Poslovni broj: Us I-2378/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnika, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi, utvrđivanja zastare prava na naplatu poreznog duga, nakon javne rasprave zaključene 19. prosinca 2025. godine, u odsutnosti stranaka, 19. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II- 410-23/25-01/41, URBROJ:513-04-25-3 od 08. rujna 2025. godine, te da se utvrdi nastup apsolutne zastare naplate potraživanja poreza i doprinosa temeljem rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA:UP/I-04/17-01/03, URBROJ:513-07- 17-18-16 od 13. veljače 2018. godine sa svim pripisima kamata na ukupni iznos do dana otpisa potraživanja, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi dostavljenom ovom sudu kojom traži poništenje rješenja tuženika, KLASA:UP/II-410-23/25-01/41, URBROJ:513-04-25-3 od 08. rujna 2025. godine, tužitelj je u bitnom naveo: da je obrazloženje drugostupanjskog rješenje (rješenja tuženika),u bitnom identično sadržaju prvostupanjskog rješenja; da je tužitelj u konkretnom slučaju prijedlogom za utvrđenje zastare od 15. travnja 2023. godine zatražio otpis duga zbog nastupa apsolutne zastare za 2012., 2013. i 2014. godinu; da je osporenim rješenjem tuženik odlučio o nečem drugom što tužitelj nije tražio u navedenom prijedlogu; da se je u prijedlogu tužitelj pozvao na rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA:UP/I-215-04/17-01/03, URBROJ:513-07-17-18-16 od 13. veljače 2018. godine; da se je u navedenom prijedlogu pozvao na pravno shvaćanje i tumačenje nastupa apsolutne zastare naplate duga izraženo u rješenju Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA;UP/II-410-20-15-01/1173, URBROJ:513-04/18-5 od 01. listopada 2018. godine; da se je u prijedlogu pozvao i na obrazloženje presude Upravnog suda u Splitu broj: UsIpn-29/18-10 od 27. svibnja 2019. godine. Poziva se na odredne članka 94. i 96 ranije važećeg OPZ-a. Ističe da se u navedenoj presudi Upravnog suda u Splitu radilo o utvrđivanju apsolutne zastare prava na utvrđivanje poreza na dodanu vrijednost i poreza za dobit te da se među ostalim navodi da za 2012. godinu obzirom da se radi o godišnjem porezu je zastara počela teći istekom 2013. godine u kojoj je porezno tijelo trebalo utvrditi poreznu obvezu, a da je zastara počela teći 01. siječnja 2014. godine te da je apsolutna zastara u odnosu na dug 2012. godine nastupila 01. siječnja 2020. godine; da bi na isti način trebalo utvrditi nastup zastare prava na naplatu poreznog duga za 2012., 2013. i 2014. godinu. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-410-23/25-01/41, URBROJ:513-04-25-3 od 08. rujna 2025. godine, te da se utvrdi nastup apsolutne zastare naplate potraživanja poreza i doprinosa temeljem rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA:UP/I-04/17-01/03, URBROJ:513-07-17-18-16 od 13. veljače 2018. godine pripisima kamata na ukupni iznos do dana otpisa potraživanja, pod prijetnjom ovrhe.

2.Tuženik je odgovorio na tužbu, u kojoj navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.

3.Osporenim rješenjem tuženika, KLASA:UP/II-410-23/25-01/41, URBROJ: 513-04-25-3 od 08. rujna 2025. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, KLASA:UP/I-416-02/24-01/23, URBROJ:513-07-13-25-5 od 27. ožujka 2025. godine. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točci I. i II. izreke rješenja djelomično je uvažen zahtjev tužitelja i utvrđena zastara prava na naplatu poreznog duga u ukupnom iznosu od 828,02 Eura. Točkom III. izreke istog rješenja odbijen je zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga koji na dan 01. siječnja 2025. godine iznosi ukupno 204.066,18 Eura. Točkom IV. izreke rješenja određeno je da će se danom izvršnosti rješenja otpisati dug iz točke II. izreke rješenja u poreznim evidencijama. Točkom V. izreke rješenja određeno je da žalba izjavljena protiv istog ne odgađa njegovo izvršenje.

4.Tužitelj je dana 13. studenog 2025. godine dostavio podnesak kojim je zatražio od suda da izvrši spajanje spisa ovog suda broj: UsI-2378/25 i UsI-2379/25 tako da se isti spisi pripoje u nastave voditi kao jedan spis, obzirom da se oba spisa odnose na iste stranke i da se radi o istom činjeničnom supstratu i primjeni materijalnog prava. Ustrajao je u tužbenim navodima.

5.Sud nije razmatrao navedeni prijedlog jer sukladno članku 107. st. 1. ZUS-a jer se radi o ocijeni zakonitosti različitih pojedinačnih odluka, koje se temelje na činjenicama koje su u ranijem razdoblju osporavane različitim pravnim sredstvima. Sud sam ocjenjuje hoće li i kada izvršiti spajanje i nije vezan prijedlozima stranaka.

6.Tužitelj je dana 08. prosinca 2025. godine sudu dostavio podnesak u kojem je u bitnom naveo ostaje kod ranije iznijetog prijedloga za spajanje označenih spisa. Također je naveo da ne može pristupiti na raspravu, da će pokušati pronaći zamjenu od kolega, a ukoliko to ne uspije i ako kao njegov opunomoćenik ne pristupi nitko, da predlaže sudu da raspravu održi u njegovoj odsutnosti.

7.Na ročištu zakazanom od dana 19.prosinca 2025. godine, tužitelj kojem je poziv za raspravu dostavljen uredno, nije pristupio na raspravu, kao ni tuženik. Kako stranke nisu pristupile iako su uredno pozvane a izostanak nisu opravdale, te kako nije bilo razloga za odgodu ročište je održano bez stranaka i rasprava zaključena prema stanju spisa.

8.U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 08. rujna 2025. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 13. studenog 2025. godine te se pregledao sudski spis, te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

9.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika KLASA:UP/II-410-23/25-01/41, URBROJ:513-04-25-3 od 08. rujna 2025. godine, odnosno da li je točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja od 27. ožujka 2025. godine pravilno i zakonito odbijen tužiteljev zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja.

11.Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj dana 26. travnja 2023. godine podnio zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga. Stoga, kako je tužitelj zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu podnio dana 26. travnja 2023. godine, odnosno u vrijeme važenja Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115 do 114/22), koji se primjenjuje od 01. siječnja 2017. godine u konkretnom slučaju tužiteljev zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu trebalo je razmatrati prema odredbama tog OPZ-a tj. prema odredbi članka 108. OPZ-a, a ne prema odredbama članka 94. i 96. OPZ-a koje odredbe su se primjenjivale prije stupanja na snagu važećeg OPZ-a, odnosno koje su se primjenjivale do 31. prosinca 2016. godine.

12.Postupajući po tužiteljevom zahtjevu za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu podnijetog dana 26. travnja 2023. godine, porezno tijelo je isti zahtjev djelomičnu usvojilo tako da je prvostupanjskim rješenjem utvrđena zastara prava na naplatu poreznog duga u ukupnom iznosu od 828,02 Eura, dok je točkom III. izreke istog rješenja odbijen je zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga koji na dan 01. siječnja 2025. godine iznosi ukupno 204.066,18 Eura.

13.Iz sadržaja točke III. prvostupanjskog rješenja od 27. ožujka 2025. godine je vidljivo da se predmetna porezna obveza za koju je odbijen zahtjev za utvrđenje nastupa zastare prava na naplatu odnosi na: 1. porez na dodanu vrijednost za 2018, 2019.,2020.,2021. i 2024. i to glavnice duga u iznosu od 70.825,25 eura i kamata u iznosu od 33.397,43,eura, ukupno 104.222,69 eura, 2. porez na dobit za 2018. i 2019. godinu i to glavnice duga u iznosu od 49.268,14 eura i kamate u iznosu od 38.389,35 eura, ukupno 87.657,49 eura, 3. porez na dohodak od nesamostalnog rada-plaća, za 2019., 2020.,2021.,2022.,2023. i 2024. godinu i to glavnice u iznosu od 9.819,46 eura i kamate u iznosu od 1.994,19 eura, ukupno 12.641,67 eura, 4. prisilna naplata državnih sudskih pristojbi za 2023. godinu i to glavnica u iznosu od 292,72 eura i kamata u iznosu od 0,00 eura, 5. Troškovi postupka prisilne naplate koju provodi PU za 2021.i 2022. i to glavnice duga u iznosu od 79,63 eura i kamata u iznosu od 0,00 eura.

14.Obveza navedena pod točkom III. 1. prvostupanjskog rješenja utvrđena je tužitelju temeljem provedenog poreznog nadzora, poreznim rješenjem koje je tužitelj osporavao u upravnom sporu pred Upravnim sudom u Splitu, u kojem je donijeta presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev, a protiv koje je tužitelj izjavio žalbu koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, dakle radi se o pravomoćno utvrđenoj obvezi.

15.Obveza navedena pod točkom III. 2. prvostupanjskog rješenja utvrđena je tužitelju temeljem provedenog poreznog nadzora, poreznim rješenjem koje je tužitelj osporavao u upravnom sporu pred Upravnim sudom u Splitu, u kojem je donijeta presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev, a protiv koje je tužitelj izjavio žalbu koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, dakle radi se o pravomoćno utvrđenoj obvezi.

16.Člankom 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 152/24, dalje: OPZ-a) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 4. istog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate. Stavkom 6. istog članka propisano je da ako se radi utvrđivanja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.

17.Među strankama je sporno da li je točkom III. izreke prvostupanjskog rješenja odbijen zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, odnosno da li je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga, za dug za koji je odbijen zahtjev za utvrđenje nastupa zastare.

18.Sukladno odredbi članka 108.OPZ-a za poreznu obvezu za 2018. godinu, koja je utvrđena u 2019. godini, zastara prava na naplatu počela je teći 01. siječnja 2020. godine, a za 2019. godinu zastara je počela teći 01. siječnja 2020. godine, za 2020. godinu zastara prava na naplatu počela je teći 01. siječnja 2021. godine, za 2021. godinu zastara prava na naplatu je počela teći od 01. siječnja 2022. godine, za 2022. godinu zastara prava na naplatu je počela teći 01. siječnja 2023. godine, dok je za 2023. godinu zastara prava na naplatu počela teći 01. siječnja 2024. godine, što znači da nije protekao zastarni rok od 6. godina od dana kada je zastara počela teći sukladno članku 108. stavak 1. OPZ-a.

19.Tužitelj se u tužbi poziva na presudu Upravnog suda u Splitu, broj: UsI- 29/18-10 od 27. svibnja 2019. godine te navodi da je nastupila zastara obzirom da se radi o dugu iz 2012.,2013. i 2014. godine, što je točno, međutim tada se je radilo o utvrđenju porezne obveze a ne naplati.

20.Naplata (ovrha) poreznog duga sukladno članku 133. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21, dalje, ZUP-a) može se provoditi tek nakon što porezno rješenje kojim je porezni dug utvrđen, postane izvršno. Tek izvršnošću poreznog rješenja porezno tijelo stječe mogućnost da utvrđeno porezni dug prisilno naplati, što je odlučujuće za početak tijeka zastare jer tek nakon što porezno rješenje postane izvršno počinje teći rok za nastup zastare prava na naplatu utvrđenog poreznog duga.

21.Istaći je da navedenom presudom Upravnog suda u Splitu, broj: UsI-29/18- 10 od 27. svibnja 2019. godine odbijen tužbeni zahtjev kojim se je tražilo poništenje rješenja tuženika, KLASA:UP/II-215-01/18-01/09, URBROJ:513-04/18-2 od 12. srpnja 2018. godine kojim je odbijena tužiteljeva žalba izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA:UP/I- 215-04/17-01/03, URBROJ: 513-07-17-18-16 od 13. veljače 2018. godine. Navedenim poreznim rješenjem od 13. veljače 2018. godine tužitelju je za 2012., 2013. i 2014. godinu utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost te manje obračunati porez na dobit, koje porezno rješenje je donijeto temeljem provedenog poreznog nadzora kod tužitelja kao poreznog obveznika, koji obavlja odvjetničku djelatnost.

Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj obavljajući odvjetničku djelatnost bio mjesečni obveznik poreza na dodanu vrijednost i obveznik poreza na dobit, slijedom čega je trebao voditi poslovne knjige sukladno Zakonu o računovodstvu. Također je nadzorom utvrđeno da u pojedinim slučajevima, novčani iznosi koji su u sudskim sporovima dosuđeni strankama koje je tužitelj zastupao i koji novčani iznosi su pripadali tim strankama, nisu uplaćivani strankama već na žiro račun tužitelja. Analizom knjiženja utvrđeno je da je tužitelj u pojedinim slučajevima sa svog žiro računa podizao gotovinu koju nije zaprimio u blagajnu Ureda, te je utvrđeno da je na knjigovodstvenim kontima iskazivao da novac predignut sa žiro računa je isplaćen strankama, što tužitelj nije mogao dokazati kada ga je na to pozvalo porezno tijelo. Sve navedeno je sastavni dio obrazloženja presude Upravnog suda u Splitu, broj: UsI-29/18-10 od 27. svibnja 2019. godine.

22.Presuda Upravnog suda u Splitu, broj: UsI-29/18-10 od 27. svibnja 2019. godine potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4113/19-3 od 05. veljače 2020. godine, obzirom da je istom presudom odbijena tužiteljeva tužba izjavljena protiv navedene prvostupanjske presude.

23.Slijedom sveg navedenog sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 19. siječnja 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, MD, [adresa],

- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.