sa stanjem na dan 25. kolovoza 2022., kopije snimke iz zraka broj snimka 2828. iz godine snimanja 1958 izdano od DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Korčula, Ispostava Blato, dio snimka 784 iz 1951. izdano od Geodetskog zavoda d.d., Split 29. kolovoza 2022., fotografija i video snimaka lica mjesta, potvrde-povijesti promjena na katastarskoj čestici izdano od DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Blato KLASA: 930-04/23-05/245, URBROJ: 541-30-05/6-23-2 od 15. prosinca 2023., darovnog ugovora od 25. studenog 1958., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-221/90 od 9. srpnja 1991. iza smrti ZD pok. U, pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Sandre Marinović u [adresa] kao povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli posl. br. O- 16/2022, UPP/OS-5/2022 od 9. veljače 2022. iza smrti JD, nepotpisanog teksta sporazuma od 3. kolovoza 2017., uviđajem na licu mjesta uz prisustvo Martine Nazifovski, dipl. ing. geod, kao vještaka mjernika, čitanjem nalaza i mišljenja tako angažirane vještakinje, saslušanjem svjedoka ČD pok. K, Đ pok. UDR, LD. G, ND pok. BD, OD pok. Z, VD. C, TD pok. K, ED pok. C te saslušanjem tužitelja ad. 1 UD i tuženika u svojstvu parničnih stranaka.
6. Ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog izvedenog dokaza posebno, ovaj sud drži da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
7. Predmetom postupka jest dio nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tako označena nekretnina u zemljišnoj knjizi dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] po kulturi kao vratal, [adresa] bez upisane površine s upisom uknjižbe prava vlasništva na ime tuženika koji upis je proveden po otvaranju ispravnog postupka u postupku obnove dijela zemljišne knjige k. o. [katastarska općina]. Odmah je za navesti da predmetom ovog postupka nije tužba za ispravak sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama da bi sud utvrđivao ispunjenje pretpostavki za određivanje navedenog upisa uknjižbe prava vlasništva na ime tuženika u postupku obnove. K tome sud nije niti pribavljao povijesni slijed upisa jer je očito da je zemljišna knjiga u pogledu utužene nekretnine bila toliko nečitljiva radi čega je i pokrenut postupak obnove dijela zemljišne knjige k. o. [katastarska općina]. K tome, posve očito je da su tužitelji upis uknjižbe prava vlasništva svojih nespornih nekretnina počeli rješavati sudskim putem nakon 2000. godine pa se ne može pretpostaviti da su njihovi prednici bili ikad upisani kao knjižni vlasnici u zemljišnoj knjizi.
8. Iz spisu priložene potvrde-povijesti promjena na katastarskoj čestici izdano od DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Blato KLASA: 930-04/23-05/245, URBROJ: 541-30-05/6-23-2 od 15. prosinca 2023., proizlazi pak da je kčbr. [katastarska čestica] revizijom katastarskog operata k. o. [katastarska općina] bila upisana u naravi kao oranica površine 47m2 kao posjed na ime BD „Malandrin“ ud. U, prabake tuženika. Takav upis egzistirao je do 1966. kada je sa svrhom naplate katastarskog prihoda kao posjednik upisan UDR pok. U. Prethodno je još i to 25. srpnja 1958. imenovana BD ud. U temeljem darovnog ugovora svom sinu KDR ustupila pojedine nekretnine po pripadajućoj katastarskoj oznaci (op. među kojima nije kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), ali i svu svoju ostalu imovinu koja predstavlja njeno vlasništvo. Temeljem pak rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-221/90 od 9. srpnja 1991. iza smrti ZD pok. U kao posjednik je upisan JD, otac tuženika time da u tako označenom ostavinskom rješenju ostavina nije raspoređena po katastarskim oznakama, već po oznaci zk. uložaka u kojima je ostavitelj bio upisan kao vlasnik u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina]. Godine 2023. kčbr. [katastarska čestica] prelazi u novoformirani posjedovni list br. 9876 k. o. [katastarska općina] u kojem se kao posjednik upisuje sada tuženik. K tome označena nekretnina je po pripadajućoj katastarskoj oznaci uvrštena u ostavinsku imovinu pok. JD pok. KDR u odnosu na koju je temeljem zakona i sporazuma nasljednikom proglašen ovdje tuženik (toč. II, st. 4 podstavka 8).
9. Iz dijela preostale materijalne dokumentacije proizlazi pak kako su tužitelji, inače braća i sestre, svi djeca pok. CD, vlasnici međašnih nekretnina položenih iznad prijepora, u smjeru juga i to kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisane po kulturi kao košara, [adresa] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i kčbr [katastarska čestica] ZGR upisane po kulturi kao kuća stojna u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (op. koji upis su ishodili 1999. očito temeljem ostavinskog Rješenja iza smrti oca temeljem kojeg je kuća bila uvrštena u ostavinsku imovinu kao knjižno vlasništvo), kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisane po kulturi kao dvor uzajednički u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i kčbr. [katastarska čestica] upisane po kulturi kao vrtal. u zk. ul. br. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina]. Nedvojbeno je i da su tužitelji kao daroprimatelji sa svojim ocem, danas pok. CD“ kao darovateljem zaključili ugovor o darovanju predmetom kojeg je bila cit: „obiteljska kuća u [adresa] na Korčuli, adresa 50271 [adresa], u predjelu Vela Strana koja se vodi na ime darovatelja a koja se sastoji od 2 sobe sa nusprostorijama sa pripadajućim dvorištem oko kuće. Pored iznesenog tužitelji su po rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Markite Vojvodić kao povjerenika Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-321/10, UPP/OS-107/10 od 20. rujna 2011. temeljem zakona proglašeni isključivim nasljednicima svog oca pok. CD pok. KD. U dokaznom postupku sud je na prijedlog tužitelja izvršio i uvidu u parnični spis ovog suda P-863/2017. U navedenom spisu i ovdje tužitelji podnijeli su tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U navedenoj tužbi tužitelji su se pozvali na činjenicu vlasništva kuće u [adresa] oznake kčbr. [katastarska čestica] ZGR i kčbr. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] kao i na činjenicu da su kuću s kominom, garažom i dvorištem koje nosi oznaku kčbr. [katastarska čestica] i dio kčbr. [katastarska čestica] stekli temelje spomenutog Darovnog ugovora iz 1998. time da su desetak godina prije podnošenja tužbe komin na kčbr. [katastarska čestica] porušili i pretvorili u garažno mjesto. Protivno navodima iz podnesak tužitelja zaprimljenog 16. lipnja 2025. sud iz sadržaj spisa P-863/2017 ne nalazi da je prednik tuženika na ikoji način pokušao nezakonito prisvojiti preuređenu garažu uz kuću tužitelja oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga su takvi navodi paušalni i ničim potkrijepljeni.
10. Izgled i lokacija lica mjesta utvrđeni su neposrednim opažanjem suda prilikom uviđaja provedenog 24. lipnja 2025. Prijeporno zemljište položeno je u predjelu "Vela Strana", a do istog je sudska komisija pristupila betoniranim strmim prilazom-javni putem koji se tim predjelom proteže u smjeru sjeveroistok-jugozapad. Prilikom dolaska na lice mjesta bile su vidljive kuće parničnih stranaka time da je kuća tužitelja južno-iznad kuće tuženika. Ispred, istočno od kuće tužitelja vidljivo je betonirano dvorište i pvc kapija bijele boje. Između kuće tužitelja i kuće tuženika nalazi se pojas zemljišta koji u naravi predstavlja ograđeni vrt i betonirani strmi parking time da je prilikom uviđaja na prijepornom pojasu lica mjesta u donjem sjevernom dijelu zatečeno parkirano osobno vozilo i odložena prikolica (prema utvrđenjima u postupku u stvarnom vlasništvu tuženika). Upitan od strane suda da ukaže prijeporni dio zemljišta tužitelj ad. 1 UD ukazao je površinu koja predstavlja betonirani blago strmi dio u može se reći dvije manje kaskade koji se proteže kad se gleda od juga od linije koja ide pravcem kojim se zatvara bijela kapija pa prema sjeveru u obliku nepravilnog trokuta. Ukazani prijeporni dio zemljišta jest s istočne strane u granici s betoniranim javnim prilazom, sa sjeverne strane ispod se proteže kamenom popločani uski prolaz koji vodi ispod prijepornog zemljišta uz kuću tuženika. Sa zapadne strane, a zbog konfiguracije terena, ispod prijepornog pojasa zemljišta na dubini cca 1- 1,20 metara nalazi se vrt u kojem je zasađeno stablo limuna i par kupusa a koji vrt predstavlja nedvojbeno vlasništvo tuženika. Stanje lica mjesta potom je ucrtano na prostoručnoj skici uredovanja na listu 89. Stanje lica mjesta kakvo je danas na terenu vidljivo je i na fotografijama koje su priložene na listu 116-125 spisa. Tako je u desnom dijelu fotografije na listu 116 vidljiv gornji, južni zid kuće tuženika i trasa prolaza uz taj zid koja trasa se proteže ispod prijepornog zemljišta koje je kada se gleda od desna na lijevo prikazano u donjem i gornjem dijelu. Na navedenoj fotografiji u gornjem dijelu vidljiv je i vrt tuženika. Navedeno je prikazano i na fotografijama na listu 117 i 118 spisa na kojima je u donjem lijevom uglu vidljiva trasa javnog puta te kuća tužitelja, dvorište gdje je parkiran automobil marke VW, bijela kapija i ogradni zid dvorišta kuće tužitelja od strane javnog puta. Netom navedeno je vidljivo i na uvećanoj fotografiji na listu 119 spisa gdje je uočljiva razlika u betonu na dijelu pojasa zemljišta malo ispod pravca bijele kapije pa je za zaključiti da je riječ o betoniranju koje je vršeno na dvorištu zapadno uz kuću tužitelja za razliku od betona ispod na gornjem južnom dijelu prijepornog zemljišta od opet mada neznatno uočljive razlike od betona na donjem dijelu prijepornog zemljišta prema kući tuženika na kojem dijelu je sudska komisija prilikom uviđaja zatekla parkirani automobil i prikolicu tuženika. Na fotografijama je u odnosu na prijepornu površinu zemljišta vidljiv niski zidić pravc kojeg bi prijepornu površinu dijelio na donji i gornji dio koji je zidić je prikazan od toč. E na skici angažirane vještakinje.
11. Postupajući po nalogu suda angažirana vještakinja Martina Nazifovski provela je identifikaciju od strane tužitelja ad. 1 UD ukazanog zemljišta nakon čega je nas spis predmeta dostavila pisani nalaz i mišljenje zaprimljeno 3. srpnja 2025. U pisanom nalazu i mišljenju angažirana vještakinja navodi kako je geodetsko vještvo provela na temelju uvida u sudski spis poslovni broj P- 1061/2023,provedenog terenskog uviđaja, te uvidom u dokumentaciju katastra nekretnina i zbirke isprava Općinskog suda u Korčuli, Zemljišno-knjižnog odjela Blato. Prije svega navodi kako za predmetnu katastarsku česticu, kao i za čestice u neposrednoj blizini predmetne, u arhivi nadležnog katastarskog ureda ne postoje dostupne Skice izmjere što može značiti da ona od svog nastanka nije mijenjala svoj oblik odnosno površinu. Neposrednim opažanjem na licu mjesta vidljivo je da predmetno zemljište predstavlja vrt sa nekoliko stabala agruma, te betonirani dio visinski izdignut iznad vrta, koji služi kao parking i prilaz omeđenom dvorištu zgrade s kućnim brojem 94. [adresa]. Nakon kartiranja snimljenog detalja napravljen je koordinatni preklop s katastarskim planom u digitalnom obliku. Analizom stvarnog stanja na terenu te službene kopije katastarskog plana vidljivo je da se spomenuti vrt te betonski dio zemljišta nalazi i dijelom na susjednoj katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prema svemu navedenom, sporna površina pokazana od strane tužitelja prilikom uviđaja da iznosi koja iznosi ukupno 33 m2 (poligon označen na Skici izmjere točkama A-B-C-D-E-F-G-H), od čega je 10 m2 (poligon označen točkama A- B-C-D-H) na dijelu katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te 23 m2 (poligon označen točkama d-E-F-G-H) na dijelu katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Osim identifikacije utuženog zemljišta i definiranja sporne površine, prema stvarnom stanju na terenu i službenoj kopiji katastarskog plana, od strane punomoćnika tužitelja predloženo je da se u nalazu očituje na kojoj katastarskoj čestici se nalazila staja vidljiva na fotografijama i video snimkama u spisu. Na temelju spomenutih fotografija i video snimaka vještakinja se nije očitovati se na kojoj katastarskoj čestici se nalazila staja što uostalom i ne može biti predmet geodetskog vještačenja. .Nalazu je priložila i prikaz službene kopije katastarskog plana zajedno sa snimkom iz zraka iz 1968. sukladno nalogu Suda. Dakle, prema mišljenju vještakinje sporna površina pokazana od strane tužitelja ukupno iznosi 33 m2 od čega je 10 m2 (poligon označen točkama A-B-C-D-H) na dijelu katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te 23 m2 (poligon označen točkama D-E-F-G-H) na dijelu katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Parnične stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje angažirane vještakinje koje je od strane ovog suda ocijenjeno kao stručno, jasno i potpuno.
12. Po provedenom vještačenju tužitelji su precizirali tužbeni zahtjev u podnesku na listu 115 spisa na način da je predmetom postupka dio od strane tužitelja ukazanog predmetnog zemljišta prilikom uviđaja i to dio u površini od 23m2 koji se proteže na katastarskoj čestici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što je i logično obzirom da se gornji dio na licu mjesta ukazanog zemljišta u površini od 10m2 nalazi na međašnoj kčbr. [katastarska čestica] u nedvojbenom vlasništvu tužitelja koje je kao takvo i uknjiženo u zemljišnoj knjizi.
13. U postupku je nedvojbeno da je stanje lica mjesta kroz godine mijenjalo svoj izgled kao i da tužitelji, kao što su i njihovi roditelji, od šezdesetih godina prošlog stoljeća žive u [adresa] od kada su povremeno dolazili u [adresa]. Na okolnosti izgleda, stanja i korištenja nekretnina parničnih stranaka, posebno prijepornog pojasa zemljišta sud je u ovom postupku saslušao predložene svjedoke time da je četvoro svjedoka, dvoje predloženo od strane tužitelja, dvoje od strane tuženika sud saslušao na samom licu mjesta, dok je ostalim svjedocima koji su pristupili na uviđaj pokazano predmetno zemljište.
14. Svjedok ČD koji je od strane tužitelja bio angažiran kao nadzorni organ prilikom izvođenja građevinskih radova na obnovi njihove obiteljske kuće 1998. navodi kako je na prijepornom zemljištu bila štala u kojoj se držala svinja unutar koje je bio drveni wc i dolje ispod jedna vrata kroz koje se ulazilo iz dvorišta koje je nedvojbeno vlasništvo tužitelja. S donje pak strane bila su druga vrata, ali se kroz vrata od gornje strane ulazilo za wc. Upitan da na licu mjesta ukaže poziciju te stare štale svjedok je ukazao kako se štala protezala kada se gleda od gore od linije kojom se danas zatvara bijela kapija pa prema dolje cirka 4, 5 metara, dakle ne na čitavoj površini utuženog zemljišta, već u pravcu povišenog dijela prijeporne površine. Ispod da se nalazila velika jama za klak za "kašelavat klak“ (vapno). Štala koju je spomenuo u svom iskazu koristila se od strane tužitelja sve do 1998. a bila je pokrivena kamenim pločama na drvenim ražnjićima koji su uslijed vremena dotrajali i pali pa se krov urušio, pao unutar štale, dakle štala nije bila urušena, samo je pao krov. Svjedok MD navodi kako je na prijepornom dijelu zemljišta gdje je parkiran automobil (dakle, na donjoj sjevernoj polovini) bila jama od klaka, toga se sjeća još od svog djetinjstva kada je sa svojim ocem i ocem tužitelja tu dolazio kada se kašelavao klak. Od te jame je bio mali prostor gdje se moglo proći za doći do svinje koja se držala u štali. Dakle, i svjedok MD tvrdi kako je na ovoj gornjoj poziciji zemljišta bila štala koja je imala vrata s gornje strane (od strane suda se konstatira da svjedok ukazuje poziciju ispod postavljenje bijele kapije), a koja vrata su bila ulaz za drveni wc. Svjedokinja ND, rođakinja tuženika, upita da li se sjeća što je bilo na gornjem dijelu prijepornog zemljišta, da li je bio nešto izgrađeno navodi kako je tu bio jedan mali zidić koji se protezao pravcem istok- zapad. Svjedok LD navodi da je u vrijeme kada se kao dijete družio s pok. JD, ocem tuženika, prijeporno zemljište predstavljalo nasip, kao neki kortel, a nije imao saznanja da li se na prijepornom zemljištu nalazio neki objekt za držanje životinja. Jedino čega se sjeća jest da je u tom gornjem dijelu prijepornog zemljišta malo ispod postavljene bijele kapije bio zidić u smjeru istok zapad. Imenovani svjedok ne sjeća se da je na licu mjesta postojala jama za klak (rupa za vapno). U tom pravcu je i iskaz svjedoka TD i FD Svjedok FD opisuje kako je na lice mjesta odlazio još kao dijete u vrijeme kada je njih djecu pok. mu majka po imenu ND uobičavala poslati da idu u tetke po imenu SD do njenog vrta gdje bi ubrali začine i razno bilje. Riječ je o vrtu gdje je prilikom uviđaja utvrđeno da su tamo zasađeni kupusi i stablo limuna. Tom prilikom da bi za dolazak u vrt dolazili preko spornog terena, a sporni teren je tada, koliko se sjeća, predstavljao zemljanu površinu. Na upit suda da li je u to vrijeme prijeporna površina bila uzdignuta u odnosu na svjedok se nije mogao precizno izjasniti, koliko se sjeća bilo je ravno od betona pa prema vrtu. Ovo što je na licu mjesta betonirano da je u to vrijeme sve predstavljalo zemljani put. Da je prijeporno zemljište ranijih godina, svakako prije 2000. predstavljalo zemljanu površinu proizlazilo bi i iz iskaza svjedokinje VD, majke tužitelja. Potonja opisuje kako je gore prema kući tužitelja bio zid od metra visine koji su članovi obitelji tužitelja nasuli materijalom od kuće i učinili spust i zatvorili glavni ulaz. Godine 1969. kada je došla u kuću obitelji svog supruga nikakvu štalu nije zatekla. Prilikom dolaska u obitelj VD da nije niti čula niti vidjela bilo kakvu jamu za klak. Gore prema kući tužitelja sjeća se dva zida time da je jedan bio od ceste visine 0,5 m, a jedan je bio prema dolje. Svjedok ED sjeća se da je na prijepornom zemljištu bio poljski wc i da se tamo držala svinja, a riječ je o zemljištu od J "Čaplje", dakle tužitelja ad 1 UD i njegovog pok. oca. Na poseban upit do kada se taj poljski wc nalazio na licu mjesta svjedok je naveo da ne zna točno, zna da su članovi obitelji tužitelja pošli u Australiju i da je to tako ostalo, poslije se ne sjeća što je više bilo. Od spomenute štale pa prema kući pok. JD svjedok misli da se nalazila jama od klaka, sad je to sve prekriveno betonom. Ta jama od klaka se nalazila sve do tzv. smeta u kojem se držala svinja što su sve držali roditelji tužitelja. Na tom zemljištu je bila štala koja se koristila kao WC, a ispod je bio dio za držanje svinje. Dok je opisano bilo u funkciji obitelj pok. JD nije imala pristup svom vrtu od strane prijepornog zemljišta, već od straga gdje su bili postavljeni iz zida kamene ploče kao stepenice. Saslušan kao parnična stranka tužitelj ad. 1 UD po predočenju od strane suda sudske skice na listu 94 pa i na poseban upit suda da na ovako sačinjenoj skici prikaže poziciju nekoć postojeće štale i prostora gdje se držala svinja kao i poziciju rupe za klak svjedok je grafičkom olovkom ucrtao poziciju štale i rupe za klak (od strane suda je potom konstatirano da je uređujući sudac znakom kružića obilježio poziciju grafičkom olovkom od strane tužitelja ucrtanu štalu, a znakom x poziciju grafičkom olovkom ucrtane rupe za klak). U odnosu na ucrtanu poziciju štale dalje je saslušani tužitelj naveo da je s donje strane bio ulaz gdje se držala svinja, a s gornje strane ulaz za u WC. Tuženik u svom iskazu navodi kako se sjeća da je u vrijeme kada je bio dijete utuženo zemljište predstavljalo zemljanu travnatu površinu. Upitan od strane suda kojim pravcem se u naravi protezala granica između zemljišta njegove obitelji i zemljišta tužitelja tuženik navodi da mu je otac spominjao da je to nekoć bila neka štalica, mada nikada nije pokazao poziciju gdje se ta štalica nalazila.
15. Upitani dalje po pitanju korištenja prijepornog pojasa zemljišta svjedok ČD navodi da mu je poznato kako je tuženik taj pojas zemljišta koristio za parkiranje automobila dok su tužitelji u Australiji, a tvrdi i da je obitelj tuženika možebitno nekada odložila neke daske prilikom uređivanja njihove kuće. Prema kazivanju svjedoka MD obitelj tuženika prije betoniranja prijepora nije koristila to zemljište. Svjedok LD opisuje kako je danas pok. JD negdje 1972./1973. pristupilo izvođenju radova septičke jame u kojim radovima mu je kao prijatelj pomagao. Stoga da se sjeća kako prilikom iskopa čitav materijal potom odložili upravo ovdje na prijepornom pojasu zemljišta. Tu je dolazio stroj-makina za usitnjavanje šodera, a ono što se samljelo, dakle šoder se bacao u vrt na kojem je danas zasađeno stablo limuna. Potom se počela graditi kuća tuženika u vrijeme te gradnje se također na ovom pojasu se odlagao materijala time da je kuća tuženika završena 90 i neke. Svjedokinja ND navodi da je na lice mjesta dolazila negdje do 70ih godina prošlog stoljeća, nakon toga možebitno još u da navrta pa se sjeća da je na ovaj prijepornom dijelu zemljišta bio odložen materijal ili drvo za grijanje čemu je tako bilo u vrijeme gradnje kuće tuženika. Svjedok ID sjeća se da mu je rođak danas pok. JD kupio automobil u dobi od 22, 23 godine koji automobil je godinama držao na prijepornom zemljištu kao i svoju prikolicu. Imenovanom rođaku da je mnogo puta pomagao na ovoj prijepornoj površini istovariti građevinski materijal ili što drugo što je bilo potrebno iskrcati. Svjedokinja VD opisuje kako je sa suprugom pok. JD 1973. krenula s renoviranjem kuće, konkretno započeli su s radovima oko temelja, septičke jame, a kamenje i ostali materijal da su nosili na sada prijeporno zemljište koje je u to vrijeme u donjem dijelu bilo šire nego li danas, a na prijepornom zemljištu držali su stroj za usitnjavanje šodera. Negdje 1980. da je sa suprugom uselila u nedovršeni dio kuće nakon čega se kupio automobil, a u to vrijeme se na sada predmetnom zemljištu držala prikolica, drva, daske i što se već donosilo. U početku automobil da nisu parkirali na predmetnom zemljištu već dolje uz ugao kuće pri čemu pojašnjava kako automobil nisu tada držali na predmetnom zemljištu jer je meja- suhozid od našeg prolaza bila slaba pa da ne bi došlo do urušavanja. U to vrijeme je na predmetnom zemljištu preostalo i pržine i pijeska od gradnje kuće gdje su se moja djeca igrala. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja je li netko od tužiteljske strane preko predmetnog zemljišta nanosio materijal svjedokinja je dala niječan odgovor. Po predočenju od strane suda fotografije na listu 56 spisa kao i fotografije na listu 55 spisa tvrdi da ne razaznajem što je prikazano na navedenim. Da je za vrijeme gradnje kuće po. JD, otac tuženika, na prijepornoj površini odlagao građevinski materijal proizlazilo bi i iz iskaza svjedoka TD. Svjedok pak ED navodi da pok. JD nikad nije vidio na prijepornom zemljištu. Tužitelj ad. 1 UD potvrđuje je da je obitelj pok. JD koristila prijeporno zemljište za odlaganje građevinskog materijala i držanje prikolice, a na upit suda u kojem je periodu je tome tako bilo tvrdi od vremena kada je štala pala, negdje od ranih 80 tih god prošlog stoljeća pa sve dok oni iz obitelji tužitelja nismo pristupili poravnavanju terena negdje 2002. godine. Upitan na temelju čega je pok. JD na opisani način koristio prijeporno zemljište tužitelj je izjavio na temelju činjenice što su bili u dobrim odnosima time da e obitelj tuženika jedno vrijeme čak kuću tužitelja koristila za stanovanje.
16. Sud je predložene svjedoke pa i parnične stranke saslušao na okolnosti betoniranja prijepornog pojasa zemljišta. Na temelju takvih iskaza sud nalazi da je betoniranje izvršeno negdje oko 2000. godine. Tako svjedoka ČD navodi kako se prilikom izvođenja radova 1997., točnije 1998. srušila štala koja je bila na licu mjesta, a rupa ispod se nalila i od tada je lice mjesta poprimilo izgled kao danas. Prilikom betoniranja da je betonom prekrivena čitava na licu mjesta ukazana površina. Dvorište ispred kuće tužitelja koje nije predmetom spora da je betonirano ranije nekih 6 mjeseci. S tim u vezi navodi kako se sjeća da je otac tuženika tu gledao, malo pomagao, "par kačica izlio". Svjedok MD sjeća se da je štala srušena misli od strane tužitelja nakon čega se prijeporno zemljište postepeno betoniralo i poprimilo izgled kao danas. Iz iskaza svjedoka LD proizlazi da nije bio prisutan na licu mjesta u vrijeme betoniranja prijepora, no tvrdi da je to napravio pok. JD jer osim njega to tada nije imao tko drugi betonirati. Da je prijeporno zemljište betonirao pok. JD pretpostavlja i svjedok ID koji tvrdi da je tome tako bilo prije 30-40 godina. Svjedok TD kao i svjedokinja ND nisu imali saznanja o betoniranju prijepornog zemljišta. Upitana na identične okolnosti svjedokinja VD opisuje kako je meja-suhozid od prolaza koji vodi do kuće obitelji tuženika bila građena "umrtvo" bez betona, počelo se dešavati da se ta meja polako urušava ponaosob u vrijeme kiša kada se zbog konfiguracije terena voda slijevala na teren njene obitelji. Tada je suprug, danas pok. JD tu meju od našeg prolaza odlučio srediti istim kamenom od kojeg je bila sastavljena. Ta meja se na mjesta već bila izbočila radi čega je suprug preslagao kamen s prednje strane od našeg prolaza, a sa stražnje strane je nalijevao beton kako bi se sve povezalo. U to vrijeme da je na nekretnini tužitelja obitavao u ovom postupku saslušani svjedok ČD koji je tada zvao njenog supruga, danas pok. JD s upitom da ovo malo što sada predstavlja predmetno zemljište presvuče betonom da se može ući jer je i obitelj tužitelja ulazila sa strane od javnog prolaza. Na takvo traženje ČD da je suprug odgovorio potvrdno time da će betoniranje izvesti kako sam zna. Po potonje navedenim pojašnjava kako je suprug odlučio betoniranje izvesti kako se voda prilikom kiša ne bi više slijevala do ulaza u njihovu kuću. Svjedokinja potom navodi kako su u radovima betoniranja sudjelovali ČD, njen suprug i još jedan stariji susjed po imenu Č i to konkretno u betoniranju pojasa zemljišta bliže korti, a ovo preostalo što je sada prijeporno zemljište betonirano je malo iza toga, možebitno nekih mjesec dana za kada je moj suprug završio učvršćivanje zida koji vodi do prolaza naše kuće. Svjedok ED misli da je betoniranje odrađeno od strane danas pok. KDR "Krkatica" koji je obnavljao kuću tužitelja, na precizan upit suda navodi sigurno od strane KDR " [adresa] što mi je poznato iz činjenice jer živi u blizini (mada je tijekom kasnijeg iskaza utvrđeno da imenovani svjedok u predjelu gdje leži utuženo zemljište nije stanovao od 1960. do prije četiri godine kada je u ovom predjelu kupio kuću, tamo je u tom periodu prolazi u prosjeku jednom mjesečno kad bi išao u posjed roditeljima svoje supruge). Tužitelj ad. 1 UD navodi kako je sa sinom i unucima negdje nakon 2000. pristupio poravnanju prijepornog pojasa zemljišta, a po predočenju od strane suda fotografije na listu 121 i 122 tvrdi da su tada poravnali kako ovaj gornji, ali i donji pojas zemljišta prema kući tuženika dok je potom građevinar po imenu HD betonirao taj pojas zemljišta čemu se ama baš nitko nije usprotivio, odnosno izrekao neku zabranu. U nastavku imenovani je bio angažiran od nas za sređivanje ulaza gdje mi idemo u dvorište. Možebitno godinu dana nakon toga da je donji dio utuženog pojasa zemljišta otac tuženika JD još malo uredio i poravnao kako bi na tom donjem dijelu mogao parkirati automobil. Na upit suda na koji način je to JD poravnao teren obzirom na prethodno betoniranje u angažmanu obitelji tužitelja, tužitelj ad. 1 UD tvrdim da se na toj poziciji teren spuštao kosinom/strminom, a JD je poravnao da bude iste razine radi parkiranja automobila. Saslušana kao stranka tuženik opisuje betoniranje prijepornog zemljišta u bitnom identično kao i majka mu, u postupku saslušana svjedokinja VD.
17. Na okolnosti korištenja prijepornog zemljišta nakon betoniranja, tj od vremena kad je lice mjesta poprimilo izgled kao danas svjedok ČD samo je naveo kako mu je poznato da tuženik taj pojas zemljišta koristi za vrijeme dok su tužitelji u Australiji, konkretno da koristi sjeverni donji dio gdje je parkiran tuženikov automobil i prikolica. Prema izjavi svjedoka tuženik, odnosno članovi njegove obitelji ne koriste gornji južni dio prijepora. Svjedok MD navodi pak kako prijeporni dio zemljišta nakon betoniranja koriste tužitelji za prolaz do njihove kuće automobilom i to od betoniranog javnog prilaza kosinom kroz bijelu kapiju, dok tuženik pak koristi donji dio prijepornog zemljišta za parkiranje automobila. Svjedokinja VD navodi da oni iz obitelji prijeporno zemljište nakon betoniranja koriste za parkiranje automobila. Iz iskaza svjedoka ED proizlazilo bi da prijepornu površinu za parkiranje automobila koriste ŽD koji živi u blizini, tuženik i tužitelji kada dođu iz Australije na način da na toj poziciji parkiraju ili pak prođu automobilom kojeg ostave pred vrata svoje kuće. Iz iskaza tužitelja ad. 1 UD proizlazi da je nakon betoniranja i poravnanja terena na prijepornom zemljištu pok. JD parkirao automobil. Navedeno proizlazi iz dijela iskaza gdje imenovani tužitelj navodi kako je njegov brat zamolio obitelj tuženika da za vrijeme dok su oni tužitelji u [adresa] parkiraju svoj automobil gdje im je garaža na početku ulice. Međutim obitelj JD je unatoč toj molbi nastavila parkirati automobil na ovom donjem dijelu pa je došlo do problema kad bi neko od članova obitelji tužitelja do naše kuće dolazio s malim automobilom jer se zbog činjenice što je tamo bilo parkirano auto obitelji JD nije moglo nesmetano proći, jedno kolo bi ostajalo u zraku. Tuženik navodi kako još od vremena betoniranja prijepora njegova obitelj na donjem dijelu parkira, a ovo iznad di je kao malo povišenje da oni iz obitelji nisu koristili. K tome da i ne polaže nikakvo pravo na gornji dio prijepornog zemljišta.
18. Iz pojedinih iskaza proizlazilo bi i da su članovi obitelji tuženika za parkiranje automobila koristili proširenje uz trasu javnog puta koje proširenje se nalazi uz sjeveroistočni ugao kuće tuženika. Tako svjedok ČD i MD navode kako je obitelj tuženika prije parkirala automobil na navedenoj poziciji. I Svjedok LD sjeća se da je prije betoniranja na toj poziciji bio parkiran automobil marke golf. Da je na toj poziciji pok. JD parkirao automobil, kako je to već naprijed navedeno, istaknula je i svjedokinja VD koja je u svom iskazu navela da je tome tako bilo prije betoniranja prijepora, a identično je naveo i sam tužitelj ad. 1 UD.
19. U postupku je nedvojbeno i kako je otac tuženika, danas pok. JD oko 2000. godine, poduzeo radove uređenja suhozida koji se protezao pravcem istok zapad ispod prijepornog zemljišta koji zid s gornje južne strane ograđuje uski prolaz uz kuću tuženika s donje, sjeverne strane. Međutim, svjedoci i stranke različito opisuju dinamiku i tijek takvih radova. Svjedok ČD navodi kako je otac tuženika svojevremeno pitao majku tužitelja PD da li može proširiti svoj ulaz uz kuću. Nakon toga je otac tuženika pristupio uređenju tog suhozida, sve je preslagao, ali obzirom da se majka tužitelja protivila nije se proširio, već je taj zid ostavljen u dimenzijama, gabaritima prijašnje meje koja se bila „potpuhala“. Tome je tako bilo 2005. godine, a na upit suda kako je moguće da je do toga došlo nakon betoniranja cjelokupne površine prijepora (op. ovo obzirom na poziciju zida) svjedok tvrdi jednostavno jer je otac tuženika malo po malo dizao kamene, a od tada je ovaj naslagani presloženi zid nastao kao danas na licu mjesta. Svjedok MD također navodi kako mu je poznato da je svojevremeno pokojni JD, otac tuženika, pitao danas pokojnu PD, majku tužitelja da li može proširiti štradu (od strane suda se konstatira da svjedok ukazuje uski prolaz uz kuću tuženika, a koju dozvolu mu majka tužitelja nije dala ) kako bi tom trasom mogao proći lijes u situaciji smrti nekog od ukućana. Za tu dozvolu je pitao prije 90-tih godina prošlog stoljeća. Poslije smrti pok. DD, pok. RD je uredio, napravio zid u kamenu ispod prijepornog pojasa zemljišta. I prije je na tom pravcu gdje je danas kameni zid bio neki kamen što nije oku bilo baš izgledno pa je otac tuženika pristupio izgradnji ovog kamenog zida. Svjedok LD nije bio prisutan na licu mjesta u vrijeme kada se sređivao potporni zid, ali misli da je to bilo u vrijeme kada se betonirao prijeporni pojas zemljišta. Sjećam se da mu je pok. JD rekao da na toj poziciji gradi zid. Svjedokinja VD je uređivanje suhozida ispod prijepornog pojasa opisala u dijelu gdje opisuje betoniranje prijepora, a na upit punomoćnika tužitelja da li je njen suprug imao namjeru proširiti ulaz, prolaz ispred predmetnog zemljišta, navodi kako je sa suprugom kasnije kupila od susjeda zemljište s donje strane gdje su otvorili ulaz od donje ceste. Ne vidi svrhu širenja prolaza obzirom da bi tako izgubili dio vrta i parking. Možda je prilikom nalijevanja suhozida i renoviranja taj ulaz na nekim mjestima proširio za širinu jednog kamena. Tužitelj ad. 1 UD navodi kako mu je poznato da je pok. JD još sedamdesetih godina prošlog stoljeća pitao njegovu majku PD da li može proširiti prolaz uz kuću, dakle proširiti taj prolaz preko donjeg dijela prijeporne površine, no tvrdi da majka takvu dozvolu nije dala pok. JD.
20. Budući se prijeporno zemljište nalazi u produžetku neprijepornog vrta tuženika koji se nalazi u sklopu preostalog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sud je u postupku utvrđivao i korištenje vrta u odnosu na prijepornu površinu. Navedeni vrt se, kako je to utvrđeno prilikom uviđaja nalazi na nižoj razini od prijepora, a na licu mjesta uz donji sjeverozapadni ugao prijepora vidljivi su kameni kao skaline kojima je omogućeno spuštanje s prijepornog pojasa zemljišta u vrt. Svjedok ČD tvrdi da ke tužena strana imala skale u vidu kamena i to od stare meje preko kojih se ulazilo u njihov dio vrta, a te skale su se nalazile s zapadne strane vrta tuženika po meji koja je išla uzdužnim pravcem sjever jug. Navedene skale su se prema izjavi svjedoka tamo nalazile do negdje 1998./2000. kada je u vezi prijepornog pojasa došlo do spora, tada su te skale srušene, u biti ta cijela meja je srušena, poravnata kao da nikada nije postojala. Nakon toga je tuženik napravio neke skale kojima se od prijepornog pojasa spušta u svoj vrt čemu je tako bilo negdje 2000. godine kako bi se stvorio dojam da on uvijek u svoj vrt prolazi tim skalama (od strane suda se konstatira da svjedok ukazuje stepenice koje su položene uz sjeverozapadni ugao prijepornog zemljišta koje stepenice su formirane, napravljene od naslaganih kamena kamena u tri reda). U bitnom identično kazivao je i svjedok MD. Svjedok pak LD navodi da je ispod nasipa, kako je to opisao prijepornu površinu prije betoniranja, bila i skalinica kojom se spuštalo u vrt gdje je dana stablo limuna. Ta skalinice ukazao je na licu mjesta upravo na mjestu gdje su vidljive uske kamene stepenice. Svjedokinja ND navodi kako je u vrijeme kada je odlazila u navedeni vrt tamo bila zemljana površina, samo prolaz od te površine pa u pravcu zapada bio je jedan spust i stepenice kojima se s majkom spuštala u vrt. I svjedok ID za dolazak u vrt tvrdi kako se dolazilo preko spornog terena, a sporni teren koji je prije betoniranja predstavljao zemljanu površinu. I Svjedokinja VD navodi to je bila zemljana površina preko koje su članovi njene obitelji prolazili i ulazili u njihov vrt, drugog puta za ulaz u taj vrt nije bilo. Tužitelj ad. 1 UD identično kao i svjedoci ČD i MD opisuje ulazak u vrt tuženika. Iz iskaza tuženika proizlazi da je prijeporno zemljište uvijek služio kao pristup u vrt koji se nalazi u produžetku.
21. Na temelju iskaza svjedoka ČD i MD sud je utvrdio kako se ranijih godina prije renoviranja kuće i okućnice tužitelja ulaz u tako navedene nekretnine nalazio na poziciji sada nižeg dijela ogradnog zida dvorišta tužitelja od strane javnog puta. Dalje je na temelju iskaza svjedoka utvrđeno kako je vlasništvo prijepora između obitelji parničnih stranaka postalo prijeporno prije nekih cca desetak godina, možda i više (svjedok ČD navodi 1998/2000., svjedok MD prije nekih pet, šest, deset godina koji period po prilici navodi i svjedokinja VD. Očito je su parnične stranke pokušale vansudski riješiti pitanje prijepora, a što proizlazi iz činjenice da je sastavljen tekst sporazuma koji nije potpisan pa je očito riječ o prijedlogu sporazuma koji je obzirom na iskaz tužitelja ad. 1 ĆD (u dijelu gdje navodi sačinjeno od strane odvjetnika Željka Šuška po angažmanu brata CD) i iskaz svjedokinje VD sastavljen u vrijeme kada su tužitelji rješavali vlasničkopravno pitanje svojih nekretnina (iste godine podnijeli i tužbu pod P-863/2017). Istina, svjedokinja VD nema saznanja da li je riječ o Sporazumu koji prileži na listu 61 i 62 spisa, no opisuje kako je prije 5, 6 godina tužitelj ad. 1 UD došao k njenom suprugu s jednim papirom i rekao mu da potpiše da je to njih tužitelja, a upisano na ime joj supruga. Na to je suprug rekao da će potpisati, ali kad se prethodno dogovore u smislu dok su oni tužitelji u njihovoj kući da mogu prolaziti preko predmetnog zemljišta, a ako se kuća proda da će se taj dio zemljišta zatvoriti. Međutim, da tužitelj ad. 1 nije pristao ni na kakav dogovor ni tada ni kasnije, već je izjavio da će se vidjeti na sudu.
22. Izjavu predloženog svjedoka CD (list 101 spisa) sud nije posebno cijenio niti dovodio u vezu s ostalim dokazima jer se ne radi o neposrednom usmenom iskazu svjedoka kako je to propisano odredbama ZPP-a.
23. Preostalo je za osvrnuti se na spisu priložene crno bijele fotografije i video snimke. Prema ocjeni ovog suda priložene fotografije pa i video snimke snimljene su iz takvog kuta da se ne može u postupnosti utvrditi izgled i stanje čitave površine prijepornog zemljišta, ponaosob donjeg dijela prijepornog zemljišta. Video snimci su kratkog trajanja, a na istima se više prikazuju osobe koje su izvodile radove, nego li radovi prije i nakon betoniranja baš na čitavoj prijepornoj površini. Tužitelji su tako priloženim snimkama pokušali dokazati da se na prijepornom zemljištu nalazila štala za držanje životinja kao i da su prilikom renoviranja kuće pristupili betoniranju čitave površine prijepora. S tim u vezi valja dalja navesti kako bi iz kopije snimke iz zraka broj snimka 2828. iz godine snimanja 1958. izdano od DGU, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Odjela za katastar nekretnina Korčula, Ispostava Blato i dijela snimka 784 iz 1951. izdano od Geodetskog zavoda d.d., Split 29. kolovoza 2022., koje su istina javne isprave, proizlazilo kako se na kčbr. [katastarska čestica] nalazila građevina "A". Međutim, kraj nedvojbene činjenice da po prilici polovina kčbr. [katastarska čestica] (zapadni dio) predstavlja vrt sud ne može prihvatiti da se baš na cjelokupnoj prijepornoj površini zemljišta nalazila zgrada-u naravi štala. Nasuprot takvom upiranju tužitelja, na temelju rezultata povedenih dokaza ocjena je ovog suda da se štala koja se možebitno koristila sredinom prošlog stoljeća (za vrijeme dok su prednici tužitelja živjeli u mjestu [adresa]) nalazila na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja štala je očito svojim manjim dijelom zadirala na gornji južni dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali ni u kojem slučaju ne isključivo na prijepornoj površini zemljišta. Da je tome tako proizlazi iz navoda tužitelja koji tvrde da se ispod štale nalazila rupa za vapno koje utvrđenje bi proizlazilo tek iz iskaza svjedoka ČD i MD te iskaza ED koji eto misli da se rupa za vapno nalazila od spomenute štale pa prema kući pok. JD. Međutim, očito je da se na cjelokupnoj utuženoj površini zemljišta nije nalazila isključivo štala i rupa za klak do betoniranja oko 2000. godine. Naime, i sam tužitelj ad. 1 UD navodi kako je je obitelj pok. JD koristila prijeporno zemljište za odlaganje građevinskog materijala i držanje prikolice, a na upit suda u kojem je periodu je tome tako bilo tvrdi od vremena kada je štala pala, negdje od ranih 80 tih god prošlog stoljeća pa sve dok oni iz obitelji tužitelja nismo pristupili poravnavanju terena negdje 2002. godine. Dakle, bez obzira da li je, u kojim gabaritima i gdje točno postojala štala, točnije ostaci iste, nema dvojbe da dio prijepora i to donji južni dio već najmanje četrdeset godina obitelj tuženika koristi u sklopu svojih međašnih nekretnina prema zapadu i sjeveru. To što je na licu mjesta pa možebitno i na dijelu prijepora postojao stari ruševni objekt-štala još uvijek ne znači da je bila riječ o vlasništvu tužitelja. Da je kojim slučajem pok. otac takav objekt smatrao svojim vlasništvom zasigurno bi i tim dijelom okućnice bio raspolagao zaključenim Darovnim ugovorom iz 1998. Međutim, opis predmeta darovanja ne navodi ovaj sud na zaključak da je predmetom darovanja bilo i utuženo zemljište, a kamoli da s tužitelji temeljem darovanja ili pak nasljedstva preuzeli posjed čitave utužene površine prijepora. Da je riječ o štali i rupi za vapno što je sve kao korišteno od strane prednika tužitelja proizlazilo bi tek iz iskaza svjedoka ČD, MD i ED koji iskazi su kontradiktorni iskazima ostalih svjedoka, a kako sud nije mogao odrediti kome od svjedoka po tom pitanju pokloniti vjeru niti takvo utvrđenje proizlazi iz materijalne dokumentacije bilo u prilog navodima tužitelja bilo navodima tuženika to je sud o postojanju takve činjenice odlučivao primjenom pravila o teretu dokazivanja. S tim u vezi valja navesti da tužitelji na okolnosti korištenja donjeg dijela prijeporne površine od strane tuženika, odnosno njegova prednika pok. JD isključivo po odobrenju tužitelja nisu dostavili nikakav dokaz. Svakako da činjenica što su obitelji parničnih stranaka bile u dobrim odnosima sama po sebi ne znači da je tuženik, odnosno njegov otac prijeporno zemljište u donjem dijelu koristio po odobrenju tužitelja.
24. Točno je da se u nedostatku isprave podobne za upis uknjižbe prava vlasništva, takvo pravo može steći dosjelošću uz ispunjenje ostalih za to propisanih pretpostavki. Dakle, ako je stjecatelj koji nema valjani titulus i nedostaje mu modus u posjedu nekretnine, postoji mogućnost da uz ispunjenje ostalih pretpostavki, pravo vlasništva stekne dosjelošću, što za savjesnog i zakonitog posjednika znači protekom 10 godina, a ukoliko posjed nije zakonit onda protekom 20 godina. Dosjelost je originarno ili izvorno stjecanje prava vlasništva, što znači da stjecatelj svoje pravo vlasništva ne temelji na pravu vlasništva prethodnika. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva na temelju posjedovanja stvari kroz zakonom određeno vrijeme, a vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počinje teći onog trenutka kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva ne treba doduše utvrđivati osnov/naslov posjednika ili njegovih prednika, ali treba utvrditi vlasnički posjed, tj. miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanje posjednika kroz čitavo vrijeme (neprekidno) potrebno za dosjelost, pri čemu dolozna vjera sprječava početak takve dosjelosti sve dok postoji dolozna zla vjera. Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao). Savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Sinonim za pošten posjed u ZOVO je bio savjestan posjed (čl. 72. st. 2. ZOVO), koji postoji ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. U čl. 72. st. 2. ZOVO savjesnost posjeda vezuje uz pretpostavku da posjednik drži da je stvar koju posjeduje njegova, u čl. 18. st. 3. ZV-a, u skladu s germanskom koncepcijom posjeda određeno je da pošteni posjednik nije samo onaj tko smatra da je vlasnik stvari, već svatko tko opravdano drži da mu na stvari pripada neko subjektivno pravo koje ga ovlašćuje stvar posjedovati (uz vlasništvo to je primjerice plodouživanje, zakup i dr.). S druge strane prema čl. 72. st. 2. ZOVO za savjesnost posjeda bila je pretpostavka da posjednik kroz čitavo vrijeme posjedovanja ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, što znači da je sama mogućnost saznanja o tome isključivala savjesnost posjeda, a takva je mogućnost u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve utvrđeno, prema ocjeni ovog suda postojala. Istinit je onaj posjed koji nije stečen ni silom, ni prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Utvrdivši odlučne činjenice koje se odnose na pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ovaj sud polazi od utvrđenja kako tužitelji prije svega nisu dokazali opseg i način izvršavanja posjeda cjelokupne utužene površine prijepora, a pogotovo nisi dokazali valjani osnov takvog posjedovanja. Samim time sud nije niti utvrđivao ostale pretpostavke u smislu poštenja i istinitosti posjeda. Za primijetiti je i kako su tužitelji tijekom postupka tako reći više upirali na kvalitetu posjeda prijepora od strane tuženika, odnosno njegova prednika umjesto na dokazivanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na strani samih tužitelja. Sadržaj podneska tužitelja od 25. studenog 2025. uglavnom se svodi na procjenjivanje i analizu provedenih dokaza što je zadaća suda, na tužiteljima je bilo da do zaključenja prethodnog postupka ponude adekvatne dokaze na okolnosti osnova, načina i opsega posjeda čitave prijeporne površine zemljišta. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da tužitelji nisu samostalni posjednici, te da njihov posjed nema zakonom propisanu kvalitetu. Iz razloga nepostojanja zakonom propisanih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužbeni je zahtjev je kao neosnovan odbijen.
25. Shodno svemu naprijed iznesenom presuđeno je kao u izreci.
26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa su tuženiku kao stranci koja je uspjela u sporu priznati popisani troškovi zastupanja po punomoćnici odvjetnici i to trošak sastava odgovora na tužbu, pristupa na ročišta održana 23. kolovoza 2024., 24. lipnja 2025., 16. listopada 2025., 3. prosinca 2025. kao i za sastav dvaju obrazloženih podnesaka od 16. rujna 2024. i 23. lipnja 2025. – po 100 bodova a u skladu s Tbr. 8. toč. 1 i Tbr. 9 toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23). Troškovi su odmjereni prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora.
U Korčuli, 19. siječnja 2026.
S u t k i n j a
Marija Gugić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
