REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

Psp 104/24-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Mariji Jerončić Mandić, odvj. u Splitu protiv tuženika INSTITUTA ZA JADRANSKE KULTURE I MELIORACIJU KRŠA, OIB: 90884993104, Split, Put Duilova 11, zastupanog po pun. Ivanu Babiću, odvj. u Splitu, radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave održane dana 23. listopada 2025. g. u prisutnosti pun. tužitelja i odsutnosti uredno obaviještenog pun. tuženika, dana 19. siječnja 2026. g.,

r i j e š i o  j e

I.Utvrđuje se da je tuženik Institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split, OIB: 90884993104, zasmetao tužitelja DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], u naravi voćnjak i maslinik, time što je dana 2. prosinca 2022. g. razbio katanac i otuđio vrata te postavio žičanu ogradu i stavio kapiju s katancem i time bitno ograničio odnosno onemogućio tužitelja u dotadašnjem mirnom suposjedu i korištenju nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], pa se tuženiku nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da ukloni kapiju sa katancem te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje suposjeda tužitelja na navedenim nekretninama ubuduće.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju na ime parničnog troška iznos od 1.303,80 EUR.

Obrazloženje

Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana 22. prosinca 2022. g., koja je dobila broj Psp 160/22, u kojoj je naveo da je kvalificirani posjednik čestica katastarske oznake 10289/3/6 i /8, u ukupnoj površini od 3497 m². Na navedenim nekretninama da su prednici tužitelja od 1968. g. sadili marelice, a tužitelj je nakon smrti svoga strica Nikole Ozretića 1995. g. nastavio sam obrađivati svu zemlju. Tužitelj da je na predmetnim nekretninama posadio 40 stabala maslina, 50 stabala bresaka, a sijao je i mrkvu i blitvu. Nakon stričeve smrti zasadio je još 8 stabala smokava, 20 stabala jabuka, 6 stabala višanja, 3 stabla trešnje i 3 stabla kruške, a 2000. g. zasadio je još 40 stabala maslina. Tužiteljev posjed ograđen je zidom od betonskih blokova visine 2 reda. Tužitelja, a ni njegove prednike, da nitko nikada nije ometao u posjedu niti im je što branio ili osporavao. Dana 2. prosinca 2022. g. da su djelatnici tuženika razbili katanac i odnijeli vrata te su na postojeći ogradni zid i željezne stupove postavili žičanu ogradu visine 1 m te stavili kapiju s katancem te su na takav način tužitelja u potpunosti isključili iz posjeda. S obzirom da tuženik odbija ukloniti žičanu ogradu i vratiti vrata tužitelj da je prisiljen ustati tužbom radi smetanja posjeda pa je predloženo donošenje rješenja kojim će se utvrditi da je tuženik zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], u naravi voćnjak i maslinik, time što su radnici tuženika dana 2. prosinca 2022. g. razbili katanac i otuđili vrata te postavili žičanu ogradu i stavili kapiju s katancem i time spriječili tužitelja u korištenju nekretnine, tuženiku naložiti uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da ukloni postavljenu kapiju s katancem te zabraniti svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja ubuduće.

U podnesku od 30. prosinca 2022. g. tužitelj je naveo da je u tužbenom zahtjevu iz tužbe od 22. prosinca 2022. g. omaškom izostavljen prijedlog da se tuženika obveže da ukloni i žičanu ogradu, a ne samo kapiju sa katancem, pa je u podnesku zahtjev dopunjen.

Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je, iako to tužitelj ne spominje u tužbi, zaključio da se radi o nekretninama koje se nalaze u k. o. [katastarska općina], koje su upisane u PL 6484 i koje odgovaraju česticama sa sudskim oznakama upisanim u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetne nekretnine da su upisane kao posjed i vlasništvo tuženika, tuženik ih koristi prema njihovoj namjeni i svojim potrebama te ih pokušava štititi od nepozvanih osoba. Tužitelj da nije posjednik predmetnih nekretnina, kako se predstavlja, već je posjednik tuženik. Navedeno je da tužitelj pred ovim sudom već vodi jedan postupak radi smetanja posjeda protiv tuženika (Psp 110/21).

Na pripremnom ročištu od 27. veljače 2024. g. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja predmeta Psp 110/21. Postupak je nastavljen rješenjem od 15. svibnja 2024. g. te je predmet nakon pravomoćnosti rješenja dobio novi broj Psp 104/24.

U podnesku od 7. svibnja 2025. g. tužitelj je naveo da je, prilikom preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 30. prosinca 2022. g., još jednom omaškom propustio navesti kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko koje čestice da se također proteže žičana ograda koju je tuženik postavio pa je na taj način još jednom uređen odnosno dopunjen tužbeni zahtjev.

Na ročištu za glavnu raspravu od 19. rujna 2025. g. pun. tužitelja navela je da je stanje na licu mjesta izmijenjeno i to na način da je tuženik uklonio žičanu ogradu i dio zida, a ostavio kapiju s katancem i to sve radi toga što su u tijeku radovi na rekonstrukciji sustava odvodnje otpadnih voda po investitoru t.d. Vodovodu i kanalizaciji d.o.o. Split. Tužitelj da, stoga, mijenja svoj zahtjev na način da ispušta nalog tuženiku da ukloni žičanu ogradu dok ostaje kod preostalog dijela tužbenog zahtjeva u cijelosti.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom članka iz lista Slobodna Dalmacija, potvrde Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split od 24. listopada 2022. g. i 4. siječnja 2023. g., računa od 9. studenog 2022. g., fotografija koje su sastavni dio podneska tužitelja od 3. listopada 2025. g. i predmeta ovog suda broj Psp 110/21. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja koji je na istom ročištu od 29. siječnja 2025. g. saslušan i dopunski i svjedoka KN, ČN, DNT i TN.

Stranke su popisale trošak postupka.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite radi čina smetanja suposjeda nekretnina označenih kao kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvršenog na način da je tuženik, odnosno da su njegovi radnici, razbili katanac i odnijeli vrata, na postojeći ogradni zid i željezne stupove postavili žičanu ogradu visine 1 m te stavili kapiju s katancem.

Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tvrdnji tužitelja da je suposjednik kat. čest. zem. navedenih u tužbi te je iznio tvrdnju da je tuženik jedini posjednik spornih nekretnina.

Pred ovim sudom vodio se spor radi smetanja suposjeda istih nekretnina sa strankama u istim ulogama i to radi uklanjanja žičane ograde i postavljanja kontejnera pod brojem Psp 110/21.

U tom je predmetu:

-tuženik u odgovoru na tužbu priznao da su njegovi radnici uklonili postavljenu žičanu ogradu na zemljištu koje do tada nije bilo ograđeno, i to posluživši se dopuštenom samopomoći te nakon toga nastavio s pripremama radi izvođenja radova na spornom kompleksu zemljišta te u sklopu tih priprema postavio kontejner,

-proveden dokaz uviđajem na licu mjesta od 23. ožujka 2022. g. uz sudjelovanje vještaka mjernika JN, sporni kompleks zemljišta je opisan te je utvrđeno da se na zapadnoj strani nalazi ogradni zid od betonskih blokova u dva reda i ograde koja se sastoji od metalnih stupova između kojih je tek dijelom razvučena žica odnosno mreža, točnije jedanaest (11) metalnih zelenih stupova između kojih nedostaje mreža koja je zatečena u južnom dijelu, a tužitelj je na licu mjesta ukazao da je ta metalna ograda predmet spora. Opisan je i metalni kontejner položena na sjeverozapadnom dijelu spornog kompleksa zemljišta i to na prostoru s betonskom podlogom,

-na licu mjesta izveden i dokaz saslušanjem svjedoka DNT, KN i TN, dugogodišnjih prijatelja i susjeda tužitelja te rođakinje i susjede tužitelja koji su svi potvrdili da je betonsku ploču izgradio tužitelj koji je namjeravao izgraditi objekt na površini na kojoj je prethodno bila stara poljska baraka njegovog oca i strica, da su otac tužitelja i GN sadili stabla bresaka, a tužitelj da obrađuje masline koje je posadio, zamjenjujući tom sadnjom propala stabla bresaka,

-u pisanom nalazu i mišljenju sa skicom mjesta uviđaja vještak Bašić identificirao predmet spora kao ogradni zid od betonskih blokova visine dva reda u koji je ''ubetonirano'' 11 željeznih stupova koji se proteže od ulazne metalne kapije na jugozapadu pa u smjeru sjeveroistoka u dužini od 39 m i koji se nalazi između Vrgoračke ulice i sporne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naveo je i da u tom zidu uočio prekid u vidu ulaza u nekretninu te da je taj zid međa između čest. zem. [katastarska čestica] (Vrgoračka ulica) i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ogradna mreža da je uklonjena između stupova u dužini od 37 m, a metalni kontejner postavljen je na ograđeni betonirani plato na sjeverozapadnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

-na ročištu od 24. siječnja 2023. g. proveden dokaz saslušanjem svjedoka PN, ČN, oba radnika tuženika te tužitelja i z.z. tuženika. Radnici tuženika nisu imali saznanja tko je posadio stabla maslina niti tko ih obrađuje i koristi, s tim da je radnik ČN kazao da mu je tužitelj rekao da je posadio masline, tužitelj je kazao da je sporno zemljište dio nekadašnje cjeline odnosno zemljišnog prostora kojeg fizički razdvaja Vrgoračka ulica, da je stabla maslina on sadio uz pomoć članova obitelji, da ga u tome nitko nikad nije smetao, a je pored maslina sadio i održavao stabla različitih voćaka, da je tuženik na spornom prostoru sadio vinograd i to od 1955. do 1960. g. ali da nakon toga nije bilo nikakvih radnji, da su nadležni iz tuženika njegovoj obitelji dali suglasnost da koristi zemljište u svoje svrhe te da je u početku korištenja sredinom 60.–tih godina površina bila zapuštena, da je betonski zid istočno od Vrgoračke ulice izgradio 2002. g., a stupove postavio dvije godine nakon toga, da između stupova nije bilo nikakve ograde, odnosno mreže, koju da je postavio negdje u lipnju 2021. g., a nakon što je utvrdio da je zemljište preorano od strane nepoznatih osoba te je postavio i ogradu kako bi spriječio pristup kroz postojeći kolni ulaz. Z.z. tuženika objasnila je da je zaposlena kod tuženika od 1989. g., da je ravnateljica od prosinca 2016. g., da je upravna zgrada tuženika nešto udaljena od predmeta spora, da je posljednji put na licu mjesta bila 2018. g., da je radi spora temeljito pregledala dokumentaciju i da nije pronašla da se spominje obitelj GN, tako da nema saznanja o navodima tužitelja o postojanju suglasnosti nadležnih iz tuženika za korištenje zemljišta,

-rješenjem o smetanju posjeda Psp 110/21 od 2. lipnja 2023. g. odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev, a nakon utvrđenja: da su stranke suposjednici spornog zemljišta jer tuženik, kao upisani posjednik zemljišnog kompleksa čija površina premašuje 90000 m² i koji obuhvaća i zemljišta položena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koristi to zemljište za sadnju različitih kultura i njihovo promatranje u znanstvene svrhe prema prethodno izrađenim projektima i odobrenim sredstvima, dok su tužitelj i njegova obitelj dio tog kompleksa, odnosno zemljište površine oko 3000 m², prema vlastitim riječima, od sredine 60.-tih godina prošlog stoljeća počeli koristiti u poljoprivredne svrhe, a sve uz suglasnost tuženika, što je sud prihvatio smatrajući da je tuženik neposredan posjed zemljišta ustupio članovima obitelji GN besplatno do opoziva pa da tužitelj samostalno, neometano i kontinuirano desetljećima pristupa na dio kompleksa i koristi zemljišnu površinu za svoje potrebe, što potvrđuje niz tužiteljevih stabala maslina zatečenih na licu mjesta, da tužitelj, stoga, ima pravo na sudsku zaštitu i u odnosu na posrednog posjednika ukoliko ga smeta u posjedovanju, da je do lipnja 2021. pristup zemljištu kroz kolni ulaz iz Vrgoračke ulice godinama bio slobodan za prolaz pješice, vozilima i strojevima, kako tužitelju, tako i tuženiku, koji su neometano koristili kolni ulaz i pristupali zemljištu. Stoga da, radnje tuženika poduzete 25. lipnja 2021. g. radi uklanjanja metalne mreže između stupova i ograde na kolnom ulazu ne predstavljaju čin smetanja posjeda, već povrat stanja lica mjesta kakvo je bilo godinama prije toga, u skladu s pravom na dopuštenu samopomoć, a radi toga što je tužitelj ograđivanjem prostora samovlasno onemogućio tuženiku dotadašnji pristup i tako mu oduzeo posjed zemljišta. Ocijenjeno je da ni postavljanje kontejnera s položajem u odnosu na cjelokupan prostor, a posebno u odnosu na stabla tužitelja ne predstavlja oduzimanje posjeda ili njegovo smetanje, jer je postavljen na mjestu koje ne sprječava ili ograničava tužitelju pristup zemljištu ili izvođenje radova oko stabala maslina i drugih nasada,

-o žalbi tužitelja odlučeno drugostupanjskim rješenjem broj Gž-4394/23 od 29. veljače 2024. g. te je, na temelju nespornih i bitnih činjenica: da se na predmetnom zemljištu nalazi niz stabala maslina kao i betonski ograđeni prostor s betonskom podlogom na kojoj je postavljen metalni kontejner, da su tužitelj i njegovi prednici sadili i održavali maslinik koji se nalazi na predmetnom zemljištu, da je tuženik u ožujku i travnju 2021. g. na predmetnom zemljištu izveo pripremne zemljane radove oranjem zemljišta, a prije toga radove sondiranja terena, donesen drugačiji zaključak od zaključka suda prvog stupnja: da su tužitelj i tuženik suposjednici predmetnog zemljišta jer su vršili faktičnu vlast na tom zemljištu i to tužitelj sadnjom maslina i voćaka, a tuženik izvođenjem zemljanih radova i sondiranjem terena (a ne posredni i neposredni posjednici), da je tuženik dana 25. lipnja 2021. g. nespornim uklanjanjem metalne mreže između metalnih stupova i ograde na kolnom ulazu, a što je sve postavio tužitelj nakon što je tuženik u ožujku i travnju 2021. g. izveo zemljane radove oranjem zemljišta, zaštitio svoj suposjed putem samopomoći i uspostavio prijašnje suposjedovno stanje, jer je tuženik nakon postavljanja mreže i ograde od strane tužitelja kao suposjednika bio isključen iz dotadašnjem suposjeda odnosno bio je bitno ograničen u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti. Stoga da radnje koje je tuženik poduzeo 25. lipnja 2021. g. radi uklanjanja metalne mreže između stupova i ograde na kolnom ulazu ne predstavljaju čin smetanja suposjeda tužitelja.

Pravilno je tužitelj u podnesku od 24. srpnja 2024. g. ukazao na to da se u ovoj parnici radi o doslovno obrnutoj situaciji od one iz predmeta ovog suda Psp 110/21: tamo je tuženik uklonio ogradu koju je postavio tužitelj, a u ovoj parnici ogradu je (na istom mjestu) postavio tuženik, a tužitelj se, što je jedina razlika, nije poslužio samopomoći, nego je ustao tužbom radi smetanja suposjeda zemljišta. Čin smetanja suposjeda, osim postavljanja žičane ograde je i postavljanje kapije s katancem na dio koji je do tada predstavljao kolni ulaz u nekretninu.

Stoga na prvi pogled sve izgleda više nego jednostavno: ako je postavljanjem ograde u lipnju 2021. g. tužitelj zasmetao suposjed zemljišta tuženika, kako bi se moglo dogoditi da postavljanjem ograde na isto mjesto 2. prosinca 2022. g. tuženik ne zasmeta tužiteljev suposjed istog zemljišta.

Drugim riječima, jedan suposjednik postavljanjem žičane ograde na mjesto gdje se prije nije nalazila te kapije s na mjesto kuda je drugi suposjednik pristupao vozilom na nekretninu predstavlja čin isključenja iz suposjeda.

Prema odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

Nadalje, prema odredbi čl. 24. st. 1. ZV-a svaki suposjednik ovlašten je štititi suposjed putem suda od drugih suposjednika u slučaju da su ga oni potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

Stoga je trebalo odgovoriti na jedino sporno pitanje, jer tuženik nije negirao da je postavio ogradu i kapiju: da li je tužitelj u trenutku opisanih radnji (postavljanja ograde i kapije) bio suposjednik kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Tužitelj je u svom iskazu naveo da, prije svega, o načinu posjedovanja zemljišta ne bi ništa dodao svom iskazu iz predmeta Psp 110/21, a u tom je predmetu na ročištu od 24. siječnja 2023. g. izjavio da zajedno s članovima svoje obitelji već desetljećima koristi zemljište odnosno cijeli kompleks površine od oko 3000 m², da su na toj površini stabla maslina koja su sađena u tri navrata i to početkom 70.-tih godina prvi put, a posljednja sadnja da datira unatrag 15 godina, da je sadio osobno uz pomoć članova obitelji i da mu nitko nikada u tome nije smetao, da je pored maslina sadio i održavao stabla različitih voćaka, a što se tiče aktivnosti tuženika da njegovi radnici od 1960. godine nisu ništa radili na spornom prostoru. Objasnio je da su radnici tuženika od 1955. g. do 1960. g. na spornom prostoru sadili vinograd i da su nakon toga tadašnji nadležni iz tuženika njegovoj obitelji dali suglasnost da koristi zemljište, koje je tada bilo zapušteno. Dodao je da je vinograd propao jer se nije obrađivao. Sporno zemljište da predstavlja dio nekadašnje cjeline odnosno zemljišnog prostora kojeg da u sadašnjosti fizički razdvaja Vrgoračka ulica koju da su betonirali vlasnici susjednih zemljišta, a među njima tužitelj i njegov stric. Zidić istočno od Vrgoračke ulice da je izgradio 2002. g., a stupove je postavio par godina nakon toga te između stupova nije bilo nikakve ograde odnosno mreže, a 2021. g. da je postavio žičanu ogradu kao i ogradu na kolnom prilazu kako bi spriječio pristup jer je otkrio da je netko preorao zemljište. Nadalje, tužitelj je u iskazu u ovom predmetu izjavio da je žičana ograda i kapija s katancem koje je postavio tuženik i što predstavlja čin smetanja suposjeda još uvijek na licu mjesta, da tu kapiju ne može otvoriti tako da na zemlju ne može slobodno ući nego se može jedino provući kroz jedan dio jer je prerezao žicu pa je svaki put iskrivi i poslije vrati natrag. Tako da je prolazio sve do 11-tog mjeseca 2024. g. kad su ga u tome čuvari koje je angažirao tuženik spriječili, što da predstavlja novi čin smetanja radi kojeg je isto ustao tužbom. Naveo je da u odnosu na zasađene masline nema promjena ali da je tuženik vršio duboko oranje i oštetio žile voćaka i to cijelog nasada jabuka, trešanja i višanja i da su se sva ta stabla osušila, a ostala su dva stabla kruške i možda dvije dunje. U iskazu u ovom predmetu tužitelj je proširio priču o posjedovanju zemljišta i prije 1955. g. jer je naveo da su njegov pok. stric i djed obrađivali zemlju koja im je nakon Drugog svjetskog rata oduzeta uz plaćanje naknade, ali da je djed ostao u posjedu do 1950. g. kad je zemljište grad dao na korištenje tuženiku i kada su nastupile zabrane i to prvenstveno vezano za crpljenje vode. Međutim, da se opet sve smirilo jer je tuženik vidio da je sve zapušteno i da dolaze divlje životinje pa je djedu opet bilo dopušteno korištenje.

Na istom ročištu kad i tužitelj saslušan je radnik tuženika ŽN koji nije imao nikakvih saznanja o tome tko je i kada posadio masline koje se nalaze na zemljištu i tko je i kada izgradio zid i u njega postavio stupove ali je potvrdio da se svih prethodnih godina na zemljište s Vrgoračke ulice moglo nesmetano pristupati pješice i vozilima pa i strojevima kroz postojeći kolni ulaz. Nadalje, svjedok je sudu pričao o načinu na koji je tuženik putem samopomoći, nakon što je tužitelj 2021. g. postavio ogradu između stupova te na ulazu postavio priručnu ogradu od žica, to sve uklonio. Naveo je i da je zbog tog smetanja tuženik u srpnju 2021. g. angažirao zaštitarsku službu koja je na licu mjesta postavila nadzorne kamere i da tužitelj nakon dovođenja zaštitara i postavljanja kamera nije bio u posjedu zemlje nego da je posjed imao isključivo tuženik. Pojasnio je da nije bilo razlike u posjedovanju tužitelja prije 2. prosinca 2022. g. i nakon tog datuma jer da bi svaki put kad bi tužitelj pokušao ući u zemljište prije i poslije postavljanja ograde i kapije tuženik dobio dojavu iz zaštitarske službe, u pravilu bi bila pozvana policija i tužitelj bi bio potjeran sa zemljišta. Stoga je zaključio da tužitelj nakon postavljanja kamera i angažiranja zaštitara nikada nije uspio nesmetano ući u posjed jer bi tuženik svaki put bio o tome obaviješten.

Nakon takvog iskaza svjedoka ŽN pun. tužitelja predložila je dopunski saslušati tužitelja na okolnost da li je tužitelj bio u suposjedu sporne nekretnine i nakon angažiranja zaštitarske službe i postavljanja kamera odnosno nakon 1. srpnja 2021. g.

Tužitelj je u dopunskom iskazu na istom ročištu naveo da je i nakon 1. srpnja 2021. g. stalno dolazio na zemljište i obrađivao masline, da nije točno da je svaki put kad bi ulazio na zemljište bila obavještena zaštitarska služba, a policija da je dolazila po njegovom pozivu kad bi mu zaštitari koje je angažirao tuženik smetali, s tim da su mu smetali na način da bi popisali tko je sve pristupio na zemljište i nakon toga bi otišli. Nakon što je postavljena ograda još bi ga dodatno pozivali napustiti zemljište, s tim da nije bilo nikakvog tjeranja. Naveo je da je masline obrao 2021. g. i 2022. g., da je 2023. g. plod uništila mušica pa nije bilo berbe, a 2024. g. da je obrao dio maslina, s tim da je svaki put sve pokosio.

Zašto se kao datum prekretnice u posjedovanju spominje 1. srpnja 2021. g.: zato što je 29. lipnja 2021. g. tuženik uklonio ogradu koju je postavio tužitelj i radi čega je tužitelj ustao tužbom radi smetanja posjeda u predmetu koji je već interpretiran (Psp 110/21), te je u srpnju 2021. g. uslijedilo postavljanje kamera i angažiranje zaštitarske službe. Tuženik je tvrdio da je nakon poduzimanja opisanih radnji radi zaštite svog suposjeda, tužitelj izgubio suposjed zemljišta i da nema stoga pravo na sudsku zaštitu.

O posjedovanju zemljišta od strane tužitelja nakon 1. srpnja 2021. g. sudu su govorili, osim tužitelja i radnika tuženika ČN, i svjedoci DNT i TN koji su kazali da tužitelj nikad nije napustio posjed spornog zemljišta, da se nakon postavljanja ograde i kapije provlačio kroz otvor u žičanoj ogradi odnosno preko zemlje susjeda KN. Svjedokinja TN detaljnije je objasnila da tužitelj stalno kosi travu i pokušava ubrati plodove maslina u čemu da ga je tuženik spriječio 2024. g. Međutim, tužitelj da tu svejedno redovito dolazi, da ima posađene artičoke, da su tu limuni, da uvijek ima nekog posla, da je točno da jedno vrijeme nakon što je ograda postavljena tužitelj nije dolazio, ali poslije, odnosno odmah nakon mjesec dana, da su ulazili preko zemlje KN.

Iz potvrde II. Policijske postaje Split od 22. listopada 2022. g. proizlazi da je dana 2. rujna 2022. g. došlo do intervencije po pozivu tužitelja te ponovno 19. listopada 2022. g. kada je tužitelju, koji je kosio travu, prišao zaštitar Security osiguranja i obavijestio ga da ga je uočio putem nadzorne kamere te mu kazao da ne smije kositi maslinik nakon čega je obavljen razgovor s tužiteljem i radnikom tuženika ČN. U potvrdi II. Policijske postaje Split od 4. siječnja 2023. g. spominje se čin smetanja posjeda, što je utvrđeno nakon dojave tužitelja od 7. prosinca 2022. g., a koji je predmet ovog postupka kojem je prethodilo postupanja policije od 6. studenog 2022. g. po dojavi radnika tuženika o tome da je zabilježeno uključenje alarma detekcije pokreta i saznanje da na zemlji netko bere masline.

Navodi iz potvrda II. Policijske postaje Split, koji predstavljaju objektivno bilježenje stanja na licu mjesta, potvrđuju navode tužitelja i svjedoka DNT i TN da je tužitelj nastavio izvršavati sadržaj suposjeda, da zaštitari nisu tjerali tužitelja nakon što bi ga uočili preko postavljenih kamera nego samo opominjali, pa da je tvrdnja tuženika da je tužitelj izgubio suposjed netočna.

Radi navedenog trebalo je utvrditi da je tuženik počinio opisani čin smetanja suposjeda, a treba napomenuti da izvršavanje radnji od strane tuženika, a koje je tužitelj protumačio kao smetanje suposjeda, među strankama nije bilo sporno, te tuženiku zabraniti svako takvo ili slično smetanje suposjeda tužitelja. Što se tiče uspostave prijašnjeg suposjedovnog stanja, a s obzirom da je pun. tužitelja navela da je postavljena ograda uklonjena i u tom dijelu povukla dio tužbe, trebalo je tuženika obvezati na uklanjanje postavljene kapije s katancem.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je tuženika trebalo obvezati na naknadu troškova postupka tužitelju.

Tužitelju je trebalo priznati trošak od 250 bodova koji mu, temeljem Tbr. 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) pripada kao jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u parnici radi smetanja posjeda.

Prema ovom Tbr. određena jednokratna nagrada u parnici radi smetanja posjeda obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, s tim da za svaku daljnju radnju odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova.

Tužitelj nije naveo koje četiri radnje obuhvaća jednokratna nagrada ali se izjasnio koje radnje nisu obuhvaćene jednokratnom nagradom: zastupanje na ročištima od 14. svibnja, 19. rujna i 23. listopada 2025. g. te sastav podnesaka od 7. svibnja i 2. listopada 2025. g.

Kako je osim podnošenja tužbe tužitelj do sastavljanja podneska od 7. svibnja 2025. g. i zastupanja na ročištu od 14. svibnja 2025. g. poduzeo još pet radnji (sastav dva podneska i pristup na tri ročišta) sud je ocijenio da je osnovan zahtjev za priznanje nagrade za popisane radnje koje nisu obuhvaćene jednokratnom nagradom u zatraženom iznosu od 50 bodova po radnji (ukupno 250 bodova).

Ukupan broj bodova od 500 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife i uvećati za zatraženi PDV i pristojbu tužbe i rješenja o smetanju posjeda (u zatraženim iznosima od po 26,54 EUR). Iznos koji se dobije na opisan način (1.303,80 EUR) predstavlja trošak koji je trebalo dosuditi tužitelju i kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke rješenja.

U Splitu, 19. siječnja 2026. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se rješenje o smetanju posjeda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava rješenja o smetanju posjeda obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje smatra se da je dostava rješenja o smetanju posjeda obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).